DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 74     <-- 74 -->        PDF

PUTOSITNICE


S PUTA PO ARGENTINI I VENEZUELI


Na poziv rodbine krenuo sam u jesen sa suprugom u Južnu Ameriku. Rodbina
živi u Argentini, od kojih su oni, koje sam poznavao kao malo dijete već
starci, pa je cilj putovanja bio i taj, da upoznam njihovu djecu, danas također
ljudi u zrelim godinama., Kada sam saznao, da se s istom avionskom kartom može
posjetiti i više južnoameričkih država, odlučio sam put prekinuti u Venezueli,
gdje smo i ostali devet dana. Prekid je dobro došao i stoga, što putovanje u
jednom dahu nije nimalo lako, kako sam to iskusio na povratku, kada smo od
Buenos Airesa, do Zagreba raznim avionima putovali 36 sati. Putovati treba u
tzv. zimskoj turističkoj sezoni, kada su cijene znatno niže kako u hotelima tako
i za prijevoz avionima. Putovanje treba planirati i pola godine prije, jer se na
vize za južnoameričke zemlje treba čekati 4—6 mjeseci, a potrebno je obaviti
i cjepljenje kao neophodan uvjet za dobivanje vize. Još napomena za slikanje
u prirodi: pogriješio sam, što sam snimao na kolor film, a ne na diafilm, na kojem
bi se dobile jasnije slike. Stoga snimke iz šume, u kojima nema dovoljno
svjetla, izgledaju kao da je fotografirano po magli.


Let Zagreb, Zürich, Madrid prošao je vrlo ugodno, te smo nad oceanom prespavali
noć i u 5 sati po Južnoameričkom vremenu (kod nas je to 10 sati), stigli
točno po voznom redu u Caracas. Kroz tunel smo se spustili iz aviona do pristanišne
zgrade, a kako je svuda bila odlična klimatizacija, još uvijek sam se
kretao u odijelu, kako sam krenuo iz Zagreba. Prvi susret sa novom klimom smo
imali po izlasku iz pristanišne zgrade, jer je aerodrom u Carasasu uz samu obalu
Karipskog mora, gdje je temperatura i zračna vlaga vrlo visoka. Carasas leži
u brdima preko 2.000 m iznad mora, gdje se ne osjećaju razlike klime tijekom
godine.


VENEZUELA


Venezuela je, uz Kolumbiju, najsjevernija južnoamerička država. Površina
joj iznosi 912 000 km?. Po konfiguraciji terena Venezuela je planinska zemlja s
vrhovima planina prema Karipskom moru visokim oko 2 000 m, a u zapadnom
dijelu u masivu Cordillera i preko 5000 m. n.m. Nizina se nalazi na sjeverozapadnom
dijelu oko jezera Maracaibo te u središnjem dijelu u porječju rijeke Orinoco,
koje je vrlo vlažno i nepristupačno. U tom dijelu klima je nezdrava i teško
podnošljiva za čovjeka koji nije tamo odrastao, a tisuće km2 deltastog Orinoka
pravo je leglo svih ljudskih napasti (insekata, zmija, bolesti i dr.). U južnom
dijelu, prema granici Brazila, usred džungle nalaze se najviši slapovi na
svijetu Salto Angel, u kojima se voda sunovraća 1 009 met.


Venezuela ima 12 000 000 stanovnika ,uz domoredce i dosta bijelaca, koji pretežno
žive u gradovima.


368




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Što se više ide u unutrašnjost, sve više prevladava domaći živalj, pretežno
tamnoputi mješanci. U Caracasu ima najviše bijelaca, ali je generalna ocjena
svih nas, da su domaći mješanci vrlo lijepi ljudi, što posebno vrijedi za žene.
Tamne su puti ali ne crni, a djevojke su vrlo dotjerane, jer nema tako siromašne
žene, da nema dotjeranu kosu, lice, nokte i uz to prekrasne zube. Domoroci se
lijepo oblače, a vrlo su muzikalni, pa se u slobodno vrijeme skoro svi šeću s raznim
tranzistorima, gramofonima i kazetofonima i slušaju vrlo glasno svoju temperamentnu
muziku u ritmu sambe.


