DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Sura, list 104:299, 1980. ŠUME MEDVEDNICE KAO REKREACIJSKO PODRUČJE GRADA ZAGREBA Drago MAJER, dipl. inž. šum. ZAGREB Medvednica je planina podno koje se, s njezine južne strane, smjestio i razvio grad Zagreb. Naziva se i Zagrebačka gora, no taj naziv vrijedi samo za njezin središnji dio, jer se zapadni dio naziva Vrabečka gora, a istočni Markuševačka gora (s južne strane, dok je sa sjevera Bistranska ;i Stubička gora). U govoru se naziva i Sljeme prema njezinom najvišem vrhu, (1035 m) koji je najčešće i posjećivan. Medvednica je i najstariji naziv za ovu planinu, jer je zabilježen u dokumentima već 1209. godine, a zatim 1242. i 1328. godine kao »Mons ursi«. Naziv Sljeme nalazi se u nacrtima od prije 180 godina, dok je naziv Zagrebačka gora star oko 120 godina. PRIRODNE OSOBINE MEDVEDNICE Geografski položaj Medvednica se nalazi između 45° 50´ i 45*> 58´ sjeverne širine i 15° 50´ i 16" 20´ istočne dužine; zaprema površinu od 720 km2 s glavnom vododjelnicom — hrptom smjera SW — NE dužine oko 42 km a širine oko 20 km. Južna strana prelazi laganim padinama u Savsku nizinu i obiluje potočnim dolinama i hrptovima, a sjeverna strana strmo se ruši prema Zagorju s manje poprečnih hrptova i dolina do ceste Zaprešić — D. Bistra — Slatina — D. Stubica — M. Bistrica. Glavni trup Medvednice ima oblik sploštene elipse, teren glavnog bila je izlomljen, istrgan, nepravilan, vrlo razvijen, nemiran, odakle obilje raznovrsnih ekspozicija i inklinacija. Opisani reljef tla te glavni hrbat kao vododjelnica dijeli Medvednicu na tri gravitaciona područja: sjeverno, zapadno i južno. Geološko-petrografski sastav Medvedenica čini gotovo samostalni otok Panonske nizine. Dok su susjedne gore — Ivančica (1065 m), Cesargradska gora (590 m), Macelj gora (715 m) i Kuna gora (520 m) — po svom sastavu obronci Alpa, Samoborsko gorje pripada Dinarskom sustavu iako njen uzdužni prodor upućuje na alpske karkteristike, ali jugozapadni dio Medvednice do doline Vrapčak ima iste karakeristike kao i Samoborsko gorje (npr. Ponikve). Ostali dio 299 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Medvednice pokazuje sličnost s Kalnikom, Moslavačkom gorom i Požeškom gorom, koje pripadaju Rodopsko-panonskom nizu. Po raznolikosti geološkog sastava i znatnoj poremetnji geoloških slojeva uzdužnim i poprečnim rasjedima, Medvednica se smatra rasjednom gorom (timor ili horst). Jezgra Medvednice je kristaliničko-paleozojska opkoljena mezozoičkim tercijarom i diluvijalnim tvorbama, a proteže se od Falata do Tepčina vrha, tvore je zeleni škriljevci, zatim karbonski brusilovci, tamno-sivi vapnenci i, mjestimično, pješčenjaci. Zeleni škriljevci nalaze se u suvislom pojasu od Jakova (869 m) do Lipe (489 m) pretežno po gornjim južnim padinama. Mezozoičke tvorbe zauzimaju sjevernu stranu centralnog dijela Medvednice sa verfenskim škriljavcima, vapnencima, dolomitima, krednim vapnencima, laporima i pješčenjacima. Duž južnog i sjevernog područja pridolaze tercijalne tvorbe — oligocenski lapor, miocenski litovac i lapor, pontijski lapori i šljunak. Litotamnijskog vapnenca ima na području Dolja, Dragutinca, na padinama Medvedgrada, Gračeca, Rebra, Strmopeči i dr. Diluvijalne tvorbe, pretežno pjeskovite ilovače, protežu se na južnom području od Grmoščice do Prekrižja, Remeta, Granešinskih Novaka, Đurđekovca i Adamovca i dalje, te sjevernom stranom od Ivanca do´ G. Bistre do (podnožja) Pepelarnice gdje se uzdiže do 300 m. Iz kvartala zastupljen je obronački i terasni diluvij. Obronački diluvij na srednjem dijelu Medvednice pokrivaju ilovine, ispod kojih su kredne i pontijske naslage. Terasni diluvij obuhvaća ravničarske dijelove iznad savske doline tzv. Zagrebačka terasa, koja je prema Gorjanović-Kranbergeru nastala tektonskim procesom, a prema Cvijiću abrazijom pliocenskog Panonskog jezera. U oligocenskim naslagama (npr. Planina) nađena je bogata fosilna flora, a u miocenskim i poliocenskim naslagama nađeni su mnogobrojni fosili. U predjelima vapnenca razvijene su kraške pojave (spilja Veternica, Medvednica, Kameni svatovi, Ponikve), te podzemni tokovi i ponornice. Uz uzdužne rasjede ima toplih voda (kod Sus-edgrada), a u prošlosti su se iskorištavale i rude: željezna ruda kod Slanog potoka, Gor. Stubice, Kraljevog vrha i Gor. Bistre. Olovni sjajnik (galenit) vađen je u Rudarskom vrstu kod M. Sljemena (Nikola Zrinjski u 17. st.), a kuhinjska sol kod Slanog potoka (1346. god.), a kameni ugalj kod Vidovca, M. Bistrice i dr. Pedološke karakteristike Prema pedološkoj karti Instituta za pedologiju iz 1969. god. najveći dio središnjeg dijela Medvednice zapremaju smeđa kisela tla na škriljcima, brusilovcima i pješčenjacima unutar kojih se nalaze dvije manje enklave podzolastog smeđeg tla na dolomitima i tvrdim vapnencima (Ruševsko brdo, kota 619 m i ispod Rauchove lugarnice, u rastocima potoka Jelena voda). Na istočnom dijelu iznad Dolja u slivovima potoka Ivanščak, Markovec, Vrapčak — Mikulići nalaze se podzolasta smeđa tla na dolomitnim i tvrdim vanencima te podzolasta smeđa tla na miocenskim vapnencima, a ispod ovih smeđa karbonatska tla na laporima. Uski pojas lijevo i desno od ceste |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Mikulići — Bačun — Markuševac prema Bidrovcu i Čučerju zapremaju tla rendzine na miocenskim vapnencima iznad kojih se protežu od Trnave do Vidovca na kotu Rog smeđe kisela tla na pjescima i ilovine. sve do kote 696 m u šumi Gmajna. U okolišu Tepčina vrha (kote 642 ra), Podjezero (kote 421 m) manju površinu zaprema smeđe kiselo tlo na škriljevcima, brusilovcima i pješčenjacima. Oko 545 m (Lipnjaki) i kote 514 m (Hrenovkoč) razvila se podzolasto smeđa tla na miocenskim vapnencima a južno od ovog područja i zapadno od Pustodola i Selnice i kote 304 m pa sve do kote 370 m. Selovca nalaze se smeđa karbonatna tla u laporima. Podzolasto-pseudoglejna umjereno i jako izražena obronačka tla zapremaju obronke öko naselja D. Bistra — Oborovo — Borova — Galekovići, te oko naselja Selnice — Borovec — Kraljev vrh i obronke Pustodola — Selnice — Milekovo sve do D. Stubice. Na Medvednici prevladavaju osrednje duboka i duboka tla, dok su plitka tla (rendzine i rankeri) slabije zastupana, uglavnom na strmim kosinama i po hrptovima južne i jugozapadne ekspozicje. Aluvijalna tla nalaze se samo u dolinama rijeka Krapine i Save, a u nižim dolinama potoka ova prelaze u aluvijalno-deluvijalna. Hidrološke karakteristike Reljef, konfiguracija terena, geološki sastav i klima uvjetuju, da Medvednica obiluje izvorima, vodotocima i potocima, koji se ulijevaju u rijeke Krapina, Lonja i, s južne strane, neposredno u Savu. Pored hladnih izvora s pitkom vodom ima i toplih — ljekovitih (kod Podsuseda) i slanih (Slani potok). Podaci meteoroloških stanica Stubička gora (kota 620 m), Kraljičin zdenac (kota 525 m), Sljeme (kota 999 m) i Zagreb — Grič (kota 157 m), koje je obradio KIRIGIN (12), nameću sljedeće zaključke: — maksimalna mjesečna količina oborina pada u lipnju, šio izaziva najveći dotok u vodotoke i kanalizaciju, sporedni maksimum pada u XI mjesecu, a izraziti mjesečni minimum u II i III mjesecu; — u prosjeku na vrhu Medvednice padne 450 mm oborina više nego na području cijele Medvednice, a to je opet više od polovine godišnjih oborina Zagreb — Grič. Jači porast oborina očituje se već od 500 m nadmorske visine; — najveća godišnja količina oborina na Medvednici zabilježena je 1959. god.: Sljeme 1840 mm, Stubička gora 1492 mm, Zagreb — Grič 1136 mm; najniže godišnje količine oborina bile su ispod 1000 mm i to Sljeme 856 mm, Stubička gora 827 mm i Zagreb — Grič 581 mm. Ovi podaci o oborinama na području Medvednice upućuju, da grad Zagreb ima izdašno oborinsko područje. Ako uzmemo u račun samo južnu stranu Medvednice s cea 8500 ha šuma proizlazi, da uz maksimum oborina od 145 mm/m- (u VI mjesecu) padne ukupno 12,325.000 m:i vode, a uz minimum (u III mjesecu), kada oborine iznose 67 mm/m2, količina vode iznosi 5,695.000 m3. Ako površinski dotiče u vodotoke 40% oborina, to se u VI :i :i mjesecu slijeva u potoke 4,930.000 m, a u III 2,278.000 m. Te vode otiču u Savu dijelom otvorenim potocima, a dijelom gradskom kanalizacijom´. 30! |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Klimatske karakteristike Klimatske karakteristike Medvednice utvrđene su na osnovu podataka meteoroloških stanica Sljeme (osnovane 1887. god.), Stubička goraj (osnovane 1948. god.) i Zagreb — Grič te kišomjerne stanice Kraljičin zdenac,(osnovane 1934. god.). Podatke je obradio B. KIRIGIN (12) a) Temperatura zraka Srednja temperatura zraka s nadmorskom visinom pada — između Zagreba — Grič — Stubička gora — Sljeme prosječno od 11,8° C na 8,8° C dakle za 3° C odnosno 5´2°C. Iznad 400 m nadmorske visine srednja mjesečna temperatura zraka u srpnju niža je od 20° C. Kolebanje temperature zraka je veća u nižim predjelima, a s porastom nadmorske visine se umanjuje. Godišnje kolebanje na Sljemenu iznosi 18,9° C, u Stubičkoj gori 19,9° C, a na Griču 21,5° C, a tome je uzrok zračenja i advekcija. Najmanje temperaturne razlike su zimi (I. mj.) oko 3 — 4°C u doba najnižih temperatura, a najveće u VI. mjesecu (oko 6,3° C). Radi tih promjena, da su najhladniji dani ,´često u Zagrebu magloviti a na Medvednici (iznad 500 ili 800 m) da su sunčani; često su temperature zimi na Sljemenu i do 12" C više od onih u prizemnom sloju maglovitog nizinskog područja Zagreba. Apsolutni minimum temperature zraka bio je u II mj. od —23,5° C, a u Zagrebu — Grič —19,4° C (1946/59. god.). Apsolutni maksimum temperature zraka iznosio je na Sljemenu u VII mj. 31,6" C, a u Zagreb — Grič 40,3° C. U toku zime (XII — II mj.) srednja dnevna temp, zraka iznosi 0°C, a najveća dnevna temperatura pojavljuje se između 13 —14 h, a najniža od 4 — 6 h. b) Relativna vlaga zraka Srednja godišnja vlaga zraka iznosi na Sljemenu 79%, najviša je u XI — XII mj. 87%- Srednja god. vlaga zraka iznosi: zimi 84%, u proljeće 76%, ljeti 76%, u jesen 82%. Amplituda: na Sljemenu 8%, Stubička gora 8%, Zagreb — Grič 14%. c) Naoblaka i broj sunčanih dana Srednja mjesečna i godišnja naoblaka na Sljemenu najmanja je u VIIT mj. = 4,3, najveća u XI mj. = 7,4, srednja god. «a 6,0, pa se prema K. KNOChu nalazimo na graničnoj liniji (izonefi) koja odvaja sjeverne oblačne dijelove Evrope od južnih predjela. Najveća naoblaka iznad 500 m pojavljuje se u XI mj., a u nižim predjelima u XII mj. U XI, XII i I mj. sunce sije u prosjeku 77 sati duže nego u Zagrebu, a gornja je granica zamagljenja na 600 — 800 m nad. visine tj. iznad te visine je sunčano, dok je u Zagrebu magla. Srednji mjesečni i godišnji broj vedrih dana: najmanji je u XI — XII mj. sa 2,6 dana, a najveći u VII mj. sa 9,6 dana — središnji godišnji 62,9 dana. Srednji mjesečni i godišnji broj oblačnih dana: najmanji je u VII — VIII mj. sa 5,8 dana, a najveći u XII mj. sa 16 dana; srednji godišnji 127,5 dana. 302 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 9 <-- 9 --> PDF |
