DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Što se više ide u unutrašnjost, sve više prevladava domaći živalj, pretežno
tamnoputi mješanci. U Caracasu ima najviše bijelaca, ali je generalna ocjena
svih nas, da su domaći mješanci vrlo lijepi ljudi, što posebno vrijedi za žene.
Tamne su puti ali ne crni, a djevojke su vrlo dotjerane, jer nema tako siromašne
žene, da nema dotjeranu kosu, lice, nokte i uz to prekrasne zube. Domoroci se
lijepo oblače, a vrlo su muzikalni, pa se u slobodno vrijeme skoro svi šeću s raznim
tranzistorima, gramofonima i kazetofonima i slušaju vrlo glasno svoju temperamentnu
muziku u ritmu sambe.


Jedan dan su ljubazni domaćini pripremili iznenađenje u vidu izleta u duboku
unutrašnjost, gdje smo se trebali provesti kroz venezuelsku tropsku džunglu.
Ovdje smo se prvi puta sreli s pojmom »zid od vegetacije« (bez mačete nema
prolaza), kao i sa šumom bez drva. Stabala je mnogo, ali drva malo, jer u onoj
bujnoj vegetaciji i zračnoj vlagi većoj od 100%, u pazušcima skoro svih grana
rastu razni filodendromi, alge, gljive, paprati, lijane i ostali biljni paraziti tako,
da gdje god se stablo prereze, nađe se cijeli splet žilja i korenja tih biljaka, a
ne drvo stabla na kojemu ti paraziti rastu. To je jedan od razloga zašto je malo
šumskih vrsta iz onih šuma sposobno za mehaničku preradu (dakako da bi kod
intenzivnijeg gospodarenja i kvaliteta tih stabala bila bolja).


Vozeći se konstatirao sam da je masa šumskog fonda upropopaštena, jer smo
se vozili stotine kilometara brežuljkastim predjelima (idealnim za šumsku privredu),
gdje prevladavaju mlade šume ili je tlo pokrito grmolikim pokrovom
(raj za sitne zvjeri, zmije, guštere i insekte).


U šumama se nalaze stabla raznih vrsta listača i palma. Raste i mnogo vrsta
raznog voća, tako da smatram, da ta šuma može prehraniti slučajno izgubljenog
čovjeka, što nije slučaj u šumama Argentine.,


U toj nas je zemlji dočekalo mnogo vrsta za nas nepoznatog voća, koje sam
sve probao, a koje je drugog okusa i oblika nego naše.


To su:


— papaya (zovu ga lechosa) je poveliko zeleno smeđe voće, oblika kao buča,
a raste na drvu. Vrlo je ukusno i odlična podloga za voćnu salatu,
— parchita je plod boje i oblika kao nar. Meso ploda u presjeku izgleda kao
stiropor, a sadržaj je svjetlo crven strukture kao ikra, a vrlo ukusan;
— chirimoya je plod nalik na patliđan. Vrlo je ukusnog bijelog mesa u kojem
se nalaze crne koštice velike kao grah. Ovo je voće za mene bilo odlično
otkriće;
— mango je oblo duguljasto voće, zelene boje, a u njemu se nalazi dugačka
debela koštica. Plod je ukusan po malo trpak;
— avokado je duguljasto oblo voće tamno zeleno do crno. Zovu ga indijanski
putar, ali to za mene nije voće, nego dobra podloga za razne salate, majoneze
i pripremljene račiće.
— mamon (prašumsko grožđe) je zeleno voće kao loptice stolnog tenisa spojene
u grozd. U njima se nalazi povelika koštica, a plod je ukusno kiselkast;
— nispera je po izgledu vrlo neugledno voće nalik na stari krumpir. Okus je
vrlo dobar. Jako je slatko, podsjeća na mušmule;
— gvajaba je zeleno voće iznutra crveno, oblika kao jabuka, a karakterizira
ga vrlo intenzivan miris i okusa kao dunja. Iz tog se voća radi tvrdi pekmez,
kao kod nas sir od dunja;