Jedan dan su ljubazni domaćini pripremili iznenađenje u vidu izleta u duboku
unutrašnjost, gdje smo se trebali provesti kroz venezuelsku tropsku džunglu.
Ovdje smo se prvi puta sreli s pojmom »zid od vegetacije« (bez mačete nema
prolaza), kao i sa šumom bez drva. Stabala je mnogo, ali drva malo, jer u onoj
bujnoj vegetaciji i zračnoj vlagi većoj od 100%, u pazušcima skoro svih grana
rastu razni filodendromi, alge, gljive, paprati, lijane i ostali biljni paraziti tako,
da gdje god se stablo prereze, nađe se cijeli splet žilja i korenja tih biljaka, a
ne drvo stabla na kojemu ti paraziti rastu. To je jedan od razloga zašto je malo
šumskih vrsta iz onih šuma sposobno za mehaničku preradu (dakako da bi kod
intenzivnijeg gospodarenja i kvaliteta tih stabala bila bolja).


Vozeći se konstatirao sam da je masa šumskog fonda upropopaštena, jer smo
se vozili stotine kilometara brežuljkastim predjelima (idealnim za šumsku privredu),
gdje prevladavaju mlade šume ili je tlo pokrito grmolikim pokrovom
(raj za sitne zvjeri, zmije, guštere i insekte).


U šumama se nalaze stabla raznih vrsta listača i palma. Raste i mnogo vrsta
raznog voća, tako da smatram, da ta šuma može prehraniti slučajno izgubljenog
čovjeka, što nije slučaj u šumama Argentine.,


U toj nas je zemlji dočekalo mnogo vrsta za nas nepoznatog voća, koje sam
sve probao, a koje je drugog okusa i oblika nego naše.


To su:


— papaya (zovu ga lechosa) je poveliko zeleno smeđe voće, oblika kao buča,
a raste na drvu. Vrlo je ukusno i odlična podloga za voćnu salatu,
— parchita je plod boje i oblika kao nar. Meso ploda u presjeku izgleda kao
stiropor, a sadržaj je svjetlo crven strukture kao ikra, a vrlo ukusan;
— chirimoya je plod nalik na patliđan. Vrlo je ukusnog bijelog mesa u kojem
se nalaze crne koštice velike kao grah. Ovo je voće za mene bilo odlično
otkriće;
— mango je oblo duguljasto voće, zelene boje, a u njemu se nalazi dugačka
debela koštica. Plod je ukusan po malo trpak;
— avokado je duguljasto oblo voće tamno zeleno do crno. Zovu ga indijanski
putar, ali to za mene nije voće, nego dobra podloga za razne salate, majoneze
i pripremljene račiće.
— mamon (prašumsko grožđe) je zeleno voće kao loptice stolnog tenisa spojene
u grozd. U njima se nalazi povelika koštica, a plod je ukusno kiselkast;
— nispera je po izgledu vrlo neugledno voće nalik na stari krumpir. Okus je
vrlo dobar. Jako je slatko, podsjeća na mušmule;
— gvajaba je zeleno voće iznutra crveno, oblika kao jabuka, a karakterizira
ga vrlo intenzivan miris i okusa kao dunja. Iz tog se voća radi tvrdi pekmez,
kao kod nas sir od dunja;


ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 76     <-- 76 -->        PDF

— gvanabana je poveliko voće nepravilna duguljasta oblika smeđe boje. Kora
je hrapava kao Ijuskava. Iz njega se radi slatko kao kod nas rahatluk. Svježe
nije ukusno;
— kokos koji se upotrebljava za piće je duguljast vrlo velik plod zelene boje
iz kojega se dobije 1/2 litre do 1 litra prozirnog napitka, vrlo osvježavajućeg.
Uz ovo, za mene do tada nepoznato, voće u to je vrijeme tamo bilo i nama
poznatog voća: marelica, bresaka, trešanja, bijelih dinja, lubenica, ananasa,
mandarina, naranđi, jabuka, grožđa i banana.


Glavni proizvod Venezuele je nafta, koja im omogućuje relativno dobar život,
jer se na visokoj cijeni nafte u svijetu podmiruju troškovi administracije,
po su porezi mali. Druge ocjene bi prepustio mjerodavnim ljudima, ali znam
da je rad i stalan boravak na većem dijelu zemlje ako ne nemoguć, a ono barem
težak, jer ukoliko čovjek nije 100% zdrav ta mu se vlaga uvuče u svaku poru.
Uz to je temperatura vrlo visoka pretežno bez daška vjetra, pa se oko podne ne
može na otvorenom prostoru ništa raditi. Radi toga su učinci manuelnih radnika
vrlo mali. To je razlog zašto nije niti poljoprivredna proizvodnja uznapredovala
iako postoji mogućnost za više prinosa u toku godine, ali niko ne može ili ne želi
fizički raditi,


ARGENTINA


Od Caracasa do Buenos Airesa letili smo neprekidno 8 sati. Let nad prostranstvima
Južne Amerike ima jednu karakterističnu sliku. Nepregledna zelena
površina ispresjecana ogromnim vodenim tokovima.