U toku zime u Zagrebu ima 5 oblačnih dana više nego na vrhu Sljemena, a u toku cijele godine 12 dana više bez sunca nego na Sljemenu iznad 1000 m visine. d) Oborine Srednja mjesečena i godišnja količina oborina, najmanja je u III mj. sa 65 mm, najveća u VI. mj. sa 166 mm — srednja god. sa 1238 mm. Sporedni maksimum pada u XI mj., a izraziti minimum u II i III mj. Razdioba oborina na ljetni (V — X mj. i zimski period (XI — IV mj.) pokazuje izrazite oznake kontinentalne klime područja. Jači porast oborina dolazi već iznad 500 m nadm. visine, tako da u prosjeku padne na Medvednici oko 450 mm oborina više nego u podnožju Medvednice. Najveća količina oborina zabilježena je 1959. g. sa 1840 mm, a najniža 1946. g. sa 856 mm. Najveća dnevena količina oborina izmjerena je 12. VI 1958. g. s 90 — 130 mm, a najmanja 1951. sa 78 mm. Za snježne prilike na Medvednici mjereni su podaci 1943 — 1959. god., dakle za 16 god. U prosjeku, prvi snijeg pada oko 16. X na nadmorskoj visini od 1000 m, a u Zagrebu mjesec dana kasnije (oko 15. XI). Srednji broj sniježnih dana i prosjek zimi jest: najmanje u VI/IX mj. samo 0,1 dan, a najvije u I mj. s 12,1 dan — prosječno zimi 56,2 dana. U prosjeku, na Sljemenu pada snijeg 22 dana više nego u Zagrebu, time da tokom zime pada 50% dana, proljeće 27%, a u jesen 16% dana. Najveći broj sa snijegom bio je 1956. g. s 22 dana, a najmanji zimi 1948/49. g. sa 2 dana (veljača). Trajanje sniježnog pokrivača na grebenu Medvedenice traje u prosjeku 174 dana, a u Zagrebu 68 dana. e) Vjetrovi Mjerenjem vjetrova za period 1946 — 1959. god. utvrđeno je, da su po po čestini vjetra glavni smjerovi SE i NE, dakle okomito na smjer protezanja Medvedenice. Na tišine bez vjetra otpada oko 8%, a u Zagrebu 6%. Najjači vjetar SE sa 251%, a najslabiji je E sa 4%, tiho bez vjetra 8%,. Mjesečeni i godišnji srednjak jačine vjetra u boforima: u VII mj. najniži s 2,5, a u I mj. najviši s 3,5 ili prosječno godišnje 3,0. Srednji broj dana s vjetrom ^ od 6 bofora: u VII i IX mj. 5,9 dana t u III mj. 13,1 dan ili prosječeno godišnje 109,9 dana. Srednji broj dana s vjetrom šL od 8 bofora: najmanje u IX mj. s 0,6 dana, a najviše u III mj. s 2,6 dana, prosječno godišnje 17,8 dana. Na Slje menu je olujnih dana 18 a u Zagrebu 2 dana. f) Vidljivost Vidljivost je jedna važna komponenta i stimulator boravka na Medved nici. Izgradnjom novog TV-tornja (visine 168 m) s vidikovcem u visini od 98 m ta kategorija dobiva još više na atraktivnosti, jer se za dobre vidlji vosti može uočiti panorama i od 200 km uokolo (Triglav 2850 m). Uz stepen vidljivosti: od 4—10 km porast u % od 10—16 h je 1— 7% od 10 — 20 km porast u % od 10 — 16 h je 2— 4% od 20 — 50 km porast u % od 10 — 16 h je 1 — 12% preko 50 km porast u % od 10— 16 h manje od 1%. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Unatoč činjenici da je u 64% slučajeva horizontalna vidljivost s Medvednice veća od 10 km, ne može se uvijek račune ti vidokrug da će ispod i unaokolo biti uvijek vidljivo. Pojavom prizemne magle, u jesen i zimi, često zatvara cijeli vidokrug, ali se otvara izvanredna horizontalna vidljivost i preko 180 km (na Pohorje, Kamniške i Julijske Alpe, Snežnik, Risnjak, Bjelolasicu i Velebit) i to pretežno u hladno godišnje doba. g) Klimatski odnosi pokazuju niz osobitosti: srednja god. temperatra podnožja iznosi oko 11°C. a na najvišim glavicama oko 6", što odgovara posvema srednjoevropskim prilikama, u kojima se na svakih 100 m nadm. visine sred. god. temp, pada za 0,56" C. Oborine se kreću na podnožju do 900 mm, a na najvišim položajima oko 1200 mm, ljeta su vrlo ugodna, a jeseni srazmjerno duge, kasna jesen i zime vlažne i maglovite obično sniježne. Vegetativni period u ovako opisanoj klimi traje od III do X mj., a zbog hladnih proljetnih noći zaostaje nastup vegetacije u višim položajima za 2 — 3 tjedna, ali isto ta´ko i ranije završava. Medvednica je važna granica vjetrova i oborina. Klimatski se sjeverna strana znatno razlikuje od južne, koja ima blažu klimu od sjeverne. Južna je strana opet jače izložena insolaciji, oborine brže ishlapljuju, a snijeg kopni. Zimi je često za nekoliko stupnjeva zabilježena viša temperatura na Medvednici negoli u dolini, kad se u to vrijeme nad gradom razastrla gusta slojevita magla i smog´a vrhovi Medvednice su divno osunčani. Ljeti je opet temperatura za nekoliko stupnjeva niža na planini od one u gradu, pa odatle strujanje hladnog osvježavajućeg uzduha sa Medvednice u grad. Prema tome, šume Medvednice imaju značajnu ulogu za klimu grada Zagreba, umanjuju klimatske opreke i ekstreme, te time ublažuju klimu. Šume su izvor i pročistač svježeg uzduha. te čine »pluća« grada Zagreba. SI. 1. Vrabečka gora: uvala uz potok Mikulić i Vrabečkl potok; zona brdske bukove šume u kojoj je po hrptima uprskana šuma kitnjaka i pitomog kestena. Foto: M. Rukavina. 1978. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 11 <-- 11 --> PDF |
FLORISTIČKE I FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE Flora Medvednice Na srazmjerno malom prostoru Medvedenice zastupane su brojne biljne vrste srednjoevropskih mezofita, a na posebnim lokalitetima i južnoevropski termo — odnosno kserofiti. Na Medvednici nalazi se i stanoviti broj alohtonih tj. po čovjeku unešenih vrsta. Termofilne vrste nalaze se na vapnenastima staništima i plitkom tlu na prisojnim stranama i glavicama ne samo na južnoj i zapadnoj strani Medvednice nego i na sjevernoj (iznad Stubičkih toplica npr. i dr.). Od drveća i grmlja od termofilnih vrsta nalaze se: hrast medunac (Quercuspubescens Wild),, crni grab (Ostrva carpinifolia), crni jasen (Fraxinus or- nus), mukinja (Sorbus Aria), drijen (Cornus mas), crna hudika (Viburnumlantata), mušmulica (Cotoneaster sp.) i dr. Stabala hrasta medunca ima promjera na 1,30 m i do 50 cm (na Rebru), a crnog graba i do 30 cm (na Rebru, kod Karivaroša). U prizemnom sloju nalaze se: oštrolisna veprina SI. 2. Šuma javora i gorskog jasena uz cestu između plan. domova »Željezničar« i »Puntijarka«. Foto: M. Rukavina, 1979. 30;5 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Ruscus aculeatus), bljušt (Tamus communis) i, kod Dolja, grohotuša (Colutea arborescens) kao jedino nalazište u kontinentalnim šumama Hrvatske. Od alpske flore nalazi se: Epidemium alpinum, Anthylus alpestris, Tri folium alpestre i dr. Prirodnu rijetkost predstavlja Lonicera Xilosteum (navodno pronađena na vapnenačnim stijenama iznad Markovog travnjaka i na pećinama potoka Bistre). U raritete Medvedenice spadaju i ove vrste: Primula auricola (kod Gorščice na Viteličkim stijenama), Panonica carallina (na Srednjem brijegu ispod Pongračeve lugarnice na Veternice, SZ od Medvedgrada, na Komušarevoj i Banovoj pećini od Vidovca), a rijetke su Iris germanica (modra perunika — na Stražnjecu), Iris graminae (na padinama Oštrice) i Lilium carniolicum (kranjski ljiljan kod Kamenih svatova i na padinama Oštrca). Od vrsta, koje ukrašuju Medvednicu svojim cvjetovima, između ostalih, navodimo žućkasti nizanj (Hacqetia epipactis), modru jetrenku (Anemone hepatica), zvončiće (Campanula sp.), visibabe (Galanthus nivalis), proljetni podlistak ili šafran (Crocus vernus), lopuh (Petasites officinalis, — uz potoke), kaljužnica (Caltha palustris), žabljak (Ranunculus sp.). Od alohtonih vrsta na Medvednicu unesena je smreka uz planinarske domove, kao grupe te kao drvored posađen prije 80 godina uz cesrtu od Blizneca na više). Unošeni su i borovi (borovac, banksiana, crni i obični), a između dva rata ispod Brestovca posađena je i kultura duglazije. U šumi Šumarskog fakulteta uz navedene vrste nalazi se i Pančićeva omorika, ariš te molika i munjika. Na mršava tla, opuzine i u napuštene kamenolome sađen je bagrem, koji se i prirodno širi na slabo obraslim površinama (od ciklona, sječa i si.). Šumske Htocenoze Prema Đ. RAUŠU (19) šire područje Zagreba nalazi se u eurosibirskosjeveroameričkoj regiji, ilirsko provinciji i oblasti unutarnjih šuma s jasno izražena dva visinska pojasa i tri vegetacijska područja. To su: A) Područje nizinskih šuma (mokrih i vlažnih terena) sa cenozama: 1. šuma vrbe, 2. šuma crne johe, 3. šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem, 4. šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke i 5. šuma hrasta lužnjaka i običnog graba; B) područje brežuljaka, nižeg gorja, podgorja i prigorja sa cenozama: 1. šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, 2. šuma pitomog kestena, 3. šuma hrasta kitnjaka, 4. šuma hrasta medunca i crnog graba i 5. gorska šuma obične bukve; C) područje gora i planina sa cenozama: 1. šuma bukve i jele i 2. šuma običnog jasena i gorskog javora. Šuma vrbe — bijele vrbe (Salicetum albae) nalazi se fragmentalno uz potoke (npr. Vrabečkoga, Blizance, Reke, Bistre i dr.) na području stalno vlažnog staništa i visoke podzemne vode; uz Salix alba nalaze se i S. fragiliste grmolike S. purpurea, S. cinerea i S. caprea. Šuma crne johe (Alnetum glutinosae) nalazi se u donjim tokovima većih potoka, ali se u manjim skupinama i grupama uvlači i duboko u Medvednicu. Na pojedinim lokalitetima joha postiže znatne dimenzije te ih |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 13 <-- 13 --> PDF |
npr. uz potok Bliznec ima s pp 60 cm. U sloju grmlja nalaze se nizinske vrbe, hudika, trušljika, svib, kupina, hmelj a u prizemnom sloju močvarice kao npr. Carex brizoides, C. elongata i dr. Sume lučnjaka s običnim grabom (Carpino betuli — Quercetum roboris) nalazi se na najnižim terenima uz potoke s naplavinskim tlom. U toj cenozi javlja se tzv. nitoroflora (bazge, koprive i dr.). Šuma hrasta kitnjaka s običnim grabom (Querco-Carpinetum) nalazi se po diluvijalriim brežuljcima i drugim obroncima na dubljim i svježima, ali ocjeditim, tlima neutralne do slabo kisele reakcije (Ph 6,5 — 7,5). U sloju drveća uz kitnjak pridolazi i trešnja te, podstojno, obični grab; u sloju grmlja nalazi se lijeska, evropska kurika i obična kozokrvina, a u prizemnom sloju, uz ostalo i Anemone nemorosa, Crocus vernus, Primula vulgaris, Carex silvatica te Asperula odorata. U blizini naselja u prošlosti se obilno steljarilo, a grab sjekao za odrjev pa je nastupila degradacija tla te je nestao i grab i stvorila se acidofilna kitnjakova šuma (Ph 4 — 5,5). Inače šuma hrasta kitnjaka i običnog graba najraširenija je klimazonalna zajednica na Medvednici te se nalazi od prigorskih do brdskih područja na SI. 3. U području Sljemena uz cestu kod planinarskog doma »Željez ničar« gust jelov podmladak ispod starih bukava. Foto: M. Rukavina, 1979. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 14 <-- 14 --> PDF |
