DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1980 str. 70     <-- 70 -->        PDF

(2396 ha), »Blois« (2 753 ha) i »Berce«
(3 036 ha), u kojima se gospodari s ophodnjama
od 160 i više godine, jer »vrijednost
hrasta raste s kubusom prsnog
promjera« (str. 9). *


Nadam se, da će ovaj kratak prikaz
potaknuti mnogog čitatelja Šumarskog
lista, da pročita i cijeli svezak.


2. Rad Prof. Dr Mirka Vidakovića
i Doc. Dr Ante Krstinića s jedne
strane je informacija i dokumentacija o
jednom istraživačkom radu u nas a s
druge strane jedan putokaz o mogućnostima
povećanje šumske proizvodnje i
to na terenima, koji su do sada (a još
su i sada) praktički bili izvan proizvodnje
drva (ne eksploatacije nego uzgajanja).
Korištenje rezultata takovih, u biti
znanstvenih, istraživanja treba biti i jed*
O razlikama cijena oblovine u Francuskoj prema
promjerima vidi i šum. list br. 9—10/1979., str.
502.
STRANA STRUČNA LITERATURA


Dr MAJER, ANTAL: A BAKONY TISZA
FASA (Tisove šume Bakonyja).


Izdanje: Akademia kiado, Budapest 1980,
373 str.


Ovo djelo na mađarskom jeziku napisao
je Majer Antal, redovni profesor uzgajanja
šuma na Šumarsko-drvarskom
fakultetu u Sopronu u Mađarskoj. Budući
da se u ovoj knjizi prikazuju veoma
interesantne i rijetke šume tise, posebno
je vrijedno i korisno prikazati ovo
djelo i za čitaoce Šumarskog lista.


Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja.
Prvo poglavlje nosi naslov »Biološko-
uzgojne karakteristike tise«. Na po


520


no od posljedica Savjetovanja održanog


24. svibnja og. u Zagrebu. Ovdje su saopćeni
prirasti na pokusnoj plohi Opatovac
(Šumarija Vukovar) na kojoj je atestirano
»13 klonova selekcioniranih u prirodnim
populacijama i kulturama bijele
vrbe na području SR Hrvatske ... Od 13
klonova, 11 taksonomski pripada bijeloj
vrbi (Salix alba L.), 1 klon je međuvrsni
hibrid F2 generacije između bijele i krhke
vrbe (S. alba x S. fragilis), a trinaesti
klon je povratni hibrid između bijele i
žute vrbe s bijelom vrbom (S. alba x S.
a. var. vitellina) x S. alba (str. 2).
A rezultati? Od ukupne mase na kraju
pete vegetacije sa 182,76 ms/ha (klon
V 160) do 23,33 m3/ha (klon V 110).


Zaključak: I ovo je jedan primjer, koji
dokazuje, kako je povećanje proizvodnje
u šumarstvu (proizvodnje drva) dugotrajan
proces, koji se mora temeljiti
na egzaktnim istraživanjima.


O. Piškorić
četku tog poglavlja autor prikazuje etimologiju
mađarske riječi tisza, koja ne
potječe od naziva rijeke Tise, već je, kako
smatra mađarski slavista Kniezsa Istvan,
ova riječ slavenskog porijekla, ali
je teško odrediti iz kojeg slavenskog jezika
je uzeta. Prof. Majer dalje opisuje
morfološke karakteristike szentgälske populacije
tise u Bakonyju, gdje još postoje
stari panjevi na kojima je izbrojano
600 godova. U tom poglavlju opisana je
i anatomija drva, cvatnja i plodonošenje,
zahtjevi na svjetlu i razmnožavanje. Kada
se govori o razmnožavanju interesantni
su prikazi autora u srašćivanju biljaka
tise.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1980 str. 71     <-- 71 -->        PDF

U drugom poglavlju autor opisuje značajke
staništa u Bakony — Szentgälskim
tisovim šumama. Tisa tamo dolazi većinom
na dolomitnoj podlozi, gdje je tlo
bogata rendzina i to najčešće smeđa
rendzina. Godišnje ima blizu 800 mm oborina.
Srednja godišnja temperatura je
9,8´´C. Razlika između prosječne siječanske
i srpanjske temperature je 21,8"C.
Mezoklima ili lokalna klima prevladavaju
uslijed reljefa terena.


