DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 69 <-- 69 --> PDF |
IZ RADA ŠUMSKIH GOSPODARSTAVA RAZVOJNI PROSTORNI PLAN ZA BUDUĆI NACIONALNI PARK »KRKA« Vode rječica Radljevac, Butišnica, Orašnica, Krčić i Kosovčica ujedinjuju se gotovo na istom mjestu u zajednički vodotok — rijeku Krku. Na tom mjestu razvio se grad Knin. Na relativno kratkom vodotoku od stotinjak km, koliko je duga Krka, vode se probijaju kanjonskim koritom, prelijevaju preko gromada kamenja i slapova, teku poput nizinskih rijeka u proširenim dijelovima korita, odmaraju se u jezerima (Visovačkom i Prokljanskom) da se u zadnjim kilometrima već miješaju s morem, (voda postaje boćata). Barijere u koritu Krke (Roški slap, Skradinski buk i dr.) također su, poput onih na Plitvičkim jezerima, rezultat djelovanja sedrotvornih mahovina. Sve te osobine uvjetovale su, da se već na počecima sistematskog rada na zaštiti prirode, tj. poslije II svjetskog rata, i rijeka Krka našla na popisu dijelova (objekata) prirode, na koju treba primijeniti odredbe Zakona o zaštiti prirode o proglašenju posebno zaštićenim objektom., To više, što je elektroprivreda namjeravala u cijelosti iskoristiti je za proizvodnju električne energije gradnjom akumulacionih jezera ili, drugim riječima, zbrisati Krku kao rijeku. Za obranu održanja prirodnosti njezinog toka objavljena je i posebna publikacija1. Središnji dio Krke, tj. od Bilušića slapa do Skradinskog buka, stavljen je pod posebnu zaštitu kao »prirodna rijetkost« već 1948. god. a 1962. god. proširuje se zaštita proglašenjem rijeke Krke od njezina izvora, podno slapa Krčića, do Skradinskog buka s priobalnim pojasom širine 100 m kategorije rezervata prirodnog predjela, a 1968. god,, odlukom Skupštine općine Šibenik od 5. II, istom kategorijom zaštićuje se i donji tok Krke od Skradinskog buka do mosta »Šibenik« na Jadranskoj magistrali. Rijeka Krčić u cijelom toku stavljena je pod zaštitu 1964. god., a Čikola nizvodno od Drniša do ušća 1967. god. RAZVOJNI PROSTORNI PLAN NP KRKA rezultat je rada: — Zavoda za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, koji je obradio: Prostornu organizaciju nacionalnog parka (Prof. ing. D. Boltar i prof, dr A. Marinović-Uzelac te inž. Dubravka Boltar kao suradnik a inž, D. Prgin kao konzultant), 1) KRKA I PROBLEMI NJEZINE ZAŠTITE, Zagreb 1953. Ova je publikacija izdana povodom planova elektroprivrede, da se Krka u cijelosti iskoristi za hidroelektrane, dakle da je nestane, a što je aktualno i dajnas, nakon 30 godina (vidi zagrebačke novine »Vjesnik« od 12. IX 1980, str. 5.: »Tko to ranjava rijeku Krku?« — s podnaslovom »Minama na krasu ljepoticu« koja je proglašena prirodnim rezervatom.). Autori publikacije su: J. Roglić (Krka, regionalno-geografske osobine), I. Pevalek (Sedrotvorci, sedra i biodinamika te Prikaz i stanje sedre na Krki), S. Bertović (Razvoj hidroenergetskih zahvata na rijeci Krki i Završne primjedbe o sporu oko zaštite Krke) i Sonja Pavletić (što misle prirodoslovci i turizam o ljepotama i značenju Krke). Publikaciju je izdao Konzervatorski zavod NR Hrvatske, Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti. |