DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 51 <-- 51 --> PDF |
ZAŠTITA PRIRODE I ČOVJEKOVA OKOLIŠA ČOVJEK I PRIRODA* FRANJO KNEBL, dipl. inž. šum. Zagreb »Suvremeni čovjek ne može živjeti u uvjerenju da su bogatstva prirode neiscrpna i da on u toj prirodi ne može da radi sve što hoće bez obzira na posljedice koje moraju da proističu iz takvog ponašanja. Ponašajući se bezobzirno i neodgovorno prema prirodi čiji je sastavni dio i od koje zavisi čovjek postaje sam sebi neprijatelj. S pravom se zato suvremeni čovjek pita: dokle će čovječanstvo moći da se u punoj mjeri koristi blagodatima sadašnjeg i budućeg napretka nauke i tehnologije, ako se bude mirilo sa činjenicom da određene popratne pojave tog istog napretka nanose takove štetne posljedice za čovjekovu prirodu okolinu da bi dalji stihijski razvojj u tom pravcu počeo ne samo da koči taj napredak već i da sve više koči čovjekovo zdravlje.« (E. KARDELJ na osnivačkoj skupštini Savjeta za zaštitu i unapređivanje čovjekove sredine Jugoslavije, održane 1. II 1973. god.) ČOVJEK I NJEGOVA OKOLINA Računa se da je prošlo cea 100.000 godina od čovjekove pojave na zemlji. Od toga prvih 90.000 godina on je vrlo malo utjecao na svoju okolinu. Živio je slično životinjama, skupljao plodove i bavio se lovom i ribolovom. Pa i onda, kada je počeo da pored svojeg boravišta obrađuje zemlju i uzgaja žitarice i druge biljke kojima hrani sebe i svoje pripitomljene životinje, njegov utjecaj na okolinu u kojoj živi neznatan je, prvenstveno zbog malenog brojnog stanja i pomanjkanja sredstava rada, kojima bi narušavao prirodu. U tom stadiju vrši se izmjena tvari na licu mjesta. Sve što čovjek oduzima zemlji, on joj i vraća. Međutim, već i u starom vijeku bilo je pojava narušavanja čovjekove okoline. Najznačajniji primjeri uništavanja plodnih zemljišta u dalekoj prošlosti su u Mezopotamiji, te neki dijelovi Kine, Indije i Pakistana kao i Sjeverne Afrike. U Mesopotamiji u slivovima rijeke Eufrata i Tigrisa postojala je intenzivna poljoprivreda zahvaljujući navodnjavanju. Dolaskom stočarskih plemena iz Azije uništeno je zbog ishrane stoke šumovito slivno područje tih rijeka, pa je zahva *) Predavanje održano u Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije u Zagrebu. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 52 <-- 52 --> PDF |
ljujući eroziji uništena kanalizacija, a ušće rijeka zbog taloženja naplavina po maklo se nekoliko stotina kilometara nizvodno. Zahvaljujući činjenici da je izvorište Nila vrlo slabo naseljeno, te prema tome nije bila uništena vegetacija, Nil je tisućama godina natapao svoju dolinu i bio žitnica Egipta. Slično kao u Mesopotamiji dogodilo se i u nekim predjelima Kine, Indije i Pakistana. U Sjevernoj Africi zbog intenzivnog pašarenja granica Sahare se širila k jugu. Osim navedenih primjera, utjecaj čovjeka na njegovu okolinu bio je neznatan u prvom redu zbog malog broja stanovništva. Računa se da je u vrijeme Krista živjelo na zemlji cea 200—300,000.000 stanovnika. Taj broj porastao je od tada do 1900-te godine na milijardu i pol, da bi do 1970. godine narastao na 3 i pol milijarde. Računa se da će 2000-te godine biti oko 6 milijardi stanovnika. Razlozi toj ekspanziji stanovništva su višestruki. Prvenstveno je to posljedica povećanja energetskih izvora (ugljena prije 800 godina, a nafte prije nešto više od 100 godina), te oslobođenja kolonija kao i napretkom medicine. Utjecaj čovjeka na prirodu razvitkom industrije postaje sve veći i veći, nažalost ponajčešće u negativnom smislu. No isto tako negativno utječe i širenje poljoprivrednih površina, često na račun šuma. Na početku industrijskog razvoja malo se računa vodilo o čovjekovoj okolini. Bilo je toliko netaknutih prostora da je izgledalo smiješno da se usporedo s razvojem industrije sprečava unakazivanje i onečišćavanje čovjekove okoline. Kudgod se čovjek okrene postojale su netaknute površine, pa se nije vodilo računa, gdje se gradi industrija. U Americi su takav odnos prema prirodi nazvali »kaubojskom« politikom. Nemilice se onečišćuje zrak, voda, unakazuju se prirodni pejsaži, uništava se šumski pokrov.. Vremenom kada su posljedice takvog odnosa direktno počele ugrožavati život i zdravlje čovjeka, javlja se sve veći broj onih koji upozoravaju na posljedice takovog odnosa prema prirodi i čovje kovoj okolini. Rađa se nova nauka — ekologija, koja proučava odnose između živih bića (raslinja, životinja, čovjeka) i okoline. (Riječ ekologija dolazi od grčkih riječi oikos = boravište, dom, logos = nauka). Ta nauka nastala je sredinom, prošlog stoljeća, a naročiti je napredak postigla posljednjih tridesetak godina. U narednim izlaganjima obuhvatit ćemo pojedine grane kojima se ta nauka bavi. Jedan od važnijih dostignuća te nove nauke jest spoznaja da u prirodi postoje tzv. eko-sistemi. Čovjekov je okoliš biosfera. Biosfera je suma svih ekosistema na zemlji. Glavni eko-sistemi po svojim karakteristikama razvrstani su na: — tundra — duge zime, kratka ljeta — Eskimi i Lapi, — tajga — pojas šuma četinjara — podzol, — pojas šuma lišćara — listopadno drveće — kiselo zemljište, — stepa (Grasland) — alkalično ili neutralno zemljište, — pustinje, — mediteranski oblici, — prelazni oblici, — tropski eko-sistemi, — vodeni eko-sistemi. 346 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Osim te tzv. podiobe ekosistema po horizontalama, eko-sistemi se zoniraju i obzirom na visinske razlike. Zavisno od specifičnih lokalnih uslova, mogu se pomoću visine određivati koji će tipovi vegetacije prevladavati. Od planine do planine i od ekspozicije do ekspozicije mijenjaju se eko-sistemi. Kao primje r navest ćemo Kopačk i rit . Nastao je tako, što je Dunav prije stotinjak godina promijenio tok te je na taj način nastalo veliko jezero. Zbog stalnog taloženja mulja poslije poplava ono postaje sve pliće. Osim toga ispuštanjem organskih otpadaka iz klaonične industrije i iz drugih industrija organska masa u vodi se povećava što pogoduje razvoju algi i životinjama. Kada organizmi odumiru, oni se talože, na dnu. Bakterije koje rastvaraju te organizme troše kisik. Kisika u vodi ima sve manje što se odražava i na vrste riba koje žive u ritu. Nekada je bilo mnogo smuđeva, somova, šarana i druge plemenite ribe. Smanjenjem kisika tih vrsta je sve manje, a sve je više vrsta koje se zadovoljavaju manjom količinom kisika, kao npr. karaš, bijela riba, cvergli itd. Podizanjem dna stvaraju se uslovi za rast vrba i topola. Za pedesetak do stotinu godina tamo će se opet pojaviti hrastova šuma, rit će pomalo izumirati, a isto tako i eko-sistem koji je uz njega vezan. Tu pojavu da priroda nastoji da se povrati u prvobitno stanje nazivamo progresijom. Koliki utjecaj na promjenu prirodnih osobina nekog eko-sistema može imati pokazuje npr. utjecaj Asuanske brane. Kako je poznato, Egipat je pregradio rijeku Nil s ciljem da osigurava dva vitalna problema: proizvodnju električne energije i osiguranje hrane pomoću umjetnog sistema navodnjavanja, koji je zamijenio prirodno, tj. plavljenje Nila. Međutim taj pothvat tek je