DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 45     <-- 45 -->        PDF

SUM. LIST 104:339, 1980.


PRIRODNA NALAZIŠTA JELE (ABIES ALBA MILL.) NA PLANINI
JABLANI« U MAKEDONIJI


Mate GOGOSKI, dipl. inž. šum.


STRUGA


SAŽETAK. Kako autor u literaturi nije pronašao zabilježenopostojanje obične jele (Abies alba Mill.) na planini Jablanici (naalbansko-makedonskoj granici), istražio njezino rasprostranjen jei rezultate tih istraživanja saopćuje u ovom radu.


UVOD


Planina Jablanica nalazi se u zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka
i dio je Šarsko-pindskog planinskog sustava, a između 41 i 42° sjeverne
geografske širine te 20 i 21« istočne geografske dužine. S istočne strane
obronci joj dopiru do Ohridskog jezera i rijeke Crni Drim, a sa zapadne
do dolina albanskih rijeka Mat i Shkumbi; najviši grebeni su i državna
granica između Albanije i Jugoslavije. Najviši vrhovi dopiru do nadmorske
visine od 2257 odnosno 2261 m. Kako su prema zapadu planinske kose ispod
1800 met. (najviši vrh dosiže 1830 m), to na njezinu klimu utječe ni stotinu
kilometara udaljeno Jadransko more (koje se za lijepa vremena može
i vidjeti s vrhova Jablanice).


Postojanje jele na planini Jablanica u Makedoniji nije registrirano u
literaturi, pa ni po H. EHM-u (1967). Tome je vjerojatno razlog, što se
i danas nalazi samo na nekoliko lokaliteta i to mlađih stabala, odnosno
ne starijih od 60 godina. To su zapravo samo ostaci nekadanjih sastojina,
bilo čistih bilo mješovitih, jele. Prema mojim istraživanjima prije je bilo
znatno više četinjača u tim šumama tj. ne samo jele, nego i borova (crnog,
običnog i molike). To dokazuju pronađeni ostaci starih kuća u selima
Jablanici i Lakajci vi području Jablanice te selima Labuština i Borovec.
Skromne materijalne mogućnosti stanovnika u prošlosti kao i pomanjkanje
puteva prema svijetu upućuju na to, da je jelova građa sječena »poviše«
kuća tj. u planini Jablanica. Osnovno zanimanje stanovništva bilo je stočarstvo,
pa se za osiguranje paše, kao i za obradive površine, šume palile
a od paleža više je stradala jela nego bukva, koja se tokom vremena ne
samo obnovila nego i proširila. Od požara pošteđena stabla, a to su bila
ona jačih dimenzija, posječena su i iskorištena kao građevno drvo. U današnje
vrijeme možemo utvrditi, da se jela prirodno obnavlja i širi bilo
kao čiste grupe i sastojine bilo u zajednici s bukvom.


339




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Na jugoslavenskom dijelu planine Jablanice pronašao sam jelu na
6 mjesta. Nalazišta su na raznim nadmorskim visinama i geološkoj podlozi
a također su i stabla razne starosti i uzrasta. Na jednom nalazištu samo
je jedno jelovo stablo, na dva jela čini grupu, a na ostala tri nalaza se
u sastojim s bukvom. Jela se nalazi na nadmorskoj visini između 1100 i 2000
met., pretežno u području asocijacije Fagetum montanum abietosum a
samo se jedno nalazli u području as. Fagetum subalpinum abietosum. Po
šumskogospodarskoj podjeli šuma dva su nalazišta u gospodarskoj jedinici
»Jablanica — Ćafastan«, a 4 u g. j . »Jablanica«.


SI. 1. Jelova stabla na mjestu »Sta livada« u odsjeku 3b na granici
s odsjekom 4b g. j. »Jablanica«.


(Original)


1. Lokalitet »TRI ŠILJKA« nalazi se u neposrednoj blizini granice
s Albanijom, u odsjeku 14b gospodarske jedinice »Jablanica — Ćafasan«,
na nadmorskoj visini oko 1600 m. Tu se nalazi samo jedno stablo jele|


ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 47     <-- 47 -->        PDF

pp oko 25 cm, visoko 14 met. i staro preko 50 god. i to u bukovoj sastojim
koja se prevodi iz miške u srednju šumu. Geološka podloga je vapnenac,
ekspozicija sjevero-istočna. Boja iglica bila je žutozelena a grane pokrivene
lišajevima i mahovinama. Donji dio debla oštećen je od divljih
svinja i od ljudi (stablo se nalazi uz put Ćafastan — Tri šiljka.) Uroda
sjemena (češera) nije bilo.


