DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1980 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Od listača nisam našao niti jednu jedinku (grm) da je bez izdanaka.
To je ujedno dokaz, da je vatra brzo napredovala tjerana kako zračnom
strujom nastalom od vatre tako i vjetrom. Visina izdanaka česmine i planike
iznosi u prosjeku oko 70 cm, ali ih ima i viših. Tako su na pr. izdanci planike
na garištu kod sela Pitve i do 2 met. visoki, rogača (uz zaobilaznicu nedaleko
hotela Mina) i preko 2 met., a dva ovogodišnja izdanka crnog jasena (na 34. km
ceste Jelsa — Sućuraj) dosegla su visinu od 155 i 175 cm s promjerom u
sredini visine od 1 cm. Navedena prosječna visina izdanaka odnosi se na one
izdanke, koji će i dalje nastaviti s odgovarajućim rastom (vidi u lit. 3,
str. 26).


Ružmarin se obavlja iz sjemena i mladih biljaka nalazio sam kako kod
Pitava tako i u području Papratne. Iz sjemena se obnavlja i vrijes i to,
prema već spomenutom Bojaniću, veli bolje od maloga. Iz sjemena se dobro
obnavlja i bušin (Cistus sp.) kojeg mjestimično ima i do 30 komada na 1 m(
ploha 3. za alepski bor) s maksimalnom visinom stabljike oko 25 cm (jedan
primjerak čak 38 cm), od kojih se neke već razvile u grm.


Alepski bor se redovno dobro obnavlja, pa i širi, na garištima. To je
slučaj i na ovom garištu. Međutim ovdje ponika (biljaka) nema izvan područja
izgorjelih borovih sastojina ili na površini izvan izgorjelih grupa borovih
stabala. Gustoća podmlatka je različita, ali u svakom slučaju tolika da je
osigurana obnova starih sastojina s najmanje trostrukim brojem dosadašnjih
stabala. Za ilustraciju ne samo postojanje nego i gustoće podmlatka snimio
sam njegov broj na 6 pokusnih ploha, a podaci se nalaze u tabelarnom pregledu.


Ponika ili podmlatka od smriča nisam našao, iako ga je prije požara bilo
(što mi je bilo poznato iz prijašnjeg obilaska jednog dijela ovog područja).
To ne isključuje mogućnost njegove pojave i javit će se nakon što sjeme preleži.


ZAKLJUČNA RAZMATRANJA


1. Obnova šumske vegetacije prirodnim načinom na garištima poput ove
kod Jelse u Jadranskom području nije izuzetak. Nije izuzetak u koliko postoje
elementi, koji omogućuju prirodnu obnovu. To dokazuju neka garišta
na samom otoku Hvaru (ona kod smetišta grada Hvara), iz Limskog kanala,
na otoku Mljetu itd. Na otoku Mljetu nakon požara 1968. godine, koji je
opustošio oko 600 ha površine od čega velik dio sastojine alepskog bora,
za dvije godine garište se zelenilo poput livade od ponika i mladih biljaka
alepskog bora, pa je površina na kojoj je izvršena sjetva odmah nakon požara
izgledala kao kap u moru. U Limskom kanalu, odnosno točnije na kraju
Fojbe s desne strane ceste u pravcu Poreča, obnovljena sastojina crnike i
drugih elemenata bolja je od izgorjele.
Prirodna obnova sastojina uništenih požarom bit će omogućena i osigurana,
ako je sastojina bila panjača tj. listača, bilo listopadnih bilo zimzelenih,
a kod četinjača, posebno alepskog bora, ako je u času bilo starih stabala
s urodom sjemena. Vatra u panjačama ima učinak podmladne (resurekcione)
sječe tj. potiče pojavu i razvoj izdanaka kako iz panja tako i iz žilja