pseudoglejnim, slabo ili umjereno podzoliranim te na smeđim šumskim tlima. Šuma pitomog kestena (Castanetum sativa) razvijena je na podzoliranim ispranim odnosno smeđim kiselim ili lesiviranim tlima — slično kao i kit njakova šuma. Nalazi se na dubljim, svježim i boljim tlima koja su nastala na škriljevcima i pješčenjacima, a mogu nastati i na vapnencima i dolomitima. Zajednica je uvjetovana klimom, tlom i reljefom i nalazi se u pojasu iznad šume kitnjaka i običnog graba, a ispod brdske šume bukve, često i unutar tih šuma. Razvila se uglavnom u uvalama na blago nagnutim tlima, terasama i tavanima, na prisojnim položajima. Šuma pitomog kestena dopire do 600/700 met. nadm. visine, a na njenim staništima, uz ostalo, pridolazi Juniperus communis, Calluna vulgaris, Vaccinium myrtillus tj. acidofilne vrste. Kestenova šuma razvila se na prikladnim, staništima i okolo čitave Medvednice s orijaškim stablima od kojih su neka ostala do naših dana kao npr. u šumi Gračec više Gračana s promjerom na 1,30 m do 2,0 m. Šuma hrasta kitn] aka( Luzulo — Quercetum petraea) razvijena je na podlozi škriljevaca i pješčenjaka, na opodzoljenim lesiviranim i dekalcificiranim smeđim tlima, kisele reakcije, na tlima izvrgnutim jačem ispiranju. Obično su to pjeskovito-ilovasta tla ili deblje naslage kremenog pijeska. Prostire se po brežuljcima, podgorju i prigorju, a na sunčanim padinama dosiže na Medvednici do 500/700 m. Razvija se uvijek na pristojnim i dobro ocjeditim tlima — hrptovima, sedlima, kosama i blažim stranama. Šuma hrasta medunca i crnog graba (Ostryo — Quercetum pubescentis) razvija se na donjim i srednjim padinama gora, na strmim pristojnim stranama, na plitkim vapnenastim i dolomitnim tlima. Obično je razvijena samo fragmentarno, na manjim površinama, na smeđim karbonatnim tlima i rendzinama, na supstratu litotamnijskih vapnenaca. Uspinje se i do 600—700 m nad morem, a najčešće je danas u obliku panjače ili šikare, rjeđe u obliku visoke šume. Najbolje sastojine ove zajednice nalaze se na području Lukovice i području Rebar iznad Gračana, u kojima ima stabala medunca s pp do 50 cm, a crnog graba do 30 cm. Uz osnovne vrste nalazi se u toj zajednici i cer, crni jasen, klen, mukinja i brekinja u sloju drveća, a drijen, žutika, crna zanovijet, klokočika i dr. u sloju grmlja, a u prizemnom Geranium sangvineum, Polygonatumofficinale, Trifolium rubens, Epimedium alpinum, Dorycnium germanicum i dr. U višim predjelima na hladnijim i izloženijim položajima ova zajednica prelazi u šumu crnog graba i crnog jasena (Ostryo — Fraxinetum orni). Gorska šuma bukve (Fagelum montanum croaticum) najvažnija je biljna zajednica u kojoj bukva dolazi kao edifikator. Redovno je razvijena između 300 i 800 m nadmorske visine. Na Medvednici u uvalama s južne strane spušta se i na 250 m, dok joj je na hrptovima donja granica na cea 700 m. U vertikalnom smislu uklapa se između pojasa hrastovih i jelovih šuma. Ekološka amplituda bukve je široka te se razvija na različitim tlima i supstratima pa se razlikuju acidofilne, neutrofilne i bazifilne grupe. U donjem pojasu pomiješani su obični grab, kesten, kitnjak i trešnja, a u gornjem pojasu javor mliječ i gorski, gorski brijest i obični ja 308 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 15 <-- 15 --> PDF |
sen; u sloju grmlja nalazi se crvena bazga, velelisna kurika i dr. Tipična bukova šuma na Medvednici je regularna visoka šuma, a rjeđe preborne strukture. Bukove šume tvori bukva s vrlo krupnim stablima, a svojim lijepim uzrastom svijetlom i glatkom korom, lijepo formiranih krošanja bujnim šarenilom, zeljastih proljetnica predstavlja veliku estetsku vrijednost. Šuma bukve i jele na Medvednici prema rezultatima dosadanjih istraživanja može se svrstati u zajednicu Abieto-Fagetum pannonicum. Udio ovih vrsta mjestimično je podjednak, mjestimično dominira jedna a mjestimično druga vrst, već prema klimatskim i ekološkim osebinama tla. U vertikalnom smislu ta se šuma nastavlja i oslanja na šumu gorske bukve. Razvija se na raznim tlima raznih supstrata — na plićim tlima učešće bukve je veće, a površinski su slojevi neutralni ili slabo bazične reakcije; na dubljim tlima, gdje je učešće jele veće, tla su više ili manje kisele reakcije. Na Medvednici ova cenoza nalazi se na podlozi zelenih škriljevaca na smeđim šumskim tlima. Šuma običnog jasena i gorskog javora (Aceri — Fraxinetum) nalazi se na području bukve i jele, u uvalicama i blažim padinama, uglavnom iznad 800 m, na redovno dubokim svježim humoznim tlima, na kojima trunu organske tvari u većim količinama, a zadržava se dugo snijeg koji dobro natapa tlo. Ta zajednica tvori veće ili manje grupe i skupine, rjeđe manje sastojine. Ova cenoza nalazi se iznad 800 m nadm. vis. u blagim valama i uvalicama s dubljim svježim tlom i dosta zračne vlage, a zimi i nagomilanim snijegom. Uz navedene vrste nalazi se i javor mliječ te i gorski brijest u sloju drveća, a u sloju grmlja Sambucus nigra, S. racemosa, Rubus idaeus, Daphne mezereum i dr.; od prizemnog rašća navodimo ove vrste: Lunaria rediviva, Corydalis cava, C. solida, Actaea spicata, Impatiens nolitangere i Geranium robertianum. Na području bukve i jele na otvorenom (razgaljenim) mjestima (nakon sječe, požara, ciklona) obilno se javlja trepetljika tvoreći cenozu Populetum Iremulae te breza — cenoza Betuletum pendulae. Naseljavaju se i grmolike vrste kao iva, bazga, kupina, malina i dr. Obje vrste djeluju vrlo dekorativno te tako imaju posebnu važnost u park-šumi, kakova je Medvednica. Obje cenoze prolaznog su karaktera, jer se pod zaštitom njihovih krošanja ´.rio dobro razvijaju autohtone vrste polusjene i sjene tj. jela i bukva. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 16 <-- 16 --> PDF |
SI. 4. Područje Sljemena s TV tornjem, spust na »Činovničku livadu«, ispod starih jela radi zakorovljenosti kupinom nema podmlatka. Foto: M. Rukavina, 1978. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 17 <-- 17 --> PDF |
POSJEDOVNI ODNOSI ŠUMA NA MEDVEDNICI Početkom drugog tisućljeća naše ere šume na Medvednici bile su u posjedu zagrebačke biskupije i kaptola te plemena Ača. Tokom vremena šume plemena Ača mijenjale su posjednike i vlasnike, a među posljednjima bili su Rauch (gospodar Lužnice), Kulmer (šume oko Medvedgrada), Steeb i Đurđevac (veleposjed G. Stubica), Gorjan (Bistra) i dr. Pojedini veleposjednici tokom vremena prodavali su dijelove svog posjeda i pojedincima, posebno bližim seljacima, i te šumske površine i danas su u privatnom vlasništvu. Do 1947. godine dio šuma, uz rub šumskog kompleksa, pripadao je također seljacima — ovlaštenicima zemljišnih zajednica, koje su organizirane za gospodarenje sa šumama izdvojenim u ime prava služnosti provedbom segregacije 1871/73. god. S južne strane Medvednice postajale su zemljišne zajednice sela Vidovec, Štefanovec, Popovec, Bidrovec, Dubrava, Trnava, Deščevec, Markuševac, Bačun, Gračani, Šestinski Kraljevce, Lukšić-Bijenik, Mikulići i Vrapče sa zapadne strane bile su Bistranska Poljanica i Gornja Bistra, a sa sjeverne Kraljev vrh. Grad Zagreb postaje vlasnikom 730 rali i 517 č. hvati šuma podkraj 16. stoljeća, koje je dobio parnicom od vlastelinstva Medvedgrad za osiguranje služnosti (drvarenja i pašarenja) gradskih kmetova. Kako je tokom vremena odnos prestao postojati u okviru segregacije 1871. god. te su šume postale vlasništvo slobodnog i kraljevskog grada Zagreba (na osnovu odluke Kr. županijskog stola u Zagrebu kao urbarijalnog suda od 9. VI 1871. br. 2040). Od vlastelinstva Šestine kupuje Zagreb 1903. godine 75 rali i 270 čhv susjedne šume (za svotu od 150 000 Kruna) te je od tada grad vlasnik 805 rali i 787 čhv. Te šume nalazile su se na tromeđi poreznih (katastarskih) općina Gračani, Remete i Šestine odnosno u predjelima Rebar, Kraljišće, Stare sjenokoše, Brestovac, Kališće, Kozji hrbat, Kravaščanka i Sljeme sve u slivu potoka Bliznec. Kroz taj gradski posjed izgrađena je i sljemenska cesta. Poslije I svjetskog rata grad Zagreb kupuje i nove šumske površine i to od 1926. do 1929. 589 ha od Kulmera, 259 ha od Gorjana i 72 ha od Đurđevića, a 1936. god. 258 ha od Pongratza tako, da je do kraja II svjetskog rata ukupna površina gradskih šuma iznosila 1640 ha. To su bile šume iznad Mikulića (kupljeno od Pongratza), u predjelima Pustodol, Sljeme, Kraljičin zdenac, Supljak i Sv. Jakov (od Kulmera), Bistra (od Gorjana) i u Stubici (od Đurđevića). Šumski posjed zagrebačkog Kaptola iznosio je 859,95 ha a nalazio se u istočnom dijelu Medvednice (Markuševačka gora). Poslije oslobođenja 1945. godine privatni veleposjed potpao je pod agrarnu reformu i konfiskaciju, a 1947. godine, na osnovu Zakona od 15. IV 1947. o proglašenju šuma bivših imovnih općina, zemljišnih i njima sličnih zajednica općenarodnom imovinom, podruštvovljene su i te šume i stavljene pod upravu Narodnih odbora kotara Zagreb i Donja Stubica. Od toga su bile izuzete jedino šume grada Zagreba, koji i nadalje njima gospodari. Od podruštvovljenja bila je izuzeta i suvlasnička šuma »Gora — Kulmerica« na području Donje Stubice površine 231 ha i, dakako, u individualnom vlasništvu u površini cea 5 126 ha. Površina šuma zemljišnih |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 18 <-- 18 --> PDF |
zajednica iznosila je 3 741 ha, a pod agrarnom reformom i konficiranih 2 574 ha. 1951. godine Nar. odbori kolara prestaju upravljati šumama koje se predaju šumskim gospodarstvima. Šume na Medvednici pripale su Šumariji Zagreb i Donja Stubica, a ukupna površina društvenih šuma na Medvednici iznosi 7 955 ha. SI. 5. Početak »Crvenog spusta« s pojedinačnim vrio lijepim stablima gorskog javora i jasena. Foto: M. Rukavina, 1979. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 19 <-- 19 --> PDF |
