DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 29     <-- 29 -->        PDF

90 m-Vha od Mark, gora i prirastom od 4869 m3 ili 2,3 rrrVha. Godišnji etat
glavnog prihoda bio je određen s 3353 m3 ili 1,7%> od drvnog fonda i 68*/o
od prirasta.


Struktura sastojina po vrsti drveća i po gospodarskim jedinicama prikazana
je u tabl. 3. (str. 318)


na
2.0UV
J.SOO
9
-&i& «2o
/Z3
/. 252&Z
/.H-OO
jOoo
jBB^ev J?SiS,600
/232 JfOO
X L
2&2,´
{L
4&9,´>-c>
J7 F-t*.
&Og,cro
W JL c/oirc/X)´cir/


Graf. 3. Odnos površina po dobnim razredima društvenih šuma.
1960/62. godine


Odlukom Narodnog odbora grada Zagreba od 19. II 1954. »Službeni
glasnik NOG Zagreba br. 9/1954) šume Medvednice proglašene su park šumo
m i utvrđena je svrha i cilj gospodarenja u njima. Za gospodarenje
sa šumama na južnoj i zapadnoj strani osnovana je uprava »SLJEME«
kao ustanova sa samostalnim financiranjem, a sjeverna strana odnosno
gosp. jedinica »Gora« dodijeljena je Šumariji u D. Stubici. Iste godine
osnovan je i ODBOR ZA PARK-ŠUME kao organ Savjeta za komunalne
poslove grada (SI. glasnik br. 9/54). Do donošenja redovne gospodarske
osnove gospodarenja će se vršiti prema naprijed navedenim dugoročnim
osnovama sječa. Od ekonomskog iskorišćivanja zaključkom Savjeta za komunalne
poslove NOG Zagreba od 17. X 1954. god. oko 1 100 ha najmarkantnijih
i najznačajniijh sastojina proglašeno je rezervatnim površinama u samoj
park-šumi. Za bilo koji zahvat u rezervatnim površinama bila je potrebna
suglasnost Odbora odnosno Komisije za park-šume.


Uprava »Sljeme« djelovala je do 1960. godine, kada se pretvara u Šumariju
Zagreb (Odluka NOG Zagreb od 10. VI 1960), koja ulazi u šumsko




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 30     <-- 30 -->        PDF

-privrednu organizaciju »Šumsko gospodarstvo Zagreb«. Gosp. jedinica »Gora
« i dalje ostaje u Šumariji D. Stubica. Tri godine kasnije upravnom odlukom
Skupštine grada Zagreba Medvednica je proglašena »IZLETIŠTEM«
(SI. glasnik br. 8/63) i obavezalo Šumarije na takvo gospodarenje u kojem
se ima ostvariti svrha koja je uvjetovala, da se šume proglase izletištem.
Iste godine Republički zavod za zaštitu prirode u Zagrebu rješenjem br.
56/13-1963. od 10. XII 1963. god. određene šumske predjele, njih 8, u ukupnoj
površini od 974,77 ha proglašju SPECIJALNIM REZERVATIMA ŠUMSKE
VEGETACIJE i time ih isključuje iz svakog gospodarskog zahvata.


Kako je upravnom odlukom 1963. god. (SI. gl. br. 8/63) šuma na Medvednici
proglašena »izletištem « i osnovana posebna Komisija za unapređenje
područja za rekreaciju stanovništva grada Zagreba s određenim zadacima
i ovlaštenjima i kako je organe upravljanja (Šumsko gospodarstvo Zagreb
sa Šumarijama Zagreb i D. Stubica) obavezalo na gospodarenje sa šumama
u skladu s namjenom izletišta, to je Šumsko gospodarstvo iste godine
predložilo razgraničenje šuma u tri zone. Te zone su:


1. područje specijalni rezervati šumske vegetacije u smislu odredaba
Zakona o zaštiti prirode,
2. područje uže rekreacione zone i
3. područje šire rekreacione zone.
-J-2SoiCct.
2.C0O


/ftco


/.6ov


_


/2oo


/.ooo
ZOl3,™ s&&.™
Soo
/3S3,rt> /S9<*v
6oo


4oo


7^3, **>
2oo črfa*


\


PT" vi. t-<^°& foxyreS


Graf. 4. Odnos površina po dobnim razredima društvenih šuma


1975/76. godine.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Na osnovu zonske podjele društvenih šuma na Medvednici izrađena je
nova uređajna osnova s važnošću od 1967. do 1976. god., koju je Skupština
grada Zagreba odobrila 10. III 1969. god. (pod br. 04—353/5 — 1968), time,
da se 1976. godine izvrši njena revizija. Za korišćenje drvne mase — sječe
određeno je:


1. u specijalnim rezervatima sječi se može samo uz prethodnu doznaku
stabala u suglasnog Republičkog zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu,
2. u užoj i široj rekreacionoj zoni propisan je tzv. »rekreacion i
etat« , koji može iznositi:
— u užoj 10 152 m3 glavnog i 4 909 ms prethodnog ili svega 15 061 m3
prihoda, a
— u široj 8 653 m3 glavnog i 4 409 m3 prethodnog ili svega 13 062 m3
prihoda. Prema tome ukupni godišnji etat određen je s 28 123 m3 drvne
mase odnosno s 2,1% drvnog fonda (koji je iznosio 1 308 389 m3) a 85%
prirasta (koji je utvrđen s 33.069 m3). Međutim u tom desetljeću godišnje
je prosječno sječeno samo 27 161 m3 ili 96% planiranog (i mogućeg).
Gospodarska osnova odredila je, dakako, i šumsko-uzgojn e radove
. U toku desetljeća 1967 — 1976. plan tih radova ostvaren je sa:


Tabl. 4


Vrst radova planirano izvršeno Napomena
hektara %


Pošumljavanja
Popunjavanje
89,49
63,20
115,60
12,70
140
20
Ukupna
površina
Očetinjavanje
Njega sastojina
24,00
196,96
53,15
684,75
220
347
po gosp.
osnovi
7 815,68 ha
Čišćenje 2027,60 1765,90 87


Ukupno 2391,25 2632.10 110


Plan popunjavanja izvršen je samo s 20%, jer je prirodno pomlađivanje
bilo dobro, pa nije trebalo posječene površine popunjavati. Manja površina
čišćenja vjerojano je rezultat računanja i nekih površina predviđenih za
čišćenje kao površine njega sastojine.


Redovna revizija gospodarske osnove obavljena je 1975/76. godine. Ukupna
drvna masa od 1961. godine, kada su obavljeni terenski radovi za prethodnu
osnovu, povećala se za 30%, kako to, ukupno i po vrstama drveća,
pokazuju podaci u tabl. 4.


Dobna struktura 1961. i 1975/76. god. po površini prakazana je na grafikonima
3. i 4., a po površini i po masi u tabl 6.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 32     <-- 32 -->        PDF

in SO


+ $ T—|
oo
t^ s
L O S
+ 8
O
IT)
s
+
OS 8 o
r o I i "-1 + V—t
SO
SO
1 +
1 %
a o
s o
+
oo
OS
+
+
so
O
>— i
i— i
+
3
a »
N a u
E1
0
a
o
a
a a
s
t-
SO
a
0)
§
>->
C/3
u
^
o
M
1
c/3
0
§
O
-r—<
>
g
v
i—i o&
CS
I
C
(8
H
C/J
a
o
bo r-´
OS
326




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 28     <-- 28 -->        PDF

ŠUME MEDVEDNICE U SADAŠNJOSTI


Ukupna površina šuma na Medvedenici iznosi 13 739 ha. Vlasnici odnosno
posjednici su:


— društvene šume u upravi šumskog gospodarstva 7 955 ha,


— šume Šumarskog fakulteta u Zagrebu 427 ha,


— suvlasnička šuma »Gora-Kulmerica« — D. Subica 231 ha,
— šume individualnih maloposjedničkih vlasnika 5 126 ha.*
Dok društvene šume i suvlasnička »Gora-Kulmerica«, čine uz neke
izuzetke, suvisli šumski kompleks, čestice pojedinih privatnika kreću se
između 0,05 do maksimalno 1 ha, Za privatne šume s južne strane Medvednice,
od Podsuseda do Bidrovca — Čučerja izrađen je program gospodarenja
i tom je prilikom utvrđeno da na području šest katastralnih općina
postoji 6 225 kat. čestica površine od 0,20 do 0,76 ha s prosjekom po
kat. čestici od 0,33 ha. Površina tih šuma iznosi 2067 ha, a u vlasništvu
12072 osoba ili prosječno po vlasniku 0,17 ha.


Za društvene šume, kao i na području cijele SR Hrvatske, provedena
je 1947. godine inventarizacija i na osnovu nje izrađena je dugoročna osnova
sječa za period 1947. — 1956. god. Revizija ove inventarizacije izvršena
1956/57. god. i sastavljena nova dugoročna osnova sječa za razdoblje od
1952. do 1971. god. Sve društvene šume na Medvednici podijeljene su na
četiri gospodaske jedinice: GORA, BISTRANSKA GORA, SLJEME, MEDVEDGRADSKA
GORA i MARKUŠEVAČKA GORA.


Šume g. jed. »GORA« formirane su pretežno od bivših veleposjeda i
zemljišnih zajednica s prosječnom drvnom zalihom od 42 m3/ha i prirastom
od 4018 m3 ili 2,4 m3/ha. Godišnji etat glavnog prihoda bio je predviđen
s 2091 m3 što u donosu na drvni fond iznosi 2,9%, a u odnosu na
prirast 52%.


Šume g. jed. »BISTRANSKA GORA« formirane su dijelom od gradskih
šuma (»Šupljak-Markovčak) i bivših zemlj. zajednica sa 68 m3/ha
prosječne drvne zalihe i 3,7 m3/ha prirasta odnosno 2950 m3 prosječnog
godišnjeg prirasta. Godišnji etat bio je predviđen sa 1106 m3 ili 2,0% od
drvnog fonda i 37%> od prirasta.


Šume g. jed. »SLJEME« čine matični posjed grada i dijelom bivših
zemlj. zajednica s najvećom drvnom zalihom od 260 m3/ha i prirastom od
7121 m3 ili 3,9 m3/ha. Etat glavnog prihoda bio je predviđen sa 6204 m"
godišnje ili 1,3% od drvnog fonda i 87% od prirasta.


Šume g. jed. »MEDVEDGRADSKE ŠUME« formirane su od bivših
šuma Kulmera i zemlj. zajednica s prosječnom drvnom zalihom od 136
m3/ha i prirastom od 3185 m3 odnosno 2,4 m3/ha. Godišnji etat glavnog
prihoda bio je određen sa 2427 m3 ili 1,2% od drvnog fonda i 76% od prirasta.


Šume g. jed. »MARKUŠEVAČKA GORA« formirana je od šuma Prvostolnog
kaptola i bivših zemlj. zajednica s prosječnom drvnom zalihom od


* Površina društvenih šuma utvrđena je uređajnim eleboratima, a privatnih
na osnovu starijih katastarskih podataka.
322




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 27     <-- 27 -->        PDF

i izraditi novu gospodarsku osnovu. Pored toga, uz stručnu upravu treba
osnovati poseban »kuratorij« u sastavu šumarskih specijalista za park
šume te predstavnika šumarskog fakulteta i planinarskog udruženja«.


Prof. NENADIĆ: predlaže tretiranje šuma na 2 tipa: privredno-gospodarske
šume s osnovnim ciljem gospodarenja »u što kraćem vremenu polučiti
što veći financijski efekat« i park-šume sa ciljem iskorištavanja indirektnih
koristi šuma od općeg javnog interesa, te predlaže »da se cio
posjed grada Zagreba proglasi zaštitnim parkom sa konzervativnim prebornim
gospodarenjem«.


Na osnovi citiranih mišljenja i prijedloga najpoznatijih šumarskih stručnjaka
— Skupština gradskog zastupstva od 7. 11. 1932. god. u čl. 262. zaključuje:


— da se u gradskim šumama napusti dosadanje čisto ekonomsko gospodarenje
na bazi oplodne sječe i zavede konzerativno preborno gospododarenje
kao u zaštitnoj parkJšumi;
— da se za cijelu gradsku šumu ima izraditi jedan jedinstveni program
rada;


— da se do sastava privrednog programa propisani etat ima sniziti na
najniži mogući obim imajući u vidu postepen prelaz s oplodne na prebornu
sječu;
— da se cijela šuma ima proglasiti stalno zaštitnom prema čl. 18
Zakona o šumama iz 1929. god.
Za takav način gospodarenja šumom ima se izraditi privredni program
u smislu st. 2 § 59. Zakona o šumama uz suradnju šumarskih stručnjaka
organa uprave, Šumarskog fakulteta, zdravstvenih, turističkih, građevinskih
i botaničkih stručnjaka — jednom rječju prostorni plan koji ni
do danas nije donesen.


Na nemilosrnu sječu kaptolskih i biskupskih šuma i nekih privatnika
reagira dr GUŠIĆ člankom u Novostima (16. 11. 1932. br. 317), jer uništavati
šumski pokrivač Medvednice »znači pričinjati zločin nad prirodnim uslovima
što nam ih Medvednica pruža«, a u svom predavanju inž. GRÜNWALD
održanom 9. 5. 1935. god. u Pučkom sveučlištu »Važnost cijele Medvednice
kao pluća Zagreba« ponovno ističe da je potpuno naravno gusto pošumljena
Zagrebačka gora osnovni uvjet za razvoj grada (Hrv. planinar 31:277


— 1935.).
Na osnovu takvog pritiska javnosti gradsko zastupstvo 16. 11. 1937.
god. usvaja zaključak da se svih 16.000 ha šuma Medvednice proglasi
zaštitnim područjem, a troškovi te provedbe i uzdržavanje
objekta podmire iz gradskog budžeta.