Argentina je velika zemlja površine 2,778.412 km-, a u njoj živi 26,000.000 stanovnika.
Podijeljena je na 24 pokrajine. Glavnih magistarskih puteva (mahom
asfaltiranih) ima dosta, ali odvojci koji zalaze u unutrašnjost zemlje su svakakvi,
tako da se često dogodi da dođete do kraja puta koji se gubi u šumi ili na polju
i tek tada vidite da ste krenuli pogrešnim putem.


Klima Argentine posebno je ovisna o smjeru vjetrova. Sjeverni i istočni vjetrovi
su vrući i vrlo vlažni, južni silno rashladi zrak, dok je zapadni vjetar suh
i ugodan. Rekoše mi, da imaju četiri godišnja doba, ali u obratno vrijeme nego
kod nas tj. oko mj. siječnja ljeto, a oko srpnja zimu, ali to vrijedi samo za jug.
U središnjem dijelu prema sjeveru zapravo su dva godišnja doba, suho i kišno,
a na krajnjem sjeveru klima je tropska tj. uvijek je vruće samo postoje sušna i
kišna razdoblja.


Dolazak u Argentinu za nas je bio povezan nizom novih pojmova, koji su za
evropske prilike i pojmove nepoznati. Prostranstva Argentine su takva, da automobil
kao prevozno sredstvo nije ono, što je u Evropi. Udaljenost od sjevera do
juga iznosi oko 6 000 km, pa prijevoz i avionom traje dugo. Nadalje, nisam se
mogao oteti dojmu da usprkos normalnog gradskog života kao i u cijelom svi


jetu, izvan tih granica vladaju drugi odnosi. Kako si drugačije protumačiti novinske
oglase »prodajem 2,000.000 komada goveda, prodajem 5,000.000 komada ovaca« itd.
Sve mi se čini da je tamo selo zaostalo u posjedničkim odnosima u feudalizmu
i da su korjenite promjene neminovne.


Drugi je pojam naseljenost. Leti se avionom 2 do 3 sata i nadlijeću se dvije
varoši i jedan grad. Sve ostalo prostranstvo bez traga kuća i naselja. Posebno




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 77     <-- 77 -->        PDF

je to evidentno u planinskim masivima predkordiljera i Kordiljera, gdje smo se
vozili stotine kilometara bez kuće i traga života.


Posebno teško mi je opisati Buenos Aires grad koji se prostire na 1.600 km2,
a čija je najduža ulica Rivadavia dugačka 63 km. Za gradski saobraćaj postoje
željeznice (14 odvojenih željezničkih linija), metro, autobusi i taksiji stoje na
raspolaganju za savladavanje tih prostora. To sve nije niti tako mnogo, jer kako
bi se inače prebacilo 20,000.000 ljudi što živi i radi u provinciji Buenos Aires.


Grad leži na rijeci La Plata, koja je ovdje vrlo široka, jer je do Montevidea
(na drugoj obali rijeke) 44 km. Prije nego se na svom ušću rijeka toliko raširi,
postoji mnogim uređenim kanalima ispresjecano deltasto ušće zvano Tigre, gdje
je smješteno mnogo koliba i kuća za odmor i rekreaciju. Kada se prolazi gradom
u bilo koje doba, viđa se po ulicama mnogo ljudi, tako, da je dobiti taksi
(i ako ih ima mnogo) pravi podvig.


°K* .


SI. 1. Tipično stablo u argentinskoj džungli na visini 1600 met. nad
morem. Orig.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 78     <-- 78 -->        PDF

Oko gradske jezgre je brza saobraćajnica, a okolo su smještena gradska i
prigradska naselja, međusobno povezana autobusima i željezničkom prugom.
Magistrale iz svih krajeva zemlje dolaze na tu obilaznicu, tako da je dolazak u
bilo koji dio grada brz i jednostavan.


Temperament tog naroda je drugačiji nego na sjeveru Južne Amerike. Ljudi
su mirniji, ne žuri im se nikuda, a u podne je skoro svuda obavezna »siesta«
(podnevni odmor). Tko se u to vrijeme ne odmara sigurno je stranac. Među stanovništvom
ima mnogo Evropljana, a ima dosta južnoameričkog indioskog stanovništva,
čistog i miješanog.