GOSPODARENJE SA ŠUMAMA MEDVEDNICE DÖ II SVJETSKOG RATA O načinu gospodarenja i stanju šuma na Medvednici u prošlosti možemo pratiti samo prvotni posjed grada Zagreba i za šume Kaptola i to za gradske od kraja prošlog stoljeća (na osnovu gospodarske osnove iz 1877. go.) a za kaptolske od početka tog stoljeća (na osnovu gospodarske osnove rađene od 1906. do 1912. godine). Za šume ostalih posjednika nisu nam poznati podaci — gospodarske osnove. Izrada privrednog plana ili programa za privatne šume, ali samo za veće od 300 ha, obavezna je tek od 1930. godine (prema § 74. Zakona o šumama od 29. XII 1929. god.). Za šume b. zemljišnih zajednica odnosno urbarnih općina ta obaveza datira već od 1871. godine (po propisima »Privremene naredbe o upravi i gospodarenju i uživanju općinskih šuma u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji «), odnosno, kasnije, po odredbama Zakona o šumama iz 1929. godine. Po ovom Zakonu obaveza izrada gospodarske osnove također je bila vezana za posjed preko 300 ha, obrasle površine, dok za manje bila je dovoljna »izrada privrednog programa za period od 10 godina ili čak i samo inventarisanje šume sa sečnim redom« (čl. 59. cit. Zakona). U praksi gospodarenje se vršilo na osnovu drvosječnih i ogojnih prijedloga, koje je trebala odobriti vrhovna šumarska vlast u Hrvatskoj (između dva rata Banska uprava). Gospodarenje u privatnim šumama po prvom Zakonu o šumama, o- nom iz 1852. god., bilo je slobodno uz obavezu da se golosječine pošume u roku od 3 godine. Po odredbama Zakona o šumama iz 1929. godine »privatna lica mogu svoje šume slobodno iskorišćivati pridržavajući se propisa ovog Zakona« time, da se »u opravdanim slučajevima .. . izuzetno može propisati obaveza gospodarenja šumom po načelu stroge potrajnosti« (isto § 74). Za sve šume veće od 300 ha postojala je obaveza izrade privrednog plana (gosp. osnove) ili programa, koje je odobravao ban. (U stvari bila je to samo formalnost jer se zakonom nije oduzelo slobodno raspolaganje privatnom svojinom). Prema § 75. za čiste sječe predviđene planom ili programom privatnik nije trebao sječu prijaviti nadležnom organu, dok je u protivnom to bio obavezan. Kako su privatnici u tom razdoblju gospodarili svojim šumama u prošlosti, do oslobođenja, poznato je javnosti, kad su u šume Medvednice do i iza I. svjetskog rata ušle prve jače sječe ((sječa Kulmerove šume od V. Plazura — Sv. Jakoba) do najvišeg vrha, zatim onih u Vrabečkoj gori i oko Ponikava, zatim sječa šume na Brestovcu za izgradnju sanatorija 1907. god., sječa u Pongračevoj šumi starih hrastova i kestena, te sječa pred sam rat 1914. god. u šumama vlastelinstva Ložnica, nadbiskupije i prvostolnog kaptola, u Rauchovoj šumi (od Rakove noge i ispod lugarnice) radi stvaranja livada i osnivanja novog planinskog gospodarstva (sada fakultetsko dobro). Za eksploataciju šuma Raucha izgrađena je bila i šumska željeznica iz Stubice do Rakovih nogu, zatim iz šuma Markovčak izgrađena je bila žičara dolinom potoka Bistre. Spominje se i sječa biskupskih šuma oko Lipe, kaptolske šume na Goršćici, u Pašinjaku i Koprivnjaku (radi čega je nastala snažna erozija bujice i poplave) i dr. sve 313 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 20 <-- 20 --> PDF |
iz spekulativnih razloga, bojeći se provedbe agrarne reforme poslije I svjetskog rata. Šume grada Zagreba Kako je već naprijed navedeno, za šume matičnog posjeda grada Zagreba površine 730 kat. jutara i 517 čhv prva osnova izrađena je 1877 godine. Uređivač je bio MIJO VRBANIĆ i on je propisao preborno gospodarenje. Ukupna drvna masa iznosila je 81 978 m3 ili 195 m3/ha, od čega je udio mase bukve iznosio 68°/», hrasta i kestena 20D/o te jele i smreke 12%. Drugu gospodarsku osnovu izradio je 1903. god. RUDOLF ERNY (6). Ova osnova obuhvatila je 805 kat. jut. i 787 čhv tj. za povećanje matičnog posjeda naprijed spomenutim kupom od 75 kat. jut. i 270 čhv od vlastelinstva Šestine. Erny je gospodarsku jedinicu nazvao »Sljeme«, koja je ujedno bila i šumsko-upravni kotar sa sjedištem u BMznecu. Osnovana su i dva čuvarska sreza, jedan sa sjedištem na Slgemenu (gradska kuća), a drugi, za donji dio šuma, na Rebru. Gospodarska jedinica bila je .podijeljena na 12 odjela i 39 odsjeka. Prema tome prosječna veličina odjela bila je oko 67 kat. jut ili 39 ha, a odsjeka oko 12 ha. stanje JQ03y. fOOa L- clcbai f?/tfec/ Graf. 1. Odnos površina u gradskoj; šumi po dobnim razredima 1903. godine. Obrasla površina iznosila je 777,32 kat. jut., a drvna masa procijenjena je sa 56 992 m3 ili po 1 ha 127 m3. Drvna masa 1903. god. iznosilla je dakle samo 65% po gospodarskoj osnovi iz 1877. godine. Ovo smanjenje posljedica je »neurednog gospodarenja u tim šumama u periodu 1877—1904. godine«, kako piše Erny. Struktura sastojina po vrsti drveća po Erny-evoj 314 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 21 <-- 21 --> PDF |
osnovi bila je: bukva 78%, hrast/kesten lÖVo i jela/smreka l2>/», tj. povećao se udio bukve, a smanjio hrasta i kestena dok je udio jele i smreke ostao nepromijenjen. Dobna struktura sastojina po osnovi Erny-a bila je: Tabl. 1. I II III IV V 1-20 g. 21-^0g. 41—60 g 61—80 g. 81—100 g. Svega Kat. jutara 10,59 397,90 173,61 172,56 22,66 777,32 u /» = 1,50 50,50 22,50 22,50 3,00 100% Kako Erny propisuje 100-godišnju ophodnju to normala iznosi 155,40 kat. jut., pa je abnormalnost poređaja dobnih razreda očita. Visinu ophodnje Erny je odredio prema najzastupljenijoj vrsti tj. bukvi (s grabom) »pošto u toj dobi pada najveći prihod na drvu, a poprečni godišnji prirast u 100,toj, god. kulminira« (12.). Periodični etat površina i drvne mase obračunat je: za li polurazdoblje (1908—1917. god.) sa 109,06 k.j. i 13 247 m», za U polurazdoblje (1918—1927. god.) sa 108,09 k.j. i 12 669 m», za II gosp. razdoblje (1928—1947. god) sa 174,05 k.j. i 25 034 ml Prema tome bi sječa u oba gospodarska razdoblja bila izjednačena, a sječivi etat opterećuje drvni fond sa 2,1 — 2,2l0/o. Etat prethodnog prihoda utvrđen je s 377 m3/god. na površini od cea 66 kat. jut. ili 6 m3/ha. Prosječni godišnji prirast utvrđen je po tablicama Felstmantela s 1804 m3 ili 2,3 ms po kat. jut. obrasle površine. Cilj gospodarenja bio je proizvodnja i podmirenje grada ogrjevom, dok će se neznatne potrebe na građi podmiriti jelovinom, hrastovinom i kestenovinom uzimajući u obzir, da zagrebačke šume imaju i svrhu klimatskog boravišta građana. Materijal dobiven čišćenjem mladika koristit će bistranski ugljari za proizvodnju drvnog uljena, kojeg su potrebe bile znatne. Način sječe i obnove sastojina u pravilu treba biti oplodna sječa (pretežni udio bukve) s ručnim popunjavanjem čistina jelovim sadnicama ili hrastovim i kestenovim žirom. Gojidbenom osnovom stoga je predviđeno godišnje pošumljavanje 7,43 kat. jut. sječina i popunjavanja sječina i kultura na 13,55 kat. jut. godišnje s ukupnim utroškom prosječno godišnje 234 Kr. Prema obračunu prosječni godišnji prihod na ogrjevnom drvu iznosio bi 4 600 Kr, a rashodi 5 420 Kr, dakle 820 Kr. više. Manjak treba podmiriti grad Zagreb. Dodajemo, da je drvna masa utvrđena pomoću pokusnih ploha, njih 44 ukupne površine 30 kat. jut. ili 4J0/» ukupne obrasle površine. 315 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Treću osnovu izradio je 1925. god. ALBIN LEUSTEK. Leustek je zadržao oplodnu sječu i ophodnju od 100 godina. Etat je povišen na 2450 m* godišnje glavnog i prethodnog prihoda, dakle jače je naglašen ekonomski značaj gradske šume »Sljeme«. Povišenje etata Leustek je obrazložio potrebom postizanja »normalnog stanja« sastojina, a ostvarit će se intenzivnijim proređivanjem. Kako se gradski šumski posjed poslije 1925. godine već između 1926— —29. povećao za 918 ha, a 1936. godine za daljnjih 258 ha bilo je pokušaja, da se izradi nova osnova, ali do toga nije došlo. Šume Prvostolnog kaptola zagrebačkog Prvostolni kaptol zagrebački zatražio je 1906. god. od Hrvatske zemaljske vlade u Zagrebu, da se za njihov šumski posjed na Medvednici »Markuševačka gora« izradi gospodarska osnova. Taj posao povjeren je ANDRIJI BOROŠIĆU, koji s radom počinje 1907. godine. Borošić je uspio obaviti, uz pomoć bugarskog šumara Georgija Petrova, terenske radove, ali je uredske poslove, zbog smrti A. Borošića 1909. god., obavio i gospodarsku osnovu sastavio 1911/12. god. prof. ĐURO NENADIĆ. C/rcif.&r.Z. J-or/rjci/cL 7= ta -** li JfCK- 350 3oo zsc zoo /sa &M *>& ^8<^l ts Ifö-tt 5S´/,9/ &*;*& too J>0 ć>~4i/f3 l vi *-c/oL ruxrec/ Graf. 2. Odnos površina u Kaptolskoj šumi po dobnim razredima 1911/12 godine. 316 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Površina kaptolskih šuma u Markuševačkoj gori iznosila je 1493 kat. jut. i 265 č. hv ili 859,95 ha, od čega je 1484,74 kat. jut. obrasla šumska površina, 8,73 kat. jut poljoprivredne površine i 0,66 hat. jut. čistina. Do ove gospodarske osnove šuma se uživala putem neuredne prebirne sječe prema potrebama vlasnika i na mjestima povoljnijeg izvoza. Oko 1865. god. na zapadnoj strani, u prvih šest odjela po gospodarskoj osnovi, jedan zagrebački trgovac »posjekao je znatnu drvnu masu« (količina nije registrirana u Osnovi). Krajem XIX stoljeća uveden je nešto uredniji način sječe godišnji oko 100 — 150 hvati drva za vlastite, kaptolske, potrebe te određene količine, da se osiguraju troškovi uprave i čuvanja. Koristila se i žirovina (bukvice), koju su na dražbama kupovali seljaci iz Posavine. Sa šumajna gospodarilo se »naravnim načinom kao visoka šuma«. Gospodarska jedinica bila je podijeljena na 18 odjela s prosječnom površinom od 83 kat. jut. (48 Ha), od kojih je 7. odjel imao površinu cea 79. ha. Izlučena su 62 odsjeka prosječne površine 24 kat. jut. (cea 14 ha). Dobna struktura prikazana je u tabl. 2. Kako normala iznosi 296,75 kat. jut. vidljivo je, da su prevladavale stare sastojine. Drvna masa utvrđena je pomoću primjernih ploha osim za vrednija hrastova stabla, kojih je masa utvrđena individualnim mjerenjem. Bonitet staništa utvrđen je pomoću Feistmantelovih prihodnih tablica. Ukupna drvna masa iznosila je 283 228 m» ili 188 ms/kat. jut. odnosno 327 nrVha. Udio bukve iznosio je 72%, hrasta 5´%, raznih listača (kestena najviše a zatim javora, jasena, graba i gorskog brijesta) 3% te jele 20%. Poprečni godišnji prirast u doba sječe utvrđen je s 1,6 ms/kat. jut. odnosno 2,8 m8/ha. Kako su te šume bile pod »osobitim javnim nadzorom« kao cilj gospodarenja određena je stroga potrajnost i čuvanje proizvodne snage tla. Taj cilj gospodarenja trebao se postići pogodujući bukvi pred jelom u gornjem dijelu gospodarske jedinice, a hrastu i kestenu u nižim područjima. Sječu i obnovu sastojina postići oplodnom sječom s 4 sijeka u ophodnji od 100 godina, kada će srednji pp bukve iznositi 40 cm, a jele 60 cm. Etat glavnom prihoda utvrđen je prema Naputku iz 1903. god. (7) pomoću kombinirane šestarske metode. Opća porabna (sječa) osnova sastavljena je tako, da se u prva tri razdoblja siječe na približno jednakim površinama i približno jednakim masama, a u IV i V na jednakim površinama. Za prva tri perioda planiran je sljedeći etat (po površini i po masi): I period 308,98 kat. jut. i drvne mase 69 430 m3, II period 276,76 kat. jut. i drvne mase 73 000 m3, III period 300,53 kat. jut. i drvne mase 78 775 m8. Etat glavnog prihoda opterećuje ukupni drvni fond s 10%, a predstavlja 133% prirasta. Međutim prihod (prorede) predviđen je na prosječnoj godišnjoj površini od 43,35 kat, jut. a masom od 32 m3/kat. jut. (56 mVha). Gojidbenom osnovom za isti period propisano je popunjavanja starih sječina na površini 150,03 kat. jua. odnosno prosječno godišnje na 15,0 kat. jut. s troškom od 50 kruna/kat. jut. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 24 <-- 24 --> PDF |