Nakon takvih akcija Gradska šumarija je znatno u svojim šumama
smanjila sječu, a posječene površine postepeno pošumljuje i popunjuje.
Sve akcije zainteresiranih organizacija i ustanova da se šume Medvednice
u granicama postojećih zakonskih propisa zaštite odgovarajućom zaštitom
i dade im se prikladan status koji bi garantirao javni karakter i interes
tih šuma za grad Zagreb su neposredno pred II svjetski rat i u toku rata
obustavljene i zamrle.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 26     <-- 26 -->        PDF

kovno oblikovanje s unošenjem alothtonih vrsta. S alohtonim vrstama
trebalo bi zapravo samo eksperimentirati, jer njihovo uspijevanje nije
sigurno. »To vidimo« piše Ernv, »u susjednoj šumi grofa Kulmera, u kojoj
su se velike svote »žrtvovale, da se put vodeći do Kraljičinog zdenca učini
za turiste što ugodnijim. Uzgojile i uzdržale su se samo domaće vrste drveća,
dočim strane vrsti, dapače i omorika i ariš, pokazaše se za uzgoj
neshodnima. Omorika u 20. godini i uz najbolju njegu stradava od snjegoloma,
a ariš od divljači, unatoč tome. što je takove vrlo malo« (str. 375).
Ophodnju za hrast od 100 godina opravdava činjenicom, da je »tlo na kom
danas nalazimo hrast i koje je svojim položajem u toj šumi jedino sposobno
za ugoj hrasta kitnjaka, kamenito i mršavo, na kom hrast jedva
100-tu godinu doživi. Ta vidimo, da se hrastovi u svojoj 60. godini već počimaju
sušiti« str. 375).


Poslije I svjetskog rata gospodarenje sa šumama na Medvednici, točnije
sječe, a posebno na području gradskog šumskog posjeda, razmatra se
u širem krugu i šumara i nešumara.


Kada se u krugovima gradskih zastupnika pojavila zamisao da se na
Medvedenici od Puti jarke do Sv. Jakoba parcelira oko 200 k. j . gradskih
šuma u svrhu podizanja ljetnikovaca i vikendica te ugostiteljskih objekata
kao i za izgradnju sanatorija i oporavilišta, a na sjevernoj strani prema
Stubici pregradi jedan potok i tako stvori kupalište na tako stvorenom
umjetnom jezeru (Jutarnji list od 19. 4. 1930. god.) protiv tog projekta
ustalo je Hrvatsko planinarsko društvo (Hrvatski planinar 26:319 — 1930.
god.) i inž. LEUSTEK, tadanji upravitelj gradskih šuma (Jut. list od 16. 8.
1930. god.: »Naglo iščezavanje šuma u gornjem pojasu grada i njegove
posljedice«.


Protiv Fröhlichove sječe u bivšoj Rauchovoj šumi, te jačih zahvata
u gradskoj šumi oko Brestovca, iznad Miku´lića i u pozadini Bistre ustaju
sveučilišni profesori PETRAČIĆ i UGRENOVIĆ u članku: »Sudbina Zagreba
vezana na Zagrebačku goru i njene šume« (Jut. list 1. III. 1930) i šumarski
inspektor inž. J. GRÜNWALD: »Zagrebačka gora u ozbiljnoj opasnosti«
(Novosti od 13. 5. 1930 god.) a prof., tada rektor, dr Đuro NENADIĆ reagira
na zapuštenost prigradskih šuma (Zelengaj, Tuškanac i Maksimir).


Prof. PETRAČIĆ traži: za šume grada Zagreba treba izraditi novu
osnovu gospodarenja s osnovnom postavkom, da gradske šume imadu u
prvom redu služiti kao izletište građana grada Zagreba, a tek u drugom
redu za dobivanje drva. Osnovom treba propisati postepeni prelaz sadanjih
visokih jednodobnih šuma u visoki preborni oblik, a da se to postigne
treba postepeno izgraditi bolju mrežu izvoznih puteva i staza. Bukvu i
nadalje zadržati kao glavnu vrstu drveća, a na svim odgovarajućim staništima
u bukove sastojine unositi jelu (u gornjim položajima), a kesten
i hrast u donjim, a samo iznimno po koju stranu i domaću vrstu. Nadzor
oko sastava i provedbe gospodarske osnove povjeriti jednom pododboru
šumarskih stručnjaka«.


Prof. UGRENOVIĆ 1932. god. traži: »privredne interese treba podrediti
ciljevima turističko-zdravstvenim, a cilj gospodarenja u tim šumama
podvrći javnim interesima. Šume grada treba proglastiti stalno zaštitnim


320




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Posebna osnova gradnje puteva nije sastavljena, jer »izgradnja tih
puteva leži izvan područja Mafkuševačke gore tj. u šumama susjednih zemljišnih
zajednica«.


Ova Gospodarska osnova pohranjena je u Zavodu za uređivanje šuma
Šumarskog fakulteta u Zagrebu.


Šume Medvednice u tisku


Gospodarenje sa šumama na Medvednici razmatrano je i u tisku. U
prvo vrijeme samo za gradske šume, a kasnije i za gospodarenje sa šumama
(o sječama) cijele Medvednice.


Na gospodarsku osnovu R. Erny-a za gospodarsku jedinicu »Sljeme«
gradskih šuma osvrnuo se šum. nadzornik ANTE KERN (10). Glavne zamjerke
A. Kerna na postavke gospodarske osnove Ernyja sastoje se u slijedećem:


— Svrha gospodarenja i temeljno načelo po Ernyu jest »obzirom na
glavnu potrebu za ogrijevu — bukva kao najshodnija vrsta, a svrha gospodarenja
— potrajno uživanje za potrebe grada na ogrijevu« uzeto je načelo
— što veća proizvodnja ogrijevnog drveta za pokriće vlastite potrebe
grada što Kerna ne zadovoljava, jer uz bukvu prirodno dolazi jela
koja se prirodno vrlo dobro obnavlja, te hrast i kesten, a s obzirom da ta
šuma već tada služi sve više za izletište Zagrepčana, trebalo bi uz bukvu
uzgajati što više crnogorice.
Prema tome, glavni cilj gospodarenja ne bi smio biti »najveća produkcija
ogrijevnog drveta« već prvenstveno zadovoljavanje gradskog žiteljstva
na higijenskim, turističkim i estetskim potrebama, pak je trebalo te šume
urediti kao »naravni perivoj«, kao npr. što su to učinile općine
Samobor (Anindol), Krapina te zemljišna zajednica Fužine. Prema tome,
u nižim položajima morala bi se bukova šuma sve više pretvarati u hrastovu,
a u višim u jelovu šumu.


— Zadržati visoki uzgoj šume (§ 16. Naputka) u nižim predjelima
oplodnu sječu, a u višim predjelima u kojima prirodno dolazi jela primijeniti
krpimičnu prebornu sječu radi čega je trebalo formirati 2 uređajna
razreda.
— Ophodnja za sve vrste drveća uzeta je sa 100 god. radi »najveće
produkciji drvne mase za ogrijev«, a trebalo je ophodnju prilagoditi glavnim
vrstama drveća i cilju gospodarenja: za bukvu 100 god. za jelu 80 god.
(bila bi gospodarstvenija), a za hrast višu ophodnju.


— S obzirom na potrebu izgradnje puteva i staza i namjenu tih šuma
za izletište trebalo je osnovi priložiti i osnovu za gradnju šumskih puteva.


R. ERNY je u Šumarskom listu (1910. god.) na prigovore A. Kerna
odgovorio, da je u izradi gospodarske osnove bio vezan neposrednim potrebama
i mogućnostima grada, odnosno zahtjeva gradske uprave. Tako je
bilo naređeno, da se gospodarenje usmjeri za osiguranje potrebnih količina
ogrjevnog drva za gradske ustanove te naglašeno, da se investicije
svedu na minimum s obzirom na financijske mogućnosti grada. Tako u
osnovu nije ušao već izrađen plan prometnica (puteva i šetnica) niti par


ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 24     <-- 24 -->        PDF

C3
eN o NO O


.g * S8 -o Cl ON




0


ft


131




>
oq NO


60
IO
0} (N CN


a
o> Ö m r-´ od NO
03 > IO oo OO -o c/3 *


r-S *-H


^H


u


c


"9


.—


rt
^r o r~-ON
IO NO IO
C) oo ON eN fO


s-
s \D


OJ C


5. > ro eN r-^ ^ d
99 ~H —1 —<


o
o
*—i (S
ft C/3


^ i


I/)
rt s


in


G3


g r~ O ON 4-H
Cd Cl OO IO


J o 3


00 10 r-<


NQ
S


ö H


> ci CS u O


Cl Cl


NO


Ö


4-1 r— ci o NO C5 ON
C/l r~


Cl Tj-eN NO ro 5 Bi «J r>j r-. *r


NO ON


O IO ci


H
š


A
Cl


C3 o Ki IO OO
Cl oo O ON

p r-.


A


ci OÖ ON 00


i o
3 ?

,0


OS


<9
rt (N 60 t— O

r^


Cl


o\


o F-V—* *-H s
1-H
«N


>


CO


o


5/3


1 1 o ci m
>H ON rO


rt


1 1


ft


NO
L


es oC


u 8


s


jjj a


$ rt

IH rQ ON Cl t-~
rt vO OO Cl


r~


I
> r~ i


0
*—1


(N


ft g


w
B


0
W


3k
»


x


s rt


H


3 9


71


cd ON in
CS >!0 60


S
u | rt


X)


&


a
9 |
rt rt rt


t/5


s
1 60 >


C/3 X) g 93 U


os >


0
rt


1


in
IH 60


r,
T3 IH
CD rt >


3
es 3 S3


M H
Ü 55 1 C/D


s




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Površina kaptolskih šuma u Markuševačkoj gori iznosila je 1493 kat.
jut. i 265 č. hv ili 859,95 ha, od čega je 1484,74 kat. jut. obrasla šumska
površina, 8,73 kat. jut poljoprivredne površine i 0,66 hat. jut. čistina.


Do ove gospodarske osnove šuma se uživala putem neuredne prebirne
sječe prema potrebama vlasnika i na mjestima povoljnijeg izvoza. Oko 1865.
god. na zapadnoj strani, u prvih šest odjela po gospodarskoj osnovi, jedan
zagrebački trgovac »posjekao je znatnu drvnu masu« (količina nije registrirana
u Osnovi). Krajem XIX stoljeća uveden je nešto uredniji način
sječe godišnji oko 100 — 150 hvati drva za vlastite, kaptolske, potrebe te
određene količine, da se osiguraju troškovi uprave i čuvanja. Koristila
se i žirovina (bukvice), koju su na dražbama kupovali seljaci iz Posavine.
Sa šumajna gospodarilo se »naravnim načinom kao visoka šuma«.


Gospodarska jedinica bila je podijeljena na 18 odjela s prosječnom
površinom od 83 kat. jut. (48 Ha), od kojih je 7. odjel imao površinu cea


79.
ha. Izlučena su 62 odsjeka prosječne površine 24 kat. jut. (cea 14 ha).
Dobna struktura prikazana je u tabl. 2.
Kako normala iznosi 296,75 kat. jut. vidljivo je, da su prevladavale
stare sastojine.
Drvna masa utvrđena je pomoću primjernih ploha osim za vrednija
hrastova stabla, kojih je masa utvrđena individualnim mjerenjem. Bonitet
staništa utvrđen je pomoću Feistmantelovih prihodnih tablica. Ukupna
drvna masa iznosila je 283 228 m» ili 188 ms/kat. jut. odnosno 327 nrVha.
Udio bukve iznosio je 72%, hrasta 5´%, raznih listača (kestena najviše a
zatim javora, jasena, graba i gorskog brijesta) 3% te jele 20%. Poprečni
godišnji prirast u doba sječe utvrđen je s 1,6 ms/kat. jut. odnosno 2,8 m8/ha.
Kako su te šume bile pod »osobitim javnim nadzorom« kao cilj gospodarenja
određena je stroga potrajnost i čuvanje proizvodne snage tla. Taj
cilj gospodarenja trebao se postići pogodujući bukvi pred jelom u gornjem
dijelu gospodarske jedinice, a hrastu i kestenu u nižim područjima. Sječu
i obnovu sastojina postići oplodnom sječom s 4 sijeka u ophodnji od 100
godina, kada će srednji pp bukve iznositi 40 cm, a jele 60 cm.


Etat glavnom prihoda utvrđen je prema Naputku iz 1903. god. (7) pomoću
kombinirane šestarske metode. Opća porabna (sječa) osnova sastavljena
je tako, da se u prva tri razdoblja siječe na približno jednakim površinama
i približno jednakim masama, a u IV i V na jednakim površinama.
Za prva tri perioda planiran je sljedeći etat (po površini i po masi):


I period 308,98 kat. jut. i drvne mase 69 430 m3,
II period 276,76 kat. jut. i drvne mase 73 000 m3,
III period 300,53 kat. jut. i drvne mase 78 775 m8.


Etat glavnog prihoda opterećuje ukupni drvni fond s 10%, a predstavlja
133% prirasta.
Međutim prihod (prorede) predviđen je na prosječnoj godišnjoj površini
od 43,35 kat, jut. a masom od 32 m3/kat. jut. (56 mVha).