djelomično uspio, jer je nastalo niz negativnih popratnih pojava, koje znatno umanjuju očekivane rezultate. To su: — potencijali akumulacionih jezera znatno su manji od očekivanih zbog velikih isparivanja te mjesto instaliranih 9 agregata rade samo 1—2; — pojavila se bolest filkarzija kao posljedica promjene režima vode. Naime tu bolest prenosi jedna vrsta puža, kojeg je u prijašnjem režimu vlažnosti, kada se smjenjivale poplavna sa sušnim razdobljima razmnožavanje bilo ograničeno dok je sada nesmetano i pojačano; — zbog stalno povećane vlažnosti tlo se zakiseljava s posljedicom smanjena uroda, pa se tako npr. urod banana u delti Nila stalno smanjuje; — riblji fond u Sredozemnom moru na području utoka Nila osjetno se smanjio, jer nedostaje hrana koju je prije rijeka donosila za vrijeme poplava. ENERGIJA U davna vremena čovjek je koristio energiju koju je sunce svakodnevno stvaralo na zemlji a nije dirao energiju nagomilanu u zemlji tisućama i milionima godina. Vremenom se situacija promijenila. Nekada je čovjek trošio na vlastitu hranu, životinjsku hranu i gorivo 10—15.000 kalorija dnevno po osobi. Sve do 19. stoljeća izvori energije koje je čovjek upotrebljavao dale su se obnoviti: snagu vjetra i vode, drvo kao gorivo. Istom kasnije je došlo do eksploatacije podzemno nagomilanih izvora energije: ugljena, nafte, plina i naposljetku atomske energije. U 1960. godini u SAD se je trošilo 215(300 kg cal. dnevno. Kod nas je vi to vr.jeme bila otprilike potrošnja 30.000 kgcal. po osobi. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Ta utrošena energija porijeklom 95%> potiče od fosilnih goriva (ugljena, nafte, plina), a ostatak od hidroenergije i sunčeve energije, te oko 3% od nuklearne energije. Cjelokupna potrošnja energije raste otprilike 7% godišnje. Ako ovaj porast ostane konstantan potreba za energijom udvostručit če se svake desete godine. Svjetske zalihe nafte biti će iskorištene sa 90% između 2020 i 2030-te godine, a zalihe ugljena između 2300 i 2400-te godine. (Više od 90% se ne isplati iskoristiti jer bi utrošnja energije za dobivanje nafte i ugljena bila veća od dobivene energije). Najviše se ugljena dobiva iz otvorenih kopova. Da bi se oni ponovno pretvorili u poljoprivredno i rekreativno zemljište potrebno je iskopane jame napuniti otpacima termoelektrana i gradskog smeća, te vratiti humusnu zemlju koja se skida kod odkopa. Kod bušenja nafte naročito su iteške nesreće na morima. Nedavno smo pratili posljedice nesreće koja se dogodila u norveškim vodama i u Meksičkom zaljevu. Teško je i zamisliti šta bi takva jedna nesreća značila za Jadran. Zbog prevoza nafte na velike udaljenosti često se događaju nesreće, tako da je teško ocijeniti koliki je procenat morskih površina onečišćeno naftom. Sreća je da morska voda vremenom tu naftu dezintegrira. Daljnje opterećenje čovjekove okoline predstavljaju naftovodi. Tako npr. gradnja naftovoda iz Aljaske preko Kanade do SAD imat će nedogledne posljedice za životinjski i biljni svijet koji žive u tom području. Naš naftovod koji prelazi preko Gorskog Kotara odnijet će mnogo ha šuma i na taj način utjecati na promjenu krajobraza a kakve posljedice će to imat za hidrologiju tog područja, za sada se može samo nagađati. Elektrane su jaki onečistivači čovjekove okoline (osim hidroelektrana i elektrana na plin). Da bi se otrovni plinovi i krute čestice koje nastaju izgaranjem odstranilo grade se dimnjaci visoki 200 i više metara da bi se dim ispustio u većim visinama gdje su jači vjetrovi, da bi se na taj način spriječilo zagađenje neposredne okoline. Međutim time se problem ne rješava već se odpadi bacaju u »tuđe dvorište« udaljeno i stotine kilometara. Na zahtjev nordijskih zemalja razmatran je problem zagađivanja zraka na ministarskoj konferenciji zemalja članica Ekonomske komisije UN za Evropu. Konvenciju i Rezoluciju od prekograničnog i daljinskog zagađivanja zraka kao i Deklaraciju od prekogra ničnog zagađivanja zraka kao i Konvenciju o bezotpadnoj i malo otpadnoj tehnologiji otpada potpisalo je 35 zemalja. Najmlađa u sklopu energija je atomska energija. Najviše atomskih centrala izgrađeno je do sada u SAD SSSR-u, Kanadi i u SR Njemačkoj, I kod nas se gradi prva atomska centrala, a u planu su daljnje centrale. Međutim, u posljednje vrijeme počelo se polaganije graditi atomske centrale, jer nisu riješena dva osnovna pitanja: pitanje sigurnosti i pitanje sigurnog uklanjanja atomskih otpadaka. 1975. godine povedena je anketa među američkim znanstvenicima različitog profila, te je došlo do slijedećih rezultata: 26% izjasnilo se za obustavljanje svake daljnje izgradnje atomskih centrala, 36% glasalo je za odgađanje daljnje izgradnje, 21% glasalo je za polaganu daljnju izgradnju, a svega se 16% izjasnilo za brzu izgradnju. U posljednje vrijeme i u Njemačkoj i u drugim evropskim zemljama vode se žestoki okršaji između pristalica izgradnja atomskih centrala i njihovih protivnika. Za bojati se je da ćemo mi, kada će u na |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 55 <-- 55 --> PDF |
vedenim zemljama prestati daljnja izgradnja, jer u svemu pomalo kasnimo, biti u punom zamahu izgradnja atomskih centrala. Najčišći način dobivanja energije jest direktno pretvaranje sunčeve energije u druge vrste, toplotnu i električnu energiju. Sunce je neizmjeran izvor energije. 15. min. sunca daje energiju koja je na zemlji utrošena cijele 1970. godine. Najdalje se je otišlo u istraživanju direktnog korištenja sunčeve energije u SSSR-u. Hidroenergija je što se čistoće tiče također bez zamjerki. Međutim izgradnja hidroelektrana skopčano je sa uništavanjem krajolika zbog akumulacionih jezera. Tako je npr. zbog hidroelektrane uništen naš najljepši kanjon, kanjon Plive, a također postoje apetiti da se uništi kanjon Tare. U SR Hrvatskoj godinama se vodi borba da li da se zbog nekoliko mgw uništi jedan od najljepših naših kanjona, kanjon rijeke Krke. U SSSR-u, a vjerojatno i drugdje, vrše se istraživanja kako da se koristi energija nagomilana u materiji na principu fuzije bez posljedica atomske radijacije. POLJOPRIVREDA Kada se prvobitni čovjek razvio od svojih majmunu sličnih predaka njegova je ishrana ovisila o tome što je iz dana u dan mogao sakupiti i lovom i ribolovom uloviti. Zbog nerazvijene tehnologije prvobitni čovjek nije narušavao okoliš. I onda kada se je počeo baviti poljoprivredom i uzgojem životinja na svom komadiću zemlje, nije utjecao na eko-sistem jer je prirodi vraćao sve što je od nje uzimao. Istom kada su izvori poljoprivrede omogućili da čovjek živi daleko od izvora hrane krug je prekinut, jer se gnojiva nisu vraćala zemlji koja je proizvela hranu. U nekim predjelima Evrope, Japana i Kine ljudi su zemlju obrađivali tisućama godina, a da se ona zahvaljujući dodatku đubrila, nije pogoršavala, već se njezina kvaliteta poboljšavala. Međutim, u mnogim predjelima čovjek još uvijek uništava plodnu zemlju. Čovjekova tehnološka dostignuća u poljoprivredi i industriji, omogućila su mu da dostigne sadanji stupanj biološkog razvoja, no mnogi osjećaju da naša