DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 94 <-- 94 --> PDF |
OBJAVLJENO JE U ŠUMARSKOM LISTU »Za sada spomenut ćemo samo, da su izletnici imali zgodu vidjeti veoma krasno izvedenu cestu, koja omogućuje da se bez ikakovih potežkoćamože ne samo kočijom, nego i automobilom doći do same planinarske kuće, koja je g. 1878. troškom grada Zagreba sagrađena na Sljemenu u visini od 925 m. U toj kući nalazi se prizemno službena soba gradskog šumara i stan gradskog lugara, koji ujedno u ime planinarskog družtva vodi gostionu, a u prvom spratu nalaze se dvie sobe uređene za konačenje članova hrvatskog planinarskog družtva. Spomenuta cesta sagrađena je zaslugom pokojnoga načelnika Adolf Mošinskoga plemića od Zagreb-grada g. 1897., te mu je spomenuto planinarsko družtvo u znak harnosti za tu cestogradnju, na jednoj od najljepših točaka zagrebske gore, naime na »Lonjskoj pećini«, koja se od onda zove »Adolfovac «, podignula spomen-ploču. Danas se na toj pećini nalazi krasan paviljon, iz kojega je prekrasan vidik na grad Zagreb i savsku dolinu... Na žalost nije zrak bio dovoljno proziran, te tako izletnici nisu niti sa Adolfovca, a niti sa piramide na Sljemenu, imali jasnog vidika na prekrasnu okolicu. Spomenuta piramida podignuta je na najvišoj točka (1035 m) zagrebskegore g. 1889. Na toj točki bila je najprije g. 1877. troškom od 506 for. podignuta drvena piramida po nacrtu revnog članahrvatskog planinarskog društva, današnjega tehničkog savjetnika M. Lenuci-a. Godine pako 1899. i to na 7. srpnja predana je svečanim načinom javnoj porabi, na istom mjestu sagrađena, 13 m. visoka nova željezna piramida, koja je podporom kr. zemaljske vlade i grada Zagreba podignuta troškom od 3172 K. Tadašnji predsjednik hrvatskog planinarskog družtva Josip Torbar, završio je tom zgodom svoju besjedu ovim riječima: »A. ti piramido, skromna uspomeno brižnih trudova planinskoga družtva, büdi u grudima onih, koji te posjećuju, plemenita čuvstva, uzgajaj im srdce liepotom prirode. Otresi sa svakoga, koji se na tvoje spratove popne, teške brige svagdanjega života, budi im vrelo čistoga veselja, plemenite i nedužne zabave. . .« (A Kern: Izlet hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva u zagrebsku goru. — Šumarski list, 1908, br. 11—12, str. 453/54) |