DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 69     <-- 69 -->        PDF

IZ RADA ŠUMSKIH GOSPODARSTAVA


RAZVOJNI PROSTORNI PLAN
ZA BUDUĆI NACIONALNI PARK »KRKA«


Vode rječica Radljevac, Butišnica, Orašnica, Krčić i Kosovčica ujedinjuju se
gotovo na istom mjestu u zajednički vodotok — rijeku Krku. Na tom mjestu
razvio se grad Knin. Na relativno kratkom vodotoku od stotinjak km, koliko je
duga Krka, vode se probijaju kanjonskim koritom, prelijevaju preko gromada
kamenja i slapova, teku poput nizinskih rijeka u proširenim dijelovima korita,
odmaraju se u jezerima (Visovačkom i Prokljanskom) da se u zadnjim kilometrima
već miješaju s morem, (voda postaje boćata). Barijere u koritu Krke
(Roški slap, Skradinski buk i dr.) također su, poput onih na Plitvičkim jezerima,
rezultat djelovanja sedrotvornih mahovina. Sve te osobine uvjetovale su, da se
već na počecima sistematskog rada na zaštiti prirode, tj. poslije II svjetskog rata,
i rijeka Krka našla na popisu dijelova (objekata) prirode, na koju treba primijeniti
odredbe Zakona o zaštiti prirode o proglašenju posebno zaštićenim objektom.,
To više, što je elektroprivreda namjeravala u cijelosti iskoristiti je za
proizvodnju električne energije gradnjom akumulacionih jezera ili, drugim riječima,
zbrisati Krku kao rijeku. Za obranu održanja prirodnosti njezinog toka
objavljena je i posebna publikacija1.


Središnji dio Krke, tj. od Bilušića slapa do Skradinskog buka, stavljen je pod
posebnu zaštitu kao »prirodna rijetkost« već 1948. god. a 1962. god. proširuje se
zaštita proglašenjem rijeke Krke od njezina izvora, podno slapa Krčića, do Skradinskog
buka s priobalnim pojasom širine 100 m kategorije rezervata prirodnog
predjela, a 1968. god,, odlukom Skupštine općine Šibenik od 5. II, istom kategorijom
zaštićuje se i donji tok Krke od Skradinskog buka do mosta »Šibenik«
na Jadranskoj magistrali. Rijeka Krčić u cijelom toku stavljena je pod zaštitu
1964. god., a Čikola nizvodno od Drniša do ušća 1967. god.


RAZVOJNI PROSTORNI PLAN NP KRKA rezultat je rada:


— Zavoda za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, koji je obradio:
Prostornu organizaciju nacionalnog parka (Prof. ing. D. Boltar i prof, dr A.
Marinović-Uzelac te inž. Dubravka Boltar kao suradnik a inž, D. Prgin kao konzultant),


1) KRKA I PROBLEMI NJEZINE ZAŠTITE, Zagreb 1953.


Ova je publikacija izdana povodom planova elektroprivrede, da se Krka u cijelosti iskoristi za
hidroelektrane, dakle da je nestane, a što je aktualno i dajnas, nakon 30 godina (vidi zagrebačke novine
»Vjesnik« od 12. IX 1980, str. 5.: »Tko to ranjava rijeku Krku?« — s podnaslovom »Minama
na krasu ljepoticu« koja je proglašena prirodnim rezervatom.). Autori publikacije su: J. Roglić (Krka,
regionalno-geografske osobine), I. Pevalek (Sedrotvorci, sedra i biodinamika te Prikaz i stanje
sedre na Krki), S. Bertović (Razvoj hidroenergetskih zahvata na rijeci Krki i Završne primjedbe o
sporu oko zaštite Krke) i Sonja Pavletić (što misle prirodoslovci i turizam o ljepotama i značenju
Krke).


Publikaciju je izdao Konzervatorski zavod NR Hrvatske, Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Turizam u Nacionalnom parku Krka (prof. Dr. D. Alfieri);


— Republičkog zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu: Prirodne značajke i
mogućnosti korištenja (I. Bralić, prof., inž. R. Kevo, Zv. Mikulić, prof, i inž O.
Piškorić);
— Urbanističkog instkuta SRH — Grupa za hortikulturu i oblikovanje pejsaža
s planom uređenja pejsaža (inž. D. Kiš i inž. Š. Ricov);
— Instituta za geološka istraživanja (Prof, P. Mamužić); i
Vanjskih suradnika s prilozima:
Stanje i zaštita tala na području rijeke Krke (Mg J. Martinović),
Prilog poznavanju nekih klimatskih i vegetacijskih značajki područja rijeke
Krke
(Prof. dr S. Bertović i inž. B. Klapka).
Sastavni dijelovi elaborata su i:


— grafički prikazi (u boji): sheme prometa, plana namjene površina i prometne
mreže, kategorizacije objekata prirode i prijedlog granice rezervata te
plana uređenja pejsaža:
— 12 izvrsnih kolor fotografija nekih karakterističkih dijelova Krke (autor
A. Marinović-Uzelac).
Tisak i obrada je Zavoda za kartografiju Geodetskog fakulteta u Zagreba,
a reprodukcije fotografija ZGP »Pomurski tisk« Morska Sobota. Elaborat je datiran
s 1971. god.., a tiskan 1976. odnosno nakon što su ga i usvojile Skupštine općina
Šibenik, Drniš i Knin, kako stoji u zaglavlju naslovne stranice elaborata.