dosadašnja praksa, unatoč uspjesima, mijenjanju zem- Ijine eko-sisteme do te mjere, da je ugrožena daljnja mogućnost naše planete da daje visoke prinose hrane. Poljoprivredna razaranja. Poljoprivreda, a naročito stočarstvo, je u mnogim krajevima svijeta prouzrokovalo eroziju. U Indiji je 2/3 zemlje zbog skidanja šumskog pokrova i neadekvatne obrade, erodirano. Kod nas u brdsko-planinskim područjima, a osobito u aridnim i semiaridnim predjelima, vjekovima je uništavan šumski pokrov i zbog intenzivnog pašarenja zemljište je erodirano. Tako danas ima u Jugoslaviji oko 2 i pol mil, ha krša od čega je potpuno golo preko 500.000 ha Vidjeli smo, kakve je posljedice imalo nepravilno gospodarenje u Mesopotamiji. U bližoj historiji sjećamo se nesreće na američkom zapadu kada je zbog nepravilne obrade zemlje, tzv. dus t bowle , 1924. godine u državi Oklahami uništeno na stotine hiljada ha zemlje. Slično se dogodilo u SSSR-u preoravanjem stepa. Navodnjavanje u mnogome povećava prinose, međutim, ukoliko se ono nestručno primjenjuje može imati za posljedicu zakiselenje tla. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Zahvaljujući hibridima poljoprivredna proizvodnja postiže daleko veću proizvodnju nego prije. Međutim, to je povezano s mnogo većom potrošnjom energije. Veća njega, upotreba umjetnih đubriva, pesticida, navodnjavanje — sve to zahtijeva velike količine energije, a znamo da je dobivanje energije najčešće povezano sa onečišćavanjem vode i zraka. Pridodatkom kemijskih đubriva uglavnom kalija, fosfora i natrija, prinosi se mogu mnogostruko uvećati. Međutim, kvaliteta tako dobivene hrane ne može se uporediti s kvalitetom tzv. prirodne hrane, jer u njoj nedostaju neki mikroelementi kao npr. željezo, mangan, bakar, i drugi. Računa se da je upravo promijena ishrane jedan od faktora koji je doprinjeo da se kod čovjeka pojavljuju bolesti koje se prije gotovo nisu pojavljivale. Dok su nekad glavne bolesti bile tuberkuloza, kolera i druge zarazne bolesti, moderni čovjek pati najviše od srčanih i duševnih bolesti te od raka. Moderna se poljoprivreda ne da zamisliti bez upotrebe mehanizacije. Zahvaljujući njoj, ljudski rad sveden je na minimum. Međutim, to je skopčano sa stvaranjem velikih monokultura, što ima za posljedicu da je potrebna velika intervencija raznim kemijskim sredstvima, jer su monokulture mnogo više izložene napadima štetočina nego mješovite kulture. Zbog gladi, koja je vladala u velikom dijelu nerazvijenog svijeta, FAO je prije desetak godina donio tzv. zelen i pla n za proizvodnju velikih količina hrane u nerazvijenom svijetu. Uvođene su nove vrste, povećana je upotreba umjetnih đubriva, izgrađivani su hidrosistemi za navodnjavanje, itd. Rezultati su veliki. U mnogim od tih zemalja riješeno je pitanje gladi no ponegdje je bilo i negativnih posljedica. Tako je ponegdje zbog nestručne primjene navodnjavanja zakiseljeno zemljište, što zahtijeva velike napore da se ono povrati proizvodnji (Pakistan). Pokušalo se sa osvajanjem đungli za proizvodnju ljudske hrane. Ta nastojanja su uglavnom dala negativne rezultate. Na zemljištu je uništena džungla i pretvorena u poljoprivredno zemljište, poljoprivredna proizvodnja može dati pozitivne rezultate svega 2— 3 godine. Nakon toga zbog velikih oborina i tropskih uslova, zemlja se iscrpi, i ona se opet pretvara u džunglu (laterizacija). Kontrola štetočina i korova u monokulturama veoma je kompleksan zadatak. Konkurencija između malih biljoždera (insekata, poljskih miševa, spora nekih gljiva, malih crvića koji jedu korijenje, a čiji je kapacitet ishrane zbog brzog razmnožavanja vrlo velik) i čovjeka je vrlo složena. Prije 30 i više godina stvoreni su prvi insekticidi na bazi klora. Tako je stvoren DDT i slični insekticidi. U početku njihove primjene dali su ogromne rezultate. Tako je napr. zahvaljujući DDT-u uništena malarija u mnogim krajevima svijeta. Također i u borbi protiv štetočina koje su napadale poljoprivredne i šumske kulture postignuti su u početku veliki uspjesi. Međutim, vremenom su insekti postali imuni na jedne vrste insekticida pa se morala upotrebljavati sve veća doza i stvarani su novi još jači insekticidi. O posljedicama njihove upotrebe malo se je vodilo računa. 1962, godine RACHEL CARSON, američki biolog, napisala je knjigu »Silen t spring « (Tiho proljeće) u kojoj iznosi sve negativne posljedice koje je prouzrokovao DDT i si. insekticidi. U naučnom svijetu nastala je uzbuna. Dugotrajnim ispitivanjem ona je utvrdila da upotreba DDT-a ima nedogledne štetne posljedice na čitav svijet. To je spoj čiji je vijek trajanja 15 godina. Osim što uništava insekte protiv kojih se upotrebljava, on uništava i 350 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 57 <-- 57 --> PDF |
neprijatelje tih insekata. Tako je npr. u Americi uništeno masu ptica pjevica zbog čega je knjiga i dobila naslov »Tiho proljeće«. Osim ptica pjevica stradale su ptice grabežljivice koje su hraneći s zatrovanim pticama pjevicama dobivale u organizam velike količine DDT-a od čega su ugibale. Osim toga DDT je djelovao na smanjenje njihove rasplodne moći. Ptice zaražene DDT-om nose jaja s vrlo tankom ljuskom pa je iz njih nemoguće izleći mladunčad. Ispiranjem DDT-a u vodotoke ribe, preko biljne ishrane, dobivaju u organizam DDT, a ribe grabljivice koje se hrane tim ribama dobivaju ga u tako velikim koncentracijama da od toga ugibaju. Stoka, koja pase na površinama tretiranim insekticidima, akumulira preko ishrane izvjesnu koncentraciju tih insekticida u svojim tkivima. Čovjek uživajući takovo meso također dobiva izvjesne količine DDT-a u organizam. Zbog toga što se insekticidi upotrebljavaju prskanjem, izvjesne količine ostaju lebditi u zraku, te ih zračne struje raznose po cijelom svijetu. Tako je ustanovljeno prisustvo DDT-a i kod pingvina na južnom polu. Sumnja se, da su DDT i slični insekticidi kancerogeni. Zbog ozbiljnosti problema tadanji predsjednik SAD J. KENNEDY dao je formirati ekipu naučnika da provjere podatke gospođe Carson. Rezultati te komisije bili su poražavajući tako da je nakon toga zabranjena upotreba DDT i sličnih kloriranih ugljikohidrata u SAD, a za njima su se povele i mnoge druge zemlje., Osim korišćenja insekticida postoje druge metode suzbijanja štetočina . Koriste se prirodni neprijatelji insekata kao što su paraziti i bolesti tih insekata, tj. biološka metoda, a primjenjuju se i metode sterilizacije. Daljnja metoda za borbu protiv štetočina je uzgoj biljaka otpornih na štetočine — genetska metoda. I napokon, da bi se smanjila njihova opasnost izbjegavaju se monokulture na velikim površinama. Druga vrsta kemijskih sredstava koja se upotrebljava u intenzivnoj poljo privredi su her b i ci di. To su razni spojevi, većinom jako otrovni, koji uništa vaju korov. Osim u poljoprivredi, herbicidi se upotrebljavaju tamo gdje želimo uništiti biljni svijet kao što je kod željezničkih pruga, puteva, šumskih prosjeka itd. Poznato je da su Amerikanci u borbi protiv Vijetnama upotrebljavali herbicide sa svrhom da se uništi sav biljni pokrov na područjima