DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 94     <-- 94 -->        PDF

OBJAVLJENO JE U ŠUMARSKOM LISTU


»Za sada spomenut ćemo samo, da su izletnici imali zgodu vidjeti veoma
krasno izvedenu cestu, koja omogućuje da se bez ikakovih potežkoćamože ne samo kočijom, nego i automobilom doći do same planinarske kuće,
koja je g. 1878. troškom grada Zagreba sagrađena na Sljemenu u visini
od 925 m.


U toj kući nalazi se prizemno službena soba gradskog šumara i stan
gradskog lugara, koji ujedno u ime planinarskog družtva vodi gostionu, a
u prvom spratu nalaze se dvie sobe uređene za konačenje članova hrvatskog
planinarskog družtva.


Spomenuta cesta sagrađena je zaslugom pokojnoga načelnika Adolf Mošinskoga
plemića od Zagreb-grada g. 1897., te mu je spomenuto planinarsko
družtvo u znak harnosti za tu cestogradnju, na jednoj od najljepših točaka
zagrebske gore, naime na »Lonjskoj pećini«, koja se od onda zove »Adolfovac
«, podignula spomen-ploču.


Danas se na toj pećini nalazi krasan paviljon, iz kojega je prekrasan vidik
na grad Zagreb i savsku dolinu... Na žalost nije zrak bio dovoljno proziran,
te tako izletnici nisu niti sa Adolfovca, a niti sa piramide na Sljemenu,
imali jasnog vidika na prekrasnu okolicu.


Spomenuta piramida podignuta je na najvišoj točka (1035 m) zagrebskegore g. 1889.


Na toj točki bila je najprije g. 1877. troškom od 506 for. podignuta drvena
piramida po nacrtu revnog članahrvatskog planinarskog društva, današnjega
tehničkog savjetnika M. Lenuci-a. Godine pako 1899. i to na 7. srpnja predana
je svečanim načinom javnoj porabi, na istom mjestu sagrađena, 13 m.
visoka nova željezna piramida, koja je podporom kr. zemaljske vlade i grada
Zagreba podignuta troškom od 3172 K.


Tadašnji predsjednik hrvatskog planinarskog družtva Josip Torbar, završio
je tom zgodom svoju besjedu ovim riječima:


»A. ti piramido, skromna uspomeno brižnih trudova planinskoga družtva,
büdi u grudima onih, koji te posjećuju, plemenita čuvstva, uzgajaj im srdce
liepotom prirode. Otresi sa svakoga, koji se na tvoje spratove popne, teške
brige svagdanjega života, budi im vrelo čistoga veselja, plemenite i nedužne
zabave. . .«


(A Kern: Izlet hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva
u zagrebsku goru. — Šumarski list, 1908, br. 11—12, str.
453/54)