DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 45 <-- 45 --> PDF |
SUM. LIST 104:339, 1980. PRIRODNA NALAZIŠTA JELE (ABIES ALBA MILL.) NA PLANINI JABLANI« U MAKEDONIJI Mate GOGOSKI, dipl. inž. šum. STRUGA SAŽETAK. Kako autor u literaturi nije pronašao zabilježenopostojanje obične jele (Abies alba Mill.) na planini Jablanici (naalbansko-makedonskoj granici), istražio njezino rasprostranjen jei rezultate tih istraživanja saopćuje u ovom radu. UVOD Planina Jablanica nalazi se u zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka i dio je Šarsko-pindskog planinskog sustava, a između 41 i 42° sjeverne geografske širine te 20 i 21« istočne geografske dužine. S istočne strane obronci joj dopiru do Ohridskog jezera i rijeke Crni Drim, a sa zapadne do dolina albanskih rijeka Mat i Shkumbi; najviši grebeni su i državna granica između Albanije i Jugoslavije. Najviši vrhovi dopiru do nadmorske visine od 2257 odnosno 2261 m. Kako su prema zapadu planinske kose ispod 1800 met. (najviši vrh dosiže 1830 m), to na njezinu klimu utječe ni stotinu kilometara udaljeno Jadransko more (koje se za lijepa vremena može i vidjeti s vrhova Jablanice). Postojanje jele na planini Jablanica u Makedoniji nije registrirano u literaturi, pa ni po H. EHM-u (1967). Tome je vjerojatno razlog, što se i danas nalazi samo na nekoliko lokaliteta i to mlađih stabala, odnosno ne starijih od 60 godina. To su zapravo samo ostaci nekadanjih sastojina, bilo čistih bilo mješovitih, jele. Prema mojim istraživanjima prije je bilo znatno više četinjača u tim šumama tj. ne samo jele, nego i borova (crnog, običnog i molike). To dokazuju pronađeni ostaci starih kuća u selima Jablanici i Lakajci vi području Jablanice te selima Labuština i Borovec. Skromne materijalne mogućnosti stanovnika u prošlosti kao i pomanjkanje puteva prema svijetu upućuju na to, da je jelova građa sječena »poviše« kuća tj. u planini Jablanica. Osnovno zanimanje stanovništva bilo je stočarstvo, pa se za osiguranje paše, kao i za obradive površine, šume palile a od paleža više je stradala jela nego bukva, koja se tokom vremena ne samo obnovila nego i proširila. Od požara pošteđena stabla, a to su bila ona jačih dimenzija, posječena su i iskorištena kao građevno drvo. U današnje vrijeme možemo utvrditi, da se jela prirodno obnavlja i širi bilo kao čiste grupe i sastojine bilo u zajednici s bukvom. 339 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Na jugoslavenskom dijelu planine Jablanice pronašao sam jelu na 6 mjesta. Nalazišta su na raznim nadmorskim visinama i geološkoj podlozi a također su i stabla razne starosti i uzrasta. Na jednom nalazištu samo je jedno jelovo stablo, na dva jela čini grupu, a na ostala tri nalaza se u sastojim s bukvom. Jela se nalazi na nadmorskoj visini između 1100 i 2000 met., pretežno u području asocijacije Fagetum montanum abietosum a samo se jedno nalazli u području as. Fagetum subalpinum abietosum. Po šumskogospodarskoj podjeli šuma dva su nalazišta u gospodarskoj jedinici »Jablanica — Ćafastan«, a 4 u g. j . »Jablanica«. SI. 1. Jelova stabla na mjestu »Sta livada« u odsjeku 3b na granici s odsjekom 4b g. j. »Jablanica«. (Original) 1. Lokalitet »TRI ŠILJKA« nalazi se u neposrednoj blizini granice s Albanijom, u odsjeku 14b gospodarske jedinice »Jablanica — Ćafasan«, na nadmorskoj visini oko 1600 m. Tu se nalazi samo jedno stablo jele| |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 47 <-- 47 --> PDF |
pp oko 25 cm, visoko 14 met. i staro preko 50 god. i to u bukovoj sastojim koja se prevodi iz miške u srednju šumu. Geološka podloga je vapnenac, ekspozicija sjevero-istočna. Boja iglica bila je žutozelena a grane pokrivene lišajevima i mahovinama. Donji dio debla oštećen je od divljih svinja i od ljudi (stablo se nalazi uz put Ćafastan — Tri šiljka.) Uroda sjemena (češera) nije bilo. SI. 2. Jelova stabla u odsjeku 3b g. j. »Jablanica« na laviništu. (Original) 2. Lokalitet »SKALA« nalazi se ispod najvišeg vrha Jablanice — Crnog kamena nadmorske visine 2257 m a u odsjeku 35 v Gospodarske jedinice »Jablanica — Ćafastan« i iznad varošice Vevčani. To je subalpski pojas bukve nadmorske visine 1900 do 2000 m i bukva je u višim položajima sitnogrmasta, a samo u nižim ima i stabala. Teren, geološke podloge đačka, gotovo je nepristupačan s okomitim liticama presječen potokom. Ovdje se jela nalaza u grupama. Prirast, kao posljedica staništa, je mali i stabla |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 48 <-- 48 --> PDF |