gdje su se zadržavale oslobodilačke snage. Iako se zna da su herbicidi kao vrlo jaki otrovi štetni za čovjeka, ipak se upotrebljavaju jer se bez njih ne da zamisliti moderna poljo privreda. Do stvaranja novih herbicida koji bi imali slične efekte, a koji bi bili manje štetni za ljudsko zdravlje, vrlo sporo se dolazi, jer za stvaranje novog herbicida treba u istraživanju uložiti 4 — 5 mil, dolara. Perspektive u ljudskoj ishrani. Imajući u vidu naprijed navedeno u svijetu se razvio pokret povratka »prirodnoj ishrani«. Specijalne trgovine u Francuskoj, Njemačkoj i drugim zemljama prodaju hranu za koju se garantira da kod nje zine proizvodnje nisu upotrebljavane umjetne tvari. Takva hrana, (meso, kruh, povrće) nekoliko puta je skuplja od hrane koja se inače prodaje. Jasno je da si to mogu priuštiti samo oni, koji imaju dosta novaca. Jedan od puteva da se riješimo insekticida jest da se selektivnim putem uzgajaju vrste koje su otporne na štetočine te se tako smanjuje upotreba kemij skih sredstava za njihovo suzbijanje. U svijetu se na veliko radi na dobivanju hrane sintetskim putem iz nafte i njenih derivata. 351 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Vrše se pokusi u velikim razmjerima u korištenju mora za uzgoj algi iz kojih se dobivaju bjelančevine. Taj pokret je naročito razvijen u Japanu. Također se sve više širi uzgoj morskih riba na umjetni način. ONEČIŠĆENJE ZRAKA Pretežno plinoviti ovoj što okružuje zemlju zove se atmosfera. U onečišća vanju atmosfere učestvuju plinovi, krute čestice itd. Od plinovitih nečistoća najrasprostraniji je ugljični dioksid (C02). On je prirodni sastojak zraka, međutim, ako se zbog sagorjevanja zrak preko mjere zasiti ugljičnim dioksidom, on je štetan po zdravlje. CO — ugljični monoksid je proizvod nepotpunog sagorijevanja. On je otrovan za organizam, jer se veže umjesto kisika u krvi. Maksimum dozvoljenog CO je 50 ppm*. 1000 ppm dovodi do besvjestice u jednom satu, a za četiri sata nastupa smrt. 502 — sumporni dioksid jedan je od najgorih polutanata zraka. 503 — sumporni trioksid nastaje najvećim dijelom izgaranjem ugljena koji sadržava veće količine sumpora. SO3 nastaje u atmosferi oksidacijom S02. Kada SO3 dođe u dodir s vodom nastaje sumporna kiselina — H2S04. Daljnji opasni zagađivači su klorovodik i fluorovodik. Krute čestice kao onečišćivači. Aerosol je svaka kruta čestica u zraku. Osim krutih čestica, prašine, u zraku se nalaze i žive čestice — bakterije, gljivice, spore, insekti, dijelovi insekata. U normalnim uslovima zbog uzgona zraka svi te onečišćivači odlaze na veće visine gdje ih vjetrovi raznose. Međutim, kada se dogodi inverzija, tj. kada se u gornjim slojevima atmosere pojavljuju tople struje, onda nema vertikalnog strujanja od zemlje prema atmoseri. Sve te čestice koje se nalaze u zraku, kao i plinovi, mogu ostati danima na istom mjestu. Tada se javlja tzv, smog , koji može prouzročiti vrlo teške posljedice za ljude. Posljedice onečišćenja zraka jesu smanjena vidljivost, utjecaj na ljudsko zdravlje, oštećenje vegetacije, ranjavanje životinja, negativni efekti na klimu, kao i estetski utjecaji. Sto se tiče negativnog utjecaja na klimu, poznato je da je u gradovima temperatura obično za 2 — 3" viša nego van njih. Zbog nečistog zraka sunčeve zrake ne mogu dopirati na zemlju, što ima posljedice i na biljni i na životinjski svijet. Koliko ova polucija može biti pogibeljna za ljudsko zdravlje pokazuju primjeri iz prošlosti kada je, na pr., 1930. g. u dolini rijeke Meuse u Belgiji umrlo 60 ljudi, 1952. g. je u Londonu u roku od 10-tak dana zbog smoga umrlo 4.000 ljudi. Kronični efekti onečišćavanja zraka na stanovništvo su plućne bolesti koje su 4 puta češće u gradovima nego na selu. Zbog nečišćenog zraka u nekim predjelima Zagreba gotovo sva djeca boluju od kroničnih bolesti dišnih organa. Osim na ljude, onečišćeni zrak štetno djeluje na bilje. Tako su npr. oko tvornice aluminija kod Šibenika uništeni borovi, a uz autoput Zagreb — Ljubljana suši se mjestimice crnogorica. Osim na bilje, nečist zrak štetno djeluje i na životinje, naročito spojevi fluora. Zbog onečišćenog zraka materijali zbog korozije puno brže propadaju. Nečisti zrak pridonosi i pogoršanju estetskih efekata. Zgrade u gradovima pocrne, pa ih se mora od vremena do vremena čistiti. * ppm — part per milion (molekula) 352 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Najveći uzročnici onečišćavanja zraka su industrija, automobili i loženje u stanovima. Da li ima načina da se polucija zraka smanji na neznatnu mjeru? Svakako da ima. Kao primjer može nam poslužiti London. Tamo su u roku od 2 godine u velikoj mjeri smanjili poluciju zraka primjenjujući filtere za pročišćavanje zraka svih industrijskih poduzeća i kod svih kuća loženih krutim i tečnim gorivima. Automobili učestvuju o onečišćavanju zraka u gradovima s 1/3. Štetni plinovi koje proizvodi automobil su CO, COä, olovne pare, dušični oksidi i dr. ONEČIŠĆAVANJE VODA 2/3 zemljine površine pokriveno je vodom. Voda je uz zrak neophodan medij za život. Od vodenih masa na svijetu 97% nalazi se u oceanima, 2% u glečerima, a svega 0,6%, u obliku podzemnih voda na zemlji. Voda je na zemaljskoj kugli u stalnom pokretu. Hidrološki ciklus sastoji se u tome da zbog insolacije velika količina isparene morske vode zbog strujanja zraka dolazi na kontinente, gdje u obliku padavina dolazi na zemlju. Vodotocima ta ista voda se vraća nazad oceanima. Priroda onečišćavanja voda. Onečišćavanje voda je dodavanje neželjenih stranih tvari koje smanjuju kvalitetu vode. Strana tijela — zagađivači — mogu biti anorganski, kao npr. spojevi olova ili žive, ili organski, npr. mikroorganizmi — bakterije — amebe. Tipovi nečistoće u vodi su suspenzije, koloidne čestice, otopljene anorganske i organske tvari. Voda je osim za život čovjeka, životinja i biljnog svijeta od ogromnog značaja i za industriju. Nema gotovo industrijske grane koja ne upotrebljava vodu kao sirovinu. Tako je npr. za preradu 1 tone nafte potrebno 30 — 60 tona vode, za dobivanje 1 tone celuloze 900 — 1000 tona vode, a za dobivanje 1 tone umjetnog kaučuka čak 2500 — 3000 t vode. Ogromne količine vode potrebne su termoelektranama, a još veće nuklearnim elektranama. Rijeke i jezera onečišćavaju se organskim i anorganskim tvarima. Od organskih tvari najviše otpadaka dolazi u vode od poljoprivrede i izvjesnih grana industrije. Anorganski onečišćivači (olovo, živa, fenol i dr.) najčešće dolaze od industrije. Osim onečišćavanje s organskim i anorganskim tvarima voda se onečišćuje i termičkim putem. Termoelektrane trebaju za rashlađivanje ogromne količine vode koju ispuštaju u vodotoke, tako da se temperatura zna podići i za 2 i više stupnjeva. Takovo termičko onečišćenje može imati teške posljedice za mikrofloru i mikrofaunu u vodi. Povećanje temperature može izazvati snažnije promjene eko-sistema vode. Onečišćivanje vode ima teške posljedice na ljudski život. Vjeruje se da je onečišćenje vode uzrok mnogim ljudskim bolestima, više nego bilo koji drugi utjecaj okoline, zahvaljujući mikroorganizmima, parazitima. Napredovanjem industrijalizacije naše zemlje uspjeli smo u svega 30-tak godina jako ugroziti mnoge naše vodotoke. Sava je jednim dijelom postala vodotok III i IV-tog reda tj. vodotok gotovo bez života. Ako se takovim gospodarenjem nastavi na putu su i druge naše rijeke: Bosna, Vrbas, Una, Neretva da postanu nepodesne za život većine biljaka i Životinja. Da li to mora biti? Da li 353 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 60 <-- 60 --> PDF |
