DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 93 <-- 93 --> PDF |
poprečnom presjeku jedne tropske listače (Ceđrela odorata — Ghana); P. Heydeck: O naseljavanju gljiva na panjeve smreke — Metodika utvrđivanja i šumskogospodarsko značenje; H. K u r t h i M. Ott: Sistematske pogreške u inventuri sastojina — Veličina pogrešaka i mogućnosti korektura; G. Nicklisch i W. Zentsch: Pripremni radovi za utvrđivanje vrijednosti izmjena plinova biljaka za EDV uz pomoć mikroračunala; S. K. Uhlig: Istraživanja o fiziologiji ishrane fitopatogene gljive Cerospora pini — densiflorae Hori et Nambu; M. Willing: O utvrđivanju odbitka količine kore iz mass neokcranog trupca. J. A. REUM, na poziv Heinricha C o 11 e, preuzeo je mjesto nastavnika matematike i botanike na, 1786. osnovanoj, Šumarskoj školi u Zillbach-u kod Meiningen-a. Kada je 1816. god. počela s radom Kraljevska saska šumarska akademija u Tharandt-u, Reum je imenovan profesorom za iste predmete na toj Akademiji, a od 1830. godine predaje i »ekonomsku botaniku« na te godine osnovanom poljoprivrednom odjelu Šumarske akademije. Osnovao je šumsko-botanički vrt, kojem je ostao upravitelj do svoje smrti 1839. godine. Reum je pisac više knjiga. Prva mu je, i najznačajnija, »Osnovi njemačke šumske botanike« (1. izdanje 1814, a druga 1825. i 1837) a zatim »Udžbenik matematike za šumare« (1823., 1824. i 1836), »Pregled šumarske znanosti« (1828) i »Ekonomska botanika i opisi kućnih i poljoprivrednih biljaka za obuku mladih poljoprivrednika« (1832). H. A. VATERS bio je također profeso" Kr. saske šumarske akademije i to najprije mineralogije, petrografije i geologije, a od 1890. godine i tloznanstva s naukom o staništu. Bio je pobornik uske suradnje znanstvenih istraživanja i prakse. Vaters je manje poznat u inozemstvu, ali njegovo znanstveno djelo jednako je znanstvenom djelu Ra man n a, naglašavaju autori, nasljednici H. A. Vatersa na katedri za tloznanstvo na današnjem fakultetu (Sekciji) za šumarstvo Tehničkog univerziteta u Dresdenu. W. Bec k prikazao je osobine 5 strojeva za rezanje grana s (oborenih) stabala, koji se upotrebljavaju u ČSSR, SSSR i u SR Rumunjskoj. Od tih pet strojeva jedan je za rezanje grana s debala promjera do 60 cm i debljina grana do 12 cm, po jedan za deblovinu promjera 35 i 30 cm odnosno debljine grana 8 i 6 cm, a dva za deblovinu promjera do 20 cm i debljine grana 3 cm. Kod deblovine promjera 60 cm upotrebom stroja EA-60 povećana je produktivnost »žive radne snage« na 170´/», ali »ekonomski rezultat nije uvijek zadovoljavajući«. P. Heydeck nabrojio je 26 vrsta gljiva koje se mogu nastaniti na panjevima smreke i jele, od kojih neke prelaze i na živa stabla kao na pr. Armillariela mellea, Fomitopsis onnosa (Fomes annosus). Za suzbijanje patogenih gljiva koje prelaze i na živa stabla autor od kemijskih sredstava navodi karbolineum, katran od kamenog uglja te natriumnitrit te biološki način primjenom saprofitskih gljiva Trichoderma lignorum i Peniophora gigantea koje su u antagonizmu s Fomitopsis annosa. U nekim zemljama trupci se iz šume otpremaju pod korom pa se i masa iskazuje na osnovu promjera kojeg ima neokorani trupac. Za utvrđivanje drvne mase bez kore jednostavni postotni odnosi ne zadovoljavaju, jer je taj postotak ovisan o promjeru trupca, piše U. Willing. Stoga su u CSSR, DDR i SSSR u primjeni posebne tablice iz kojih se na osnovu promjera s korom očitava čista drvna masa. U ČSSR-u postoji 5 takvih tablica: za smreku uključivo i jelu; za bor, uključivo i za vajmutovac, ariš i dugalziju; za borove trupce dužine do 5 m i ostale promjera preko 60 cm; za bukvu koje se primjenjuju i za brdski javor, obični grab, oskorušu, lipu, platanu, šljivu, trešnju, krušku i jabuku; za hrast uključivo i za cer, brijest, jasen, bagrem, brezu, divlji kesten, johu, orah i vrbu. O. Piškorić 387 |