DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1980 str. 61 <-- 61 --> PDF |
proizvodnju (složaja) prostornog drva ili ga pak ograničava na ostatak od višemetarske dimenzije, ispod 14 cm debljine grana. Dosta je česta druga promjena — izrada deblovine koja se privlači na pomoćno stovarište i tamo kroji, prerezu je i dr. No ovaj problem nije nerješiv. Dapače, ako je to promjena u tehnologiji obrade drveča, koja će potrajati, problem se dade riješiti snimanjem određenog brojai stabala svih vrsta iz kojih se proizvodi višemetarska tanka oblovina. Iskustva! S obzirom na to da se ovaj sistem već dvije godine koristi na području SŠGO »SLAVONSKA ŠUMA« moguće je nešto reći i o (ne) uspjesima i rezultatima. Naime, sistem nije prihvaćen, »prije svega«, no to ne spada u njegove (ne) uspjehe. Reklo bi se da nam to može više koristiti nego štetiti jer što mu se studioznije približimo to će on duže živjeti (ako mu se ikad približimo!?). Iako je ovaj sistem zasnovan (prikupljanje podataka) na području »Slavonske šume« on nije prihvaćen u svim radnim organizacijama SŠGO. Naime, njegova primjena predpostavlja i stanovite promjene u organizaciji proizvodnje, u planiranju, obračunavanju tj. na relaciji plan — izvršenje — realizacija — obračun — isplata. To znači predpostavlja i sinhronizaciju službi koje se bave ovim poslovima, ali to nije uvijek tako lako postići. Umjesto zaključka! Ako netko sebi stavi u zadatak da na neki način (ili sasvim određeni način) odredi mjerilo vrijednosti ili količine nečijeg proizvodnog zadatka, onda je to samo po sebi nezahvalan posao. No ako se to radi dobronamjerno i ako se pri tom koriste sva, na tom području priznata saznanja, takovo nastojanje treba poštivati, pozdraviti i sa isto toliko dobre namjere pomoći u realizaciji takve zamisli. Ovdje je takva podrška, moglo bi se reći, skoro potpuno izostala. Što je tome uzrok? Ne bi se moglo reći da su uzrok samo naprijed spomenute potrebne poslovne preorijentacije u načinu izražavanja mjerila količine i vrijednosti živog (ovdje teškog fizičkog) rada. Stiče se utisak da je najteže uskladiti mjerilo o količini zadataka i vrijednosti zadataka i zato je u to najlakše — ne dirati!? Naime, kada se mijenjaju mjerila za količinu (normiranog) rada nužno se postavljaju pitanja: 1) Dobiva li se što kvalitetno novo s tim? 2) Mijenja li se mjerilo za izražavanje vrijednosti (normiranog) radnog zadatka? Pitanja ostaju i ovdje nije cilj odgovoriti na njih, koliko ih možda postaviti, jer odgovor se za sada ne zna. Ali to ne znači da ona trebaju ostati bez odgovora. No to ne znači niti da (i) radi njih treba zaustaviti ovo inače pozitivno gibanje na području reguliranja i proizvodnog zadatka, već naprotiv, treba ga iskoristiti u cilju postizanja što boljih rezultata u ovom složenom poslu. Konačno, ideja je bila NAŠA, sredstva (ne mala) su utrošena NAŠA. Čiji je onda ovo »sistem« postavlja se pitanje? Da li smo opet nešto radili da bi smo samo nešto radili? |