SI. 2. Jelova stabla u odsjeku 3b g. j. »Jablanica« na laviništu.
(Original)


2. Lokalitet »SKALA« nalazi se ispod najvišeg vrha Jablanice — Crnog
kamena nadmorske visine 2257 m a u odsjeku 35 v Gospodarske jedinice
»Jablanica — Ćafastan« i iznad varošice Vevčani. To je subalpski pojas
bukve nadmorske visine 1900 do 2000 m i bukva je u višim položajima
sitnogrmasta, a samo u nižim ima i stabala. Teren, geološke podloge đačka,
gotovo je nepristupačan s okomitim liticama presječen potokom. Ovdje
se jela nalaza u grupama. Prirast, kao posljedica staništa, je mali i stabla


ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 48     <-- 48 -->        PDF

su dosta zakržljala; rode sjemenom i postoji podmladak, dakle obnavlja se
i proširuje prirodnim putem.


3. Lokalitet »STA LIVADA« nalazi se u odsjeku 3b gospodarske jedinice
»Jablamca«. Nalazi se na nadmorskoj visini između 1300 i 1700 m na
stranama potočne (riječne) doline. Geološka podloga dijelom je dijabaz
a dijelom vapnenac, mjestimično teren je bio oštećen snježnim lavinama.
Ekspozicija je od sjeverozapadne do istočne. Jela s nalazi u sastojinama
s bukvom, ah i na laviništima u čistim grupama. Sklop je redovno vrlo gust,
a stabla dobro li pravilno razvijena.
°va(j lokalitet nalazi se u području as. Fagetum montanum Ehm
1965. Starost stabala procijenio sam 1976. god. iznad 60 godina. Većina
stabala dobro su razvijena s dobrim visinskim i debljinskiim prirastom,
visoka su i preko 17 met. te nadvisuju bukova stabla, prsnog promjera
od 25 cm naviše. No ima i stabala, slabog prirasta s već cilindričnim izgledom.
Dobro razvijena stabla rode sjemenom i padine rijeke pokrivene su
jelovim mladikom dobrog kvaliteta i dosta gustog sklopa, dakle prirodno
pomlađivanje je osigurano.


SI. 3. Grupa stabala jele u odsjeku 4b g. j . »Jablanica«
(Original)


S lijeve strane rijeke na vapnencu koji mjestimično izbija na površinu
a preko kojeg je prešla lavina također se jela nalazi u čistim grupama ili
u smjesi s bukvom. Visina stabala je oko 3,5 m, dobrog piramidalnog habitusa.


U odsjeku 4b, koji graniči s 3. odjelom, također se nalazi jeUa kao
pojedinačna stabla i kao grupe stabala. Stanište je lošije od onog u odsjeku
3b pa su stabla lošija. Međutim na mjestima otvorenijeg sklopa
stabla jele su bolja, rode sjemenom, osiguravaju prirodnu reprodukciju kao
i širenje ove vrste.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 49     <-- 49 -->        PDF

4. Lokalitet u odsjeku 6a g. j . »Jablanica« nalazi se na nadmorskoj
visini između 1300 (inklinacije) terena, koja iznosi 45 — 50°. Izloženost terena je
sjeverna i sjevernozapadno, a geološka podloga dijabaz i vapnenac siromašan
s humusom. Jela se javlja u grupama unutar gorske bukove šume,
a u susjednom petom odjelu u manjiim sastojinama u smjesi s bukvom.
Starost iznosi oko 50 godina. U donjim dijelovima odsjeka jelova stabla su
dobra, dok u gornjim slaba i nisu viša od 4 m.
5. Lokaliteti u odjelima 12a i 15. g. j . »Jablamice« nalaze se na nadmorskoj
visini iznad 1400 m. Staništa su zapadne i sjeverozapadne ekspozicije
i na strmom terenu. U odsjeku 12a jela se nalazi u grupama, starost
je liznad 40 god., a visina stabala premašuje 10 m. Urod sjemena nije
primjećen, a nema ni podmlatka.
U 15. odjelu stabla su slabo razvijena i s malim prirastom, jer se
nalaze pod jakom zasjenom.