Gojidbenom osnovom za isti period propisano je popunjavanja starih
sječina na površini 150,03 kat. jua. odnosno prosječno godišnje na 15,0 kat.
jut. s troškom od 50 kruna/kat. jut.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Treću osnovu izradio je 1925. god. ALBIN LEUSTEK. Leustek je zadržao
oplodnu sječu i ophodnju od 100 godina. Etat je povišen na 2450
m* godišnje glavnog i prethodnog prihoda, dakle jače je naglašen ekonomski
značaj gradske šume »Sljeme«. Povišenje etata Leustek je obrazložio
potrebom postizanja »normalnog stanja« sastojina, a ostvarit će
se intenzivnijim proređivanjem.


Kako se gradski šumski posjed poslije 1925. godine već između 1926—
—29. povećao za 918 ha, a 1936. godine za daljnjih 258 ha bilo je pokušaja,
da se izradi nova osnova, ali do toga nije došlo.


Šume Prvostolnog kaptola zagrebačkog


Prvostolni kaptol zagrebački zatražio je 1906. god. od Hrvatske zemaljske
vlade u Zagrebu, da se za njihov šumski posjed na Medvednici »Markuševačka
gora« izradi gospodarska osnova. Taj posao povjeren je ANDRIJI
BOROŠIĆU, koji s radom počinje 1907. godine. Borošić je uspio obaviti,
uz pomoć bugarskog šumara Georgija Petrova, terenske radove, ali je uredske
poslove, zbog smrti A. Borošića 1909. god., obavio i gospodarsku osnovu
sastavio 1911/12. god. prof. ĐURO NENADIĆ.


C/rcif.&r.Z.


J-or/rjci/cL 7= ta


-** li


JfCK-


350


3oo


zsc


zoo


/sa &M *>& ^8<^l ts Ifö-tt 5S´/,9/ &*;*&


too


J>0


ć>~4i/f3


l vi *-c/oL ruxrec/


Graf. 2. Odnos površina u Kaptolskoj šumi po dobnim razredima
1911/12 godine.


316




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 21     <-- 21 -->        PDF

osnovi bila je: bukva 78%, hrast/kesten lÖVo i jela/smreka l2>/», tj. povećao
se udio bukve, a smanjio hrasta i kestena dok je udio jele i smreke
ostao nepromijenjen.


Dobna struktura sastojina po osnovi Erny-a bila je:


Tabl. 1.


I II III IV V
1-20 g. 21-^0g. 41—60 g 61—80 g. 81—100 g. Svega


Kat. jutara


10,59 397,90 173,61 172,56 22,66 777,32
u /» = 1,50 50,50 22,50 22,50 3,00 100%


Kako Erny propisuje 100-godišnju ophodnju to normala iznosi 155,40
kat. jut., pa je abnormalnost poređaja dobnih razreda očita. Visinu ophodnje
Erny je odredio prema najzastupljenijoj vrsti tj. bukvi (s grabom)
»pošto u toj dobi pada najveći prihod na drvu, a poprečni godišnji
prirast u 100,toj, god. kulminira« (12.).


Periodični etat površina i drvne mase obračunat je:
za li polurazdoblje (1908—1917. god.) sa 109,06 k.j. i 13 247 m»,
za U polurazdoblje (1918—1927. god.) sa 108,09 k.j. i 12 669 m»,
za II gosp. razdoblje (1928—1947. god) sa 174,05 k.j. i 25 034 ml


Prema tome bi sječa u oba gospodarska razdoblja bila izjednačena, a
sječivi etat opterećuje drvni fond sa 2,1 — 2,2l0/o. Etat prethodnog prihoda
utvrđen je s 377 m3/god. na površini od cea 66 kat. jut. ili 6 m3/ha. Prosječni
godišnji prirast utvrđen je po tablicama Felstmantela s 1804 m3 ili 2,3 ms
po kat. jut. obrasle površine.


Cilj gospodarenja bio je proizvodnja i podmirenje grada ogrjevom,
dok će se neznatne potrebe na građi podmiriti jelovinom, hrastovinom
i kestenovinom uzimajući u obzir, da zagrebačke šume imaju i svrhu
klimatskog boravišta građana. Materijal dobiven čišćenjem mladika koristit
će bistranski ugljari za proizvodnju drvnog uljena, kojeg su potrebe
bile znatne.


Način sječe i obnove sastojina u pravilu treba biti oplodna sječa
(pretežni udio bukve) s ručnim popunjavanjem čistina jelovim sadnicama
ili hrastovim i kestenovim žirom. Gojidbenom osnovom stoga je predviđeno
godišnje pošumljavanje 7,43 kat. jut. sječina i popunjavanja sječina
i kultura na 13,55 kat. jut. godišnje s ukupnim utroškom prosječno godišnje
234 Kr.


Prema obračunu prosječni godišnji prihod na ogrjevnom drvu iznosio
bi 4 600 Kr, a rashodi 5 420 Kr, dakle 820 Kr. više. Manjak treba podmiriti
grad Zagreb.


Dodajemo, da je drvna masa utvrđena pomoću pokusnih ploha, njih
44 ukupne površine 30 kat. jut. ili 4J0/» ukupne obrasle površine.


315




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 20     <-- 20 -->        PDF

iz spekulativnih razloga, bojeći se provedbe agrarne reforme poslije I svjetskog
rata.


Šume grada Zagreba


Kako je već naprijed navedeno, za šume matičnog posjeda grada Zagreba
površine 730 kat. jutara i 517 čhv prva osnova izrađena je 1877 godine.
Uređivač je bio MIJO VRBANIĆ i on je propisao preborno gospodarenje. Ukupna
drvna masa iznosila je 81 978 m3 ili 195 m3/ha, od čega je udio
mase bukve iznosio 68°/», hrasta i kestena 20D/o te jele i smreke 12%.


Drugu gospodarsku osnovu izradio je 1903. god. RUDOLF ERNY (6).
Ova osnova obuhvatila je 805 kat. jut. i 787 čhv tj. za povećanje matičnog
posjeda naprijed spomenutim kupom od 75 kat. jut. i 270 čhv od
vlastelinstva Šestine. Erny je gospodarsku jedinicu nazvao »Sljeme«, koja
je ujedno bila i šumsko-upravni kotar sa sjedištem u BMznecu. Osnovana
su i dva čuvarska sreza, jedan sa sjedištem na Slgemenu (gradska kuća),
a drugi, za donji dio šuma, na Rebru. Gospodarska jedinica bila je .podijeljena
na 12 odjela i 39 odsjeka. Prema tome prosječna veličina odjela
bila je oko 67 kat. jut ili 39 ha, a odsjeka oko 12 ha.


stanje JQ03y.


fOOa
L- clcbai f?/tfec/


Graf. 1. Odnos površina u gradskoj; šumi po dobnim razredima 1903.
godine.


Obrasla površina iznosila je 777,32 kat. jut., a drvna masa procijenjena
je sa 56 992 m3 ili po 1 ha 127 m3. Drvna masa 1903. god. iznosilla je
dakle samo 65% po gospodarskoj osnovi iz 1877. godine. Ovo smanjenje
posljedica je »neurednog gospodarenja u tim šumama u periodu 1877—1904.
godine«, kako piše Erny. Struktura sastojina po vrsti drveća po Erny-evoj


314




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 19     <-- 19 -->        PDF

GOSPODARENJE SA ŠUMAMA MEDVEDNICE DÖ
II SVJETSKOG RATA


O načinu gospodarenja i stanju šuma na Medvednici u prošlosti možemo
pratiti samo prvotni posjed grada Zagreba i za šume Kaptola i to
za gradske od kraja prošlog stoljeća (na osnovu gospodarske osnove iz
1877. go.) a za kaptolske od početka tog stoljeća (na osnovu gospodarske
osnove rađene od 1906. do 1912. godine). Za šume ostalih posjednika nisu
nam poznati podaci — gospodarske osnove. Izrada privrednog plana ili
programa za privatne šume, ali samo za veće od 300 ha, obavezna je tek
od 1930. godine (prema § 74. Zakona o šumama od 29. XII 1929. god.).
Za šume b. zemljišnih zajednica odnosno urbarnih općina ta obaveza datira
već od 1871. godine (po propisima »Privremene naredbe o upravi i
gospodarenju i uživanju općinskih šuma u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji
«), odnosno, kasnije, po odredbama Zakona o šumama iz 1929. godine.
Po ovom Zakonu obaveza izrada gospodarske osnove također je bila vezana
za posjed preko 300 ha, obrasle površine, dok za manje bila je dovoljna
»izrada privrednog programa za period od 10 godina ili čak i samo inventarisanje
šume sa sečnim redom« (čl. 59. cit. Zakona). U praksi gospodarenje
se vršilo na osnovu drvosječnih i ogojnih prijedloga, koje je trebala
odobriti vrhovna šumarska vlast u Hrvatskoj (između dva rata Banska
uprava).


Gospodarenje u privatnim šumama po prvom Zakonu o šumama, o-
nom iz 1852. god., bilo je slobodno uz obavezu da se golosječine pošume
u roku od 3 godine. Po odredbama Zakona o šumama iz 1929. godine »privatna
lica mogu svoje šume slobodno iskorišćivati pridržavajući se propisa
ovog Zakona« time, da se »u opravdanim slučajevima .. . izuzetno može
propisati obaveza gospodarenja šumom po načelu stroge potrajnosti«
(isto § 74). Za sve šume veće od 300 ha postojala je obaveza izrade privrednog
plana (gosp. osnove) ili programa, koje je odobravao ban. (U stvari
bila je to samo formalnost jer se zakonom nije oduzelo slobodno raspolaganje
privatnom svojinom). Prema § 75. za čiste sječe predviđene planom
ili programom privatnik nije trebao sječu prijaviti nadležnom organu,
dok je u protivnom to bio obavezan.


Kako su privatnici u tom razdoblju gospodarili svojim šumama u
prošlosti, do oslobođenja, poznato je javnosti, kad su u šume Medvednice
do i iza I. svjetskog rata ušle prve jače sječe ((sječa Kulmerove šume od


V. Plazura — Sv. Jakoba) do najvišeg vrha, zatim onih u Vrabečkoj gori
i oko Ponikava, zatim sječa šume na Brestovcu za izgradnju sanatorija 1907.
god., sječa u Pongračevoj šumi starih hrastova i kestena, te sječa pred
sam rat 1914. god. u šumama vlastelinstva Ložnica, nadbiskupije i prvostolnog
kaptola, u Rauchovoj šumi (od Rakove noge i ispod lugarnice)
radi stvaranja livada i osnivanja novog planinskog gospodarstva (sada fakultetsko
dobro). Za eksploataciju šuma Raucha izgrađena je bila i šumska
željeznica iz Stubice do Rakovih nogu, zatim iz šuma Markovčak izgrađena
je bila žičara dolinom potoka Bistre. Spominje se i sječa biskupskih
šuma oko Lipe, kaptolske šume na Goršćici, u Pašinjaku i Koprivnjaku
(radi čega je nastala snažna erozija bujice i poplave) i dr. sve
313




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 18     <-- 18 -->        PDF

zajednica iznosila je 3 741 ha, a pod agrarnom reformom i konficiranih
2 574 ha. 1951. godine Nar. odbori kolara prestaju upravljati šumama koje
se predaju šumskim gospodarstvima. Šume na Medvednici pripale su Šumariji
Zagreb i Donja Stubica, a ukupna površina društvenih šuma na
Medvednici iznosi 7 955 ha.


SI. 5. Početak »Crvenog spusta« s pojedinačnim vrio lijepim stablima
gorskog javora i jasena.


Foto: M. Rukavina, 1979.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 17     <-- 17 -->        PDF

POSJEDOVNI ODNOSI ŠUMA NA MEDVEDNICI


Početkom drugog tisućljeća naše ere šume na Medvednici bile su u
posjedu zagrebačke biskupije i kaptola te plemena Ača. Tokom vremena
šume plemena Ača mijenjale su posjednike i vlasnike, a među posljednjima
bili su Rauch (gospodar Lužnice), Kulmer (šume oko Medvedgrada), Steeb
i Đurđevac (veleposjed G. Stubica), Gorjan (Bistra) i dr. Pojedini veleposjednici
tokom vremena prodavali su dijelove svog posjeda i pojedincima,
posebno bližim seljacima, i te šumske površine i danas su u privatnom
vlasništvu.


Do 1947. godine dio šuma, uz rub šumskog kompleksa, pripadao je
također seljacima — ovlaštenicima zemljišnih zajednica, koje su organizirane
za gospodarenje sa šumama izdvojenim u ime prava služnosti
provedbom segregacije 1871/73. god. S južne strane Medvednice postajale
su zemljišne zajednice sela Vidovec, Štefanovec, Popovec, Bidrovec, Dubrava,
Trnava, Deščevec, Markuševac, Bačun, Gračani, Šestinski Kraljevce,
Lukšić-Bijenik, Mikulići i Vrapče sa zapadne strane bile su Bistranska
Poljanica i Gornja Bistra, a sa sjeverne Kraljev vrh.