Mnogo sam čitao o stočarstvu i mesu Argentine, a još više čuo o tome u
Venezueli. Međutim ipak sam se iznenadio kakve su to porcije mesa što ga za
jedan obrok pojede domaći čovjek i kakve je to meso kvalitete. Teletine nema,
jer je smatraju nezrelim mesom, a ono što se tamo zove govedina kod nas bi
po starosti i težini bilo teletina ili junetina. Specijaliteti su im ukusni, a prevladavaju
specijaliteti s ražnja. Neke od njih mi ne poznamo, ali većina je vrlo ukusna
. Ima mnogo jela koja se priređuju na rošitilju, a od goveda se jede sve.
Žljezde su specijaliteti, a posebno su složena crijeva na cijeni. Sve je za nas
bilo normalno osim porcija koje su za naše apetite neuništive. Uzimao sam pola
porcije i s time se mučio (i ako nisam za naše pojmove slab pri jelu).


U gradu, za naše pojmove, nisu riješena komunalna pitanja, jer i uz strogo
gradsko središte ima dijelova bez kanalizacije i pitke vode. Električne instalacije
po kućama i ulicama su u tolikom neredu, da sam stalno gledao neće li se dogoditi
neka nezgoda od struje. Ništa bolje nije ni s vodovodnim i kanalizacionim
cijevima.


Strogi centar grada je uredan, ali bliža gradska naselja nisu dotjerana, nije
pokošena trava, a korov raste duž željezničke pruge. Međutim najveće priznanje
treba odati rješenju problema prijevoza, jer se brzo i lahko može doći iz
jednog dijela grada u drugi. Prijevozne tarife nisu visoke, a taksi prijevoz je
bagatelan, ako se vozi po taksimetru. Ako si taksista sam određuje cijenu (najčešće
za strance), tada ona nije mala.


U gradu ima mnogo parkova, a najveći park ima preko 3.000 ha površine.
Zahvaljujući klimi, koja je po toplini mediteranska ali s većom zračnom vlagom,
parkovi su s drvećem interesantnog sastava. Trava u parkovima je uredna i često
košena, ali je neke čudne vrste (vrlo oštra), tako da nije potrebna posebna
njega i nije osjetljiva za gaženje.


U gradu ima 6 aerodroma od kojih je jedan međunarodni, a ostali su za
unutrašnji promet. Ima mnogo privatnih aviona, jer veliki posjednici zemlje
imaju svoje avione, kojima dolaze u grad i obilaze svoje posjede.


Posebno cvjeta noćni život u gradu, jer su stanovnici tog kontinenta poznati
po tome, da poslije 22 sata svi izađu na ulice i mnogo ih se hrani i zabavlja po
lokalima. Cijene hrane i pića nisu noćne (kao kod nas), ali je svuda bučno i veselo.
U svakom dijelu grada se zabavljaju na drugi način. U Boki prevladava talijanski
temperament, a drugdje od južnoameričkog, indioskog, njemačkog do
francuskog i dr., ovisno o vlasnicima lokala i grupacija žitelja u tom dijelu grada.


Primijetio sam, da su naselja grupirana kako po nacionalnom sastavu tako
i strukovno, jer postoje dijelovi grada u kojem su metalci, mehaničari, mesari,
prerađivači kože i dr.


372




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 79     <-- 79 -->        PDF

Izvan Buenos Airesa posjetio sam j provinciju Tucuman . Ta se provincija
nalazi na sjeveru zemlje i od Buenos Airesa udaljena je 1300 km, pa je put obavljen
avionom.


Dok u glavnom gradu prevladava evropski živalj, a vidio sam i dosta starog
domorodačkog stanovništva (Indiosa), koje je čisto i miješano s drugim žiteljima
Južne Amerike, dotle je na sjeveru Argentine daleko više Indiosa, koji su
karakterističnih crta lica. Oni imaju lice okruglo s jakim izbočenim ličnim kostima,
boja lica im je tamna i s kao gar tamnim očima. Kose su crne, ali nisu toliko
lijepi, kao stanovnici sjevera Južne Amerike.


SI. 2. Indijanski spomenik u andskom gorju na visini 2000 met. nad
morem. Orig.


Tucuman je centar provincije u kojoj se mnogo uzgaja šećerna trska. Kako
je cijena šećera niska već dvije godine nisu brali trsku, pa plantaže izgledaju
vrlo zapušteno. Uz takve površine ima mnogo plantaža naranđa i limuna. Toje
slika vrlo impresivna, jer su velike površine takvih voćnjaka, koji su uredni
i održavani (možda bolje nego kod nas veliki voćnjaci).


