DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 69     <-- 69 -->        PDF

IZ RADA ŠUMSKIH GOSPODARSTAVA


RAZVOJNI PROSTORNI PLAN
ZA BUDUĆI NACIONALNI PARK »KRKA«


Vode rječica Radljevac, Butišnica, Orašnica, Krčić i Kosovčica ujedinjuju se
gotovo na istom mjestu u zajednički vodotok — rijeku Krku. Na tom mjestu
razvio se grad Knin. Na relativno kratkom vodotoku od stotinjak km, koliko je
duga Krka, vode se probijaju kanjonskim koritom, prelijevaju preko gromada
kamenja i slapova, teku poput nizinskih rijeka u proširenim dijelovima korita,
odmaraju se u jezerima (Visovačkom i Prokljanskom) da se u zadnjim kilometrima
već miješaju s morem, (voda postaje boćata). Barijere u koritu Krke
(Roški slap, Skradinski buk i dr.) također su, poput onih na Plitvičkim jezerima,
rezultat djelovanja sedrotvornih mahovina. Sve te osobine uvjetovale su, da se
već na počecima sistematskog rada na zaštiti prirode, tj. poslije II svjetskog rata,
i rijeka Krka našla na popisu dijelova (objekata) prirode, na koju treba primijeniti
odredbe Zakona o zaštiti prirode o proglašenju posebno zaštićenim objektom.,
To više, što je elektroprivreda namjeravala u cijelosti iskoristiti je za
proizvodnju električne energije gradnjom akumulacionih jezera ili, drugim riječima,
zbrisati Krku kao rijeku. Za obranu održanja prirodnosti njezinog toka
objavljena je i posebna publikacija1.


Središnji dio Krke, tj. od Bilušića slapa do Skradinskog buka, stavljen je pod
posebnu zaštitu kao »prirodna rijetkost« već 1948. god. a 1962. god. proširuje se
zaštita proglašenjem rijeke Krke od njezina izvora, podno slapa Krčića, do Skradinskog
buka s priobalnim pojasom širine 100 m kategorije rezervata prirodnog
predjela, a 1968. god,, odlukom Skupštine općine Šibenik od 5. II, istom kategorijom
zaštićuje se i donji tok Krke od Skradinskog buka do mosta »Šibenik«
na Jadranskoj magistrali. Rijeka Krčić u cijelom toku stavljena je pod zaštitu
1964. god., a Čikola nizvodno od Drniša do ušća 1967. god.


RAZVOJNI PROSTORNI PLAN NP KRKA rezultat je rada:


— Zavoda za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, koji je obradio:
Prostornu organizaciju nacionalnog parka (Prof. ing. D. Boltar i prof, dr A.
Marinović-Uzelac te inž. Dubravka Boltar kao suradnik a inž, D. Prgin kao konzultant),


1) KRKA I PROBLEMI NJEZINE ZAŠTITE, Zagreb 1953.


Ova je publikacija izdana povodom planova elektroprivrede, da se Krka u cijelosti iskoristi za
hidroelektrane, dakle da je nestane, a što je aktualno i dajnas, nakon 30 godina (vidi zagrebačke novine
»Vjesnik« od 12. IX 1980, str. 5.: »Tko to ranjava rijeku Krku?« — s podnaslovom »Minama
na krasu ljepoticu« koja je proglašena prirodnim rezervatom.). Autori publikacije su: J. Roglić (Krka,
regionalno-geografske osobine), I. Pevalek (Sedrotvorci, sedra i biodinamika te Prikaz i stanje
sedre na Krki), S. Bertović (Razvoj hidroenergetskih zahvata na rijeci Krki i Završne primjedbe o
sporu oko zaštite Krke) i Sonja Pavletić (što misle prirodoslovci i turizam o ljepotama i značenju
Krke).


Publikaciju je izdao Konzervatorski zavod NR Hrvatske, Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti.