DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1980 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Prema »Informaciji o požarina i stanju u oblasti zaštite od požara u 1970. godini
« Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove SRH


»U 1979. godini u 422 požara uništeno je 14.158 hektara šumskih površina (184
posto više nego u 1978). Materijalna šteta iznosi 194.436.067 dinara (45,23 posto više
nego u 1978). Na kraškom je području bilo više požara nego 1978. i veća je materijalna
šteta (193,339.241). U kontinentalnom dijelu Republike u 52 požara uništen
je 1151 hektara šuma (125 posto više) a materijalna šteta dostiže 1,096.813 dinara.


U 1979. godini požari su bili brojniji a materijalna šteta od njih veća d u društvenom
i u privatnom sektoru, nego ranijih godina.


Do požara je došlo nepažljivim spaljivanjem korova, suhe trave i drugih
poljoprivrednih otpadaka. U njihovu gašenju došle su do izražaja sve slabosti
karakteristične za cjelokupnu problematiku šumskih požara, a osobito propusti
i nedostaci u organiziranju i djelovanju službi osmatranja i dojavljivanja požara.


(»DELEGATSKI VJESNIK Skupštine SFRJ i Sabora SRH« br. 147.
od 09. 07. 1980)


Na osnovu ove »Informacije« Izvršno vijeće Sabora zaključilo je:


Općinske skupštine, skupštine zajednica općina, mjesne zajednice i organizacije
udruženog rada treba stalno da prate, razmatraju i analiziraju stanje zaštite od
požara, da usklađuju i koordiniraju rad nadležnih organa i organizacija na tim poslovima,
te da se brinu o nadzoru nad provođenjem propisanih i naređenih mjera
zaštite, konstatirano je u raspravi. Radi bolje zaštite šuma treba organizaciono,
kadrovski te stručno i tehnički osposobljavati šumarske organizacije i inspekcije
odnosno prići čišćenju i proređivanju šuma, njihovoj biološkoj zaštiti, te boljoj
organizaciji osmatračkih, dojavnih i patrolnih službi. Jedinice civilne zaštite, turističke,
ugostiteljske, lovačke i druge organizacije također treba da se, na odgovarajući
način, uključe u sistem zaštite šuma od požara.«


(»DELEGATSKI VJESNIK« itd. br. 145. od 11. 06. 1980)


NAPOMENA. Svojedobno, npr. prema Zakonu o šumama iz 1929. god., o
gašenju šumskih požara brinule se isključivo šumarske organizacije, a akcijom je,
i po slovu Zakona, rukovodio najstariji šumarski stručnjak. On je imao pravo
i neposrednu mobilizaciju potrebnog broja radnika za gašenje iz okolnog stanovništva.
Po današnjem Zakonu o zaštiti od požara i suzbijanje šumskog požara
tretira se kao požar bilo kojeg objekta tj. u kompetenciji je općinske skupštine
odnosno Sekretarijata za unutrašnje poslove u okviru kojeg djeluje i vatrogasna
služba. Stoga je u navedenoj Informaciji naglašeno i ovo:


»U SR Hrvatskoj 17 općinskih skupština nije donijelo, a 57 nije uskladilo svoje
planove sa Zakonom o zaštiti požara. Odluku o uvjetima za spaljivanje suhe trave,
korova i drugih poljoprivrednih otpada nije donijela 91 općina, a plan zaštite od
požara donijela je samo 91 od 3878 mjesnih zajednica. Više od 50 posto radnih i
drugih organizacija udruženog rada nije donijelo opće akte o zaštiti od požara,
a više od 70 posto njih nije, na osnovi sigurnosne procjene stanja mjera zaštite od
požara,, donijelo operativne planove te zaštite.


486