se to može spriječiti? Postoje danas uređaji da se onečišćena voda gotovo potpuno očisti. Upotrebljavaju se kombinirane metode pomoću taloženja, filtera, kloriranja i aeracije. Te metode se ne primenjuju jer poskupljuju proizvode. Postavlja se, međutim, pitanje da li je skuplje to ili gubitak koji naši ljudi imaju od uništenih rijeka. Rijeke su nekad zbog svojih pogodnosti mamile ljude da naseljavaju njihove obale. Danas te iste rijeke zbog zagađenosti onemogućuju život na svojim obalama. Stanovništvo koje tamo živi ima zbog toga ogromnih gubitaka, koje nitko ne nadoknađuje. ŠUME I ČOVJEKOVA OKOLINA Površina šuma u svijetu iznosi oko 3.800 miliona ha. To je po prilici pola od one površine koja je nekad bila pod šumama. Ipak šume u najširem smislu riječi još pokrivaju 30%> zemljine površine. Iskorištavanje šuma se stalno intenzivira. Dok je 1950. g. vrijednost šumske proizvodnje (šper ploča, panel ploča, celuloze i ostalih šumskih proizvoda) iznosila 24 mlrd. $, u 1968, ona je porasla na 46 mlrd $, 1959. g. sječa je iznosila 1-900 miliona m», a 1968. se povećala na 2.126 miliona ms. Posredne koristi od šume. Šume su pored oceana najveći proizvođači kisika. Jedno odraslo drvo proizvodi dovoljno kisika za potrebe jednog čovjeka. Šuma je najbolji regulator podzemnih voda. Dok na neobraslom zemljištu 9/10 oborinskih voda otiče za vrijeme kiše, u šumi se konzervira 9/10, a tek 1/10 otiče. Šuma je regulator klime. Na pošumljenom zemljištu klimatski uvjeti su blaži nego na golom. Kao primjer može poslužiti N. Vinodolski. U zadnjih 30 godina zbog napuštanja izvjesnih poljoprivrednih površina, šuma se proširila. Zahvaljujući tome veće su oborine, klima je blaža tj. manje su razlike između ljetne i zimske temperature, bura je slabija, a sve se to odrazilo i na biljni i životinjski svijet. Šuma zaštićuje životinje, ptice. Tamo gdje ima šume, ima puno više životinjskog svijeta, nego na ogoljelim površinama. Šuma je mjesto odmora i rekreacije za čovjeka. U svakom od nas živi pračovjek. Većina nas se nigdje ne osjeća tako ugodno za vrijeme odmora kao u šumi. Šuma je odlični filter za prašinu, a isto tako zaustavlja zvuk. Pojas od 100 m šume za 50% umanjuje količinu prašine u zraku, a isto tako absorbira zvuk za 50%. Zaštita šume. Tamo gdje postoje šumska gospodarstva vodi se briga o protupožarnoj zaštiti i uglavnom se kontroliraju štetočine. Međutim se ponegdje ne pridržava gospodarskih osnova, ponajviše zbog pritiska pilanskih kapaciteta. U SR Hrvatskoj ima gotovo 3 puta više pilanskih kapaciteta od potrebnih. Da bi te pilane kako tako radile, često se vrši pritisak na šumska gospodarstva da ih se obskrbi potrebnom oblovinom bez obzira na gospodarsku osnovu. Ponegdje se kod sječa ne vodi računa o unakažavanju pejsaža, što bi se s malo pažnje , ostavljajući zastore, moglo spriječiti. Što se tiče šuma u primorskom pojasu, situacija je različita. U Istri, Primorju, na otocima Krku, Cresu, Lošinju, Rabu, situacija je zadovoljavajuća. Za 354 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 61 <-- 61 --> PDF |
hvaljujući smanjenom pritisku stoke, likvidaciji koza i smanjenoj sječi ogrijevnog drva zbog prijelaza na druga goriva (plin i naftu), šuma se počela regenerirati i ona je u progresiji. Ona sama — bez utjecaja čovjeka, osvaja napuštena poljoprivredna zemljišta i pašnjake. Glavni je problem zaštite te mlade — uglavnom crnogorične — šume od požara. Na jednom dijelu dalmatinske regije stanje nije zadovoljavajuće. Nakon ukidanja šumarija 1969. g. neki otoci (Hvar, Korčula, Lastovo) i neka priobalna područja ostala su bez službe koja bi vodila računa o šumama. To je imalo za posljedicu da su izgorile velike površine šuma na otocima Korčuli, Hvaru, Mljetu, na Pelješcu, a na priobalnom području — osim Makarske, gdje je protupožarna služba uzorno organizirana, svake godine se javlja na desetke i stotine većih i manjih požara. Treba se nadati da će obnova šumarske službe u dalmatinskoj regiji, koja je u toku, dati pozitivne rezultate. DIVLJAČ Prije nekoliko stotina godina u svijetu je bilo mnogo više divljači nego danas. Na američkim prerijama pasla su stada bizona, jelena, jelena lopatara i druge divljači. Na evropskim stepama pasla su stada divljih goveda, jelena, sobova. Slično je bilo u Maloj Aziji, Iranu, Indiji, Sibiru, većem dijelu Afrike i Južne Amerike. Napretkom civilizacije, čovjek je brzim tempom smanjivao prirodna staništa divljači, da bi na njima uzgajao stoku i proizvodio poljoprivredne proizvode. Mnoge su vrste divljači potpuno istrebljene, a drugima je toliko smanjeno brojno stanje da su neke vrste pred istrebljenjem. Istovremeno s nestajanjem pojedinih vrsti divljači rađala su se nastojanja da se ona zaštiti. U Evropi su već oko 1850. g. osnivana prva društva za zaštitu divljih životinja. U SAD, u državi California, je 1878. g. formirana komisija za zaštitu divljači i riba. Danas na svijetu postoji čitav niz organizacija — u okviru UN i izvan njih — koje se bore za održavanje pojedinih vrsta divljači. Te organizacije često su financirane iz privatnih fondova. I kod nas su u zadnjih stotinjak godina nestale neke vrste (dabar, ris, morska lavica). Neke vrste su ozbiljno ugrožene, kao orao bjelorepaš, crna roda, vidra i druge. Težnja da se zaštiti priroda također je stara i u nas. Već prije stotinjak godina formirana su prva društva za zaštitu prirode i izlaze časopisi o toj temi. Međutim, to je uglavnom počivalo na entuzijazmu pojedinaca, dok društvo kao cjelina nije mnogo učinilo. U poslijeratnom razdoblju učinjeno je nešto više, u prvom redu zahvaljujući drugu Titu, koji je veliki ljubitelj prirode. Zahvaljujući njemu, a uz podršku većeg broja entuzijasta, formiran je jedan od najvećih rezervata za visoku divljač i ptice selice u Evropi (ŠLG »Jelen« s Kopačkim ritom). Gospodarenje rezervatima visoke divljači vrlo je složeno. Obzirom da čovjek uništava predatore, tj. prirodne neprijatelje divljači, to on mora utjecati da se odnos između broja divljači i boniteta tla drži u ravnoteži. Kao primjer navodimo slučaj K a i b a b, nacionalnog parka u SAD. Park je osnovan 1906, g. i u to vrijeme bilo je u njemu oko 4.000 jelena. Uništeni su predatori. Od 1906. do 1924. g. brojno stanje jelena naraslo je na 100.000. Od 1924, g. do 1930. g. 80.000 skapalo je od gladi, a kasnije je stradalo još 10.000. Priroda se sama pobrinula da uskladi 355 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 62 <-- 62 --> PDF |
