DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 63 <-- 63 --> PDF |
kada, lavaboa, pipa itd. Svi ti artikli svršavaju pored cesta i puteva, u živicama, a najčešće mjesto za odlaganje otpada su rubovi šuma. Na Jadranu najčešće završavaju otpaci u moru, a prednjače u tome putnički i teretni brodovi koji se poslije napuštanja luka rješavaju otpadaka bacajući ih u more. Zahvaljujući takvim postupcima uspjeli smo da od prigradskih parkova i šuma, mjesta predviđenih za rekreaciju radnih ljudi načinimo smetište, a ako ovakovim tempom onečišćavanja mora nastavimo, cijeli Jadran će se pretvoriti u veliko smetište. Rijetko je gdje u nas pitanje otpada riješeno na zadovoljavajući način, Ponegdje se smeće pali da bi mu se smanjio volumen, pa se onda zakapa. Na drugim mjestima se smeće odvozi u napuštene ciglarske grabe, nasipavaju se močvare i napuštena korita rijeka i potoka. Kod toga se rijetko vodi računa o negativnom utjecaju toga na stanje podzemnih voda. Najpogodniji način da se riješimo smeća je r e c i k 1 a ž a. Od starog papira pravi se papir i taj postupak je star koliko i proizvodnja papira. U SAD proizvode od tog otpadnog papira sve vrste od omotnog do papira za štampanje knjige. Kod nas je skupljanje papira kao i drugih otpadaka obično kampanjsko uz učešće školske omladine. Velike količine starog papira propadaju, a istovremeno ga uvozimo plaćajući za njega devize. Stakleni krš potreban je kod proizvodnje stakla. Dajemo devize da bi taj krš uvezli, a naš završava u velikom postotku u smeću. Uvozimo velike količine starog željeza neophodno potrebnog željezarama, a koristimo vrlo malo našeg vlastitog iz otpada. Automobilske gume se također daju recikirati ili upotrebljavati za različite proizvode kao npr. polaganje gornjeg sloja puteva. Kod nas se vrlo mali procenat automobilskih guma reciklira. Klaonički otpaci se mogu kafilirati i kompostirati. Kod nas najveći procenat tih otpadaka završava u kanalima i rijekama prinoseći zagađivanju i eutrofizaciji voda. Ono smeće koje se ne da reciklirati potrebno je spaljivanjem smanjiti na 1/10 i pohraniti tako da ne nagrđuje okolinu. Na mnogim mjestima u svijetu postoje postrojenja za dobivanje energije iz smeća. Izvjesne poteškoće kod toga čine plastične mase kod čijeg sagorijevanja nastaje klorna kiselina koja nagriza postrojenja. Također je i težak smrad koji nastaje sagorijevanjem smeća. Međutim, te teškoće se mogu uspješno otklanjati. Najrasprostranjenija metoda ze deponiranje smeća na unaprijed pripremljenim lokacijama. Depoi se prekrivaju iskopanom zemljom i humusom, te se zasađuju drvećem i travom. Najvažnija je u rješavanju pitanja otpadaka svijes t građana . Kod nas je, na žalost, ta svijest na vrlo niskom stupnju. Treba samo pogledati ulice naših gradova. Pune su odbačenih papirića, čikova i drugog smeća. Čak i tamo gdje postoje košare za otpade, npr. kod tramvajskih stanica, mnogo se više papirića nalazi pored košara nego u njima. Da bi se podigla svijest građana u pogledu čuvanja okoliša trebalo bi preko Socijalističkog saveza i drugih masovnih organizacija, te kroz škole voditi neprekinu prosvjetnu propagandu, a prema pojedincima koji neće da se pridržavaju reda primijeniti strožije kazne nego do sada. U mnogim zemljama na tom području čuvanje okoline postiže se na jedan ili drugi način. |