Grad Zagreb postaje vlasnikom 730 rali i 517 č. hvati šuma podkraj


16. stoljeća, koje je dobio parnicom od vlastelinstva Medvedgrad za osiguranje
služnosti (drvarenja i pašarenja) gradskih kmetova. Kako je tokom vremena
odnos prestao postojati u okviru segregacije 1871. god. te su šume postale
vlasništvo slobodnog i kraljevskog grada Zagreba (na osnovu odluke
Kr. županijskog stola u Zagrebu kao urbarijalnog suda od 9. VI 1871. br.
2040). Od vlastelinstva Šestine kupuje Zagreb 1903. godine 75 rali i 270 čhv
susjedne šume (za svotu od 150 000 Kruna) te je od tada grad vlasnik 805
rali i 787 čhv. Te šume nalazile su se na tromeđi poreznih (katastarskih) općina
Gračani, Remete i Šestine odnosno u predjelima Rebar, Kraljišće, Stare
sjenokoše, Brestovac, Kališće, Kozji hrbat, Kravaščanka i Sljeme sve u slivu
potoka Bliznec. Kroz taj gradski posjed izgrađena je i sljemenska cesta. Poslije
I svjetskog rata grad Zagreb kupuje i nove šumske površine i to od
1926. do 1929. 589 ha od Kulmera, 259 ha od Gorjana i 72 ha od Đurđevića,
a 1936. god. 258 ha od Pongratza tako, da je do kraja II svjetskog rata ukupna
površina gradskih šuma iznosila 1640 ha. To su bile šume iznad Mikulića
(kupljeno od Pongratza), u predjelima Pustodol, Sljeme, Kraljičin zdenac,
Supljak i Sv. Jakov (od Kulmera), Bistra (od Gorjana) i u Stubici (od Đurđevića).
Šumski posjed zagrebačkog Kaptola iznosio je 859,95 ha a nalazio se u
istočnom dijelu Medvednice (Markuševačka gora).


Poslije oslobođenja 1945. godine privatni veleposjed potpao je pod agrarnu
reformu i konfiskaciju, a 1947. godine, na osnovu Zakona od 15. IV
1947. o proglašenju šuma bivših imovnih općina, zemljišnih i njima sličnih
zajednica općenarodnom imovinom, podruštvovljene su i te šume i
stavljene pod upravu Narodnih odbora kotara Zagreb i Donja Stubica.
Od toga su bile izuzete jedino šume grada Zagreba, koji i nadalje njima
gospodari. Od podruštvovljenja bila je izuzeta i suvlasnička šuma »Gora —
Kulmerica« na području Donje Stubice površine 231 ha i, dakako, u individualnom
vlasništvu u površini cea 5 126 ha. Površina šuma zemljišnih




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 16     <-- 16 -->        PDF

SI. 4. Područje Sljemena s TV tornjem, spust na »Činovničku livadu«,
ispod starih jela radi zakorovljenosti kupinom nema podmlatka.
Foto: M. Rukavina, 1978.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 15     <-- 15 -->        PDF

sen; u sloju grmlja nalazi se crvena bazga, velelisna kurika i dr. Tipična
bukova šuma na Medvednici je regularna visoka šuma, a rjeđe preborne
strukture. Bukove šume tvori bukva s vrlo krupnim stablima, a svojim
lijepim uzrastom svijetlom i glatkom korom, lijepo formiranih krošanja


bujnim šarenilom, zeljastih proljetnica predstavlja veliku estetsku vrijednost.


Šuma bukve i jele na Medvednici prema rezultatima dosadanjih istraživanja
može se svrstati u zajednicu Abieto-Fagetum pannonicum. Udio
ovih vrsta mjestimično je podjednak, mjestimično dominira jedna a mjestimično
druga vrst, već prema klimatskim i ekološkim osebinama tla.
U vertikalnom smislu ta se šuma nastavlja i oslanja na šumu gorske bukve.
Razvija se na raznim tlima raznih supstrata — na plićim tlima učešće
bukve je veće, a površinski su slojevi neutralni ili slabo bazične reakcije;
na dubljim tlima, gdje je učešće jele veće, tla su više ili manje kisele reakcije.
Na Medvednici ova cenoza nalazi se na podlozi zelenih škriljevaca
na smeđim šumskim tlima.


Šuma običnog jasena i gorskog javora (Aceri — Fraxinetum) nalazi se na
području bukve i jele, u uvalicama i blažim padinama, uglavnom iznad 800 m,
na redovno dubokim svježim humoznim tlima, na kojima trunu organske tvari
u većim količinama, a zadržava se dugo snijeg koji dobro natapa tlo. Ta zajednica
tvori veće ili manje grupe i skupine, rjeđe manje sastojine. Ova
cenoza nalazi se iznad 800 m nadm. vis. u blagim valama i uvalicama s
dubljim svježim tlom i dosta zračne vlage, a zimi i nagomilanim snijegom.
Uz navedene vrste nalazi se i javor mliječ te i gorski brijest u sloju
drveća, a u sloju grmlja Sambucus nigra, S. racemosa, Rubus idaeus,
Daphne mezereum i dr.; od prizemnog rašća navodimo ove vrste: Lunaria
rediviva, Corydalis cava, C. solida, Actaea spicata, Impatiens nolitangere
i Geranium robertianum.


Na području bukve i jele na otvorenom (razgaljenim) mjestima (nakon
sječe, požara, ciklona) obilno se javlja trepetljika tvoreći cenozu
Populetum Iremulae te breza — cenoza Betuletum pendulae. Naseljavaju
se i grmolike vrste kao iva, bazga, kupina, malina i dr. Obje vrste djeluju
vrlo dekorativno te tako imaju posebnu važnost u park-šumi, kakova
je Medvednica. Obje cenoze prolaznog su karaktera, jer se pod zaštitom
njihovih krošanja ´.rio dobro razvijaju autohtone vrste polusjene i sjene
tj. jela i bukva.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 14     <-- 14 -->        PDF

pseudoglejnim, slabo ili umjereno podzoliranim te na smeđim šumskim


tlima.


Šuma pitomog kestena (Castanetum sativa) razvijena je na podzoliranim


ispranim odnosno smeđim kiselim ili lesiviranim tlima — slično kao i kit


njakova šuma. Nalazi se na dubljim, svježim i boljim tlima koja su nastala na


škriljevcima i pješčenjacima, a mogu nastati i na vapnencima i dolomitima.


Zajednica je uvjetovana klimom, tlom i reljefom i nalazi se u pojasu iznad


šume kitnjaka i običnog graba, a ispod brdske šume bukve, često i unutar


tih šuma. Razvila se uglavnom u uvalama na blago nagnutim tlima, terasama


i tavanima, na prisojnim položajima.


Šuma pitomog kestena dopire do 600/700 met. nadm. visine, a na njenim
staništima, uz ostalo, pridolazi Juniperus communis, Calluna vulgaris,
Vaccinium myrtillus tj. acidofilne vrste. Kestenova šuma razvila se na prikladnim,
staništima i okolo čitave Medvednice s orijaškim stablima od kojih
su neka ostala do naših dana kao npr. u šumi Gračec više Gračana s promjerom
na 1,30 m do 2,0 m.


Šuma hrasta kitn] aka( Luzulo — Quercetum petraea) razvijena je na
podlozi škriljevaca i pješčenjaka, na opodzoljenim lesiviranim i dekalcificiranim
smeđim tlima, kisele reakcije, na tlima izvrgnutim jačem ispiranju.
Obično su to pjeskovito-ilovasta tla ili deblje naslage kremenog pijeska.
Prostire se po brežuljcima, podgorju i prigorju, a na sunčanim padinama
dosiže na Medvednici do 500/700 m. Razvija se uvijek na pristojnim
i dobro ocjeditim tlima — hrptovima, sedlima, kosama i blažim stranama.


Šuma hrasta medunca i crnog graba (Ostryo — Quercetum pubescentis)
razvija se na donjim i srednjim padinama gora, na strmim pristojnim
stranama, na plitkim vapnenastim i dolomitnim tlima. Obično
je razvijena samo fragmentarno, na manjim površinama, na smeđim karbonatnim
tlima i rendzinama, na supstratu litotamnijskih vapnenaca. Uspinje
se i do 600—700 m nad morem, a najčešće je danas u obliku panjače
ili šikare, rjeđe u obliku visoke šume. Najbolje sastojine ove zajednice
nalaze se na području Lukovice i području Rebar iznad Gračana,
u kojima ima stabala medunca s pp do 50 cm, a crnog graba do 30 cm.
Uz osnovne vrste nalazi se u toj zajednici i cer, crni jasen, klen, mukinja
i brekinja u sloju drveća, a drijen, žutika, crna zanovijet, klokočika i
dr. u sloju grmlja, a u prizemnom Geranium sangvineum, Polygonatumofficinale, Trifolium rubens, Epimedium alpinum, Dorycnium germanicum


i dr. U višim predjelima na hladnijim i izloženijim položajima ova zajednica
prelazi u šumu crnog graba i crnog jasena (Ostryo — Fraxinetum
orni).


Gorska šuma bukve (Fagelum montanum croaticum) najvažnija je biljna
zajednica u kojoj bukva dolazi kao edifikator. Redovno je razvijena
između 300 i 800 m nadmorske visine. Na Medvednici u uvalama s južne
strane spušta se i na 250 m, dok joj je na hrptovima donja granica na
cea 700 m. U vertikalnom smislu uklapa se između pojasa hrastovih i
jelovih šuma. Ekološka amplituda bukve je široka te se razvija na različitim
tlima i supstratima pa se razlikuju acidofilne, neutrofilne i bazifilne
grupe. U donjem pojasu pomiješani su obični grab, kesten, kitnjak i trešnja,
a u gornjem pojasu javor mliječ i gorski, gorski brijest i obični ja


308




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Ruscus aculeatus), bljušt (Tamus communis) i, kod Dolja, grohotuša (Colutea
arborescens) kao jedino nalazište u kontinentalnim šumama Hrvatske.
Od alpske flore nalazi se: Epidemium alpinum, Anthylus alpestris, Tri


folium alpestre i dr.


Prirodnu rijetkost predstavlja Lonicera Xilosteum (navodno pronađena
na vapnenačnim stijenama iznad Markovog travnjaka i na pećinama potoka
Bistre). U raritete Medvedenice spadaju i ove vrste: Primula auricola (kod
Gorščice na Viteličkim stijenama), Panonica carallina (na Srednjem brijegu
ispod Pongračeve lugarnice na Veternice, SZ od Medvedgrada, na Komušarevoj
i Banovoj pećini od Vidovca), a rijetke su Iris germanica (modra
perunika — na Stražnjecu), Iris graminae (na padinama Oštrice) i Lilium
carniolicum (kranjski ljiljan kod Kamenih svatova i na padinama Oštrca).


Od vrsta, koje ukrašuju Medvednicu svojim cvjetovima, između ostalih,
navodimo žućkasti nizanj (Hacqetia epipactis), modru jetrenku (Anemone
hepatica), zvončiće (Campanula sp.), visibabe (Galanthus nivalis), proljetni
podlistak ili šafran (Crocus vernus), lopuh (Petasites officinalis, — uz potoke),
kaljužnica (Caltha palustris), žabljak (Ranunculus sp.).


Od alohtonih vrsta na Medvednicu unesena je smreka uz planinarske
domove, kao grupe te kao drvored posađen prije 80 godina uz cesrtu od
Blizneca na više). Unošeni su i borovi (borovac, banksiana, crni i obični),
a između dva rata ispod Brestovca posađena je i kultura duglazije. U
šumi Šumarskog fakulteta uz navedene vrste nalazi se i Pančićeva omorika,
ariš te molika i munjika. Na mršava tla, opuzine i u napuštene kamenolome
sađen je bagrem, koji se i prirodno širi na slabo obraslim površinama (od
ciklona, sječa i si.).


Šumske Htocenoze


Prema Đ. RAUŠU (19) šire područje Zagreba nalazi se u eurosibirskosjeveroameričkoj
regiji, ilirsko provinciji i oblasti unutarnjih šuma s jasno
izražena dva visinska pojasa i tri vegetacijska područja. To su:


A) Područje nizinskih šuma (mokrih i vlažnih terena) sa cenozama:


1. šuma vrbe, 2. šuma crne johe, 3. šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem,
4. šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke i 5. šuma hrasta lužnjaka
i običnog graba;
B) područje brežuljaka, nižeg gorja, podgorja i prigorja sa cenozama:


1. šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, 2. šuma pitomog kestena, 3. šuma
hrasta kitnjaka, 4. šuma hrasta medunca i crnog graba i 5. gorska šuma
obične bukve;
C) područje gora i planina sa cenozama: 1. šuma bukve i jele i 2. šuma
običnog jasena i gorskog javora.


Šuma vrbe — bijele vrbe (Salicetum albae) nalazi se fragmentalno uz
potoke (npr. Vrabečkoga, Blizance, Reke, Bistre i dr.) na području stalno
vlažnog staništa i visoke podzemne vode; uz Salix alba nalaze se i S. fragiliste grmolike S. purpurea, S. cinerea i S. caprea.


Šuma crne johe (Alnetum glutinosae) nalazi se u donjim tokovima većih
potoka, ali se u manjim skupinama i grupama uvlači i duboko u Medvednicu.
Na pojedinim lokalitetima joha postiže znatne dimenzije te ih




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 11     <-- 11 -->        PDF

FLORISTIČKE I FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE


Flora Medvednice


Na srazmjerno malom prostoru Medvedenice zastupane su brojne biljne
vrste srednjoevropskih mezofita, a na posebnim lokalitetima i južnoevropski
termo — odnosno kserofiti. Na Medvednici nalazi se i stanoviti broj
alohtonih tj. po čovjeku unešenih vrsta.


