DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 67     <-- 67 -->        PDF

SOCIJALNI, ZAKONSKI I EKONOMSKI ASPEKTI DEGRADACIJE ČOVJEKO


VE OKOLINE


U svijetu su zbog razvoja industrije i neadekvatnih mjera zaštite čovjekove
okoline uništene mnoge vode; da nabrojimo samo neke: u SAD jezero Erie i druga,
u SR Njemačkoj Rajna i druge rijeke, u SSSR-u Bajkalsko jezero. Kod nas
su mnoge rijeke pretvorene u rijeke IV reda ili odvodne kanale.


Rudarstvo unakazuje krajobraze, stvarajući rane u pejsažu, Tipičan su primjer
površinski kopovi boksita oko Obrovca kao i mnogi kamenolomi., Kod gradnje
komunikacija — cesta, željeznica — izvođači ostavljaju za sobom pustoš.
S malim sredstvima to bi se dalo sanirati, međutim, niti izvođač niti investitor


o tome ne vode računa.
Kod izgradnje novih i proširenja starih industrijskih objekata najčešće se
zanemaruje kakove će posljedice za okoliš imati taj objekat. To se prepušta generacijama
koje dolaze iza nas.
Prema Zakonu o zaštiti prirode niti jedan industrijski objekat, pruga, cesta,
dalekovod, naftovod i si. ne smije se početi graditi bez odobrenja Zavoda za zaštitu
prirode SRH. To je svakako dobar Zakon, samo se postavlja pitanje koliko
snaga ćemo imati da ga provedemo u život. I do sada sü postojali razni Zakoni
i propisi za zaštitu prirode koji se — na žalost — nisu uvijek sprovodili. To
nepoštovanje zakona išlo je do te mjere da se u pojedinim slučajevima predstavniku
Zavoda za zaštitu prirode nije dozvoljeno pristup u tvornicu radi kontrole
Zakonom propisanih zaštitnih mjera.


Sto se tiče izgradnje novih objekata Zakon se — barem do sada — poštiva.
Svakodnevno referent koji je zadužen za pregledavanje investicionih programa
dobiva na uvid čitavu hrpu elaborata koje i uz najbolju volju i trud ne može
savjesno pregledati. U tu svrhu bit će potrebno formirati ekipe stručnjaka po
pojedinim industrijskim granama koje bi bile u stanju da daju meritorna odobrenja
za izgradnju.


Mnogo je teža stvar sprovođenje tog Zakona kod postojećih poduzeća, osobito
onih sa zastarjelom tehnologijom i niskim rentabilitetom, od kojih mnoga
posluju s gubitkom. Banke su spremne dati sanacione i investicione kredite,
ako ima izgleda da takvo poduzeće postane rentabilno, ali se u praksi još nije
dogodilo da banka takvom poduzeću dade kredit za investicije kojima bi se
spriječilo zagađivanje čovjekove okoline.


Kod nekih industrija koje su naročito onečišćivači okoline, kao npr. tvornice
cementa, termoelektrane i dr. instalirani elektrofilteri, koji trebaju spriječavati
populaciju, često su izvan upotrebe. Izgovor je da su u kvaru. Međutim, činjenica
je da najčešće ne rade zbog štednje struje i odvoza otpada, a što će zbog toga
stradati okolno stanovništvo, te poljoprivreda i stočarstvo, o tome malo vode
računa.


Zaštititi čovjekovu okolinu i stvoriti snošljive uvjete za život ne mogu zakoni
niti Zavod za zaštitu prirode kao ni razne organizacije i pojedinci koji se tom
problematikom bave, iako i oni svi tome zadatku mogu doprinijeti. Potrebno je
kroz SK i Socijalistički Savez stvoriti potrebnu klimu da svaka organizacija i
svaki pojedinac bude svjestan činjenice da, ukoliko nastavimo s dosadašnjim odnosno
prema prirodi i svome okolišu, sječemo granu na kojoj sjedimo.


361