C3 eN o NO O .g * S8 -o Cl ON 0 ft 131 > oq NO 60 IO 0} (N CN a o> Ö m r-´ od NO 03 > IO oo OO -o c/3 * r-S *-H ^H u c "9 .— rt ^r o r~-ON IO NO IO C) oo ON eN fO s- s \D OJ C 5. > ro eN r-^ ^ d 99 ~H —1 —< o o *—i (S ft C/3 ^ i I/) rt s in G3 g r~ O ON 4-H Cd Cl OO IO J o 3 00 10 r-< NQ S ö H > ci Cl Cl NO Ö 4-1 r— ci o NO C5 ON C/l r~ Cl Tj-eN NO ro 5 Bi «J r>j r-. *r NO ON O IO ci H š A Cl C3 o Ki IO OO Cl oo p r-. A ci OÖ ON 00 i o 3 ? ,0 OS <9 rt (N r^ o\ o F-V—* *-H s 1-H «N > CO o 5/3 1 1 o ci m >H ON rO rt 1 1 ft NO L es oC u 8 s jjj a $ rt IH rQ ON Cl t-~ rt vO OO Cl r~ I > r~ i 0 *—1 (N ft g w B 0 W 3k » x s rt H 3 9 71 cd ON in CS >!0 60 S u | rt X) & a 9 | rt rt rt t/5 s 1 60 > C/3 X) g 93 U os > 0 rt 1 in IH 60 r, T3 IH CD rt > 3 es 3 S3 M H Ü 55 1 C/D s |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Posebna osnova gradnje puteva nije sastavljena, jer »izgradnja tih puteva leži izvan područja Mafkuševačke gore tj. u šumama susjednih zemljišnih zajednica«. Ova Gospodarska osnova pohranjena je u Zavodu za uređivanje šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Šume Medvednice u tisku Gospodarenje sa šumama na Medvednici razmatrano je i u tisku. U prvo vrijeme samo za gradske šume, a kasnije i za gospodarenje sa šumama (o sječama) cijele Medvednice. Na gospodarsku osnovu R. Erny-a za gospodarsku jedinicu »Sljeme« gradskih šuma osvrnuo se šum. nadzornik ANTE KERN (10). Glavne zamjerke A. Kerna na postavke gospodarske osnove Ernyja sastoje se u slijedećem: — Svrha gospodarenja i temeljno načelo po Ernyu jest »obzirom na glavnu potrebu za ogrijevu — bukva kao najshodnija vrsta, a svrha gospodarenja — potrajno uživanje za potrebe grada na ogrijevu« uzeto je načelo — što veća proizvodnja ogrijevnog drveta za pokriće vlastite potrebe grada što Kerna ne zadovoljava, jer uz bukvu prirodno dolazi jela koja se prirodno vrlo dobro obnavlja, te hrast i kesten, a s obzirom da ta šuma već tada služi sve više za izletište Zagrepčana, trebalo bi uz bukvu uzgajati što više crnogorice. Prema tome, glavni cilj gospodarenja ne bi smio biti »najveća produkcija ogrijevnog drveta« već prvenstveno zadovoljavanje gradskog žiteljstva na higijenskim, turističkim i estetskim potrebama, pak je trebalo te šume urediti kao »naravni perivoj«, kao npr. što su to učinile općine Samobor (Anindol), Krapina te zemljišna zajednica Fužine. Prema tome, u nižim položajima morala bi se bukova šuma sve više pretvarati u hrastovu, a u višim u jelovu šumu. — Zadržati visoki uzgoj šume (§ 16. Naputka) u nižim predjelima oplodnu sječu, a u višim predjelima u kojima prirodno dolazi jela primijeniti krpimičnu prebornu sječu radi čega je trebalo formirati 2 uređajna razreda. — Ophodnja za sve vrste drveća uzeta je sa 100 god. radi »najveće produkciji drvne mase za ogrijev«, a trebalo je ophodnju prilagoditi glavnim vrstama drveća i cilju gospodarenja: za bukvu 100 god. za jelu 80 god. (bila bi gospodarstvenija), a za hrast višu ophodnju. — S obzirom na potrebu izgradnje puteva i staza i namjenu tih šuma za izletište trebalo je osnovi priložiti i osnovu za gradnju šumskih puteva. R. ERNY je u Šumarskom listu (1910. god.) na prigovore A. Kerna odgovorio, da je u izradi gospodarske osnove bio vezan neposrednim potrebama i mogućnostima grada, odnosno zahtjeva gradske uprave. Tako je bilo naređeno, da se gospodarenje usmjeri za osiguranje potrebnih količina ogrjevnog drva za gradske ustanove te naglašeno, da se investicije svedu na minimum s obzirom na financijske mogućnosti grada. Tako u osnovu nije ušao već izrađen plan prometnica (puteva i šetnica) niti par |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 26 <-- 26 --> PDF |
kovno oblikovanje s unošenjem alothtonih vrsta. S alohtonim vrstama trebalo bi zapravo samo eksperimentirati, jer njihovo uspijevanje nije sigurno. »To vidimo« piše Ernv, »u susjednoj šumi grofa Kulmera, u kojoj su se velike svote »žrtvovale, da se put vodeći do Kraljičinog zdenca učini za turiste što ugodnijim. Uzgojile i uzdržale su se samo domaće vrste drveća, dočim strane vrsti, dapače i omorika i ariš, pokazaše se za uzgoj neshodnima. Omorika u 20. godini i uz najbolju njegu stradava od snjegoloma, a ariš od divljači, unatoč tome. što je takove vrlo malo« (str. 375). Ophodnju za hrast od 100 godina opravdava činjenicom, da je »tlo na kom danas nalazimo hrast i koje je svojim položajem u toj šumi jedino sposobno za ugoj hrasta kitnjaka, kamenito i mršavo, na kom hrast jedva 100-tu godinu doživi. Ta vidimo, da se hrastovi u svojoj 60. godini već počimaju sušiti« str. 375). Poslije I svjetskog rata gospodarenje sa šumama na Medvednici, točnije sječe, a posebno na području gradskog šumskog posjeda, razmatra se u širem krugu i šumara i nešumara. Kada se u krugovima gradskih zastupnika pojavila zamisao da se na Medvedenici od Puti jarke do Sv. Jakoba parcelira oko 200 k. j . gradskih šuma u svrhu podizanja ljetnikovaca i vikendica te ugostiteljskih objekata kao i za izgradnju sanatorija i oporavilišta, a na sjevernoj strani prema Stubici pregradi jedan potok i tako stvori kupalište na tako stvorenom umjetnom jezeru (Jutarnji list od 19. 4. 1930. god.) protiv tog projekta ustalo je Hrvatsko planinarsko društvo (Hrvatski planinar 26:319 — 1930. god.) i inž. LEUSTEK, tadanji upravitelj gradskih šuma (Jut. list od 16. 8. 1930. god.: »Naglo iščezavanje šuma u gornjem pojasu grada i njegove posljedice«. Protiv Fröhlichove sječe u bivšoj Rauchovoj šumi, te jačih zahvata u gradskoj šumi oko Brestovca, iznad Miku´lića i u pozadini Bistre ustaju sveučilišni profesori PETRAČIĆ i UGRENOVIĆ u članku: »Sudbina Zagreba vezana na Zagrebačku goru i njene šume« (Jut. list 1. III. 1930) i šumarski inspektor inž. J. GRÜNWALD: »Zagrebačka gora u ozbiljnoj opasnosti« (Novosti od 13. 5. 1930 god.) a prof., tada rektor, dr Đuro NENADIĆ reagira na zapuštenost prigradskih šuma (Zelengaj, Tuškanac i Maksimir). Prof. PETRAČIĆ traži: za šume grada Zagreba treba izraditi novu osnovu gospodarenja s osnovnom postavkom, da gradske šume imadu u prvom redu služiti kao izletište građana grada Zagreba, a tek u drugom redu za dobivanje drva. Osnovom treba propisati postepeni prelaz sadanjih visokih jednodobnih šuma u visoki preborni oblik, a da se to postigne treba postepeno izgraditi bolju mrežu izvoznih puteva i staza. Bukvu i nadalje zadržati kao glavnu vrstu drveća, a na svim odgovarajućim staništima u bukove sastojine unositi jelu (u gornjim položajima), a kesten i hrast u donjim, a samo iznimno po koju stranu i domaću vrstu. Nadzor oko sastava i provedbe gospodarske osnove povjeriti jednom pododboru šumarskih stručnjaka«. Prof. UGRENOVIĆ 1932. god. traži: »privredne interese treba podrediti ciljevima turističko-zdravstvenim, a cilj gospodarenja u tim šumama podvrći javnim interesima. Šume grada treba proglastiti stalno zaštitnim 320 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 27 <-- 27 --> PDF |
i izraditi novu gospodarsku osnovu. Pored toga, uz stručnu upravu treba osnovati poseban »kuratorij« u sastavu šumarskih specijalista za park šume te predstavnika šumarskog fakulteta i planinarskog udruženja«. Prof. NENADIĆ: predlaže tretiranje šuma na 2 tipa: privredno-gospodarske šume s osnovnim ciljem gospodarenja »u što kraćem vremenu polučiti što veći financijski efekat« i park-šume sa ciljem iskorištavanja indirektnih koristi šuma od općeg javnog interesa, te predlaže »da se cio posjed grada Zagreba proglasi zaštitnim parkom sa konzervativnim prebornim gospodarenjem«. Na osnovi citiranih mišljenja i prijedloga najpoznatijih šumarskih stručnjaka — Skupština gradskog zastupstva od 7. 11. 1932. god. u čl. 262. zaključuje: — da se u gradskim šumama napusti dosadanje čisto ekonomsko gospodarenje na bazi oplodne sječe i zavede konzerativno preborno gospododarenje kao u zaštitnoj parkJšumi; — da se za cijelu gradsku šumu ima izraditi jedan jedinstveni program rada; — da se do sastava privrednog programa propisani etat ima sniziti na najniži mogući obim imajući u vidu postepen prelaz s oplodne na prebornu sječu; — da se cijela šuma ima proglasiti stalno zaštitnom prema čl. 18 Zakona o šumama iz 1929. god. Za takav način gospodarenja šumom ima se izraditi privredni program u smislu st. 2 § 59. Zakona o šumama uz suradnju šumarskih stručnjaka organa uprave, Šumarskog fakulteta, zdravstvenih, turističkih, građevinskih i botaničkih stručnjaka — jednom rječju prostorni plan koji ni do danas nije donesen. Na nemilosrnu sječu kaptolskih i biskupskih šuma i nekih privatnika reagira dr GUŠIĆ člankom u Novostima (16. 11. 1932. br. 317), jer uništavati šumski pokrivač Medvednice »znači pričinjati zločin nad prirodnim uslovima što nam ih Medvednica pruža«, a u svom predavanju inž. GRÜNWALD održanom 9. 5. 1935. god. u Pučkom sveučlištu »Važnost cijele Medvednice kao pluća Zagreba« ponovno ističe da je potpuno naravno gusto pošumljena Zagrebačka gora osnovni uvjet za razvoj grada (Hrv. planinar 31:277 — 1935.). Na osnovu takvog pritiska javnosti gradsko zastupstvo 16. 11. 1937. god. usvaja zaključak da se svih 16.000 ha šuma Medvednice proglasi zaštitnim područjem, a troškovi te provedbe i uzdržavanje objekta podmire iz gradskog budžeta. Nakon takvih akcija Gradska šumarija je znatno u svojim šumama smanjila sječu, a posječene površine postepeno pošumljuje i popunjuje. Sve akcije zainteresiranih organizacija i ustanova da se šume Medvednice u granicama postojećih zakonskih propisa zaštite odgovarajućom zaštitom i dade im se prikladan status koji bi garantirao javni karakter i interes tih šuma za grad Zagreb su neposredno pred II svjetski rat i u toku rata obustavljene i zamrle. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 28 <-- 28 --> PDF |