Zapadni dio ove provincije je brdovit jer se prostire na padinama predkordiljera
i Kordiljera, pa se uzdiže i preko 5.000 metara nad morem. Ova brda
dobrim su dijelom pokrivena šumom, ali ima dosta dijelova posve pustih (iznad
granice šumske vegetacije prostire područje bez ikakve vegetacije), pa područje
s raznim kaktusima. U tim golim krajevima klima je suha, što se ne može reći
za krajeve pod šumom.


Za cijelu Argentinu može se reći, da u njoj nije razvijeeno ni šumarstv o ni
drvna industrija. To nisu zanimanja interesantna za tu zemlju. Šume održavaju
(u koliko se to može nazvati održavanje) agronomi, a dobrim se dijelom šume
pale kako bi se dobila plodna poljoprivredna zemlja. Poljoprivredna proizvodnja




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 80     <-- 80 -->        PDF

je ekstenzivna, jer za intezivniju proizvodnju nemaju dovoljno stanovništva, Veleposjednicima
je dosta prihoda i s malim prinosom. Stočarstvo je razvijeno
u pampama i to na način da stoka slobodno pase u nepreglednim krdima. Individualna
mala domaćinstva nemaju mnogo stoke.


Prolazak kroz šumske predjele za naše pojmove o šumi nije interesantan.
Šuma ima mnogo, ali drva malo. I ovdje je po stablima mnogo biljnih parazita
koji se razvijaju u visokoj zračnoj vlagi.


Malo se drva koristi za preradu, a nešto ide za domaćinstva, ali ne mnogo,
jer je klima topla. U cijeloj zemlji nema razvijene drvne industrije, osim na
jugu gdje je na bazi četinjača podignuta tvornica celuloze. Jugoslaveni koji tamo
borave preko 100 godina imaju u svojim rukama nekoliko pilana. Prema
razgovoru sa našim domaćinima izgleda, da nema niti tvornica nikakvih ploča,
niti većih tvornica namještaja, niti tvornice za proizvodnju furnira. Možda neće
osjetiti većih problema radi nedostatka drvne industrije, ali već sada imaju niz
problema radi gubitka šuma, koje nemilosrdno krče za povećanje poljoprivredne
proizvodnje. To je velika zemlja otvorena prema jugu. U tom smjeru nema
planinskih masiva, jer se gorje proteže u smjeru sjever jug, pa kada pusu južni
vjetrovi i usred ljeta se temperatura može spustiti blizu nule, što za onu bujnu
vegetaciju može biti katastrofalno. Uz to zemlja ima mnogo voda, pa svaka jača
kiša može dovesti do poplava. Nije rijetka pojava da neka predgrađa Buenos
Airesa za jačih kiša plivaju. Ti problemi uz veće šumske komplekse ne bi bili
tako izraženi.


Svaka provincija (pokrajina) je karakteristična za drugu vrstu privrede. Sjeverne
i južne pokrajine su siromašnije, a centralne bogatije. U pokrajini Mendo
za je razvijeno vinogradarstvo, u San Juan ima mnogo rudnika željezne rude,
Cordoba se razvija kao Švicarska, jer ima sličnu klimu, a razvijen je turizam.
Pampa je poznata po stočarstvu, Ognjena zemlja je izvor zemnog plina za cijelu
zemlju (imaju izgrađen sistem opskrbe plina do svih glavnih gradova kroz
cijelu Argentinu). Buenos Aires je centar industrije, jer ovdje ima i najviše radne
snage.


U zemlji se proizvodi mnogo proizvoda (dosta je licenci evropskih proizvođača),
ali se i mnogo toga uvozi. Kada bi se čovjek izgubio u nekoj pokrajini i
gledao oko sebe vozila koja se kreću, mislio bi, da je u Europi. Naime u Argentini
proizvode se automobili Fiat, Peugeot, Ford, a Brazilu automibili Volkswagen
i Mercedes-Benz, tako je od evropskih proizvođača malo ostalo kojih nema.


Argentina je zemlja jake devalvacije vlastite valute — pesosa. To smo i sami
osjetili, jer je za 3 tjedna našeg boravka vrijednost 100 DM od 48000 pesosa
porasla na 53000 pesosa., Dakako, da su i cijene svih proizvoda vrlo visoke, pa
i onih proizvedenih u zemlji, kože npr.


Moždao su čitaoci očekivali od ovih mojih putositnica više, ali u toku tog
kratkog boravka u tim zemljama bilo je toliko raznih i snažnih utisaka da bi
za sistematskije i potpunije prikazivanje bio potreban znatno dulji boravak.


Mr dipl. inž. Bogomil Hribljan,