2. Zašto rijeka Krka zaslužuje zaštitu prema odredbama Zakona o zaštiti prirode
odgovorit ćemo tekstom iz Prostornog razvojnog plana (str. 11):
»Rijeka Krka predstavlja neobičnu pojavu kraške hidrografije. U prvom redu
ona je jedna od rijetkih kraških rijeka koja ima u potpunosti cijeli svoj površinski
tok. Dalje je za Krku karakteristično samo korito. Korito Krke nalazi
se dijelom u kanjonskoj dolini, a dijelom se proširuje u izdužena protočna jezera;
Različita joj je i niveleta. Niveleta korita sastoji se od dijelova blagog, pa i
vrlo blagog pada.te stepeničastih dijelova dijelova na kojima se formiraju brzaci
i slapovi (bukovi) visinske razlike i do 50 m.


Oko dvije trećine toka rijeke Krke odlikuje se čistoćom i pjeskovitim dnom
te ova rijeka ima" izraziti salmonidski karakter tj., uslove za život pastrve. Specifičnost
ove salmonidne vode je u tome, što se u njoj nalaze dvije endemične
vrste pastrva i to u gornjem toku, do Bilušić buka, tzv. zlousta pastrva (Salmothymus
optusionostris Krkensis) a u dijelovima između Roškog i Skradinskih slapova
tzv. visovačka jezerska pastrva (Salmo visovacensds).


Prirodne osobine Krke i njezine uže okoline od interesa su i za nauku i za
nauku i za turizam. Za nauku je posebno važna biodinamička komponenta Krke,
posebno sedrotvorne alge i mahovine te ihtiofauna (ribe) i ove komponente u
naučno-istraživačkom radu povezuju Krku s Plitvičkim jezerima, naime i kaskade
u Plitvičkim jezerima rezultat su djelovanja sedrotvoraca, ali jer su različite
klimatske prilike u tim dvjema lokalitetima razumljivo je da će biti razlike
i u biodinamici tih voda.«


Nacionalni park »Krka« trebao bi obuhvatiti samu rijeku Krku od izvora do
mosta »Šibenik« na Jadranskoj magistrali, zatim rijeku Krčić, Čikolu (nizvodno
od Drniša) i donji tok rječice Guduća (utiče u Prokljansko jezero). Uz prosječnu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 71     <-- 71 -->        PDF

širinu oba obalnog pojasa oko 600 m. Površina u tim granicama iznosi 27 340 ha
i to bi bila »uža zonu.« Na području okolnih visoravni predviđena je posebna zaštita
kategorije rezervata prirodnih predjela* (»´šira zona«) površine 13 150 ha te
bi cjelokupna zaštićena površina iznosila 40 490 ha i prema tome to bio bi najveći
nacionalni park u Hrvatskoj.


Očuvanje prirodnih osobitosti i ljepota rijeke Krke, a u nacionalnom parku
nalazila bi se i dva kulturno-historijska spomenika (manastir Aranđelovac i, na
otočiću, samostan Visovac) kao i više gradina, ne znači njezino isključivanje iz
svakog korišćenja.


Samo to korišćenje, odnosno »svaki zahvat čovjeka u ovom području zahtijeva
posebnu opreznost i ocjenjivanje u kojoj će mjeri utjecati na njezine prirodne
fenomene i vrijednosti«. Težište korišćenja rijeke Krke dato je korišćenjem
u djelatnosti turizma a za koji »vrijednost Krke,.. leži baš u njezinim
prirodnim fenomenima i da se oni bitnije ne promijene« (str. 11. ovog elaborata).
Iz područja nacionalnog parka ne eliminira se ni poljoprivreda (osim ekstenzivnog
stočarstva), dok bi se elektroprivreda (iskorišćivanje hidropotencija) trebala
svesti u okviru koji bi bar u minimalnoj mjeri osiguravali »život« Krke odnosno
da se osigura trajni protok voda preko svih slapova prema zaključku Savjeta
za zaštitu prirode SR Hrvatske na sjednici od 3. II 1966. god. Prema tom zaključku
utvrđeni su minimalni protoci vode tokom cijele godine tj. i ljeti na
Skradinskom buku 13,9 nrVsek., na Roškom slapu 10,5 mf/sek. i na slapovima
između Miljacke i Bilušić buka 8,8 m3/sek.


Ovim elaboratom predviđeno je i nekoliko specijalnih rezervata šumske vegetacije:
Juniperus oxicedrus-a u predjelu Lozovca, Quercus ilex-a (u Mačkovici
— na obali Visovačkog jezera), hrasta medunca (Bogatić gaj i u predjelu Krčića)
te sastojina prelaznog tipa oko Aranđelovca, Dakako, da i ostali šumski
fond treba sačuvati i, što više, meliorativnim mjerama poboljšati, a to vrijedi
i za ostale florističke elemente. Međutim ovim planom nije isključena mogućnost
unošenja i novih vrsta, kojih nema na tom području, ali samo u područjima
izgradnje (turističkih kapaciteta) u koliko se ne nalaze na vidiku s rijeke Krke
(i njenih pritoka). Takvi su lokaliteti na pr. Roška draga.


3. Zasluga za izradu ovog Plana pripada Šumskom gospodarstvu »KRAS« u
Šibeniku, koje je u cijelosti financiralo njegovu izradu (direktor Ing. D. Prgin).
Kako samo Gospodarstvo od ovoga Plana ne može imati veće materijalne koristi
to je on zapravo poklon društvenoj zajednici iako se ni to Gospodarstvo ne
može ubrojiti u »bogata šumska gospodarstva«.
O. Piškorić
2) Prema zakonu o zaštiti prirode iz 1976-, »značajni krajolik«.