ŠUME MEDVEDNICE U SADAŠNJOSTI Ukupna površina šuma na Medvedenici iznosi 13 739 ha. Vlasnici odnosno posjednici su: — društvene šume u upravi šumskog gospodarstva 7 955 ha, — šume Šumarskog fakulteta u Zagrebu 427 ha, — suvlasnička šuma »Gora-Kulmerica« — D. Subica 231 ha, — šume individualnih maloposjedničkih vlasnika 5 126 ha.* Dok društvene šume i suvlasnička »Gora-Kulmerica«, čine uz neke izuzetke, suvisli šumski kompleks, čestice pojedinih privatnika kreću se između 0,05 do maksimalno 1 ha, Za privatne šume s južne strane Medvednice, od Podsuseda do Bidrovca — Čučerja izrađen je program gospodarenja i tom je prilikom utvrđeno da na području šest katastralnih općina postoji 6 225 kat. čestica površine od 0,20 do 0,76 ha s prosjekom po kat. čestici od 0,33 ha. Površina tih šuma iznosi 2067 ha, a u vlasništvu 12072 osoba ili prosječno po vlasniku 0,17 ha. Za društvene šume, kao i na području cijele SR Hrvatske, provedena je 1947. godine inventarizacija i na osnovu nje izrađena je dugoročna osnova sječa za period 1947. — 1956. god. Revizija ove inventarizacije izvršena 1956/57. god. i sastavljena nova dugoročna osnova sječa za razdoblje od 1952. do 1971. god. Sve društvene šume na Medvednici podijeljene su na četiri gospodaske jedinice: GORA, BISTRANSKA GORA, SLJEME, MEDVEDGRADSKA GORA i MARKUŠEVAČKA GORA. Šume g. jed. »GORA« formirane su pretežno od bivših veleposjeda i zemljišnih zajednica s prosječnom drvnom zalihom od 42 m3/ha i prirastom od 4018 m3 ili 2,4 m3/ha. Godišnji etat glavnog prihoda bio je predviđen s 2091 m3 što u donosu na drvni fond iznosi 2,9%, a u odnosu na prirast 52%. Šume g. jed. »BISTRANSKA GORA« formirane su dijelom od gradskih šuma (»Šupljak-Markovčak) i bivših zemlj. zajednica sa 68 m3/ha prosječne drvne zalihe i 3,7 m3/ha prirasta odnosno 2950 m3 prosječnog godišnjeg prirasta. Godišnji etat bio je predviđen sa 1106 m3 ili 2,0% od drvnog fonda i 37%> od prirasta. Šume g. jed. »SLJEME« čine matični posjed grada i dijelom bivših zemlj. zajednica s najvećom drvnom zalihom od 260 m3/ha i prirastom od 7121 m3 ili 3,9 m3/ha. Etat glavnog prihoda bio je predviđen sa 6204 m" godišnje ili 1,3% od drvnog fonda i 87% od prirasta. Šume g. jed. »MEDVEDGRADSKE ŠUME« formirane su od bivših šuma Kulmera i zemlj. zajednica s prosječnom drvnom zalihom od 136 m3/ha i prirastom od 3185 m3 odnosno 2,4 m3/ha. Godišnji etat glavnog prihoda bio je određen sa 2427 m3 ili 1,2% od drvnog fonda i 76% od prirasta. Šume g. jed. »MARKUŠEVAČKA GORA« formirana je od šuma Prvostolnog kaptola i bivših zemlj. zajednica s prosječnom drvnom zalihom od * Površina društvenih šuma utvrđena je uređajnim eleboratima, a privatnih na osnovu starijih katastarskih podataka. 322 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 29 <-- 29 --> PDF |
90 m-Vha od Mark, gora i prirastom od 4869 m3 ili 2,3 rrrVha. Godišnji etat glavnog prihoda bio je određen s 3353 m3 ili 1,7%> od drvnog fonda i 68*/o od prirasta. Struktura sastojina po vrsti drveća i po gospodarskim jedinicama prikazana je u tabl. 3. (str. 318) na 2.0UV J.SOO 9 -&i& «2o /Z3 /. 252&Z /.H-OO jOoo jBB^ev J?SiS, /232 X L 2&2,´ {L 4&9,´>-c> J7 F-t*. &Og,cro W JL c/oirc/X)´cir/ Graf. 3. Odnos površina po dobnim razredima društvenih šuma. 1960/62. godine Odlukom Narodnog odbora grada Zagreba od 19. II 1954. »Službeni glasnik NOG Zagreba br. 9/1954) šume Medvednice proglašene su park šumo m i utvrđena je svrha i cilj gospodarenja u njima. Za gospodarenje sa šumama na južnoj i zapadnoj strani osnovana je uprava »SLJEME« kao ustanova sa samostalnim financiranjem, a sjeverna strana odnosno gosp. jedinica »Gora« dodijeljena je Šumariji u D. Stubici. Iste godine osnovan je i ODBOR ZA PARK-ŠUME kao organ Savjeta za komunalne poslove grada (SI. glasnik br. 9/54). Do donošenja redovne gospodarske osnove gospodarenja će se vršiti prema naprijed navedenim dugoročnim osnovama sječa. Od ekonomskog iskorišćivanja zaključkom Savjeta za komunalne poslove NOG Zagreba od 17. X 1954. god. oko 1 100 ha najmarkantnijih i najznačajniijh sastojina proglašeno je rezervatnim površinama u samoj park-šumi. Za bilo koji zahvat u rezervatnim površinama bila je potrebna suglasnost Odbora odnosno Komisije za park-šume. Uprava »Sljeme« djelovala je do 1960. godine, kada se pretvara u Šumariju Zagreb (Odluka NOG Zagreb od 10. VI 1960), koja ulazi u šumsko |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 30 <-- 30 --> PDF |
-privrednu organizaciju »Šumsko gospodarstvo Zagreb«. Gosp. jedinica »Gora « i dalje ostaje u Šumariji D. Stubica. Tri godine kasnije upravnom odlukom Skupštine grada Zagreba Medvednica je proglašena »IZLETIŠTEM« (SI. glasnik br. 8/63) i obavezalo Šumarije na takvo gospodarenje u kojem se ima ostvariti svrha koja je uvjetovala, da se šume proglase izletištem. Iste godine Republički zavod za zaštitu prirode u Zagrebu rješenjem br. 56/13-1963. od 10. XII 1963. god. određene šumske predjele, njih 8, u ukupnoj površini od 974,77 ha proglašju SPECIJALNIM REZERVATIMA ŠUMSKE VEGETACIJE i time ih isključuje iz svakog gospodarskog zahvata. Kako je upravnom odlukom 1963. god. (SI. gl. br. 8/63) šuma na Medvednici proglašena »izletištem « i osnovana posebna Komisija za unapređenje područja za rekreaciju stanovništva grada Zagreba s određenim zadacima i ovlaštenjima i kako je organe upravljanja (Šumsko gospodarstvo Zagreb sa Šumarijama Zagreb i D. Stubica) obavezalo na gospodarenje sa šumama u skladu s namjenom izletišta, to je Šumsko gospodarstvo iste godine predložilo razgraničenje šuma u tri zone. Te zone su: 1. područje specijalni rezervati šumske vegetacije u smislu odredaba Zakona o zaštiti prirode, 2. područje uže rekreacione zone i 3. područje šire rekreacione zone. -J-2SoiCct. 2.C0O /ftco /.6ov _ /2oo /.ooo ZOl3,™ s&&.™ Soo /3S3,rt> /S9<*v 6oo 4oo 7^3, **> 2oo črfa* \ PT" vi. t-<^°& foxyreS Graf. 4. Odnos površina po dobnim razredima društvenih šuma 1975/76. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Na osnovu zonske podjele društvenih šuma na Medvednici izrađena je nova uređajna osnova s važnošću od 1967. do 1976. god., koju je Skupština grada Zagreba odobrila 10. III 1969. god. (pod br. 04—353/5 — 1968), time, da se 1976. godine izvrši njena revizija. Za korišćenje drvne mase — sječe određeno je: 1. u specijalnim rezervatima sječi se može samo uz prethodnu doznaku stabala u suglasnog Republičkog zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu, 2. u užoj i široj rekreacionoj zoni propisan je tzv. »rekreacion i etat« , koji može iznositi: — u užoj 10 152 m3 glavnog i 4 909 ms prethodnog ili svega 15 061 m3 prihoda, a — u široj 8 653 m3 glavnog i 4 409 m3 prethodnog ili svega 13 062 m3 prihoda. Prema tome ukupni godišnji etat određen je s 28 123 m3 drvne mase odnosno s 2,1% drvnog fonda (koji je iznosio 1 308 389 m3) a 85% prirasta (koji je utvrđen s 33.069 m3). Međutim u tom desetljeću godišnje je prosječno sječeno samo 27 161 m3 ili 96% planiranog (i mogućeg). Gospodarska osnova odredila je, dakako, i šumsko-uzgojn e radove . U toku desetljeća 1967 — 1976. plan tih radova ostvaren je sa: Tabl. 4 Vrst radova planirano izvršeno Napomena hektara % Pošumljavanja Popunjavanje 89,49 63,20 115,60 12,70 140 20 Ukupna površina Očetinjavanje Njega sastojina 24,00 196,96 53,15 684,75 220 347 po gosp. osnovi 7 815,68 ha Čišćenje 2027,60 1765,90 87 Ukupno 2391,25 2632.10 110 Plan popunjavanja izvršen je samo s 20%, jer je prirodno pomlađivanje bilo dobro, pa nije trebalo posječene površine popunjavati. Manja površina čišćenja vjerojano je rezultat računanja i nekih površina predviđenih za čišćenje kao površine njega sastojine. Redovna revizija gospodarske osnove obavljena je 1975/76. godine. Ukupna drvna masa od 1961. godine, kada su obavljeni terenski radovi za prethodnu osnovu, povećala se za 30%, kako to, ukupno i po vrstama drveća, pokazuju podaci u tabl. 4. Dobna struktura 1961. i 1975/76. god. po površini prakazana je na grafikonima 3. i 4., a po površini i po masi u tabl 6. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 32 <-- 32 --> PDF |
in SO + $ T—| oo t^ s L O S + 8 O IT) s + OS 8 o r o I i "-1 + V—t SO 1 + 1 % a o s o + oo OS + + so >— i i— i + 3 a » N a u E1 0 a o a a a s t- SO a 0) § >-> C/3 u ^ o M 1 c/3 0 § O -r—< > g v i—i o& CS I C (8 H C/J a o bo r-´ OS 326 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Kako ovi podaci pokazuju u posljednjih 15 godina dobna struktura sastojina bitno se poboljšala, a izraziti manjak je u I i VII dobnom razredu. Struktura sastojina po vrstama drveća, porijeklu — uzgojnom obliku i dobnim razredima prikazana je u tabl. 7. Sjemenjače zauzimaju 5 866,57 ha ili 75%, ´S prosječnom masom s 234 m3/ha i prirastom 6,2 m3/ha, a panjače 1949,11 ha ili 25% s prosječnom drvnom masom od 106 m3/ha a prirastom 3,9 m3/ha. Prema 1961. godini udio sjemenjača porastao je za 3%, a dosljedno tome udio panjača pao za taj postotak. Prirast pojedinih vrsta po 1 ha iznosio je: u sjemenjačama jele 11,2 m´, jela-bukva 8,0 m3, bukve 5,8 m3 i hrasta 3,3 m3 u panjačama bukve 4,6 m3, graba 3,9 m3 i hrasta 3,7 m3. Gospodarskom osnovom određen je etat od 26 299 m3 ili za 1 824 m3 manji nego po prethodnoj osnovi. Etat iznosi 1,66% drvnog fonda odnosno 59% prirasta. Rekosmo, da je etat određen, jer bi ekonomski izračunat po 3,6 X V3 formuli prof, dr D. Klepca E = , iznosio 49 393 m3 ili 3,13°/o drvnog u fonda odnosno 111% prirasta. Razlike su i u strukturi etata odnosno u udje lu glavnog i prethodnog prihoda. U ekonomskom etatu glavni iznosi 38 351 m3 a prethodni 11 042 m3, a u taksacijskom (određenom) glavni prihod izno si svega 10 567 m3, a prethodni 15 732 m3. Propisani etat dakle ima vise uz gojni nego eksploatacioni značaj. Od pojedinih vrsta najviše je bukve. Njezin udio u sjemenjačama iznosi 55%, a u panjačama 33%, hrast je u sjemenjačana zastupan s 15%, a u panjačama s 30%, ostale listače u sjemenjačana s 10% a u panjačama s 35%, jela u sjemenjačama s 19%, a u panjačama s 1%, a ostale četinjače s 1% drvne mase. Gospodarska osnova iz 1977. godine propisuje ove smjernic e gospodarenja: 1. U čistini bukovim, mješovitim bukovo-jelovim, čistim jelovim i u kestenovim sastojinama uzgojnim zahvatima postići preborno-grupimičnu strukturu, a u hrastovim sastojinama preborno-skupinastu; 2. obnovu sastojina grupimičnog gospodarenja provoditi na krugove promjera jedne visine dominantnih stabala (cea 25 — 30 m), a sastojina skupinastog gospodarenja u krugovima promjera dvije visine dominantnih stabala (cea 50 — 60 m); 3. grupimično ili skupinasto gospodarenje vršiti u sastojinama bukve i jele starosti do 80 godina, a u hrastovim starosti do 100 godina; 4. obnovu sastojina započeti: — hrastovih uz ophodnju od 140 god. i podmladno razdoblje od 20 godina u dobi 121 godina na više, — bukve uz ophodnju 130 god. i podmladno razdoblje od 20 god. u dobi 111 god., — u mješovitim sastojinama bukva-jela uz ophodnju 130 god. i podmladno razdoblje od 30 god. u 101. godini, starosti, — ostalih četinjača uz uphodnju 100 godina, podmladno razdoblje 10 god. počam od 91. godine starosti, 327 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 34 <-- 34 --> PDF |
03 00 (N LT) C S t ćs 8 äi DD U LT) o OO SO $ CS o O CO CO s O rsi oo « ö ON sO_ i n TT 3 CS r-in CS OO CS o" d 1 B I " 5 SO OO s O rsi f ´S I—1 03 § rsi oi n s OS o 8 n i n o ü u oi r-s <5\ 8 a ´ ? B D —i 03 03 03 5/5 43 3J3fUI * J> 4) -a 03 >4<$ 3 CQ ´ <_, 03 to >03 Ä EH g x m 03 >M3 m o "5 u >u 03 ´S Ol) 03 CO CO 328 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 35 <-- 35 --> PDF |
