DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1980 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Bojaniću, požar izbio na mjestu udaljenom od obale (i crkvice Sv. Luke) na cea 150 met. obraslom uglavnom šmrikom (Juniperus oxycedrus). Ovo žarište nalazi se izvan puteva (ceste i puta uz obalu) i zbog obraslosti vegetacijom teško je pristupačno, pa je i uzročnik zagonetan odnosno »nepoznat«. U koliko ga je prouzrokovao čovjek tada to mora biti osoba, koja je dobro poznavala taj teren i tako mogla izbjeći opasnost da ga zahvati vatra koja se vrlo brzo širila, kako zbog lahko upaljive vegetacije tako i vremenskih prilika — sredine ljeta. Da se vatra pojavila uz cestu mogla je biti izazvana i iskrom iz ispuha automobila ili kamiona odnosno opuškom putnika, a ovako preostaje još mogućnost, da je uzročnik meteorit, užaren prolazom kroz atmosferu. Vatra se vrlo brzo širila i to prema istoku, prema uvali Prapratna i spustila se sve do mora usprkos puta širine oko 2 met. na dužini od oko 1 km. Sve do 5 sati ujutro 1. kolovoza vatra se nalazila ispod asfaltirane 7 met. široke ceste Jelsa — Sućuraj, kada se na 5 km od Jelse, prebacila preko te ceste*. Tokom dana zapuhalo je jugo, pa se vatra počela širiti i prema zapadu. Vatra se prvenstveno prebacivala zapaljenim češerima, pa stoga nisu ni putevi, čistine ili vinogradi bili smetnja da se preko tih zapreka (vinogradi su ograđeni suhozidima) prebacuje na travnate površne i sastojine alepskog bora. Požar je likvidiran treći dan tj. 3. kolovoza oko 12 sati. Na gašenju požara bilo je angažirano ne samo brojno ljudstvo (iz Jelse i drugih mjesta) nego i vatrogasna društva (iz Jelse, Vrboske, Hvara i Donjih Kaštela) te vatrogasne jedinice (iz Šibenika, Splita i Makarske). Na području Prapratne, na pr., požar je likvidiran korišćenjem mora na udaljenosti do 800 met. pumpom Vatrogasnog društva iz Jelse te, s gornje strane, cisternama drugih vatrogasnih jedinica. OBNOVA VEGETACIJE Vatra se širila, kako je već unaprijed rečeno, površinama obraslim prirodnom vegetacijom (travnom, smričacima, makijom i sastojinama alepskog bora), dok su vinogradi ostali pošteđeni. Sastojine alepskog bora bile su starije od 20 godina. Dio tih sastojina je »šumski«, a dio (manji) uzgojen na površinama napuštenih vinograda. Smričaci i makija nalazila se uglavnom u obalnom području, a nešto sastojina listača (česmine) ima i u uvalama u višem dijelu, koje su ostale pošteđene od vatre. Alepski bor nalazio se od mora od vrha u suvislim ili isprekidanim sastojinama. U nekim sastojinama alepskog bora prizemni sloj vegetacije bio je oskudan te prizemni požar nije znatnije oštetio stabla alepskog bora (u već navedenom kampu). Kako se obnovila dendroflorna odnosno šumska vegetacija? Sve listače (česmina, planika, mirta, rogač, lemprika, crni jasen) iz panja, a alepski bor iz sjemena dobro. Iz sjemena ima ponika (podmlatka) i ružmarina te bušina (Cistus sp.) a za sada nema podmlatka jedino od šmrike i somine (/. oxycedrus i J. phoenicea). * Taj podatak kao i sudjelovanju vatrogasnih društava na gašenju požara zahvaljujem šum. tehničaru iz Hvara Ivanu Miličiću. |