DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 69 <-- 69 --> PDF |
IZ RADA ŠUMSKIH GOSPODARSTAVA RAZVOJNI PROSTORNI PLAN ZA BUDUĆI NACIONALNI PARK »KRKA« Vode rječica Radljevac, Butišnica, Orašnica, Krčić i Kosovčica ujedinjuju se gotovo na istom mjestu u zajednički vodotok — rijeku Krku. Na tom mjestu razvio se grad Knin. Na relativno kratkom vodotoku od stotinjak km, koliko je duga Krka, vode se probijaju kanjonskim koritom, prelijevaju preko gromada kamenja i slapova, teku poput nizinskih rijeka u proširenim dijelovima korita, odmaraju se u jezerima (Visovačkom i Prokljanskom) da se u zadnjim kilometrima već miješaju s morem, (voda postaje boćata). Barijere u koritu Krke (Roški slap, Skradinski buk i dr.) također su, poput onih na Plitvičkim jezerima, rezultat djelovanja sedrotvornih mahovina. Sve te osobine uvjetovale su, da se već na počecima sistematskog rada na zaštiti prirode, tj. poslije II svjetskog rata, i rijeka Krka našla na popisu dijelova (objekata) prirode, na koju treba primijeniti odredbe Zakona o zaštiti prirode o proglašenju posebno zaštićenim objektom., To više, što je elektroprivreda namjeravala u cijelosti iskoristiti je za proizvodnju električne energije gradnjom akumulacionih jezera ili, drugim riječima, zbrisati Krku kao rijeku. Za obranu održanja prirodnosti njezinog toka objavljena je i posebna publikacija1. Središnji dio Krke, tj. od Bilušića slapa do Skradinskog buka, stavljen je pod posebnu zaštitu kao »prirodna rijetkost« već 1948. god. a 1962. god. proširuje se zaštita proglašenjem rijeke Krke od njezina izvora, podno slapa Krčića, do Skradinskog buka s priobalnim pojasom širine 100 m kategorije rezervata prirodnog predjela, a 1968. god,, odlukom Skupštine općine Šibenik od 5. II, istom kategorijom zaštićuje se i donji tok Krke od Skradinskog buka do mosta »Šibenik« na Jadranskoj magistrali. Rijeka Krčić u cijelom toku stavljena je pod zaštitu 1964. god., a Čikola nizvodno od Drniša do ušća 1967. god. RAZVOJNI PROSTORNI PLAN NP KRKA rezultat je rada: — Zavoda za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, koji je obradio: Prostornu organizaciju nacionalnog parka (Prof. ing. D. Boltar i prof, dr A. Marinović-Uzelac te inž. Dubravka Boltar kao suradnik a inž, D. Prgin kao konzultant), 1) KRKA I PROBLEMI NJEZINE ZAŠTITE, Zagreb 1953. Ova je publikacija izdana povodom planova elektroprivrede, da se Krka u cijelosti iskoristi za hidroelektrane, dakle da je nestane, a što je aktualno i dajnas, nakon 30 godina (vidi zagrebačke novine »Vjesnik« od 12. IX 1980, str. 5.: »Tko to ranjava rijeku Krku?« — s podnaslovom »Minama na krasu ljepoticu« koja je proglašena prirodnim rezervatom.). Autori publikacije su: J. Roglić (Krka, regionalno-geografske osobine), I. Pevalek (Sedrotvorci, sedra i biodinamika te Prikaz i stanje sedre na Krki), S. Bertović (Razvoj hidroenergetskih zahvata na rijeci Krki i Završne primjedbe o sporu oko zaštite Krke) i Sonja Pavletić (što misle prirodoslovci i turizam o ljepotama i značenju Krke). Publikaciju je izdao Konzervatorski zavod NR Hrvatske, Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Turizam u Nacionalnom parku Krka (prof. Dr. D. Alfieri); — Republičkog zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu: Prirodne značajke i mogućnosti korištenja (I. Bralić, prof., inž. R. Kevo, Zv. Mikulić, prof, i inž O. Piškorić); — Urbanističkog instkuta SRH — Grupa za hortikulturu i oblikovanje pejsaža s planom uređenja pejsaža (inž. D. Kiš i inž. Š. Ricov); — Instituta za geološka istraživanja (Prof, P. Mamužić); i Vanjskih suradnika s prilozima: Stanje i zaštita tala na području rijeke Krke (Mg J. Martinović), Prilog poznavanju nekih klimatskih i vegetacijskih značajki područja rijeke Krke (Prof. dr S. Bertović i inž. B. Klapka). Sastavni dijelovi elaborata su i: — grafički prikazi (u boji): sheme prometa, plana namjene površina i prometne mreže, kategorizacije objekata prirode i prijedlog granice rezervata te plana uređenja pejsaža: — 12 izvrsnih kolor fotografija nekih karakterističkih dijelova Krke (autor A. Marinović-Uzelac). Tisak i obrada je Zavoda za kartografiju Geodetskog fakulteta u Zagreba, a reprodukcije fotografija ZGP »Pomurski tisk« Morska Sobota. Elaborat je datiran s 1971. god.., a tiskan 1976. odnosno nakon što su ga i usvojile Skupštine općina Šibenik, Drniš i Knin, kako stoji u zaglavlju naslovne stranice elaborata. 