S § & 8 I I I rt J3 M y m a ca |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— u panjačama obnovu u pravilu vršiti prirodnim putem uz ophodnju bukovih od 80 god., hrastovih 100 god., kestenovih 60 god. a grabovih 40 god. s postepenim prelazom u bukovu ili hrastovu sastojinu. Kolos jeke kestena i bagrema prevoditi u panjače, a ove prirodnim putem obnoviti u sjemenjače; 5. u koliko prirodna obnova djelomično ne bi uspjela tada u bukove sastojine unositi smreku, u hrastove i kestenove na mršavim tlima crni bor, a u grabove panjače na hrastovom staništu unositi hrast (žirom ili biljkama) a na bukovom staništu smreku; 6. u sastojinama obrasta ispod 0,5, u kojima je već započeta obnova, obnovu dovršiti prema uspjehu prirodnog naplođenja; 7. uz glavne frekventne puteve, turističke staze te rekracione objekte sječu ograničiti na slučajne prihode (sušce, zaražena stabla, gromom ili požarom oštećena stabla koja se ne mogu oporaviti, vjetroizvale i si.); 8. na površinama vrlo strmih terena (nagiba 35 — 40°) radi zaštite tla od erozije, koristiti samo slučajne prihode, a obnovu sastojine izvršiti u dužem podmladnom razdoblju prirodnim načinom, stablimičnom ili grupimičnom sječom. Šumsko-uzgoini radovi za razdoblje 1977/86. god. planirani su na ukupnoj površini od 1455,37 ha i to: pošumljivanje 67,80 ha, popunjavanje 71,38 ha, njega sastojina 766,30 ha, čišćenje sastojina 331,05 ha i priprema staništa 218,84 ha. Gospodarskom osnovom planirana je i gradnja 34 km puteva tako da bi ovih na kraju razdoblja bilo ukupno 116,7 km odnosno otvorenost šume od sadanjih 10,3 km/100 ha treba porasti na 14,7 km 1000 ha šume. (U razdoblju od 1967. do 1976. god. na području Šumarije Zagreb na Medvednici sagrađeno je 21,90 km cesta s troškom od 6 627 700 dinara nominalne tj. nevalorizirane vrijednosti). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 37 <-- 37 --> PDF |
USPOREĐENJE STANJA SASTOJINA PREMA PRVIM GOSPODARSKIM OSNOVAMA I OSNOVI IZ 1975/76. Uspoređenje stanja sastojina prema prvim gospodarskim osnovama i osnovi iz 1975/76. godine moguće je za neke dijelove šume Medvednice. To su za matični posjed grada Zagreba odnosno dijela medvedničkih šuma za koji je izrađena osnova 1903. godine (g. j . »Sljeme«) i za dio, kojeg je vlasnik bio Prvostolni kaptol Zagrebački tj. prema osnovi iz 1911/12. god. odnosno g. j . »Markuševačka gora«. Za šume ostalih šumoposjeđnika, pa ni za šume zemljišnih zajednica stariji podaci nisu poznati. a) Gospodarska jedinica »Sljeme« Stanje površina po dobnim razredima (I — VII) prikazano je u tabl. 8. Tabl. 8. Dob ni razred Stanje I II III IV V VI VII Svega god. ha 1903. 6,14 230,61 100,69 100,08 13,4 — — 450,66 1976. 12,25 60,43 9,20 13,84 132,51 211,99 14,01 454,23 *»fc. Čistina nije bilo ni 1903. ni 1976. god. Stanje drvne mase 1903. godine iskazano je sa 108 571 m3 (127 m3 po ha) s prirastom od 4,0 m3/ha, a 1976. sa 165 563 m3 (365 m3 po ha) s prirastom od 6,2 m°/ha. Uspoređujći podatke iz navedenih godina vidi se: — da je ukupna površina šuma veća za 3,57 ha ili za 0,8%, što je zanemarivo s obzirom na razliku od 73 godine između ovih osnova; — da je drvna masa porasla za 238 m3/ha ili za 66%, a prirast za 2,2 ms/ha ili za 64%; — da je mladih sastojina I/II dobnog razreda, 1903. g. previše tj 236,75 ha ili 52´%i ukupne površine, a 1976. god. samo 72,68 ha ili 16%>; — da su srednjodobne sastojine, III/IV dobnog razreda, bile zastupane 1903. god. sa 200,77 ha ili sa 44%, a 1976. god. sa samo 23,4 ha ili 5% ukupne površine; — da su dozrijevajuće i zrele sastojine, V/VII dobnog razreda, 1903. g. bile zastupane sa samo 13,4 ha ili 4%>, a 1976. god. sa 358,51 ha ili 79°/o ukupne površine. Učešće pojedinih vrsta drveća u drvnoj masi bilo je: 1903. g. — bukva 78%, a 1976. g. 69%, dakle manje za 9% 1903. g. — hrast/kesten 10%, a 1976. g. 8%, dakle manje za 2% 1903. g. — jela 12%, a 1976. g. 16%, dakle više za 4% 1903. g. — OTL/ML —, a 1976. g. 7%>, dakle više za 7°/». 331 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Iz ovog upoređenja može se zaključiti da je gospodarenje šumama dijela gosp. jedinice »Sljeme« u posljednjih 73 god. bilo zadovoljavajuće, jer je dobna struktura povoljnija u korist starih sastojina, drvna masa veća za 66%, a prirast za 64%.. b) Gospodarska jedinica »Markuševačka gora« Stanje površina po dobnim razredima (I—VII) prikazano je u tabl. 9. Tabl. 9. Dob ni razred Stanje I II III IV V VI VII Svega god. ha 1911. 31,39 169,74 166,72 101,02 223,44 162,33 — 854,64 1976. 51,44 80,32 333,97 70,39 185,41 85,06 34,13 840,72 Nadalje, 1911. god. iskazano je 5,41 ha čistina, a 1976. samo 2,78 ha. Stanje drvne mase 1911/12. godine bilo je 283 228 m3 (327 m3 po ha) a prirast 2.8 m3/ha, a 1976. god. drvna masa iznosila je 190 452 m3 (226 m3 po ha) a prirast 7,5 m"ha. Uspoređujući podatke iz navedenih godina vidi se: — da je ukupno obrasla površina manja za 13,92 ili za 1,6%,, a čistina je manje za 2,63 ha, koje razlike mogu biti i posljedice nove izmjere izvršene posljednjih godina; — da je ukupna drvna zaliha manja za 92.776 m:| ili 32*Vo što je rezultat znatnih sječa Prvostolnog kaptola iza I svjetskog rata; — da je prirast znatno povećan tj. od 2,8 m3 po ha povišen na 4,5 m3 po ha ili za 63*/»; — da je dobna struktura nepovoljnija odnosno da su mlade sastojine I/II dobnog razreda bile 1911/12. g. zastupane sa 201,13 ha a 1976. g. sa 131,76 ha, te da su sastojine III/IV dobnog razreda 1911/12. g. bile zastupljene sa 270,74 ha i 1976. g. sa 404,36 ha, a sastojine V/VII dobnog razreda 1911/12. g. sa 385,77 ha a 1976. g. samo sa 304,60 ha; — da je učešće pojedinih vrsta drveća bilo — 1911/12. g. — bukva 72%, hrast 5% OTL 3D/0 i jela 20%, a 1976. g. bukva 59"/o, hrast 4 OTL povišeno za 9% a jele (smreke) za 5°/o. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 39 <-- 39 --> PDF |
ZAŠTITA PRIRODE NA MEDVEDNICI Na Medvednici pored zaštite šuma koje se vrše prema odredbama Zakona o šumama i Zakona o zaštiti od požara i na osnovu tih Zakona donesenih odredaba postoje i posebne mjere kojima je cilj zaštite prirode nužne za objekt kakav je Medvednica. Tako je NO grada Zagreba 1061. godine donio Odluk u o utvrđivanju erozionih i bujičnih područja na užem području grada Zagreba (objavljena u Službenom listu Zagreba br. 21/1961),* a 1971. god. Rješenje m br. UK/I-04-889/71. izdvo j e n je središnji dio Medvednice iz lovnog područja. Za taj dio dr inž. Z. CAR izradio je 1973. god. Osnovu zaštite životinjskog svijeta prema kojoj je dozvoljen samo sanitarni odstrel divljači. Dakako, da i za Medvednicu vrijede odredbe o zaštiti flore i faune, koje su zaštičene po Zakonu o zaštiti prirode na cijelom području Hrvatske. Pored toga, kako je već naprijed navedeno (str. 324), režimom specijalnog rezervata po odredbama Zakona o zaštiti prirode zaštićena je šumska vegetacija na površini 985,07 ha. To su specijalni rezervati šumske vegetacije Babji zub — Ponikve, 2. Mikulić potok — Vrabečka gora, 3. Bliznec — Šumarev grob, 4. Markovčak — Bistra, 5. Rauchova lugarnica — Desna Trnava, 6. Pušinjak — Goršćica, 7. Tusti vrh — Kremenjak i 8. Gračec — Lukovica — Rebar. 1. Rezervat BABJI ZUB — PONIKVE nalazi se u g.j. »Sljeme«, u odjelima (odsjecima) 52(d-j), 53 i 54 (a-e te j) površine 148,06 ha. To je rezervat hrasta kitnjaka — as. Querco Carpinetum croaticum H-t i as. Luz. ulo Quercetum petraea H-t s nešto as. Querco Castanetum croaticum H-t s pojasom šume bukve — as. Fagetum pannonicum montanum H-t. Uz osnovne vrste nalaze se pojedinačno i neke termofilne vrste kao hrast medunac, crni jasen, crni grab, cer, pasđrijen i dr. U rezervatu nalaze se slikovite stijene s pećinom Babin zub te Partizanskom pećinom a rubom protječe potok Dragolinec, jedina voda (vrelo) u tom području. 2. Rezervat MIKULIĆ POTOK — VRABEČKA GORA nalazi se također u g.j. »Sljeme« u odjelima (odsjecima) 42(a—b), 43(d—h), 45(a—d) i 49(a—e) površine 99,93 ha. Ovo je rezervat bukove šume — as. Fagetum pannonicum montanum H-t s nešto hrasta kitnjaka. U tom rezervatu nalazi se i planinski božur — Paeonia corailina kao najznačajniji floristički raritet te jedini veći slap na Medvednici S o p o t. 3. Rezervat BLIZNEC — ŠUMAREV GROB također je u g.j. »Sljeme « u odjelima (otsjecima) 4(i) i 5—7 površine 173,75 ha. Ovim rezervatom obuhvaćena je autohtona šuma bukve i jele — as. Abieti Fagetum, pannonicum Rauš unutar koje se nalaze grupe gorskog javora i običnog jasena — as. Aceri Fraxinetum exelsioris H-t. Pojedina stabla bukve i jele promjera su u prsnoj visini do 120 cm i visoke do 40 m. Geološka podloga su zeleni škriljevci sa stijenom Šumare v gro b i vrelom potoka Bliznec (u odjelku 6c). * Tom Odlukom cijeli južni obronak Medvednice, u smislu Zakona o zaštiti zemljišta od erozije i bujica (čl. 5, st. 2), proglašen je zaštićenim područjem. Naknadno su take Odluke donijele za sjevernu stranu Općine Donja Stubica i Zaprešić. 333 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 40 <-- 40 --> PDF |
4. Rezervat MARKOVCAK — BISTRA nalazi se u g.j. »Bistranska gora « u odjelima (odsjecima) 11—15 te 17b površine 222,26 ha. To je rezervat na sjevernoj strani Medvednice u slivu potoka Bistra s jednom livadom zv. Markov travnjak. U ovom rezervatu posebno je značajna jela, koja tvori i manje čiste sastojine, s dimenzijama stabala prsnog promjera do 150 cm i visine do 40 m. Takove sastojine imaju drvnu masu oko 700 m3/ha. U odsjeku 17c jelova sastojina izlučena je kao sjemenska tj. za proizvodnju jelovog sjemena. 5. Rezervat RAUCHOVA LUGARNICA — DESNA TRNAVA nalazi se u g.j. »Markuševačka gora« u odjelima (odsjecima) 12(e—f), 13(a—e) i 14b u površini 101,50 ha. Ovaj rezervat obuhvaća gornji tok potoka Desna Trnava i, također, rezervat bukovo-jelove šume — as. Abieti Fagetum pannonicum Rauš unutar koje se nalazi gorski javor i obični jasen — as Aceri Fraxinetum excelsioris H-t. Osim starih stabala, starosti 80—130 godina, nalazi se brojni podmladak jele te jele i bukve u stadiju mladika a u pojedinim dijelovima pretvara se u tipičnu prebornu sastojinu. Omjer vrsta jela:bukva:ostale listače — 33:66:1. 6. Rezervat PUŠINJAK — GORŠČICA, najistočniji je specijalni rezervat šumske vegetacije na Medvednici, zauzima odjele (odsjeke) 25 — 27, 34 (a—b) i 35 e g. j . »Markuševačka gora« površine 185,66 ha. Sjeverozapadni dio rezervata je bukovo-jelova šuma — as. Abieti Fagetum pannonicum Rauš, a jugoistočni bukova šuma u koju se naseljava jela — as. Fagetum pannonicum motanum H-t. Omjer smjese iznosi bukva : jela : ostale listače 70 : 24 : 6. U ovom rezervatu nalaze se i prastare bukve promjera i do 150 cm (npr. nedaleko Kaptolske lugarnice). Na krajnjem jugoistoku, u području Glavica-Oštrc, nalaze se termofilni elementi šume hrasta medunca a posebno alpski jaglac (Primula auricola), planinski božur (Paeonia corallina), perunika (Iris graminaea i /. germanica), timoj (Siler trilobius) i dr. a značajan je i s ornitološkog stanovišta te kao memorijalni spomenik iz NOB-e. 7. Rezervat TUSTI VRH — KREMENJAK nalazi se u g. j . »Markuševačka gora« u odjelu 2 c i e na površini od 21,20 ha. To je rezervat šume hrasta kitnjaka (Luzulo — Quercetum petraea) s primjesom bukve starosti 80 — 100 godina na podlozi zelenih škriljevaca. 8. Rezervat GRAĆEC — LUKARICA — REBAR nalazi se na rubu šume poviše Gračana u g. j . »Sljeme« u odjelima 11a — c i 13 b — m na površini od 22,41 ha. Geološka podloga je vapnenac na kojem se razvila šuma medunca i crnog graba (Ostryo-Quercetum pubescentis H-tj u odjelu 11) te šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena (Querco-castanetum croaticum Ht, u odj. 13). U medunčevoj šumi nalazi se i dosta termofilnih vrsta kao uskolisna veprina (Ruscus aculeatus), kaćun (Orchisoinia), alpski ranjenik (Anthylus alpestris) i dr. pa je to ujedno i botanički rezervat. Posebnu atrakciju čini litica Lukarica , obrasla termofilnom vegetacijom na vertikalnim stijenama, s koje se pruža lijep vidik na potok Pustodol i Zagreb. Kao posebno zaštićeni dijelovi prirode u smislu odredaba Zakona o zaštiti prirode na Medvednici nalaze se i tri kategorije značajn i krajoli k (prije rezervat prirodnog predjela). To su: Ponikve i Zelena magi |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 41 <-- 41 --> PDF |