Termofilne vrste nalaze se na vapnenastima staništima i plitkom tlu
na prisojnim stranama i glavicama ne samo na južnoj i zapadnoj strani
Medvednice nego i na sjevernoj (iznad Stubičkih toplica npr. i dr.). Od
drveća i grmlja od termofilnih vrsta nalaze se: hrast medunac (Quercuspubescens Wild),, crni grab (Ostrva carpinifolia), crni jasen (Fraxinus or-
nus), mukinja (Sorbus Aria), drijen (Cornus mas), crna hudika (Viburnumlantata), mušmulica (Cotoneaster sp.) i dr. Stabala hrasta medunca ima
promjera na 1,30 m i do 50 cm (na Rebru), a crnog graba i do 30 cm (na
Rebru, kod Karivaroša). U prizemnom sloju nalaze se: oštrolisna veprina


SI. 2. Šuma javora i gorskog jasena uz cestu između plan. domova
»Željezničar« i »Puntijarka«.


Foto: M. Rukavina, 1979.


30;5




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Unatoč činjenici da je u 64% slučajeva horizontalna vidljivost s Medvednice
veća od 10 km, ne može se uvijek račune ti vidokrug da će ispod i unaokolo
biti uvijek vidljivo. Pojavom prizemne magle, u jesen i zimi, često zatvara
cijeli vidokrug, ali se otvara izvanredna horizontalna vidljivost i preko 180 km
(na Pohorje, Kamniške i Julijske Alpe, Snežnik, Risnjak, Bjelolasicu i Velebit)
i to pretežno u hladno godišnje doba.


g) Klimatski odnosi


pokazuju niz osobitosti: srednja god. temperatra podnožja iznosi oko 11°C.
a na najvišim glavicama oko 6", što odgovara posvema srednjoevropskim prilikama,
u kojima se na svakih 100 m nadm. visine sred. god. temp, pada
za 0,56" C. Oborine se kreću na podnožju do 900 mm, a na najvišim položajima
oko 1200 mm, ljeta su vrlo ugodna, a jeseni srazmjerno duge, kasna
jesen i zime vlažne i maglovite obično sniježne.


Vegetativni period u ovako opisanoj klimi traje od III do X mj., a zbog
hladnih proljetnih noći zaostaje nastup vegetacije u višim položajima za
2 — 3 tjedna, ali isto ta´ko i ranije završava.


Medvednica je važna granica vjetrova i oborina. Klimatski se sjeverna
strana znatno razlikuje od južne, koja ima blažu klimu od sjeverne. Južna
je strana opet jače izložena insolaciji, oborine brže ishlapljuju, a snijeg
kopni. Zimi je često za nekoliko stupnjeva zabilježena viša temperatura na
Medvednici negoli u dolini, kad se u to vrijeme nad gradom razastrla gusta
slojevita magla i smog´a vrhovi Medvednice su divno osunčani. Ljeti je opet
temperatura za nekoliko stupnjeva niža na planini od one u gradu, pa odatle
strujanje hladnog osvježavajućeg uzduha sa Medvednice u grad.


Prema tome, šume Medvednice imaju značajnu ulogu za klimu grada
Zagreba, umanjuju klimatske opreke i ekstreme, te time ublažuju klimu.
Šume su izvor i pročistač svježeg uzduha. te čine »pluća« grada Zagreba.


SI. 1. Vrabečka gora: uvala uz potok Mikulić i Vrabečkl potok; zona
brdske bukove šume u kojoj je po hrptima uprskana šuma kitnjaka
i pitomog kestena.


Foto: M. Rukavina. 1978.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 9     <-- 9 -->        PDF

U toku zime u Zagrebu ima 5 oblačnih dana više nego na vrhu Sljemena,
a u toku cijele godine 12 dana više bez sunca nego na Sljemenu iznad 1000 m
visine.


d) Oborine


Srednja mjesečena i godišnja količina oborina, najmanja je u III mj.
sa 65 mm, najveća u VI. mj. sa 166 mm — srednja god. sa 1238 mm. Sporedni
maksimum pada u XI mj., a izraziti minimum u II i III mj. Razdioba
oborina na ljetni (V — X mj. i zimski period (XI — IV mj.) pokazuje izrazite
oznake kontinentalne klime područja.


Jači porast oborina dolazi već iznad 500 m nadm. visine, tako da u prosjeku
padne na Medvednici oko 450 mm oborina više nego u podnožju Medvednice.


Najveća količina oborina zabilježena je 1959. g. sa 1840 mm, a najniža
1946. g. sa 856 mm. Najveća dnevena količina oborina izmjerena je 12. VI
1958. g. s 90 — 130 mm, a najmanja 1951. sa 78 mm.


Za snježne prilike na Medvednici mjereni su podaci 1943 — 1959. god.,
dakle za 16 god. U prosjeku, prvi snijeg pada oko 16. X na nadmorskoj visini
od 1000 m, a u Zagrebu mjesec dana kasnije (oko 15. XI). Srednji broj sniježnih
dana i prosjek zimi jest: najmanje u VI/IX mj. samo 0,1 dan, a najvije
u I mj. s 12,1 dan — prosječno zimi 56,2 dana. U prosjeku, na Sljemenu
pada snijeg 22 dana više nego u Zagrebu, time da tokom zime pada 50%
dana, proljeće 27%, a u jesen 16% dana. Najveći broj sa snijegom bio je
1956. g. s 22 dana, a najmanji zimi 1948/49. g. sa 2 dana (veljača). Trajanje
sniježnog pokrivača na grebenu Medvedenice traje u prosjeku 174 dana, a u
Zagrebu 68 dana.


e) Vjetrovi


Mjerenjem vjetrova za period 1946 — 1959. god. utvrđeno je, da su po
po čestini vjetra glavni smjerovi SE i NE, dakle okomito na smjer protezanja
Medvedenice. Na tišine bez vjetra otpada oko 8%, a u Zagrebu 6%.
Najjači vjetar SE sa 251%, a najslabiji je E sa 4%, tiho bez vjetra 8%,.


Mjesečeni i godišnji srednjak jačine vjetra u boforima: u VII mj. najniži


s 2,5, a u I mj. najviši s 3,5 ili prosječno godišnje 3,0.


Srednji broj dana s vjetrom ^ od 6 bofora: u VII i IX mj. 5,9 dana t u


III mj. 13,1 dan ili prosječeno godišnje 109,9 dana.


Srednji broj dana s vjetrom šL od 8 bofora: najmanje u IX mj. s 0,6


dana, a najviše u III mj. s 2,6 dana, prosječno godišnje 17,8 dana. Na Slje


menu je olujnih dana 18 a u Zagrebu 2 dana.


f) Vidljivost


Vidljivost je jedna važna komponenta i stimulator boravka na Medved


nici. Izgradnjom novog TV-tornja (visine 168 m) s vidikovcem u visini od


98 m ta kategorija dobiva još više na atraktivnosti, jer se za dobre vidlji


vosti može uočiti panorama i od 200 km uokolo (Triglav 2850 m).


Uz stepen vidljivosti:


od 4—10 km porast u % od 10—16 h je 1— 7%


od 10 — 20 km porast u % od 10 — 16 h je 2— 4%


od 20 — 50 km porast u % od 10 — 16 h je 1 — 12%


preko 50 km porast u % od 10— 16 h manje od 1%.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Klimatske karakteristike


Klimatske karakteristike Medvednice utvrđene su na osnovu podataka
meteoroloških stanica Sljeme (osnovane 1887. god.), Stubička goraj (osnovane
1948. god.) i Zagreb — Grič te kišomjerne stanice Kraljičin zdenac,(osnovane
1934. god.). Podatke je obradio B. KIRIGIN (12)


a) Temperatura zraka


Srednja temperatura zraka s nadmorskom visinom pada — između
Zagreba — Grič — Stubička gora — Sljeme prosječno od 11,8° C na 8,8° C
dakle za 3° C odnosno 5´2°C. Iznad 400 m nadmorske visine srednja mjesečna
temperatura zraka u srpnju niža je od 20° C. Kolebanje temperature zraka
je veća u nižim predjelima, a s porastom nadmorske visine se umanjuje.
Godišnje kolebanje na Sljemenu iznosi 18,9° C, u Stubičkoj gori 19,9° C, a na
Griču 21,5° C, a tome je uzrok zračenja i advekcija. Najmanje temperaturne
razlike su zimi (I. mj.) oko 3 — 4°C u doba najnižih temperatura, a najveće
u VI. mjesecu (oko 6,3° C). Radi tih promjena, da su najhladniji dani ,´često
u Zagrebu magloviti a na Medvednici (iznad 500 ili 800 m) da su sunčani;
često su temperature zimi na Sljemenu i do 12" C više od onih u prizemnom
sloju maglovitog nizinskog područja Zagreba.


Apsolutni minimum temperature zraka bio je u II mj. od —23,5° C, a u
Zagrebu — Grič —19,4° C (1946/59. god.).
Apsolutni maksimum temperature zraka iznosio je na Sljemenu u VII
mj. 31,6" C, a u Zagreb — Grič 40,3° C.


U toku zime (XII — II mj.) srednja dnevna temp, zraka iznosi 0°C,
a najveća dnevna temperatura pojavljuje se između 13 —14 h, a najniža od
4 — 6 h.


b) Relativna vlaga zraka


Srednja godišnja vlaga zraka iznosi na Sljemenu 79%, najviša je u XI —
XII mj. 87%- Srednja god. vlaga zraka iznosi: zimi 84%, u proljeće 76%,
ljeti 76%, u jesen 82%. Amplituda: na Sljemenu 8%, Stubička gora 8%, Zagreb
— Grič 14%.


c) Naoblaka i broj sunčanih dana


Srednja mjesečna i godišnja naoblaka na Sljemenu najmanja je u VIIT
mj. = 4,3, najveća u XI mj. = 7,4, srednja god. «a 6,0, pa se prema K. KNOChu
nalazimo na graničnoj liniji (izonefi) koja odvaja sjeverne oblačne dijelove
Evrope od južnih predjela.


Najveća naoblaka iznad 500 m pojavljuje se u XI mj., a u nižim predjelima
u XII mj. U XI, XII i I mj. sunce sije u prosjeku 77 sati duže nego
u Zagrebu, a gornja je granica zamagljenja na 600 — 800 m nad. visine tj.
iznad te visine je sunčano, dok je u Zagrebu magla.


Srednji mjesečni i godišnji broj vedrih dana: najmanji je u XI — XII
mj. sa 2,6 dana, a najveći u VII mj. sa 9,6 dana — središnji godišnji 62,9
dana.


Srednji mjesečni i godišnji broj oblačnih dana: najmanji je u VII —
VIII mj. sa 5,8 dana, a najveći u XII mj. sa 16 dana; srednji godišnji 127,5
dana.


302




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Mikulići — Bačun — Markuševac prema Bidrovcu i Čučerju zapremaju tla
rendzine na miocenskim vapnencima iznad kojih se protežu od Trnave do
Vidovca na kotu Rog smeđe kisela tla na pjescima i ilovine. sve do kote
696 m u šumi Gmajna.


U okolišu Tepčina vrha (kote 642 ra), Podjezero (kote 421 m) manju
površinu zaprema smeđe kiselo tlo na škriljevcima, brusilovcima i pješčenjacima.
Oko 545 m (Lipnjaki) i kote 514 m (Hrenovkoč) razvila se podzolasto
smeđa tla na miocenskim vapnencima a južno od ovog područja i
zapadno od Pustodola i Selnice i kote 304 m pa sve do kote 370 m. Selovca
nalaze se smeđa karbonatna tla u laporima.


Podzolasto-pseudoglejna umjereno i jako izražena obronačka tla zapremaju
obronke öko naselja D. Bistra — Oborovo — Borova — Galekovići,
te oko naselja Selnice — Borovec — Kraljev vrh i obronke Pustodola —
Selnice — Milekovo sve do D. Stubice.


Na Medvednici prevladavaju osrednje duboka i duboka tla, dok su
plitka tla (rendzine i rankeri) slabije zastupana, uglavnom na strmim kosinama
i po hrptovima južne i jugozapadne ekspozicje. Aluvijalna tla nalaze
se samo u dolinama rijeka Krapine i Save, a u nižim dolinama potoka ova
prelaze u aluvijalno-deluvijalna.


Hidrološke karakteristike


Reljef, konfiguracija terena, geološki sastav i klima uvjetuju, da Medvednica
obiluje izvorima, vodotocima i potocima, koji se ulijevaju u rijeke
Krapina, Lonja i, s južne strane, neposredno u Savu. Pored hladnih izvora
s pitkom vodom ima i toplih — ljekovitih (kod Podsuseda) i slanih (Slani
potok).


