DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 92 <-- 92 --> PDF |
smreke, tankog drva i eventualno mase korijenja kao važne rezerve za preradu u odgovarajućim industrijama (drvnoj, celuloznoj, prehrambenoj, farmaceutskoj, kozmetičkoj i ev. drugima). Petfiček, V.: Nepovoljni učinci šumskih strojeva na radnika i moguć nosti njihova snižavanja Cjelokupni razvoj tehnizacije proizvodnih procesa u šumskom gospodarstvu uslovljavan je uvođenjem strojne tehnike, koja ima zadatak sniženje učešća živog ljudskog rada, povećavanje produktivnosti rada, snižavanje napornosti i povećavanje higijene i kulture rada. Pored neosporno pozitivnih učinaka uvođenja strojeva u šumsko gospodarstvo javljaju se i neki negativni učinci, osim ostaloga, u odnosu na radnika (vibracija, buka, ispušni plinovi). Autor u članku iznosi rezultate provedenih mjerenja o djelovanju nekih strojeva i sredstava za zaštitu radnika i predlaže preporuke za njihovo snižavanje i ublažavanje te preventivne miere za praćenje toga djelovanja na poslugu. Släma, 0 . : Sadašnjost i perspektiva rezultata istraživanja ljudskog faktora u šumskom gospodarstvu Poslije rata se počela u svijetu formirati nova znanstvena disciplina eraonomija, koja se dijeli na podsisteme čovjek, WISSENSCHAFTLICHE ZEITSCHRIFT der Technischen Universität Dresden, Separatreihe 5, Bau-, Wasser und Forstwesen Nr. 2, Jahrgang 29, Heft 3/4, 1980. Studij šumarstva u Dresdenu, kako vidimo iz naslova, organizacijski se nalazi, kao posebna Sekcija, u sklopu Tehničkog univerziteta. Taj Univerzitet za sve grane studiranja izdaje jedinstven znanstveni časopis te su tako stranice ovog separata obrojčana od br. 911 do 954. Format časopisa je A4 tj. veličina poluarka papira za pisanje. Sadržaj ovog sveska separata »Sekcije Šumarstvo« (tj. Fakulteta za šumarstvo) je slijedeći: stroj i radna sredina i ona nastoji optimalizirati odnose izvršnih mogućnosti čovjeka u zadanim radnim uslovima. Šumarska ergonomija transformira radnu problematiku u području šumskog gospodarstva. Autor analizira sadanje stanje istraživanja toga područja u ĆSSR, a dosadanji rezultati naznačuju, da je ovo istraživanje jedan od progresivnih i općedruštvenokorisnih faktora usmjerenih održavanju trajne radne sposobnosti u produktivnom vijeku radnika i zadovoljavanju rada u higijenski pogodnim radnim uslovima u šumskom gospodarstvu. Kantor, J. : Značenje istraživanja provenijencije introduciranih vrsta drva Autor u članku detaljno analizira stanje pokusnih ploha s borom sjevernoameričkog porijekla Pinus contorta Dougl., koje su osnivane na preporuku organizacije IUFRO zbog njegova brzog rasta i u zaključku navodi, da je neosporno, da introdukcija vrsta drva treba svakako biti vezana s prethodnim istraživanjem provenijencije. Ovo mora biti nedjeljivi dio introdukcije ne samo kod ovog bora, za koji su navedeni neki rezultati, nego naročito kod onih vrsta, koje su već danas introducirane i s čijom se introdukcijom računa u perspektivnom razvoiu šumskog gospodarstva. Radi se prije svega o duglaziji, golemoj jeli, borovcu i dr. Ing Bernard Hruška M. Tesche: O 200-godišnjici rođenja Johanna Adama REUM-a, osnivača šumarske botanike i osnivača Šumsko botaničkog vrta u Tharandt-u; H. J. Fiedler i H. P. Brückner: Život i djelo Heinricha Augusta VATERS- a (1859-1930); W. Beck: Iskustva o mehaniziranom skidanju grana sa smrekovih stabala; F. Fischer i O. Wienhaus: Diferencijalna termo-analiza nekih lignina smreke; L. J. Harzmann i M. J. H u s sa i n : O varijacijama dužine vlakanaca na |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 93 <-- 93 --> PDF |
poprečnom presjeku jedne tropske listače (Ceđrela odorata — Ghana); P. Heydeck: O naseljavanju gljiva na panjeve smreke — Metodika utvrđivanja i šumskogospodarsko značenje; H. K u r t h i M. Ott: Sistematske pogreške u inventuri sastojina — Veličina pogrešaka i mogućnosti korektura; G. Nicklisch i W. Zentsch: Pripremni radovi za utvrđivanje vrijednosti izmjena plinova biljaka za EDV uz pomoć mikroračunala; S. K. Uhlig: Istraživanja o fiziologiji ishrane fitopatogene gljive Cerospora pini — densiflorae Hori et Nambu; M. Willing: O utvrđivanju odbitka količine kore iz mass neokcranog trupca. J. A. REUM, na poziv Heinricha C o 11 e, preuzeo je mjesto nastavnika matematike i botanike na, 1786. osnovanoj, Šumarskoj školi u Zillbach-u kod Meiningen-a. Kada je 1816. god. počela s radom Kraljevska saska šumarska akademija u Tharandt-u, Reum je imenovan profesorom za iste predmete na toj Akademiji, a od 1830. godine predaje i »ekonomsku botaniku« na te godine osnovanom poljoprivrednom odjelu Šumarske akademije. Osnovao je šumsko-botanički vrt, kojem je ostao upravitelj do svoje smrti 1839. godine. Reum je pisac više knjiga. Prva mu je, i najznačajnija, »Osnovi njemačke šumske botanike« (1. izdanje 1814, a