strala na zapadnom dijelu (nastavno na rezervat šumske vegetacije Babji zub — Ponikve) i Lipa — Rog na istočnom dijelu (sva tri na južnoj strani Medvednice). Medvednica obiluje i geomorfološkim oblicima — spomenicima prirode. Tako je registrirano 11 izoliranih stijena, i 40 speleoloških objekata od kojih je najveća pećina Veternica (do sada je istraženo ukupno 5300 m kanala, od čega dužina glavnog iznosi 1 510 m). U spomenike prirode ubrajaju se i 4 vrela (među kojima i poznati Kraljičin zdenac) te slap Sopot. Pod posebnom zaštitom na Medvednici su i biljke, koje su zaštićene i na ostalim dijelovima SR Hrvatske. To su: božikovina, širokolisna veprina, lovorasti likovac, obična tisa, alpski jaglac, kavkasti divokozjak, planinski božur, crveni i kranjski liljan. Pored ovih služba zaštite prirode radi na posebnoj zaštiti i niza drugi biljaka, posebno prizemnica. Ss. 6. Uređenje podsljemenskih potoka početo je početkom ovog stoljeća. Zadržane vode između pregrada ili »spora«, kako ih nazivaju Šestinčani, korišćene su za kupanje i za pranje rublja i to ne samo vlastitog nego igrađana Zagreba sve do drugog svjetskog rata (Šestinske pralje). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 42 <-- 42 --> PDF |
ZAKLJUČAK Tokom vremena mijenjao se odnos čovjeka prema šumi. Prvotno mu je služila prvenstveno kao lovište, zatim za opskrbu drvom te kao sklonište, posebno od napadača počam od najstarijih vremena sve do naših dana. Prelazom na intenzivniju proizvodnju hrane, poljoprivrednom i stočarstvom, čovjek krči šume i smanjuje njezinu površinu. Danas je smanjivanje površina pod šumom svedeno na minimum, jer je krčenje u cilju drugog načina korišćenja zemljišta vezano uz dozvole i to manje zbog osiguranja drva a više zbog koristi koje šuma pruža čovjeku svojom opstojnošću i koje smo nazvali općekorisne funkcije šume. To je njezina zaštitna uloga na režim voda, kao najznačajnijeg proizvođača kisika (kojeg u ogromnim količinama troše i motori s unutarnjim sagorijevanjem tj. automobilski i si.), povoljnim djelovanjem u zdravstvenom pogledu, posebno u psihičkom, ili, ukratko, kao područje ili mjesto vrlo pogodno za rekreaciju i odmor. Kako su šume i gospodarski objekt tj. proizvođač drvne mase koja se može iskazati ne samo količinski nego i u novčanoj vrijednosti, to se postavlja i pitanje novčane vrijednosti općekorisnih funkcija šuma. Međutim takav račun nije jednostavan, a posebno ako se traži novčana vrijednost kompleksnih općekorisnih vrijednosti (tj. zbroja hidroloških, klimatoloških, higijensko-zdravstvenih, estetskih). Odnose tih vrijednosti prema vrijednosti drvne mase koju proizvodi odnosna šuma pokušavali su odrediti npr. TAMERGADZE (Gruzija) i MANTEL (Njemačka). Za jedničko je kod oba autora, da vrijednost drvne mase nije dominantna, a Mantel je postavio omjer 3 : 1 u korist općekorisnih funkcija šuma. Prema tome vrijednost općekorisnih funkcija jedne konkretne sastojine najmanje je tri puta veća od vrijednosti drvne mase. Za šume koje su namijenjene prvenstveno ili isključivo za osiguranje općekoiisnih funkcija, a takove su i šume na Medvednici, taj je omjer i veći, ako uopće i postoji mogućnost uspoređivanja. Iskazivanje općekorisnih funkcija šume ima zapravo svrhu, da se utvrde iznosi, troškova održavanja šume koji se moraju namiriti izvan prihoda odnosne šume, dakle na teret korisnika općekorisnih funkcija ili društvene zajednice u cjelini. Na šume Medvednice kao šume zaštitne i rekreaoione funkcije tj. da im je prvenstvena vrijednost u njezinim općekorisnim funkcijama, gleda se već preko stotinu godina. U prvo vrijeme, krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, to se odnosilo na dio šuma koji je bio vlasništvo grada Zagreba. Međutim, poslije prvog svjetskog rata u javnosti se postavlja zahtjev, da svi šumovlasnici sa svojim šumama gospodare (iskorišćuju ih) tako, da bude osigurana i zaštitno-rekreaoiona funkcija. Taj zahtjev počinje se ostvarivati u punoj mjeri u naše vrijeme, kada se manji dio, i to uglavnom u rubnom dijelu kompleksa, nalazi u individualnom vlasništvu. U društvenim šumama stalno se smanjivao etat te danas etat glavnog prihoda iznosi svega 25%> gospodarskog, dok se pretežni dio etata ostvaruje prethodnim prihodima tj. sječom uzgojnog karaktera, dakle u cilju poboljšanja sastojina i osiguranja maksimalnih općekorisnih funkcija šume. Pored toga u toku je postupak, da Medvednica dobije, u smislu odredaba Zakona o zaštiti prirode, status parka prirode. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Svi autori se slažu da je prva i najvažnija mjera u cilju jačanja i unapređivanja opće-korisnih funkcija šuma osnivanje fondova za pošumljavanje, melioraciju degradiranih šuma i šikara, za njihovo održavanje, njegu i obnovu, u koje bi pored šumarstva trebalo obavezno unositi odgovarajuća sredstva i turističko-privredne organizacije, zaštićeni privredni objekti, zdravstvo, budžeti općina i republike, vodoprivreda, elektroprivreda, poljoprivreda i dr. — dakle svi koji direktno ili indirektno imaju koristi od šuma. Ovi fondovi formirali bi se na nivou općina, regija i republike već prema stvarnoj potrebi pojedinih područja, a da bi u smislu čl. 1—3. Zakona o šumama »šume postale dobro od općeg interesa i uživale posebnu društvenu zaštitu«, jer to danas — šumarske organizacije, koje gospodare tim šumama kao privredne organizacije iz vlastitih sredstava ni u kom slučaju ne mogu izvršavati. LITERATURA 1. Anić, M.: Pitomi kesten u Zagrebačkoj gori (dizertacija), Glasnik za šumske pokuse br. 7, Zagreb 1940. 2. Anić, M.: Smjernice za uzgojni tretman šumskih sastojina Medvednice na bazi fitocenoloških elemenata, ekspertiza, 1963. god. 3. B ado vi nac, Z.: Uvod u problematiku zelenih površina, ekspertiza, 1963. god. 4. B a d o v i n a c, Z.: Medvednica u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, Priroda, 1969, br. 4. 5. Car, Z.: Osnova zaštite životinjskog svijeta u Izletištu Medvednica, ekspertiza, 1973. god. 6. Ernv , R.: Gospodarska osnova za g.j. »Sljeme«, Šumarski list, 1908, br. 6 i 1910. br. 10. 7. Ettinger , J.: Budućnost šuma Zagrebačke gore, Šumarski list, 1886, br. 2. 8. G u š i ć, B.: Medvednica, Planinarski vodič Zagreb, 1924. 9. Gušić , B.: Zaštita prirode Medvednice, Naše planine, 1972. br. 9—10. 10. Kern , A.: Osvrt na Ernv-ovu gospodarsku osnovu za g.j. »Sljeme«, Šumarski list. 1909, br. 5. 11. K e v o, R.: Zaštita šuma i izlučivanje rezervata, Ekspertiza, 1963. god. 12. Kirigin , B.: Prikaz klimatskih prilika Medvednice za period 1946—1959. god., Meteorološki zavod Hrvatske, 1963. 13. Klepac , D.: Smjernice o estetskom i rekreativnom uređenju Medvednice, ekspertiza, 1963. god. 14. Klepac , D.: Smjernice o estetskom i rekreativnom uređenju šuma Medvednice, Šumarski list. 1940, br. 1—2. 15. Maj e r, D.: Osnova gospodarenja sa sumama Medvednice /a razdoblje 1956—1976. godine, Sekcija za uređivanje šuma Zagreb, 16. Ma r kov i ć, S.: Medvednica kao rekreativno područje Zagreba, Biro za turističko-ugostiteljsku izgradnju u Zagrebu. 17. N e n a d i ć, Đ.: Gospodarska osnova g.j. »Markuševačka gora«, dovršeno 1911´ 12. god. 18. Poljak , Ž.: Planine Hrvatske, planinarsko-turistički vodič, Zagreb. 1974. 19. Raus , Đ.: Prostorni plan Zagrebačke "regije — fitoccnološke osobine, Zagreb, 1973. 20. Strin e ka, M.: Uspinjanje jele u Zagrebačkoj gori i njena staništa, Šumarski list, 1929, br. 8. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 44 <-- 44 --> PDF |
21. Š afar, J.: Osnovne smjernice uzgoja i obnove sastojina u šumama Medvednice, ekspertiza, 1963. igod. 22. Odluk e NO grada Zagreba: o proglašenju Medvednice park-šumom, Službeni glasnik NO Zagreba, 1954, br. 9. — o proglašenju Medvednice izletištem, SI. gl., 1963, br. 8. —´ o utvrđivanju erozionih područja, SI. gl., 1961, br. 21. 23. Prijedlog Konzervatorskog zavoda Hrvatske o proglašenju Medvednice nacionalnim parkom iz 1950. 24. Rješenje Zavoda za zaštitu prirode SR Hrvatske o proglašenju šumskih predjela rezervatima iz 1963. 25. Tla gornje Posavine i Pedološka karta Zagreb, Institut za pedologiju i tehnologiju tla u Zagrebu. THE MEDVEDNICA WOODS AS THE RECREATION CENTRE OF ZAGREB Summary Zagreb is situated at southern of mountain Medvednica. Ms outskirts are the direct connection with Medvedenica, which appears as the natural choice for leasure and recreation centre of its citizens. Medvednica is overgrown with woods and in this article the author is giving data on these forests. The widest distributed species of Medvednica is beech (Fagus silvatica L.). Amongst other foliacelous trees there is the sessile oak (Quercus petrae Liebl.), lungwort oak (Quercus pubescens Wild.), hornbeam (Carpinus betulus L.), sweet chestnut (Castanea sativa MILL), common ash (Fraxinus excelsior (L.) and common maple (Acer Pleudoplatanus L.). Amongst the conifers there is the white fir (Abies alba Mill.) The forests of Medvednica have been having the status of park-forest for over 30 wears now. Cutting has been decreased and the mass of wood has increased by aproximately 30°/o. This mass amounts to over 700 m3, per ha with a portion of fir trees. There are several special forests reservations and Medvednica protected by the Nature Protection Law (page 333), along with several protected species of plants, geological forms and so on. In 1980 the 22,826 ha of Medvednica has been declared for the »park of nature«. |