DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 52 <-- 52 --> PDF |
ljujući eroziji uništena kanalizacija, a ušće rijeka zbog taloženja naplavina po maklo se nekoliko stotina kilometara nizvodno. Zahvaljujući činjenici da je izvorište Nila vrlo slabo naseljeno, te prema tome nije bila uništena vegetacija, Nil je tisućama godina natapao svoju dolinu i bio žitnica Egipta. Slično kao u Mesopotamiji dogodilo se i u nekim predjelima Kine, Indije i Pakistana. U Sjevernoj Africi zbog intenzivnog pašarenja granica Sahare se širila k jugu. Osim navedenih primjera, utjecaj čovjeka na njegovu okolinu bio je neznatan u prvom redu zbog malog broja stanovništva. Računa se da je u vrijeme Krista živjelo na zemlji cea 200—300,000.000 stanovnika. Taj broj porastao je od tada do 1900-te godine na milijardu i pol, da bi do 1970. godine narastao na 3 i pol milijarde. Računa se da će 2000-te godine biti oko 6 milijardi stanovnika. Razlozi toj ekspanziji stanovništva su višestruki. Prvenstveno je to posljedica povećanja energetskih izvora (ugljena prije 800 godina, a nafte prije nešto više od 100 godina), te oslobođenja kolonija kao i napretkom medicine. Utjecaj čovjeka na prirodu razvitkom industrije postaje sve veći i veći, nažalost ponajčešće u negativnom smislu. No isto tako negativno utječe i širenje poljoprivrednih površina, često na račun šuma. Na početku industrijskog razvoja malo se računa vodilo o čovjekovoj okolini. Bilo je toliko netaknutih prostora da je izgledalo smiješno da se usporedo s razvojem industrije sprečava unakazivanje i onečišćavanje čovjekove okoline. Kudgod se čovjek okrene postojale su netaknute površine, pa se nije vodilo računa, gdje se gradi industrija. U Americi su takav odnos prema prirodi nazvali »kaubojskom« politikom. Nemilice se onečišćuje zrak, voda, unakazuju se prirodni pejsaži, uništava se šumski pokrov.. Vremenom kada su posljedice takvog odnosa direktno počele ugrožavati život i zdravlje čovjeka, javlja se sve veći broj onih koji upozoravaju na posljedice takovog odnosa prema prirodi i čovje kovoj okolini. Rađa se nova nauka — ekologija, koja proučava odnose između živih bića (raslinja, životinja, čovjeka) i okoline. (Riječ ekologija dolazi od grčkih riječi oikos = boravište, dom, logos = nauka). Ta nauka nastala je sredinom, prošlog stoljeća, a naročiti je napredak postigla posljednjih tridesetak godina. U narednim izlaganjima obuhvatit ćemo pojedine grane kojima se ta nauka bavi. Jedan od važnijih dostignuća te nove nauke jest spoznaja da u prirodi postoje tzv. eko-sistemi. Čovjekov je okoliš biosfera. Biosfera je suma svih ekosistema na zemlji. Glavni eko-sistemi po svojim karakteristikama razvrstani su na: — tundra — duge zime, kratka ljeta — Eskimi i Lapi, — tajga — pojas šuma četinjara — podzol, — pojas šuma lišćara — listopadno drveće — kiselo zemljište, — stepa (Grasland) — alkalično ili neutralno zemljište, — pustinje, — mediteranski oblici, — prelazni oblici, — tropski eko-sistemi, — vodeni eko-sistemi. 346 |