U trećem poglavlju prikazane su historijske
značajke ovih šuma. Za očuvanje
i proširenje ovih šuma od značaja je
bilo u prošlosti i Szentgälsko kraljevsko
lovačko društvo. Već od 1281. godine na
tom području obitavaju lokalni plemići


— kraljevi lovci. O zaštiti šuma i sprečavanju
krčenja šuma pojavljuju se već
prvi lokalni propisi. Szentgälske šume su
prvi puta stavljene pod zaštitu 1814. godine.
U prvom zakonu o šumama iz godine
1879. tisove šume toga kraja stavljene
su pod zaštitu dok je potpuna zaštita
sprovedena 1926. odnosno 1951. godine
kada je ovaj kraj proglašen prirodnim
rezervatom. Uslijed potpune zaštite,
sedamdesetih godina ovog stoljeća bukva
kao i druge vrste prijetile su tisi da
se dalje razvije. Zbog toga je načinjen
plan uređenja, odnosno čišćenja i proreda,
a što u mnogome pomaže daljnjem
razvoju ove vrste.
U četvrtom poglavlju »Biljne zajednice
tisovih i tiso-bukovih šuma u Bakonyju
« autor opširno opisuje kako se na
tom području tisa pojavljuje u pet biljnih
zajednica. To su slijedeće zajednice:
Taxo-Fagetum bakonyieum, Laureolae-Fagetum,
Fago-Ornetum hungaricum, Mercuriali-
Tillutum bakonyieum i Aegopodio-
Alnetum.


U petom poglavlju prikazane su biljno-
geografske karakteristike tisovih šuma
Bakonyja kao i njihova povezanost s
drugim područjima pridolaska tise u Evropi
i izvan nje. Szentgälske tisove šume
nisu toliko vezane na bliže alpsko i karpatsko
područje, nego više na hrvatsko
područje pridolaska tise s kojim ga veže


zajednički pridolazak oko 24 vrste. Interesantno
je i to da više zajedničkih
vrsta dolazi na području rasprostranjenja
tise u Grčkoj, Turskoj, Kavkazu i u
Iranu. U Bakonyju raste 120.000 komada
stabala tise. Rasprostiru se na 287 ha
šumske površine i tako zauzimaju poslije
Karpata u Slovačkoj (180.000 stabala
na 3.000 ha reducirane površine) drugo
mjesto u Evropi, ali zato prvo mjesto
po broju jedinki po hektaru


Šesto poglavlje nosi naslov »Zadaci
šumskog gospodarenja i. zaštite prirode
u szentgälskim tisovim šumama«. U šumama
tise i bukve gornju etažu, koja je
prorijeđena, čini bukva a donju oko 70%
tisa. U optimalnim terenskim uvjetima
dolazi po hektaru i do 1260 stabala tise,
koja su u prosjeku 6 m visoka i 12,3 cm
prsnog promjera a temeljnica im iznosi
15 m-/ha dok je drvna masa 93,6 m3/ha.
Autor u ovom poglavlju opisuje i način
uzgoja tise na tom području.


U sedmom poglavlju pod naslovom
»Uloga tise u hortikulturi«, prvo se govori
o značenju tise kao dekorativne vrste,
a zatim se prikazuje historijat najčešćih
kultivara uzgajanih u Mađarskoj a to su:


»prostrata«, »fastigiata«, »elegantissima«,
»fastigiata aurea« i »ereeta Ovendeyeri«.
Najveće stablo tise u Mađarskoj se nalazi
u Hencsenu. Ono je 17 m visoko, 124
om prsnog promjera, blizu 20 m mu je
promjer krošnje a starost stabla je 280
godina. Osim ovog stabla u knjizi je dat
i tabelarni prikaz 58 stabala tise velikih
dimenzija, koja dolaze u parkovima i vrtovima
Mađarske. U ovom poglavlju autor
govori i o važnosti očuvanja genofonda
ove vrste.


Na kraju knjige dat je opširan popis
literature na osam stranica.


Potrebno je naglasiti da je ova knjiga
interesantna za svakoga tko se bavi
problemima vegetacije, uzgoja i zaštite
šuma te hortikulturom. Zbog toga ovo
vrijedno djelo prof. Majera preporučujemo
našoj stručnoj javnosti.


Prof. Mirko Vidaković


521