ZAKLJUČAK


Postojanje jele na planini Jablanici do sada nije zabilježeno u literaturi.
Vjerojatno stoga, što se nalazu u teško pristupačnim dijelovima ove
planine te što su danas još sve mlada ili mlađa stabla pa su i u nedavnoj
prošlosti bila teško uočljiva to više što se pretežno nalaze unutar bukovih
sastojina. Za razliku od crnog bora (lit. 4) jela se nalazi u večiim površinama
na više lokaliteta na staništima nadmorske visine između 1300 i
2000 m, na vapnenačkoj podlozi ilii na podlozi dijabaza i dacita. Nalazi
se na svim ekspozicijama osim na južnoj (JI, J, JZ). Uzrast i prirast stabala
ovisi o bonitetu staništa. Na nekim lokalitetima rode sjemenom i na
tima ima i podmlatka razne starosti, dakle je ii vrsta budućnosti za ovo
područje.


LITERATURA


1.
Debazac , E. F.: Priručnik o četinarima, Beograd, 1967.
2.
E m, H.: Pregled na dendroflorata na Makedonija, Skopje, 1967.
3.
Em, H.: Vegetacijski istražuvanja i šumarskata praktika, Šumarski pregled,
Skopje, 1975, br. 1—2.
4.
Gogo ski, M.: Nalazišta crnog bora (Pinus nigra Arn.) na planini Jablanici,
Šumarski list, 1978, br. 4—5.
NATURAL FINDS OF FIR (Abies Alba Mill.) ON JABLANICA MOUNTAIN
IN MACEDONIA


Summary


The existence of fir on part of Jablanica belonging to Yugoslavia, the o-ther
part being in Albania, has not been so far mentioned in literature — according
to the author. He therefore made a survey of the area in 1975 and 1976 thus


343




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 50     <-- 50 -->        PDF

finding fir on six localities. It has been found on heights of 1300 and 2000 m above
the sea-leler and on grounds of different geological composition. From the phytocel´lular
point of view this area belongs to Fagetum montanum Ehm 1965. One
locality (Tri šiljka) is characterized by one single fir tree, wherreas other localities
have them in groups of the same kind or together with beeches. Most trees
bear believes that fir existed on Jablanica in the past, but it was destroyed by
wood-cutting and fire (in order to free space for pastures).


(Rukopis primljen juna 1978. god.)


OBJAVLJENO JE U ŠUMARSKOM LISTU


Šumarski list 1934. godine sadrži obilan materijal o šumarstvu Makedonije i
to u br. 4—6, 10. i 12.


Br. 4—6 na 184 stranice donosi 25 radova, jer je to »SPOMENICA izdana povodom
dvadeset-godišnjice šumarstva Južne Srbije«. Najveći broj radova odnosi se
na pošumljavanje (8), manji broj na iskorišćivanje (5), a obrađeno je i uređivanje
šuma, uređenje bujica, ograničavanje šuma te »Ugovor o prodaji šume Lopušnik«
(na ograncima planine Bistre između Lazarpolja i Kičeva). Od pošumljavanja opisani
su uspjesi pokusnog polja »Zajčev rid« (kod sela Zlokućana nedaleko Skopja),
kod Kičeva (»Krušino« i »Krasta-Ilinica«) i druga.


U br. 10. i 12. nalazi se prikaz Drag. S. Pe tro vica »O šumskom drveću u
Južnoj Srbiji« i to u br. 10. četinjače, a u br. 12. listače. »Ta opažanja potiču uglavnom
od putovanja (1928. i 1929. god.) sa g. Hansom Emom, sada savetnikom
Direkcije šuma u Skoplju, u komisiji za proučavanje J. Srbije, ali također od drugih
putovanja« (str. 457). Zapravo je obrađeno rasprostranjenje vrsta (stablašica i
grmašica) ne samo na području SR Makedonije nego i SAP Kosovo te dijelova SR
Crne Gore (od Plava do Plevalja) i SR Srbije (potez Novi Pazar — Priboj). Petrović
navodi i narodna imena, koja su različita u pojedinim krajevima, pa jelu naziva:
ju: m u r o m u Berovu, čamom (turska riječ) u Belasici (Strumica) i je li kom
(u Selcu pod Sarom), a njene šišarice, kao i drugih četinara, k u ž 1 j i k o m (str.
460).