DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1980 str. 71 <-- 71 --> PDF |
U drugom poglavlju autor opisuje značajke staništa u Bakony — Szentgälskim tisovim šumama. Tisa tamo dolazi većinom na dolomitnoj podlozi, gdje je tlo bogata rendzina i to najčešće smeđa rendzina. Godišnje ima blizu 800 mm oborina. Srednja godišnja temperatura je 9,8´´C. Razlika između prosječne siječanske i srpanjske temperature je 21,8"C. Mezoklima ili lokalna klima prevladavaju uslijed reljefa terena. U trećem poglavlju prikazane su historijske značajke ovih šuma. Za očuvanje i proširenje ovih šuma od značaja je bilo u prošlosti i Szentgälsko kraljevsko lovačko društvo. Već od 1281. godine na tom području obitavaju lokalni plemići — kraljevi lovci. O zaštiti šuma i sprečavanju krčenja šuma pojavljuju se već prvi lokalni propisi. Szentgälske šume su prvi puta stavljene pod zaštitu 1814. godine. U prvom zakonu o šumama iz godine 1879. tisove šume toga kraja stavljene su pod zaštitu dok je potpuna zaštita sprovedena 1926. odnosno 1951. godine kada je ovaj kraj proglašen prirodnim rezervatom. Uslijed potpune zaštite, sedamdesetih godina ovog stoljeća bukva kao i druge vrste prijetile su tisi da se dalje razvije. Zbog toga je načinjen plan uređenja, odnosno čišćenja i proreda, a što u mnogome pomaže daljnjem razvoju ove vrste. U četvrtom poglavlju »Biljne zajednice tisovih i tiso-bukovih šuma u Bakonyju « autor opširno opisuje kako se na tom području tisa pojavljuje u pet biljnih zajednica. To su slijedeće zajednice: Taxo-Fagetum bakonyieum, Laureolae-Fagetum, Fago-Ornetum hungaricum, Mercuriali- Tillutum bakonyieum i Aegopodio- Alnetum. U petom poglavlju prikazane su biljno- geografske karakteristike tisovih šuma Bakonyja kao i njihova povezanost s drugim područjima pridolaska tise u Evropi i izvan nje. Szentgälske tisove šume nisu toliko vezane na bliže alpsko i karpatsko područje, nego više na hrvatsko područje pridolaska tise s kojim ga veže zajednički pridolazak oko 24 vrste. Interesantno je i to da više zajedničkih vrsta dolazi na području rasprostranjenja tise u Grčkoj, Turskoj, Kavkazu i u Iranu. U Bakonyju raste 120.000 komada stabala tise. Rasprostiru se na 287 ha šumske površine i tako zauzimaju poslije Karpata u Slovačkoj (180.000 stabala na 3.000 ha reducirane površine) drugo mjesto u Evropi, ali zato prvo mjesto po broju jedinki po hektaru Šesto poglavlje nosi naslov »Zadaci šumskog gospodarenja i. zaštite prirode u szentgälskim tisovim šumama«. U šumama tise i bukve gornju etažu, koja je prorijeđena, čini bukva a donju oko 70% tisa. U optimalnim terenskim uvjetima dolazi po hektaru i do 1260 stabala tise, koja su u prosjeku 6 m visoka i 12,3 cm prsnog promjera a temeljnica im iznosi 15 m-/ha dok je drvna masa 93,6 m3/ha. Autor u ovom poglavlju opisuje i način uzgoja tise na tom području. U sedmom poglavlju pod naslovom »Uloga tise u hortikulturi«, prvo se govori o značenju tise kao dekorativne vrste, a zatim se prikazuje historijat najčešćih kultivara uzgajanih u Mađarskoj a to su: »prostrata«, »fastigiata«, »elegantissima«, »fastigiata aurea« i »ereeta Ovendeyeri«. Najveće stablo tise u Mađarskoj se nalazi u Hencsenu. Ono je 17 m visoko, 124 om prsnog promjera, blizu 20 m mu je promjer krošnje a starost stabla je 280 godina. Osim ovog stabla u knjizi je dat i tabelarni prikaz 58 stabala tise velikih dimenzija, koja dolaze u parkovima i vrtovima Mađarske. U ovom poglavlju autor govori i o važnosti očuvanja genofonda ove vrste. Na kraju knjige dat je opširan popis literature na osam stranica. Potrebno je naglasiti da je ova knjiga interesantna za svakoga tko se bavi problemima vegetacije, uzgoja i zaštite šuma te hortikulturom. Zbog toga ovo vrijedno djelo prof. Majera preporučujemo našoj stručnoj javnosti. Prof. Mirko Vidaković 521 |