Podaci meteoroloških stanica Stubička gora (kota 620 m), Kraljičin
zdenac (kota 525 m), Sljeme (kota 999 m) i Zagreb — Grič (kota 157 m),
koje je obradio KIRIGIN (12), nameću sljedeće zaključke:


— maksimalna mjesečna količina oborina pada u lipnju, šio izaziva
najveći dotok u vodotoke i kanalizaciju, sporedni maksimum pada u XI
mjesecu, a izraziti mjesečni minimum u II i III mjesecu;
— u prosjeku na vrhu Medvednice padne 450 mm oborina više nego
na području cijele Medvednice, a to je opet više od polovine godišnjih oborina
Zagreb — Grič. Jači porast oborina očituje se već od 500 m nadmorske
visine;
— najveća godišnja količina oborina na Medvednici zabilježena je 1959.
god.: Sljeme 1840 mm, Stubička gora 1492 mm, Zagreb — Grič 1136 mm;
najniže godišnje količine oborina bile su ispod 1000 mm i to Sljeme 856 mm,
Stubička gora 827 mm i Zagreb — Grič 581 mm.
Ovi podaci o oborinama na području Medvednice upućuju, da grad Zagreb
ima izdašno oborinsko područje. Ako uzmemo u račun samo južnu
stranu Medvednice s cea 8500 ha šuma proizlazi, da uz maksimum oborina
od 145 mm/m- (u VI mjesecu) padne ukupno 12,325.000 m:i vode, a uz minimum
(u III mjesecu), kada oborine iznose 67 mm/m2, količina vode iznosi
5,695.000 m3. Ako površinski dotiče u vodotoke 40% oborina, to se u VI


:i :i


mjesecu slijeva u potoke 4,930.000 m, a u III 2,278.000 m. Te vode otiču
u Savu dijelom otvorenim potocima, a dijelom gradskom kanalizacijom´.


30!




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Medvednice pokazuje sličnost s Kalnikom, Moslavačkom gorom i Požeškom
gorom, koje pripadaju Rodopsko-panonskom nizu.


Po raznolikosti geološkog sastava i znatnoj poremetnji geoloških slojeva
uzdužnim i poprečnim rasjedima, Medvednica se smatra rasjednom
gorom (timor ili horst).


Jezgra Medvednice je kristaliničko-paleozojska opkoljena mezozoičkim
tercijarom i diluvijalnim tvorbama, a proteže se od Falata do Tepčina vrha,
tvore je zeleni škriljevci, zatim karbonski brusilovci, tamno-sivi vapnenci
i, mjestimično, pješčenjaci. Zeleni škriljevci nalaze se u suvislom pojasu
od Jakova (869 m) do Lipe (489 m) pretežno po gornjim južnim padinama.


Mezozoičke tvorbe zauzimaju sjevernu stranu centralnog dijela Medvednice
sa verfenskim škriljavcima, vapnencima, dolomitima, krednim vapnencima,
laporima i pješčenjacima.


Duž južnog i sjevernog područja pridolaze tercijalne tvorbe — oligocenski
lapor, miocenski litovac i lapor, pontijski lapori i šljunak. Litotamnijskog
vapnenca ima na području Dolja, Dragutinca, na padinama Medvedgrada,
Gračeca, Rebra, Strmopeči i dr.


Diluvijalne tvorbe, pretežno pjeskovite ilovače, protežu se na južnom
području od Grmoščice do Prekrižja, Remeta, Granešinskih Novaka, Đurđekovca
i Adamovca i dalje, te sjevernom stranom od Ivanca do´ G. Bistre
do (podnožja) Pepelarnice gdje se uzdiže do 300 m.


Iz kvartala zastupljen je obronački i terasni diluvij. Obronački diluvij
na srednjem dijelu Medvednice pokrivaju ilovine, ispod kojih su kredne
i pontijske naslage. Terasni diluvij obuhvaća ravničarske dijelove iznad savske
doline tzv. Zagrebačka terasa, koja je prema Gorjanović-Kranbergeru
nastala tektonskim procesom, a prema Cvijiću abrazijom pliocenskog Panonskog
jezera.


U oligocenskim naslagama (npr. Planina) nađena je bogata fosilna flora,
a u miocenskim i poliocenskim naslagama nađeni su mnogobrojni fosili.
U predjelima vapnenca razvijene su kraške pojave (spilja Veternica, Medvednica,
Kameni svatovi, Ponikve), te podzemni tokovi i ponornice.


Uz uzdužne rasjede ima toplih voda (kod Sus-edgrada), a u prošlosti
su se iskorištavale i rude: željezna ruda kod Slanog potoka, Gor. Stubice,
Kraljevog vrha i Gor. Bistre. Olovni sjajnik (galenit) vađen je u Rudarskom
vrstu kod M. Sljemena (Nikola Zrinjski u 17. st.), a kuhinjska sol kod Slanog
potoka (1346. god.), a kameni ugalj kod Vidovca, M. Bistrice i dr.


Pedološke karakteristike


Prema pedološkoj karti Instituta za pedologiju iz 1969. god. najveći
dio središnjeg dijela Medvednice zapremaju smeđa kisela tla na škriljcima,
brusilovcima i pješčenjacima unutar kojih se nalaze dvije manje enklave
podzolastog smeđeg tla na dolomitima i tvrdim vapnencima (Ruševsko brdo,
kota 619 m i ispod Rauchove lugarnice, u rastocima potoka Jelena voda).


Na istočnom dijelu iznad Dolja u slivovima potoka Ivanščak, Markovec,
Vrapčak — Mikulići nalaze se podzolasta smeđa tla na dolomitnim i tvrdim
vanencima te podzolasta smeđa tla na miocenskim vapnencima, a ispod
ovih smeđa karbonatska tla na laporima. Uski pojas lijevo i desno od ceste




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Sura,
list 104:299, 1980.


ŠUME MEDVEDNICE KAO REKREACIJSKO PODRUČJE
GRADA ZAGREBA


Drago MAJER, dipl. inž. šum.


ZAGREB


Medvednica je planina podno koje se, s njezine južne strane, smjestio
i razvio grad Zagreb. Naziva se i Zagrebačka gora, no taj naziv vrijedi samo
za njezin središnji dio, jer se zapadni dio naziva Vrabečka gora, a istočni
Markuševačka gora (s južne strane, dok je sa sjevera Bistranska ;i Stubička
gora). U govoru se naziva i Sljeme prema njezinom najvišem vrhu, (1035 m)
koji je najčešće i posjećivan.


Medvednica je i najstariji naziv za ovu planinu, jer je zabilježen u
dokumentima već 1209. godine, a zatim 1242. i 1328. godine kao »Mons ursi«.
Naziv Sljeme nalazi se u nacrtima od prije 180 godina, dok je naziv Zagrebačka
gora star oko 120 godina.


PRIRODNE OSOBINE MEDVEDNICE


Geografski položaj


Medvednica se nalazi između 45° 50´ i 45*> 58´ sjeverne širine i 15° 50´ i
16" 20´ istočne dužine; zaprema površinu od 720 km2 s glavnom vododjelnicom
— hrptom smjera SW — NE dužine oko 42 km a širine oko 20 km.


Južna strana prelazi laganim padinama u Savsku nizinu i obiluje potočnim
dolinama i hrptovima, a sjeverna strana strmo se ruši prema Zagorju
s manje poprečnih hrptova i dolina do ceste Zaprešić — D. Bistra


— Slatina
— D. Stubica — M. Bistrica.
Glavni trup Medvednice ima oblik sploštene elipse, teren glavnog bila
je izlomljen, istrgan, nepravilan, vrlo razvijen, nemiran, odakle obilje raznovrsnih
ekspozicija i inklinacija.
Opisani reljef tla te glavni hrbat kao vododjelnica dijeli Medvednicu
na tri gravitaciona područja: sjeverno, zapadno i južno.


Geološko-petrografski sastav


Medvedenica čini gotovo samostalni otok Panonske nizine. Dok su susjedne
gore — Ivančica (1065 m), Cesargradska gora (590 m), Macelj gora
(715 m) i Kuna gora (520 m) — po svom sastavu obronci Alpa, Samoborsko
gorje pripada Dinarskom sustavu iako njen uzdužni prodor upućuje na
alpske karkteristike, ali jugozapadni dio Medvednice do doline Vrapčak
ima iste karakeristike kao i Samoborsko gorje (npr. Ponikve). Ostali dio


299




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Kako ovi podaci pokazuju u posljednjih 15 godina dobna struktura sastojina
bitno se poboljšala, a izraziti manjak je u I i VII dobnom razredu.


Struktura sastojina po vrstama drveća, porijeklu — uzgojnom obliku
i dobnim razredima prikazana je u tabl. 7. Sjemenjače zauzimaju 5 866,57 ha
ili 75%, ´S prosječnom masom s 234 m3/ha i prirastom 6,2 m3/ha, a panjače
1949,11 ha ili 25% s prosječnom drvnom masom od 106 m3/ha a prirastom
3,9 m3/ha. Prema 1961. godini udio sjemenjača porastao je za 3%, a dosljedno
tome udio panjača pao za taj postotak. Prirast pojedinih vrsta po
1 ha iznosio je: u sjemenjačama jele 11,2 m´, jela-bukva 8,0 m3, bukve 5,8
m3 i hrasta 3,3 m3 u panjačama bukve 4,6 m3, graba 3,9 m3 i hrasta 3,7 m3.


Gospodarskom osnovom određen je etat od 26 299 m3 ili za 1 824 m3
manji nego po prethodnoj osnovi. Etat iznosi 1,66% drvnog fonda odnosno
59% prirasta. Rekosmo, da je etat određen, jer bi ekonomski izračunat po


3,6 X V3
formuli prof, dr D. Klepca E = , iznosio 49 393 m3 ili 3,13°/o drvnog


u


fonda odnosno 111% prirasta. Razlike su i u strukturi etata odnosno u udje


lu glavnog i prethodnog prihoda. U ekonomskom etatu glavni iznosi 38 351


m3 a prethodni 11 042 m3, a u taksacijskom (određenom) glavni prihod izno


si svega 10 567 m3, a prethodni 15 732 m3. Propisani etat dakle ima vise uz


gojni nego eksploatacioni značaj.


Od pojedinih vrsta najviše je bukve. Njezin udio u sjemenjačama iznosi
55%, a u panjačama 33%, hrast je u sjemenjačana zastupan s 15%, a u panjačama
s 30%, ostale listače u sjemenjačana s 10% a u panjačama s 35%,
jela u sjemenjačama s 19%, a u panjačama s 1%, a ostale četinjače s 1%
drvne mase.


Gospodarska osnova iz 1977. godine propisuje ove smjernic e gospodarenja:


1. U čistini bukovim, mješovitim bukovo-jelovim, čistim jelovim i u
kestenovim sastojinama uzgojnim zahvatima postići preborno-grupimičnu
strukturu, a u hrastovim sastojinama preborno-skupinastu;
2. obnovu sastojina grupimičnog gospodarenja provoditi na krugove promjera
jedne visine dominantnih stabala (cea 25 — 30 m), a sastojina skupinastog
gospodarenja u krugovima promjera dvije visine dominantnih stabala
(cea 50 — 60 m);
3. grupimično ili skupinasto gospodarenje vršiti u sastojinama bukve
i jele starosti do 80 godina, a u hrastovim starosti do 100 godina;
4. obnovu sastojina započeti:
— hrastovih uz ophodnju od 140 god. i podmladno razdoblje od 20 godina
u dobi 121 godina na više,
— bukve uz ophodnju 130 god. i podmladno razdoblje od 20 god. u dobi
111 god.,
— u mješovitim sastojinama bukva-jela uz ophodnju 130 god. i podmladno
razdoblje od 30 god. u 101. godini, starosti,
— ostalih četinjača uz uphodnju 100 godina, podmladno razdoblje 10
god. počam od 91. godine starosti,


327




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 34     <-- 34 -->        PDF

03 00
(N
LT)
C S
t ćs
8 äi
DD
U
LT)
o OO
SO $ CS o
O
CO
CO
s O rsi oo
« ö
ON
sO_
i n
TT
3
CS r-in
CS
OO
CS
o"
d
1 B
I "
5 SO
OO
s O
rsi
f
´S I—1
03 § rsi
oi n s
OS
o
8 n i n
o
ü
u
oi
r-s <5\ 8
a ´ ?
B D
—i 03 03 03
5/5 43
3J3fUI
* J>
4)
-a
03
>4<$
3
CQ ´
<_, 03
to >03 Ä
EH g x m
03 >M3
m
o
"5
u >u 03
´S Ol)
03
CO
CO
328




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 35     <-- 35 -->        PDF

S § &


8


I


I
I
rt


J3


M


y


m a ca




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— u panjačama obnovu u pravilu vršiti prirodnim putem uz ophodnju
bukovih od 80 god., hrastovih 100 god., kestenovih 60 god. a grabovih 40 god.
s postepenim prelazom u bukovu ili hrastovu sastojinu. Kolos jeke kestena
i bagrema prevoditi u panjače, a ove prirodnim putem obnoviti u sjemenjače;
5. u koliko prirodna obnova djelomično ne bi uspjela tada u bukove
sastojine unositi smreku, u hrastove i kestenove na mršavim tlima crni
bor, a u grabove panjače na hrastovom staništu unositi hrast (žirom ili biljkama)
a na bukovom staništu smreku;
6. u sastojinama obrasta ispod 0,5, u kojima je već započeta obnova,
obnovu dovršiti prema uspjehu prirodnog naplođenja;
7. uz glavne frekventne puteve, turističke staze te rekracione objekte
sječu ograničiti na slučajne prihode (sušce, zaražena stabla, gromom ili
požarom oštećena stabla koja se ne mogu oporaviti, vjetroizvale i si.);
8. na površinama vrlo strmih terena (nagiba 35 — 40°) radi zaštite tla
od erozije, koristiti samo slučajne prihode, a obnovu sastojine izvršiti u
dužem podmladnom razdoblju prirodnim načinom, stablimičnom ili grupimičnom
sječom.
Šumsko-uzgoini radovi za razdoblje 1977/86. god. planirani su na ukupnoj
površini od 1455,37 ha i to: pošumljivanje 67,80 ha, popunjavanje 71,38
ha, njega sastojina 766,30 ha, čišćenje sastojina 331,05 ha i priprema staništa
218,84 ha.


