DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 62 <-- 62 --> PDF |
brojno stanje divljači s bonitetom zemljišta. Da je bilo pravilnog gospodarenja tih uginulih 90.000 moglo se odstreliti. Slično se dogodilo u švicarskom nacionalnom parku E n g a d i n, gdje je dugo vremena bio zabranjen odstrel jelenske divljači, dok odgovorni faktori nisu ustanovili da će im prekobrojni jeleni uništiti nacionalni park. Što se tiče lovišta kojima gospodare šumska gospodarstva i lovačka društva u SRH, osim izuzetaka, ne možemo u potpunosti biti zadovoljni. Sigurno da i zbog objektivnih uvjeta — mehanizirane poljoprivrede na velikim površinama kao i širenjem urbanih sredina, u nekim krajevima imamo sve manje divljači. Međutim, slični problemi postoje i u drugim evropskim zemljama, a ipak je brojno stanje divljači, npr. u Austriji, ČSSR-u, Mađarskoj i drugim neuporedivo veće nego kod nas. Nekoliko je mjera koje bi se mogle sprovesti da se to stanje popravi. Nastojati na velikim poljoprivrednim rajonima podići vjetrobrane, pojaseve koji bi, osim poboljšavanja mikroklime za poljoprivredne usjeve, služili i kao remize da divljač. To se sprovodi u Mađarskoj i nekim predjelima Vojvodine a postignuti rezultati su ohrabrujući. Smanjiti primjenu otrovnih sredstava u poljoprivredi postupnim uvođenjem bioloških metoda u borbu protiv štetočina. Gdje god je to moguće, od napuštenih seljačkih posjeda stvarati remize za divljač, uzgajanjem odgovarajućih kultura pogodnih za uzgoj divljači. Spriječiti lovni turizam gdje za to nema uvjeta, a uslova nema tamo gdje se umjetno ne uzgaja divljač. Spriječiti da se osnovni fond divljači uništava kroz lovni turizam. KRUTI OTPACI, SMEĆE Prije II svjetskog rata, a i u prvim godinama poslije rata, kruti otpadci bili su u nas zanemarljivi. Potrošnja je bila mala i malo je bilo rasipavanje., Ambalaža — staklene boce, papir, karton i dr. koristile su se višestruko. Pivo, mlijeko, vino, ulje, da nabrojim samo neke artikle masovne potrošnje, imali su standardizirane boce koje su se upotrebljavale i do 30 puta. Automobila, štednjaka, frižidera, mašina za pranje i ostale tehničke robe bilo je malo pa je bilo i malo otpadaka. Odijela, cipele, namještaj imali su mnogo dulji vijek upotrebe nego danas. Osim toga, uglavnom, su Romi vršili izbor artikala za reciklažu — starog papira, krpa, starog željeza i drugih otpadaka. Porastom životnog standarda, a posebno poprimanjem navika tzv. potrošačkog društva, situacija se naglo mijenja. Pojavom plastičnih masa sve se više upotrebljava »jednosmjerna« ambalaža koja se nakon jednokratne upotrebe baca. Nesreća je kod te plastične ambalaže što je njen vijek trajanja vrlo dug i mikroorganizmi je ne mogu razarati. U posljednje vrijeme radi se na tome da se stvori plastična ambalaža s ograničenim vijekom trajanja. Odjevni predmeti i namještaj, kao i tehnička roba imaju manji vijek trajanja nego prije. Moda mnogo tome doprinosi. Pakovanje roba sve je obilatije, tako da kod nekih roba ono po vrijednosti iznosi i do 50«/o cijene robe. U Americi su ustanovili da 20% smeća upravo potiče od ambalaže. Potrošnja papira i kartona se od rata povećala nekoliko puta, od čega preko 80°/o svršava u otpadu. Nije riješen prihvat odbačene tehničke robe: automobila, frižidera, raznih instalacija iz kućanstva kao 356 |