brojno stanje divljači s bonitetom zemljišta. Da je bilo pravilnog gospodarenja tih uginulih 90.000 moglo se odstreliti. Slično se dogodilo u švicarskom nacionalnom parku E n g a d i n, gdje je dugo vremena bio zabranjen odstrel jelenske divljači, dok odgovorni faktori nisu ustanovili da će im prekobrojni jeleni uništiti nacionalni park. Što se tiče lovišta kojima gospodare šumska gospodarstva i lovačka društva u SRH, osim izuzetaka, ne možemo u potpunosti biti zadovoljni. Sigurno da i zbog objektivnih uvjeta — mehanizirane poljoprivrede na velikim površinama kao i širenjem urbanih sredina, u nekim krajevima imamo sve manje divljači. Međutim, slični problemi postoje i u drugim evropskim zemljama, a ipak je brojno stanje divljači, npr. u Austriji, ČSSR-u, Mađarskoj i drugim neuporedivo veće nego kod nas. Nekoliko je mjera koje bi se mogle sprovesti da se to stanje popravi. Nastojati na velikim poljoprivrednim rajonima podići vjetrobrane, pojaseve koji bi, osim poboljšavanja mikroklime za poljoprivredne usjeve, služili i kao remize da divljač. To se sprovodi u Mađarskoj i nekim predjelima Vojvodine a postignuti rezultati su ohrabrujući. Smanjiti primjenu otrovnih sredstava u poljoprivredi postupnim uvođenjem bioloških metoda u borbu protiv štetočina. Gdje god je to moguće, od napuštenih seljačkih posjeda stvarati remize za divljač, uzgajanjem odgovarajućih kultura pogodnih za uzgoj divljači. Spriječiti lovni turizam gdje za to nema uvjeta, a uslova nema tamo gdje se umjetno ne uzgaja divljač. Spriječiti da se osnovni fond divljači uništava kroz lovni turizam. KRUTI OTPACI, SMEĆE Prije II svjetskog rata, a i u prvim godinama poslije rata, kruti otpadci bili su u nas zanemarljivi. Potrošnja je bila mala i malo je bilo rasipavanje., Ambalaža — staklene boce, papir, karton i dr. koristile su se višestruko. Pivo, mlijeko, vino, ulje, da nabrojim samo neke artikle masovne potrošnje, imali su standardizirane boce koje su se upotrebljavale i do 30 puta. Automobila, štednjaka, frižidera, mašina za pranje i ostale tehničke robe bilo je malo pa je bilo i malo otpadaka. Odijela, cipele, namještaj imali su mnogo dulji vijek upotrebe nego danas. Osim toga, uglavnom, su Romi vršili izbor artikala za reciklažu — starog papira, krpa, starog željeza i drugih otpadaka. Porastom životnog standarda, a posebno poprimanjem navika tzv. potrošačkog društva, situacija se naglo mijenja. Pojavom plastičnih masa sve se više upotrebljava »jednosmjerna« ambalaža koja se nakon jednokratne upotrebe baca. Nesreća je kod te plastične ambalaže što je njen vijek trajanja vrlo dug i mikroorganizmi je ne mogu razarati. U posljednje vrijeme radi se na tome da se stvori plastična ambalaža s ograničenim vijekom trajanja. Odjevni predmeti i namještaj, kao i tehnička roba imaju manji vijek trajanja nego prije. Moda mnogo tome doprinosi. Pakovanje roba sve je obilatije, tako da kod nekih roba ono po vrijednosti iznosi i do 50«/o cijene robe. U Americi su ustanovili da 20% smeća upravo potiče od ambalaže. Potrošnja papira i kartona se od rata povećala nekoliko puta, od čega preko 80°/o svršava u otpadu. Nije riješen prihvat odbačene tehničke robe: automobila, frižidera, raznih instalacija iz kućanstva kao 356 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 63 <-- 63 --> PDF |
kada, lavaboa, pipa itd. Svi ti artikli svršavaju pored cesta i puteva, u živicama, a najčešće mjesto za odlaganje otpada su rubovi šuma. Na Jadranu najčešće završavaju otpaci u moru, a prednjače u tome putnički i teretni brodovi koji se poslije napuštanja luka rješavaju otpadaka bacajući ih u more. Zahvaljujući takvim postupcima uspjeli smo da od prigradskih parkova i šuma, mjesta predviđenih za rekreaciju radnih ljudi načinimo smetište, a ako ovakovim tempom onečišćavanja mora nastavimo, cijeli Jadran će se pretvoriti u veliko smetište. Rijetko je gdje u nas pitanje otpada riješeno na zadovoljavajući način, Ponegdje se smeće pali da bi mu se smanjio volumen, pa se onda zakapa. Na drugim mjestima se smeće odvozi u napuštene ciglarske grabe, nasipavaju se močvare i napuštena korita rijeka i potoka. Kod toga se rijetko vodi računa o negativnom utjecaju toga na stanje podzemnih voda. Najpogodniji način da se riješimo smeća je r e c i k 1 a ž a. Od starog papira pravi se papir i taj postupak je star koliko i proizvodnja papira. U SAD proizvode od tog otpadnog papira sve vrste od omotnog do papira za štampanje knjige. Kod nas je skupljanje papira kao i drugih otpadaka obično kampanjsko uz učešće školske omladine. Velike količine starog papira propadaju, a istovremeno ga uvozimo plaćajući za njega devize. Stakleni krš potreban je kod proizvodnje stakla. Dajemo devize da bi taj krš uvezli, a naš završava u velikom postotku u smeću. Uvozimo velike količine starog željeza neophodno potrebnog željezarama, a koristimo vrlo malo našeg vlastitog iz otpada. Automobilske gume se također daju recikirati ili upotrebljavati za različite proizvode kao npr. polaganje gornjeg sloja puteva. Kod nas se vrlo mali procenat automobilskih guma reciklira. Klaonički otpaci se mogu kafilirati i kompostirati. Kod nas najveći procenat tih otpadaka završava u kanalima i rijekama prinoseći zagađivanju i eutrofizaciji voda. Ono smeće koje se ne da reciklirati potrebno je spaljivanjem smanjiti na 1/10 i pohraniti tako da ne nagrđuje okolinu. Na mnogim mjestima u svijetu postoje postrojenja za dobivanje energije iz smeća. Izvjesne poteškoće kod toga čine plastične mase kod čijeg sagorijevanja nastaje klorna kiselina koja nagriza postrojenja. Također je i težak smrad koji nastaje sagorijevanjem smeća. Međutim, te teškoće se mogu uspješno otklanjati. Najrasprostranjenija metoda ze deponiranje smeća na unaprijed pripremljenim lokacijama. Depoi se prekrivaju iskopanom zemljom i humusom, te se zasađuju drvećem i travom. Najvažnija je u rješavanju pitanja otpadaka svijes t građana . Kod nas je, na žalost, ta svijest na vrlo niskom stupnju. Treba samo pogledati ulice naših gradova. Pune su odbačenih papirića, čikova i drugog smeća. Čak i tamo gdje postoje košare za otpade, npr. kod tramvajskih stanica, mnogo se više papirića nalazi pored košara nego u njima. Da bi se podigla svijest građana u pogledu čuvanja okoliša trebalo bi preko Socijalističkog saveza i drugih masovnih organizacija, te kroz škole voditi neprekinu prosvjetnu propagandu, a prema pojedincima koji neće da se pridržavaju reda primijeniti strožije kazne nego do sada. U mnogim zemljama na tom području čuvanje okoline postiže se na jedan ili drugi način. