DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1980 str. 30 <-- 30 --> PDF |
sani u neke gospodarske osnove. Zajedničkim radom prakse, inspekcije i znanosti taj problem bi se mogao lako riješiti. Kao treći problem na ovom mjestu bi htio istaknuti problem dužine ophodnje naših šuma. Nadam se da će se o tom problemu ćuti i mišljenja drugih, ako ne danas onda u svakom slučaju uskoro. Naime s današnjim ophodnjama od 100 i 120 godina posebno šuma hrasta lužnjaka i kitnjaka, mi sječemo mlade šume koje su u naponu svoje proizvodnosti. U toj dobi se šume nalaze u fazi apsolutne zrelosti tj. dobi kad se tečajni i poprečni prirast izjednačuju. Na taj način smo se uklopili u opću tendenciju snižavanja ophodnje koja se počela prije pedesetak godina a na bazi rente (komercijalna, zemljišna i si.). Taj pokret kod privatnih šumoposjednika u Zapadnoj Evropi još traje te se bukove šume u privatnom vlasništvu sijeku u starosti od 50 godina, jer daju momentalno najveći financijski efekat. Dužina ophodnje mora biti određena prema ekonomskoj zrelosti na koju često zaboravljamo. Za naše autohtone vrste, posebno za hrast je teško precizno reći kad pada ekonomska zrelost s obzirom da vrijednost hrasta stalno raste sa starošću. Vrijednost hrasta raste s kubusom njegovog promjera a poznata je uzrečica da hrast najbolje prirašćuje u 150-toj godini a najbolje rađa u 300-toj godini. Našim istraživanjima u rezervatu šumske vegetacije Prašnik smo izmjerili da nam 25 starih 300-godišnjih hrastova na 1 ha još uvijek prirašćuju 4,7 m3 po 1 hektaru. To je u skladu sa saznanjem da volumni prirast elitnih stabala hrasta ne opada sve dotle dok su zelena i dok se kao takvo nalaze u sastojini. Sličan primjer imamo u 300-godišnjoj sastojini obične bukve u predjelu Muški bunar na području N. Gradiške gdje imamo vrlo vitalnu bukovu sastojinu s 1000 m3 po ha drvne mase koja još uvijek prirašćuje 7 m3 po hektaru. Prema ovome bi mogli zaključiti da se ophodnja šuma mora odrediti u dobi koja se nalazi između apsolutne i ekonomske zrelosti i ta je dob daleko iznad današnjih ophodnja. Kao primjer mogu navesti da je u Nastavno pokusnom objektu Šumarskog fakulteta u Lipovljanima ophodnja za hrast 140 godina a na području Papuka u Dubokoj za bukvu je ophodnja produžena na 120 godina. Mišljenja sam da posao oko produžavanja ophodnje ne smije prerasti u kampanju i pokret. Potrebno je detaljno razmotriti svake gospodarske jedinice te na osnovu čitavog niza pokazatelja o stanju pojedinih sastojina donijeti zaključke. Moramo imati na umu da je većina naših starih sastojina slabo ili nikako njegovano u mladosti i da radi toga u dobi današnjih ophodnji nemaju one dimenzije koje bi trebale imati njegovane sastojine. Pored ostalog i radi toga je veliki gubitak sjeći hrastove šume u dobi od 120 godina a bukove u 100 godišnjoj ophodnji. O svemu ovome bi trebalo raspravljati na jednom posebnom skupu. Mišljenja sam da bi društvo u cjelini dobilo s produženjem ophodnje naših šuma kako šumarstvo tako i drvna industrija. Hrastove šume u Slavoniji i Baranji prirašćujeju u prosjeku 7 m3 po ha a to znači da se samo turnusom prorede od 10 godina u starim sastojinama može realizirati 70 m3 po hektaru visokokvalitetne drvne mase, uz napomenu da se ta masa u normalnim i stabil 416 |