Gospodarskom osnovom planirana je i gradnja 34 km puteva tako da
bi ovih na kraju razdoblja bilo ukupno 116,7 km odnosno otvorenost šume
od sadanjih 10,3 km/100 ha treba porasti na 14,7 km 1000 ha šume. (U razdoblju
od 1967. do 1976. god. na području Šumarije Zagreb na Medvednici
sagrađeno je 21,90 km cesta s troškom od 6 627 700 dinara nominalne tj.
nevalorizirane vrijednosti).




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 13     <-- 13 -->        PDF

npr. uz potok Bliznec ima s pp 60 cm. U sloju grmlja nalaze se nizinske
vrbe, hudika, trušljika, svib, kupina, hmelj a u prizemnom sloju močvarice
kao npr. Carex brizoides, C. elongata i dr.


Sume lučnjaka s običnim grabom (Carpino betuli — Quercetum roboris)
nalazi se na najnižim terenima uz potoke s naplavinskim tlom. U toj cenozi
javlja se tzv. nitoroflora (bazge, koprive i dr.).


Šuma hrasta kitnjaka s običnim grabom (Querco-Carpinetum) nalazi se
po diluvijalriim brežuljcima i drugim obroncima na dubljim i svježima, ali
ocjeditim, tlima neutralne do slabo kisele reakcije (Ph 6,5 — 7,5). U sloju
drveća uz kitnjak pridolazi i trešnja te, podstojno, obični grab; u sloju
grmlja nalazi se lijeska, evropska kurika i obična kozokrvina, a u prizemnom
sloju, uz ostalo i Anemone nemorosa, Crocus vernus, Primula vulgaris,
Carex silvatica te Asperula odorata. U blizini naselja u prošlosti se
obilno steljarilo, a grab sjekao za odrjev pa je nastupila degradacija tla
te je nestao i grab i stvorila se acidofilna kitnjakova šuma (Ph 4 — 5,5).
Inače šuma hrasta kitnjaka i običnog graba najraširenija je klimazonalna zajednica
na Medvednici te se nalazi od prigorskih do brdskih područja na


SI. 3. U području Sljemena uz cestu kod planinarskog doma »Željez


ničar« gust jelov podmladak ispod starih bukava.


Foto: M. Rukavina, 1979.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 37     <-- 37 -->        PDF

USPOREĐENJE STANJA SASTOJINA PREMA PRVIM
GOSPODARSKIM OSNOVAMA I OSNOVI IZ 1975/76.


Uspoređenje stanja sastojina prema prvim gospodarskim osnovama i
osnovi iz 1975/76. godine moguće je za neke dijelove šume Medvednice.
To su za matični posjed grada Zagreba odnosno dijela medvedničkih šuma
za koji je izrađena osnova 1903. godine (g. j . »Sljeme«) i za dio, kojeg
je vlasnik bio Prvostolni kaptol Zagrebački tj. prema osnovi iz 1911/12. god.
odnosno g. j . »Markuševačka gora«. Za šume ostalih šumoposjeđnika, pa
ni za šume zemljišnih zajednica stariji podaci nisu poznati.


a) Gospodarska jedinica »Sljeme«


Stanje površina po dobnim razredima (I — VII) prikazano je u tabl. 8.


Tabl. 8.


Dob ni razred


Stanje I II III IV V VI VII Svega
god. ha


1903. 6,14 230,61 100,69 100,08 13,4 — — 450,66


1976. 12,25 60,43 9,20 13,84 132,51 211,99 14,01 454,23


*»fc.


Čistina nije bilo ni 1903. ni 1976. god.
Stanje drvne mase 1903. godine iskazano je sa 108 571 m3 (127 m3 po
ha) s prirastom od 4,0 m3/ha, a 1976. sa 165 563 m3 (365 m3 po ha) s prirastom
od 6,2 m°/ha.
Uspoređujći podatke iz navedenih godina vidi se:


— da je ukupna površina šuma veća za 3,57 ha ili za 0,8%, što je zanemarivo
s obzirom na razliku od 73 godine između ovih osnova;
— da je drvna masa porasla za 238 m3/ha ili za 66%, a prirast za
2,2 ms/ha ili za 64%;
— da je mladih sastojina I/II dobnog razreda, 1903. g. previše tj 236,75
ha ili 52´%i ukupne površine, a 1976. god. samo 72,68 ha ili 16%>;
— da su srednjodobne sastojine, III/IV dobnog razreda, bile zastupane
1903. god. sa 200,77 ha ili sa 44%, a 1976. god. sa samo 23,4 ha ili 5% ukupne
površine;
— da su dozrijevajuće i zrele sastojine, V/VII dobnog razreda, 1903. g.
bile zastupane sa samo 13,4 ha ili 4%>, a 1976. god. sa 358,51 ha ili 79°/o ukupne
površine.
Učešće pojedinih vrsta drveća u drvnoj masi bilo je:
1903. g. — bukva 78%, a 1976. g. 69%, dakle manje za 9%
1903. g. — hrast/kesten 10%, a 1976. g. 8%, dakle manje za 2%
1903. g. — jela 12%, a 1976. g. 16%, dakle više za 4%
1903. g. — OTL/ML —, a 1976. g. 7%>, dakle više za 7°/».


331




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Iz ovog upoređenja može se zaključiti da je gospodarenje šumama dijela
gosp. jedinice »Sljeme« u posljednjih 73 god. bilo zadovoljavajuće, jer je
dobna struktura povoljnija u korist starih sastojina, drvna masa veća za
66%, a prirast za 64%..


b) Gospodarska jedinica »Markuševačka gora«


Stanje površina po dobnim razredima (I—VII) prikazano je u tabl. 9.


Tabl. 9.


Dob ni razred


Stanje I II III IV V VI VII Svega
god. ha
1911. 31,39 169,74 166,72 101,02 223,44 162,33 — 854,64
1976. 51,44 80,32 333,97 70,39 185,41 85,06 34,13 840,72


Nadalje, 1911. god. iskazano je 5,41 ha čistina, a 1976. samo 2,78 ha.


Stanje drvne mase 1911/12. godine bilo je 283 228 m3 (327 m3 po ha)
a prirast 2.8 m3/ha, a 1976. god. drvna masa iznosila je 190 452 m3 (226
m3 po ha) a prirast 7,5 m"ha.


Uspoređujući podatke iz navedenih godina vidi se:


— da je ukupno obrasla površina manja za 13,92 ili za 1,6%,, a čistina
je manje za 2,63 ha, koje razlike mogu biti i posljedice nove izmjere
izvršene posljednjih godina;
— da je ukupna drvna zaliha manja za 92.776 m:| ili 32*Vo što je rezultat
znatnih sječa Prvostolnog kaptola iza I svjetskog rata;
— da je prirast znatno povećan tj. od 2,8 m3 po ha povišen na 4,5 m3
po ha ili za 63*/»;
— da je dobna struktura nepovoljnija odnosno da su mlade sastojine
I/II dobnog razreda bile 1911/12. g. zastupane sa 201,13 ha a 1976. g. sa
131,76 ha, te da su sastojine III/IV dobnog razreda 1911/12. g. bile zastupljene
sa 270,74 ha i 1976. g. sa 404,36 ha, a sastojine V/VII dobnog
razreda 1911/12. g. sa 385,77 ha a 1976. g. samo sa 304,60 ha;
— da je učešće pojedinih vrsta drveća bilo — 1911/12. g. — bukva
72%, hrast 5% OTL 3D/0 i jela 20%, a 1976. g. bukva 59"/o, hrast 412%, jela 25"/o. Prema tome, učešće bukve opalo je za 13"/», hrasta za 1%,
OTL povišeno za 9% a jele (smreke) za 5°/o.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 39     <-- 39 -->        PDF

ZAŠTITA PRIRODE NA MEDVEDNICI


Na Medvednici pored zaštite šuma koje se vrše prema odredbama
Zakona o šumama i Zakona o zaštiti od požara i na osnovu tih Zakona
donesenih odredaba postoje i posebne mjere kojima je cilj zaštite prirode
nužne za objekt kakav je Medvednica. Tako je NO grada Zagreba
1061. godine donio Odluk u o utvrđivanju erozionih i bujičnih područja
na užem području grada Zagreba (objavljena u Službenom listu Zagreba
br. 21/1961),* a 1971. god. Rješenje m br. UK/I-04-889/71. izdvo j
e n je središnji dio Medvednice iz lovnog područja. Za taj dio dr inž.


Z. CAR izradio je 1973. god. Osnovu zaštite životinjskog svijeta prema
kojoj je dozvoljen samo sanitarni odstrel divljači. Dakako, da i za Medvednicu
vrijede odredbe o zaštiti flore i faune, koje su zaštičene po Zakonu
o zaštiti prirode na cijelom području Hrvatske. Pored toga, kako
je već naprijed navedeno (str. 324), režimom specijalnog rezervata po odredbama
Zakona o zaštiti prirode zaštićena je šumska vegetacija na površini
985,07 ha. To su specijalni rezervati šumske vegetacije Babji zub
— Ponikve, 2. Mikulić potok — Vrabečka gora, 3. Bliznec — Šumarev
grob, 4. Markovčak — Bistra, 5. Rauchova lugarnica — Desna Trnava, 6.
Pušinjak — Goršćica, 7. Tusti vrh — Kremenjak i 8. Gračec — Lukovica
— Rebar.
1. Rezervat BABJI ZUB — PONIKVE nalazi se u g.j. »Sljeme«, u odjelima
(odsjecima) 52(d-j), 53 i 54 (a-e te j) površine 148,06 ha. To je rezervat
hrasta kitnjaka — as. Querco Carpinetum croaticum H-t i as. Luz.
ulo Quercetum petraea H-t s nešto as. Querco Castanetum croaticum
H-t s pojasom šume bukve — as. Fagetum pannonicum montanum H-t.
Uz osnovne vrste nalaze se pojedinačno i neke termofilne vrste kao
hrast medunac, crni jasen, crni grab, cer, pasđrijen i dr. U rezervatu
nalaze se slikovite stijene s pećinom Babin zub te Partizanskom pećinom
a rubom protječe potok Dragolinec, jedina voda (vrelo) u tom području.
2. Rezervat MIKULIĆ POTOK — VRABEČKA GORA nalazi se također
u g.j. »Sljeme« u odjelima (odsjecima) 42(a—b), 43(d—h), 45(a—d) i
49(a—e) površine 99,93 ha. Ovo je rezervat bukove šume — as. Fagetum
pannonicum montanum H-t s nešto hrasta kitnjaka. U tom rezervatu nalazi
se i planinski božur — Paeonia corailina kao najznačajniji floristički
raritet te jedini veći slap na Medvednici S o p o t.
3. Rezervat BLIZNEC — ŠUMAREV GROB također je u g.j. »Sljeme
« u odjelima (otsjecima) 4(i) i 5—7 površine 173,75 ha. Ovim rezervatom
obuhvaćena je autohtona šuma bukve i jele — as. Abieti Fagetum,
pannonicum Rauš unutar koje se nalaze grupe gorskog javora i običnog
jasena — as. Aceri Fraxinetum exelsioris H-t. Pojedina stabla bukve i jele
promjera su u prsnoj visini do 120 cm i visoke do 40 m. Geološka podloga
su zeleni škriljevci sa stijenom Šumare v gro b i vrelom potoka
Bliznec (u odjelku 6c).
* Tom Odlukom cijeli južni obronak Medvednice, u smislu Zakona o zaštiti
zemljišta od erozije i bujica (čl. 5, st. 2), proglašen je zaštićenim područjem.
Naknadno su take Odluke donijele za sjevernu stranu Općine Donja
Stubica i Zaprešić.
333




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 40     <-- 40 -->        PDF