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Tako npr.: — u SSSR se postiglo, da građani vode računa o čistoći ulica. Ako netko baci papirić ili čik, drugi građanin će ga upozoriti, da to nije dozvoljeno; — u Singapuru kazne za odbačeni papirić ili čik iznose jednu, pa i dvije, mjesečne plaće; — u SAD su također uvedene visoke kazne za onečišćenje okoline (za bačeno smeće iz auto 100 dolara — 2600 današnjih dinara!), a u Saveznoj Republici Njemačkoj postoće kazne znatno su pooštrene. URBANE SREDINE Jedna od najvećih potreba našeg društva je slobodan prostor oko gradova i u njima koji je podesan za razne oblike odmora u prirodi. Obzirom da kod nas 50°/o stanovništva živi u urbanim sredinama, a količina slobodnog vremena se povećava, potreba za površinama za odmor blizu urbanih predjela i u njima je velika i raste iz dana u dan. Pored vrijednosti za odmor slobodan prostor na kojem raste drveće i drugo bilje, i na kojem obitavaju divljač i ptice, povećavaju ljepotu i raznolikost gradova, daju im definiciju, pečat i oblik koji bi inače nedostajao, te doprinose radosti da se u njima živi. Na žalost, naši urbanisti, osim časnih izuzetaka, o tim elementima vode malo računa. Žalosno je pogledati naša nova gradska naselja, kao npr. Novi Zagreb ili Novi Beograd. Vrlo je malo zelenih površina i iz daljine se vide betonske aveti. Čak postojeće zelene površine u središtima gradova kao npr. Botanički vrt u Zagrabu u opasnosti su da budu uništene. U Njemačkoj, Engleskoj, Francuskoj i drugim zemljama gradovi su opasani zelenim pojasevima i kada se putnik približava gradu, nema dojam da je to velegrad. Sve je u zelenilu. U gradovima ima velikih zelenih površina (kao npr. Hydepark u Londonu ili Central park u New York-u, dakle u takvim gradovima gdje je cijena zemljišta neizmjerna). Osim od nečistog zraka naši gradovi sve više pate od buke. Neki eksperti smatraju da buka nije manje štetna zdravlju od zagađenog zraka. Na gradskim prometnicama buka od automobila i drugih motornih vozila daleko nadmašuje dozvoljene granice. Jedno od najvećih zala za urbane sredine su automobili. Osim onečišćavanja zraka i stvaranja nepodnošljive buke oni zauzimaju pješačke površine, tako da se u mnogim gradovima pješaci s mukom provlače između parkiranih automobila na trotoarima. Iako se u većim gradovima na željena odredišta stiže brže javnim saobraćajem ili pješice, vlasnici automobila se uporno probijaju kroz gradsku gužvu. U mnogim evropskim gradovima je automobilski saobraćaj isključen iz centra grada. Izgleda da naši gradski oci nemaju snage da donose takve nužne odluke. U svijetu i kod nas se najveća sredstva troše za razvoj najneracionalnijih prevoznih sredstava: putničke automobile i avijaciju. Potroša k energij e za prijevoz jednog putnika je po pređenom km u osobnim kolima |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 65 <-- 65 --> PDF |
20 do 30 puta veća nego u sredstvima javnog saobraćaja (autobus, trolejbus, tramvaj), a za pređeni km zračnim saobraćajem 100 i više puta. Ako se prisjetimo kako pitanje energije — osobito one dobivene iz nafte — ne stoji ružičasto, onda je nepojmljivo vladanje homo sapiens-a. Općenito je prihvaćeno u teoriji da su gradske zajednice sistemi koji se prožimaju u mnogim dijelovima. One imaju u mnogim aspektima zajedničke crte s prirodnim eko-sistemima, ali imaju i razlike. Moderni velegrad je u mnogo čemu supraeko-sistem, sistem koji utječe i na kojeg utječe veliki niz prirodnih eko-sistema, a ograničava ga cjelokupna biosfera. Moderni gradovi koriste energiju iz sirovine iz svih krajeva svijeta i prerađuju ih da bi ih nakon toga — zahvaljujući prometu i komunikacijama razaslali u cijeli svijet. Za razliku od prirodnih ekosistema, kod kojih veća kompleknost vodi većoj stabilnosti, u urbanim sistemima veća kompleksnost prouzrokuje lakšu ranjivost od razaranja i neprilika (nestanka električne energije, vode, goriva). Kao primjer navodim nestanak struje 1978. godine u gradu New Yorku, koji je potrajao duže vrijeme. Jedan znanac, koji se tih dana nalazio u tom gradu, pripovijedao mi je, da mu je to bio jedan od najtežih dana u životu. Svi gosti jednog velikog hotela šćućurili se u foajeu, jer liftovi nisu vozili na ulicu se nije moglo izaći, jer se pucalo na sve strane; bilo je mnogo mrtvih i ranjenih a na desetke trgovina bilo je opljačkano; zabilježen je i veliki broj silovanja — prava džungla na asfaltu! PRIRODNI REZERVATI — NJIHOVO ZNAČENJE ZA ČOVJEČANSTVO U zadnjih 2000 godina izumrlo je na svijetu (od kralježnjaka) oko 200 sisavaca i ptica. Od toga je u zadnjih 400 godina nestalo nepovratno 130 vrsta. Za vrijeme zadnjih 100 godina gubitak je iznosio 100 vrsta tj. 1 godišnje. U posljednjih 50 godina broj izumrlih vrsta prema nekim podacima iznosi 76, to znači gubitak 3 vrste u 2 godine. Daljnjih oko 550 sisavaca i ptica su se prorijedile ili im prijeti neposredni nestanak. To su gubici kod kralježnjaka. Kod drugih životinjskih vrsta nema pouzdanih podataka, iako su oni za sigurno mnogo veći nego kod ovih. Također nemamo podatke za broj nestalih vrsta divljih biljaka. Divlje vrste životinja i biljaka imaju neprocjenjivo značenje za čovječanstvo. Majmuni, miševi, štakori i druge, na oko nepotrebne životinje, sačuvale su mnoge ljudske živote, jer se na njima eksperimentiralo u korist čovjekovu. Penicilin je otkriven u pljesni za koju je prosječan čovjek smatrao da donosi samo štetu. Nema »nekorisne« životinjske niti biljne vrsti. Od »nekorisnih« životinja pripitomljavanjem stvorene su korisne vrste. Od divljih trava — žitarice, Sačuvanje divlje prirode je neka vrsta »životnog osiguranja« čovječanstva. Divlje vrste na zemlji predstavljaju rezervoar genetskog materijala. Svaka je vrsta nenadomjestiva — ne možemo je stvoriti nanovo ako je izgubljena.. Međutim, svaka od njih je skladište genetskih informacija koje ne smijemo izgubiti jer ne možemo predvidjeti ili prorokovati na koji način može ta informacija jednog dana biti od koristi. Prirodni eko-sistem može nam pružiti spoznaje koje nijedna odvojena vrsta ne bi mogla dati. Studiranjem struktura i funkcija eko-sistema koje čovjek |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 66 <-- 66 --> PDF |
nije dirao, možemo ostvariti bolji uvid u one eko-sisteme koje je čovjek modificirao i koristi u praktične svrhe. Značenje prirodnih krajolika i divljih vrsta za estetske kvalitete okoliša je jasan. Nedirnuti divlji pejsaž pruža čovjeku mogućnost da razmišlja i uživa u dijelu svijeta kakav je nekad posvuda postojao. Zbog nabrojenih razloga, rano su se javljale inicijative da se na zemlji stvore oaze u kojima bi se priroda zaštitila. Prvi Nacionalni park u SAD i u svijetu Yellowston e osnovan je 1872. godine. Poslije toga osnovano je u SAD nekoliko desetaka Nacionalnih parkova. Također su u Evropi već u prošlom stoljeću osnivani prvi nacionalni parkovi i prirodni rezervati, a danas gotovo nema zemlje bez nacionalnih parkova i parkova prirode. U SR Hrvatskoj imamo četiri Nacionalna parka: Plitvička jezera, Risnjak, Paklenicu i Mljet. Načinjen je elaborat za proglašavanje Kornatskog otočja nacionalnim parkom (maritimnim). Osim nacionalnih parkova treba — dok je to još moguće — zaštititi još što je moguće veći broj lokacija za tzv. parkove prirode, mjesta predviđenih za rekreaciju stanovništva u prirodi. U obzir dolaze sva ona šumska područja koja su relativno sačuvana kao što su Krndija, Dilj, Papuk, Psunj, Moslavačka Gora, dio Bilogore, Kalnik, Macelj, Ivančica, Zagrebačka Gora, Žumberak s Plješivicom, Petrova Gora, Šamarica, šuma Kotar, Gorski Kotar, Učka, Velebit, Plješivica, V. i M. Kapela, kanjon Krke, Mosor, Biokovo i dr. Ne bi smjelo biti većeg