2. Zašto rijeka Krka zaslužuje zaštitu prema odredbama Zakona o zaštiti prirode odgovorit ćemo tekstom iz Prostornog razvojnog plana (str. 11): »Rijeka Krka predstavlja neobičnu pojavu kraške hidrografije. U prvom redu ona je jedna od rijetkih kraških rijeka koja ima u potpunosti cijeli svoj površinski tok. Dalje je za Krku karakteristično samo korito. Korito Krke nalazi se dijelom u kanjonskoj dolini, a dijelom se proširuje u izdužena protočna jezera; Različita joj je i niveleta. Niveleta korita sastoji se od dijelova blagog, pa i vrlo blagog pada.te stepeničastih dijelova dijelova na kojima se formiraju brzaci i slapovi (bukovi) visinske razlike i do 50 m. Oko dvije trećine toka rijeke Krke odlikuje se čistoćom i pjeskovitim dnom te ova rijeka ima" izraziti salmonidski karakter tj., uslove za život pastrve. Specifičnost ove salmonidne vode je u tome, što se u njoj nalaze dvije endemične vrste pastrva i to u gornjem toku, do Bilušić buka, tzv. zlousta pastrva (Salmothymus optusionostris Krkensis) a u dijelovima između Roškog i Skradinskih slapova tzv. visovačka jezerska pastrva (Salmo visovacensds). Prirodne osobine Krke i njezine uže okoline od interesa su i za nauku i za nauku i za turizam. Za nauku je posebno važna biodinamička komponenta Krke, posebno sedrotvorne alge i mahovine te ihtiofauna (ribe) i ove komponente u naučno-istraživačkom radu povezuju Krku s Plitvičkim jezerima, naime i kaskade u Plitvičkim jezerima rezultat su djelovanja sedrotvoraca, ali jer su različite klimatske prilike u tim dvjema lokalitetima razumljivo je da će biti razlike i u biodinamici tih voda.« Nacionalni park »Krka« trebao bi obuhvatiti samu rijeku Krku od izvora do mosta »Šibenik« na Jadranskoj magistrali, zatim rijeku Krčić, Čikolu (nizvodno od Drniša) i donji tok rječice Guduća (utiče u Prokljansko jezero). Uz prosječnu |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 71 <-- 71 --> PDF |
širinu oba obalnog pojasa oko 600 m. Površina u tim granicama iznosi 27 340 ha i to bi bila »uža zonu.« Na području okolnih visoravni predviđena je posebna zaštita kategorije rezervata prirodnih predjela* (»´šira zona«) površine 13 150 ha te bi cjelokupna zaštićena površina iznosila 40 490 ha i prema tome to bio bi najveći nacionalni park u Hrvatskoj. Očuvanje prirodnih osobitosti i ljepota rijeke Krke, a u nacionalnom parku nalazila bi se i dva kulturno-historijska spomenika (manastir Aranđelovac i, na otočiću, samostan Visovac) kao i više gradina, ne znači njezino isključivanje iz svakog korišćenja. Samo to korišćenje, odnosno »svaki zahvat čovjeka u ovom području zahtijeva posebnu opreznost i ocjenjivanje u kojoj će mjeri utjecati na njezine prirodne fenomene i vrijednosti«. Težište korišćenja rijeke Krke dato je korišćenjem u djelatnosti turizma a za koji »vrijednost Krke,.. leži baš u njezinim prirodnim fenomenima i da se oni bitnije ne promijene« (str. 11. ovog elaborata). Iz područja nacionalnog parka ne eliminira se ni poljoprivreda (osim ekstenzivnog stočarstva), dok bi se elektroprivreda (iskorišćivanje hidropotencija) trebala svesti u okviru koji bi bar u minimalnoj mjeri osiguravali »život« Krke odnosno da se osigura trajni protok voda preko svih slapova prema zaključku Savjeta za zaštitu prirode SR Hrvatske na sjednici od 3. II 1966. god. Prema tom zaključku utvrđeni su minimalni protoci vode tokom cijele godine tj. i ljeti na Skradinskom buku 13,9 nrVsek., na Roškom slapu 10,5 mf/sek. i na slapovima između Miljacke i Bilušić buka 8,8 m3/sek. Ovim elaboratom predviđeno je i nekoliko specijalnih rezervata šumske vegetacije: Juniperus oxicedrus-a u predjelu Lozovca, Quercus ilex-a (u Mačkovici — na obali Visovačkog jezera), hrasta medunca (Bogatić gaj i u predjelu Krčića) te sastojina prelaznog tipa oko Aranđelovca, Dakako, da i ostali šumski fond treba sačuvati i, što više, meliorativnim mjerama poboljšati, a to vrijedi i za ostale florističke elemente. Međutim ovim planom nije isključena mogućnost unošenja i novih vrsta, kojih nema na tom području, ali samo u područjima izgradnje (turističkih kapaciteta) u koliko se ne nalaze na vidiku s rijeke Krke (i njenih pritoka). Takvi su lokaliteti na pr. Roška draga. 3. Zasluga za izradu ovog Plana pripada Šumskom gospodarstvu »KRAS« u Šibeniku, koje je u cijelosti financiralo njegovu izradu (direktor Ing. D. Prgin). Kako samo Gospodarstvo od ovoga Plana ne može imati veće materijalne koristi to je on zapravo poklon društvenoj zajednici iako se ni to Gospodarstvo ne može ubrojiti u »bogata šumska gospodarstva«. O. Piškorić 2) Prema zakonu o zaštiti prirode iz 1976-, »značajni krajolik«. |