druga 1825. i 1837) a zatim »Udžbenik matematike za šumare« (1823., 1824. i 1836), »Pregled šumarske znanosti« (1828) i »Ekonomska botanika i opisi kućnih i poljoprivrednih biljaka za obuku mladih poljoprivrednika« (1832). H. A. VATERS bio je također profeso" Kr. saske šumarske akademije i to najprije mineralogije, petrografije i geologije, a od 1890. godine i tloznanstva s naukom o staništu. Bio je pobornik uske suradnje znanstvenih istraživanja i prakse. Vaters je manje poznat u inozemstvu, ali njegovo znanstveno djelo jednako je znanstvenom djelu Ra man n a, naglašavaju autori, nasljednici H. A. Vatersa na katedri za tloznanstvo na današnjem fakultetu (Sekciji) za šumarstvo Tehničkog univerziteta u Dresdenu. W. Bec k prikazao je osobine 5 strojeva za rezanje grana s (oborenih) stabala, koji se upotrebljavaju u ČSSR, SSSR i u SR Rumunjskoj. Od tih pet strojeva jedan je za rezanje grana s debala promjera do 60 cm i debljina grana do 12 cm, po jedan za deblovinu promjera 35 i 30 cm odnosno debljine grana 8 i 6 cm, a dva za deblovinu promjera do 20 cm i debljine grana 3 cm. Kod deblovine promjera 60 cm upotrebom stroja EA-60 povećana je produktivnost »žive radne snage« na 170´/», ali »ekonomski rezultat nije uvijek zadovoljavajući«. P. Heydeck nabrojio je 26 vrsta gljiva koje se mogu nastaniti na panjevima smreke i jele, od kojih neke prelaze i na živa stabla kao na pr. Armillariela mellea, Fomitopsis onnosa (Fomes annosus). Za suzbijanje patogenih gljiva koje prelaze i na živa stabla autor od kemijskih sredstava navodi karbolineum, katran od kamenog uglja te natriumnitrit te biološki način primjenom saprofitskih gljiva Trichoderma lignorum i Peniophora gigantea koje su u antagonizmu s Fomitopsis annosa. U nekim zemljama trupci se iz šume otpremaju pod korom pa se i masa iskazuje na osnovu promjera kojeg ima neokorani trupac. Za utvrđivanje drvne mase bez kore jednostavni postotni odnosi ne zadovoljavaju, jer je taj postotak ovisan o promjeru trupca, piše U. Willing. Stoga su u CSSR, DDR i SSSR u primjeni posebne tablice iz kojih se na osnovu promjera s korom očitava čista drvna masa. U ČSSR-u postoji 5 takvih tablica: za smreku uključivo i jelu; za bor, uključivo i za vajmutovac, ariš i dugalziju; za borove trupce dužine do 5 m i ostale promjera preko 60 cm; za bukvu koje se primjenjuju i za brdski javor, obični grab, oskorušu, lipu, platanu, šljivu, trešnju, krušku i jabuku; za hrast uključivo i za cer, brijest, jasen, bagrem, brezu, divlji kesten, johu, orah i vrbu. O. Piškorić 387 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 94 <-- 94 --> PDF |
OBJAVLJENO JE U ŠUMARSKOM LISTU »Za sada spomenut ćemo samo, da su izletnici imali zgodu vidjeti veoma krasno izvedenu cestu, koja omogućuje da se bez ikakovih potežkoćamože ne samo kočijom, nego i automobilom doći do same planinarske kuće, koja je g. 1878. troškom grada Zagreba sagrađena na Sljemenu u visini od 925 m. U toj kući nalazi se prizemno službena soba gradskog šumara i stan gradskog lugara, koji ujedno u ime planinarskog družtva vodi gostionu, a u prvom spratu nalaze se dvie sobe uređene za konačenje članova hrvatskog planinarskog družtva. Spomenuta cesta sagrađena je zaslugom pokojnoga načelnika Adolf Mošinskoga plemića od Zagreb-grada g. 1897., te mu je spomenuto planinarsko družtvo u znak harnosti za tu cestogradnju, na jednoj od najljepših točaka zagrebske gore, naime na »Lonjskoj pećini«, koja se od onda zove »Adolfovac «, podignula spomen-ploču. Danas se na toj pećini nalazi krasan paviljon, iz kojega je prekrasan vidik na grad Zagreb i savsku dolinu... Na žalost nije zrak bio dovoljno proziran, te tako izletnici nisu niti sa Adolfovca, a niti sa piramide na Sljemenu, imali jasnog vidika na prekrasnu okolicu. Spomenuta piramida podignuta je na najvišoj točka (1035 m) zagrebskegore g. 1889. Na toj točki bila je najprije g. 1877. troškom od 506 for. podignuta drvena piramida po nacrtu revnog članahrvatskog planinarskog društva, današnjega tehničkog savjetnika M. Lenuci-a. Godine pako 1899. i to na 7. srpnja predana je svečanim načinom javnoj porabi, na istom mjestu sagrađena, 13 m. visoka nova željezna piramida, koja je podporom kr. zemaljske vlade i grada Zagreba podignuta troškom od 3172 K. Tadašnji predsjednik hrvatskog planinarskog družtva Josip Torbar, završio je tom zgodom svoju besjedu ovim riječima: »A. ti piramido, skromna uspomeno brižnih trudova planinskoga družtva, büdi u grudima onih, koji te posjećuju, plemenita čuvstva, uzgajaj im srdce liepotom prirode. Otresi sa svakoga, koji se na tvoje spratove popne, teške brige svagdanjega života, budi im vrelo čistoga veselja, plemenite i nedužne zabave. . .« (A Kern: Izlet hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva u zagrebsku goru. — Šumarski list, 1908, br. 11—12, str. 453/54) |