grada koji ne bi imao zaštićeno područje na kojem građani mogu svakodnevno i u vrijeme vikenda provoditi slobodno vrijeme u čistoj prirodi. Jedan skup učenjaka u okviru CIB je predskazao da 2000-te godine za čovječanstvo neće biti glavni problem ishrana, već slobodni prosto r u prirodi , gdje će radni ljudi moći provoditi slobodno vrijeme. Poznato je naime da će u to vrijeme ljudi raditi najviše jednu trećinu vremena, a 2/3 će biti za odmor i razonodu. Da bi se sačuvao genetski materijal za buduća pokoljenja Unesco je 1971. g. pokrenuo pokret MAB (Man und Biosphere) — Čovjek i biosfera. U okviru projekta MAB 8 treba u cijelom svijetu izdvojiti manja područja s ka rakterističnom florom i faunom tog kraja i zaštiti ih od svakog utjecaja čovjeka. Te tzv. jezgre mogu biti u okviru postojećih nacionalnih parkova i parkova prirode i drugih zaštićenih područja, a svrha im je, osim spomenutog sačuvanja genetskog materijala, izučavanje eko-sistema u netaknutoj prirodi. U okviru tih netaknutih jezgara izdvajaju se plohe za promatranje (monitoring) razvoja flore i faune, mikroorganizama u tlu i vrše se druga naučna ispitivanja. U našoj zemlji je dosad projektom MAB prihvaćen Nacionalni park Tara u Crnoj Gori, a za našu republiku predložili smo što je kasnije prihvaćeno da se obuhvati tim projektom Velebi t jer postoji težnja da se Velebit proglasi parkom prirode, a eko-sistemi na Velebitu karakteristični su za čitav naš krš. Mi već imamo nekoliko zaštićenih jezgara u postojećim Nacionalnim parkovima, (u Risnjaku, Plitvicama — Čorkova uvala, u Nacionalnom parku Mljet — kompleks od 250 ha cesmine-Quercus Ilex). Predložit ćemo organizacijskom komitetu MAB-a da se te lokacije uključe u projekt MAB8, kada ćemo imati sredstava i kadrova da to provedemo. 360 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 67 <-- 67 --> PDF |
SOCIJALNI, ZAKONSKI I EKONOMSKI ASPEKTI DEGRADACIJE ČOVJEKO VE OKOLINE U svijetu su zbog razvoja industrije i neadekvatnih mjera zaštite čovjekove okoline uništene mnoge vode; da nabrojimo samo neke: u SAD jezero Erie i druga, u SR Njemačkoj Rajna i druge rijeke, u SSSR-u Bajkalsko jezero. Kod nas su mnoge rijeke pretvorene u rijeke IV reda ili odvodne kanale. Rudarstvo unakazuje krajobraze, stvarajući rane u pejsažu, Tipičan su primjer površinski kopovi boksita oko Obrovca kao i mnogi kamenolomi., Kod gradnje komunikacija — cesta, željeznica — izvođači ostavljaju za sobom pustoš. S malim sredstvima to bi se dalo sanirati, međutim, niti izvođač niti investitor o tome ne vode računa. Kod izgradnje novih i proširenja starih industrijskih objekata najčešće se zanemaruje kakove će posljedice za okoliš imati taj objekat. To se prepušta generacijama koje dolaze iza nas. Prema Zakonu o zaštiti prirode niti jedan industrijski objekat, pruga, cesta, dalekovod, naftovod i si. ne smije se početi graditi bez odobrenja Zavoda za zaštitu prirode SRH. To je svakako dobar Zakon, samo se postavlja pitanje koliko snaga ćemo imati da ga provedemo u život. I do sada sü postojali razni Zakoni i propisi za zaštitu prirode koji se — na žalost — nisu uvijek sprovodili. To nepoštovanje zakona išlo je do te mjere da se u pojedinim slučajevima predstavniku Zavoda za zaštitu prirode nije dozvoljeno pristup u tvornicu radi kontrole Zakonom propisanih zaštitnih mjera. Sto se tiče izgradnje novih objekata Zakon se — barem do sada — poštiva. Svakodnevno referent koji je zadužen za pregledavanje investicionih programa dobiva na uvid čitavu hrpu elaborata koje i uz najbolju volju i trud ne može savjesno pregledati. U tu svrhu bit će potrebno formirati ekipe stručnjaka po pojedinim industrijskim granama koje bi bile u stanju da daju meritorna odobrenja za izgradnju. Mnogo je teža stvar sprovođenje tog Zakona kod postojećih poduzeća, osobito onih sa zastarjelom tehnologijom i niskim rentabilitetom, od kojih mnoga posluju s gubitkom. Banke su spremne dati sanacione i investicione kredite, ako ima izgleda da takvo poduzeće postane rentabilno, ali se u praksi još nije dogodilo da banka takvom poduzeću dade kredit za investicije kojima bi se spriječilo zagađivanje čovjekove okoline. Kod nekih industrija koje su naročito onečišćivači okoline, kao npr. tvornice cementa, termoelektrane i dr. instalirani elektrofilteri, koji trebaju spriječavati populaciju, često su izvan upotrebe. Izgovor je da su u kvaru. Međutim, činjenica je da najčešće ne rade zbog štednje struje i odvoza otpada, a što će zbog toga stradati okolno stanovništvo, te poljoprivreda i stočarstvo, o tome malo vode računa. Zaštititi čovjekovu okolinu i stvoriti snošljive uvjete za život ne mogu zakoni niti Zavod za zaštitu prirode kao ni razne organizacije i pojedinci koji se tom problematikom bave, iako i oni svi tome zadatku mogu doprinijeti. Potrebno je kroz SK i Socijalistički Savez stvoriti potrebnu klimu da svaka organizacija i svaki pojedinac bude svjestan činjenice da, ukoliko nastavimo s dosadašnjim odnosno prema prirodi i svome okolišu, sječemo granu na kojoj sjedimo. 361 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 68 <-- 68 --> PDF |
U Londonu su uspjeli u roku od 2 godine u velikoj mjeri riješiti problem onečišćavanja zraka i vode. Tamo gotovo nema više smoga, a Temza je čista da se u njoj može kupati i loviti riba. Svi posjetioci Moskve i drugih sovjetskih gradova hvale čistoću koja u njima vlada. Nema razloga da mi to ne postignemo u našoj zemlji. To je dužnost prema sebi samima, a pogotovo prema generacijama koje dolaze iza nas! BIBLIOGRAFIJA Edvard Kar del j: Govor na osnivačkoj skupštini Savjeta za zaštitu i unapređenje čovjekove okoline održane 1. II 1973, Dr Dušan Ć o 1 i ć i suradnici: Zaštita prirode i prostorno uređenje, Gračanin — Ilijanić: Uvod u ekologiju, Milan Meštrov : Ekološki aspekti onečišćenja površinskih i podzemnih voda u kontinentalnom dijelu naše zemlje, Pavao Ungar : Zbirka propisa i drugih dokumenata o zaštiti i unapređenju čovjekove okoline, Artur S. Boughey : Ecology of Population, Emil T. Chanlett : Environment Protection, Mc Graw — Hill Book, New York, 1979. Raymond F. D a s m a n : Environment Conservation, Raymond F. Dasman, John P. Milton, Peter Freeman: Ecological Principles for Economic Development, Charles Elton : Animal Ecology, Anne H. Ehrlich: Issus in Human Ecology, Caldwell L y n t o n : Environment A. Challenge to modern Society, Carson Rachel , 1962: Silent Spring, Aus dem Arbeitsberich t 1976. des Bundesregierung: Leben in gesunder Umwelt, Amos Turk , Johanthon Turk, fanet T. Wittes : Ecology, Pollution, Environment Amos Turk, Jonathon Turk fanet T. Wittes, R. Witees: Environmental Science UNESCO, Expert Panel on project 8, Final report Morges Sept 1973: Areas and ofthe genetic Materiall they contain UNESCO MAB 22 Final Report, Paris 1974: Criteria and guidelines for the chose and establishmen of biosphere reserves UNITED NATIONS 1966: Vorld population prospect as assesed iez 1963. UNITED NATIONS 1969: World Population Situatin III Kongres ekologa Jugoslavije, Zagreb, 1. i 2. svezak 1979, 3. 1979. |