4. Rezervat MARKOVCAK — BISTRA nalazi se u g.j. »Bistranska gora
« u odjelima (odsjecima) 11—15 te 17b površine 222,26 ha. To je rezervat
na sjevernoj strani Medvednice u slivu potoka Bistra s jednom
livadom zv. Markov travnjak. U ovom rezervatu posebno je značajna
jela, koja tvori i manje čiste sastojine, s dimenzijama stabala prsnog
promjera do 150 cm i visine do 40 m. Takove sastojine imaju drvnu masu
oko 700 m3/ha. U odsjeku 17c jelova sastojina izlučena je kao sjemenska
tj. za proizvodnju jelovog sjemena.
5. Rezervat RAUCHOVA LUGARNICA — DESNA TRNAVA nalazi se
u g.j. »Markuševačka gora« u odjelima (odsjecima) 12(e—f), 13(a—e) i 14b
u površini 101,50 ha. Ovaj rezervat obuhvaća gornji tok potoka Desna
Trnava i, također, rezervat bukovo-jelove šume — as. Abieti Fagetum pannonicum
Rauš unutar koje se nalazi gorski javor i obični jasen — as Aceri
Fraxinetum excelsioris H-t. Osim starih stabala, starosti 80—130 godina,
nalazi se brojni podmladak jele te jele i bukve u stadiju mladika a u
pojedinim dijelovima pretvara se u tipičnu prebornu sastojinu. Omjer
vrsta jela:bukva:ostale listače — 33:66:1.
6. Rezervat PUŠINJAK — GORŠČICA, najistočniji je specijalni rezervat
šumske vegetacije na Medvednici, zauzima odjele (odsjeke) 25 — 27, 34 (a—b)
i 35 e g. j . »Markuševačka gora« površine 185,66 ha. Sjeverozapadni dio rezervata
je bukovo-jelova šuma — as. Abieti Fagetum pannonicum Rauš, a jugoistočni
bukova šuma u koju se naseljava jela — as. Fagetum pannonicum
motanum H-t. Omjer smjese iznosi bukva : jela : ostale listače 70 : 24 : 6. U
ovom rezervatu nalaze se i prastare bukve promjera i do 150 cm (npr. nedaleko
Kaptolske lugarnice). Na krajnjem jugoistoku, u području Glavica-Oštrc,
nalaze se termofilni elementi šume hrasta medunca a posebno alpski jaglac
(Primula auricola), planinski božur (Paeonia corallina), perunika (Iris graminaea
i /. germanica), timoj (Siler trilobius) i dr. a značajan je i s ornitološkog
stanovišta te kao memorijalni spomenik iz NOB-e.
7. Rezervat TUSTI VRH — KREMENJAK nalazi se u g. j . »Markuševačka
gora« u odjelu 2 c i e na površini od 21,20 ha. To je rezervat šume
hrasta kitnjaka (Luzulo — Quercetum petraea) s primjesom bukve starosti
80 — 100 godina na podlozi zelenih škriljevaca.
8. Rezervat GRAĆEC — LUKARICA — REBAR nalazi se na rubu šume
poviše Gračana u g. j . »Sljeme« u odjelima 11a — c i 13 b — m na površini
od 22,41 ha. Geološka podloga je vapnenac na kojem se razvila šuma medunca
i crnog graba (Ostryo-Quercetum pubescentis H-tj u odjelu 11) te
šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena (Querco-castanetum croaticum Ht,
u odj. 13). U medunčevoj šumi nalazi se i dosta termofilnih vrsta kao uskolisna
veprina (Ruscus aculeatus), kaćun (Orchisoinia), alpski ranjenik (Anthylus
alpestris) i dr. pa je to ujedno i botanički rezervat. Posebnu atrakciju
čini litica Lukarica , obrasla termofilnom vegetacijom na vertikalnim
stijenama, s koje se pruža lijep vidik na potok Pustodol i Zagreb.
Kao posebno zaštićeni dijelovi prirode u smislu odredaba Zakona o
zaštiti prirode na Medvednici nalaze se i tri kategorije značajn i krajoli
k (prije rezervat prirodnog predjela). To su: Ponikve i Zelena magi




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 42     <-- 42 -->        PDF

ZAKLJUČAK


Tokom vremena mijenjao se odnos čovjeka prema šumi. Prvotno mu
je služila prvenstveno kao lovište, zatim za opskrbu drvom te kao sklonište,
posebno od napadača počam od najstarijih vremena sve do naših
dana. Prelazom na intenzivniju proizvodnju hrane, poljoprivrednom i stočarstvom,
čovjek krči šume i smanjuje njezinu površinu. Danas je smanjivanje
površina pod šumom svedeno na minimum, jer je krčenje u cilju
drugog načina korišćenja zemljišta vezano uz dozvole i to manje zbog
osiguranja drva a više zbog koristi koje šuma pruža čovjeku svojom opstojnošću
i koje smo nazvali općekorisne funkcije šume. To je njezina
zaštitna uloga na režim voda, kao najznačajnijeg proizvođača kisika (kojeg
u ogromnim količinama troše i motori s unutarnjim sagorijevanjem tj.
automobilski i si.), povoljnim djelovanjem u zdravstvenom pogledu, posebno
u psihičkom, ili, ukratko, kao područje ili mjesto vrlo pogodno
za rekreaciju i odmor.


Kako su šume i gospodarski objekt tj. proizvođač drvne mase koja
se može iskazati ne samo količinski nego i u novčanoj vrijednosti, to se
postavlja i pitanje novčane vrijednosti općekorisnih funkcija šuma. Međutim
takav račun nije jednostavan, a posebno ako se traži novčana vrijednost
kompleksnih općekorisnih vrijednosti (tj. zbroja hidroloških, klimatoloških,
higijensko-zdravstvenih, estetskih). Odnose tih vrijednosti prema
vrijednosti drvne mase koju proizvodi odnosna šuma pokušavali su
odrediti npr. TAMERGADZE (Gruzija) i MANTEL (Njemačka). Za
jedničko je kod oba autora, da vrijednost drvne mase nije dominantna, a
Mantel je postavio omjer 3 : 1 u korist općekorisnih funkcija šuma. Prema
tome vrijednost općekorisnih funkcija jedne konkretne sastojine najmanje
je tri puta veća od vrijednosti drvne mase. Za šume koje su
namijenjene prvenstveno ili isključivo za osiguranje općekoiisnih funkcija, a
takove su i šume na Medvednici, taj je omjer i veći, ako uopće i postoji
mogućnost uspoređivanja. Iskazivanje općekorisnih funkcija šume ima zapravo
svrhu, da se utvrde iznosi, troškova održavanja šume koji se moraju
namiriti izvan prihoda odnosne šume, dakle na teret korisnika općekorisnih
funkcija ili društvene zajednice u cjelini.


Na šume Medvednice kao šume zaštitne i rekreaoione funkcije tj. da
im je prvenstvena vrijednost u njezinim općekorisnim funkcijama, gleda se
već preko stotinu godina. U prvo vrijeme, krajem prošlog i početkom ovog
stoljeća, to se odnosilo na dio šuma koji je bio vlasništvo grada Zagreba.
Međutim, poslije prvog svjetskog rata u javnosti se postavlja zahtjev, da
svi šumovlasnici sa svojim šumama gospodare (iskorišćuju ih) tako, da bude
osigurana i zaštitno-rekreaoiona funkcija. Taj zahtjev počinje se ostvarivati
u punoj mjeri u naše vrijeme, kada se manji dio, i to uglavnom u rubnom
dijelu kompleksa, nalazi u individualnom vlasništvu. U društvenim šumama
stalno se smanjivao etat te danas etat glavnog prihoda iznosi svega 25%>
gospodarskog, dok se pretežni dio etata ostvaruje prethodnim prihodima
tj. sječom uzgojnog karaktera, dakle u cilju poboljšanja sastojina i osiguranja
maksimalnih općekorisnih funkcija šume. Pored toga u toku je postupak,
da Medvednica dobije, u smislu odredaba Zakona o zaštiti prirode,
status parka prirode.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Svi autori se slažu da je prva i najvažnija mjera u cilju jačanja i unapređivanja
opće-korisnih funkcija šuma osnivanje fondova za pošumljavanje,
melioraciju degradiranih šuma i šikara, za njihovo održavanje, njegu
i obnovu, u koje bi pored šumarstva trebalo obavezno unositi odgovarajuća
sredstva i turističko-privredne organizacije, zaštićeni privredni objekti,
zdravstvo, budžeti općina i republike, vodoprivreda, elektroprivreda,
poljoprivreda i dr. — dakle svi koji direktno ili indirektno imaju koristi
od šuma. Ovi fondovi formirali bi se na nivou općina, regija i republike
već prema stvarnoj potrebi pojedinih područja, a da bi u smislu čl. 1—3.
Zakona o šumama »šume postale dobro od općeg interesa i uživale posebnu
društvenu zaštitu«, jer to danas — šumarske organizacije, koje gospodare
tim šumama kao privredne organizacije iz vlastitih sredstava ni u
kom slučaju ne mogu izvršavati.


LITERATURA


1.
Anić, M.: Pitomi kesten u Zagrebačkoj gori (dizertacija), Glasnik za šumske
pokuse br. 7, Zagreb 1940.
2.
Anić, M.: Smjernice za uzgojni tretman šumskih sastojina Medvednice na
bazi fitocenoloških elemenata, ekspertiza, 1963. god.
3.
B ado vi nac, Z.: Uvod u problematiku zelenih površina, ekspertiza, 1963.
god.
4.
B a d o v i n a c, Z.: Medvednica u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, Priroda,
1969, br. 4.
5.
Car, Z.: Osnova zaštite životinjskog svijeta u Izletištu Medvednica, ekspertiza,
1973. god.
6.
Ernv , R.: Gospodarska osnova za g.j. »Sljeme«, Šumarski list, 1908, br. 6 i
1910. br. 10.
7.
Ettinger , J.: Budućnost šuma Zagrebačke gore, Šumarski list, 1886, br. 2.
8.
G u š i ć, B.: Medvednica, Planinarski vodič Zagreb, 1924.
9.
Gušić , B.: Zaštita prirode Medvednice, Naše planine, 1972. br. 9—10.
10.
Kern , A.: Osvrt na Ernv-ovu gospodarsku osnovu za g.j. »Sljeme«, Šumarski
list. 1909, br. 5.
11.
K e v o, R.: Zaštita šuma i izlučivanje rezervata, Ekspertiza, 1963. god.
12.
Kirigin , B.: Prikaz klimatskih prilika Medvednice za period 1946—1959.
god., Meteorološki zavod Hrvatske, 1963.
13.
Klepac , D.: Smjernice o estetskom i rekreativnom uređenju Medvednice,
ekspertiza, 1963. god.
14.
Klepac , D.: Smjernice o estetskom i rekreativnom uređenju šuma Medvednice,
Šumarski list. 1940, br. 1—2.
15.
Maj e r, D.: Osnova gospodarenja sa sumama Medvednice /a razdoblje
1956—1976. godine, Sekcija za uređivanje šuma Zagreb,
16.
Ma r kov i ć, S.: Medvednica kao rekreativno područje Zagreba, Biro za
turističko-ugostiteljsku izgradnju u Zagrebu.
17.
N e n a d i ć, Đ.: Gospodarska osnova g.j. »Markuševačka gora«, dovršeno 1911´
12. god.
18.
Poljak , Ž.: Planine Hrvatske, planinarsko-turistički vodič, Zagreb. 1974.
19.
Raus , Đ.: Prostorni plan Zagrebačke "regije — fitoccnološke osobine, Zagreb,
1973.
20.
Strin e ka, M.: Uspinjanje jele u Zagrebačkoj gori i njena staništa, Šumarski
list, 1929, br. 8.


ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 44     <-- 44 -->        PDF

21.
Š afar, J.: Osnovne smjernice uzgoja i obnove sastojina u šumama Medvednice,
ekspertiza, 1963. igod.
22.
Odluk e NO grada Zagreba: o proglašenju Medvednice park-šumom, Službeni
glasnik NO Zagreba, 1954, br. 9.
— o proglašenju Medvednice izletištem, SI. gl., 1963, br. 8.
—´ o utvrđivanju erozionih područja, SI. gl., 1961, br. 21.
23.
Prijedlog Konzervatorskog zavoda Hrvatske o proglašenju Medvednice nacionalnim
parkom iz 1950.
24.
Rješenje Zavoda za zaštitu prirode SR Hrvatske o proglašenju šumskih predjela
rezervatima iz 1963.
25.
Tla gornje Posavine i Pedološka karta Zagreb, Institut za pedologiju i tehnologiju
tla u Zagrebu.
THE MEDVEDNICA WOODS AS THE RECREATION CENTRE OF ZAGREB


Summary


Zagreb is situated at southern of mountain Medvednica. Ms outskirts
are the direct connection with Medvedenica, which appears as the natural choice
for leasure and recreation centre of its citizens. Medvednica is overgrown with
woods and in this article the author is giving data on these forests. The widest
distributed species of Medvednica is beech (Fagus silvatica L.). Amongst other
foliacelous trees there is the sessile oak (Quercus petrae Liebl.), lungwort oak (Quercus
pubescens Wild.), hornbeam (Carpinus betulus L.), sweet chestnut (Castanea
sativa MILL), common ash (Fraxinus excelsior (L.) and common maple (Acer Pleudoplatanus
L.). Amongst the conifers there is the white fir (Abies alba Mill.) The forests
of Medvednica have been having the status of park-forest for over 30 wears
now. Cutting has been decreased and the mass of wood has increased by aproximately
30°/o. This mass amounts to over 700 m3, per ha with a portion of fir trees.
There are several special forests reservations and Medvednica protected by the
Nature Protection Law (page 333), along with several protected species of plants,
geological forms and so on. In 1980 the 22,826 ha of Medvednica has been declared
for the »park of nature«.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 41     <-- 41 -->        PDF

strala na zapadnom dijelu (nastavno na rezervat šumske vegetacije Babji
zub — Ponikve) i Lipa — Rog na istočnom dijelu (sva tri na južnoj strani
Medvednice).


Medvednica obiluje i geomorfološkim oblicima — spomenicima prirode.
Tako je registrirano 11 izoliranih stijena, i 40 speleoloških objekata od kojih
je najveća pećina Veternica (do sada je istraženo ukupno 5300 m kanala,
od čega dužina glavnog iznosi 1 510 m). U spomenike prirode ubrajaju se
i 4 vrela (među kojima i poznati Kraljičin zdenac) te slap Sopot.


Pod posebnom zaštitom na Medvednici su i biljke, koje su zaštićene i
na ostalim dijelovima SR Hrvatske. To su: božikovina, širokolisna veprina,
lovorasti likovac, obična tisa, alpski jaglac, kavkasti divokozjak, planinski
božur, crveni i kranjski liljan. Pored ovih služba zaštite prirode radi na
posebnoj zaštiti i niza drugi biljaka, posebno prizemnica.


Ss. 6. Uređenje podsljemenskih potoka početo je početkom ovog stoljeća.
Zadržane vode između pregrada ili »spora«, kako ih nazivaju Šestinčani,
korišćene su za kupanje i za pranje rublja i to ne samo vlastitog nego igrađana Zagreba sve do drugog svjetskog rata (Šestinske pralje).