su dosta zakržljala; rode sjemenom i postoji podmladak, dakle obnavlja se i proširuje prirodnim putem. 3. Lokalitet »STA LIVADA« nalazi se u odsjeku 3b gospodarske jedinice »Jablamca«. Nalazi se na nadmorskoj visini između 1300 i 1700 m na stranama potočne (riječne) doline. Geološka podloga dijelom je dijabaz a dijelom vapnenac, mjestimično teren je bio oštećen snježnim lavinama. Ekspozicija je od sjeverozapadne do istočne. Jela s nalazi u sastojinama s bukvom, ah i na laviništima u čistim grupama. Sklop je redovno vrlo gust, a stabla dobro li pravilno razvijena. °va(j lokalitet nalazi se u području as. Fagetum montanum Ehm 1965. Starost stabala procijenio sam 1976. god. iznad 60 godina. Većina stabala dobro su razvijena s dobrim visinskim i debljinskiim prirastom, visoka su i preko 17 met. te nadvisuju bukova stabla, prsnog promjera od 25 cm naviše. No ima i stabala, slabog prirasta s već cilindričnim izgledom. Dobro razvijena stabla rode sjemenom i padine rijeke pokrivene su jelovim mladikom dobrog kvaliteta i dosta gustog sklopa, dakle prirodno pomlađivanje je osigurano. SI. 3. Grupa stabala jele u odsjeku 4b g. j . »Jablanica« (Original) S lijeve strane rijeke na vapnencu koji mjestimično izbija na površinu a preko kojeg je prešla lavina također se jela nalazi u čistim grupama ili u smjesi s bukvom. Visina stabala je oko 3,5 m, dobrog piramidalnog habitusa. U odsjeku 4b, koji graniči s 3. odjelom, također se nalazi jeUa kao pojedinačna stabla i kao grupe stabala. Stanište je lošije od onog u odsjeku 3b pa su stabla lošija. Međutim na mjestima otvorenijeg sklopa stabla jele su bolja, rode sjemenom, osiguravaju prirodnu reprodukciju kao i širenje ove vrste. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 49 <-- 49 --> PDF |
4. Lokalitet u odsjeku 6a g. j . »Jablanica« nalazi se na nadmorskoj visini između 1300 (inklinacije) terena, koja iznosi 45 — 50°. Izloženost terena je sjeverna i sjevernozapadno, a geološka podloga dijabaz i vapnenac siromašan s humusom. Jela se javlja u grupama unutar gorske bukove šume, a u susjednom petom odjelu u manjiim sastojinama u smjesi s bukvom. Starost iznosi oko 50 godina. U donjim dijelovima odsjeka jelova stabla su dobra, dok u gornjim slaba i nisu viša od 4 m. 5. Lokaliteti u odjelima 12a i 15. g. j . »Jablamice« nalaze se na nadmorskoj visini iznad 1400 m. Staništa su zapadne i sjeverozapadne ekspozicije i na strmom terenu. U odsjeku 12a jela se nalazi u grupama, starost je liznad 40 god., a visina stabala premašuje 10 m. Urod sjemena nije primjećen, a nema ni podmlatka. U 15. odjelu stabla su slabo razvijena i s malim prirastom, jer se nalaze pod jakom zasjenom. ZAKLJUČAK Postojanje jele na planini Jablanici do sada nije zabilježeno u literaturi. Vjerojatno stoga, što se nalazu u teško pristupačnim dijelovima ove planine te što su danas još sve mlada ili mlađa stabla pa su i u nedavnoj prošlosti bila teško uočljiva to više što se pretežno nalaze unutar bukovih sastojina. Za razliku od crnog bora (lit. 4) jela se nalazi u večiim površinama na više lokaliteta na staništima nadmorske visine između 1300 i 2000 m, na vapnenačkoj podlozi ilii na podlozi dijabaza i dacita. Nalazi se na svim ekspozicijama osim na južnoj (JI, J, JZ). Uzrast i prirast stabala ovisi o bonitetu staništa. Na nekim lokalitetima rode sjemenom i na tima ima i podmlatka razne starosti, dakle je ii vrsta budućnosti za ovo područje. LITERATURA 1. Debazac , E. F.: Priručnik o četinarima, Beograd, 1967. 2. E m, H.: Pregled na dendroflorata na Makedonija, Skopje, 1967. 3. Em, H.: Vegetacijski istražuvanja i šumarskata praktika, Šumarski pregled, Skopje, 1975, br. 1—2. 4. Gogo ski, M.: Nalazišta crnog bora (Pinus nigra Arn.) na planini Jablanici, Šumarski list, 1978, br. 4—5. NATURAL FINDS OF FIR (Abies Alba Mill.) ON JABLANICA MOUNTAIN IN MACEDONIA Summary The existence of fir on part of Jablanica belonging to Yugoslavia, the o-ther part being in Albania, has not been so far mentioned in literature — according to the author. He therefore made a survey of the area in 1975 and 1976 thus 343 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 50 <-- 50 --> PDF |
finding fir on six localities. It has been found on heights of 1300 and 2000 m above the sea-leler and on grounds of different geological composition. From the phytocel´lular point of view this area belongs to Fagetum montanum Ehm 1965. One locality (Tri šiljka) is characterized by one single fir tree, wherreas other localities have them in groups of the same kind or together with beeches. Most trees bear believes that fir existed on Jablanica in the past, but it was destroyed by wood-cutting and fire (in order to free space for pastures). (Rukopis primljen juna 1978. god.) OBJAVLJENO JE U ŠUMARSKOM LISTU Šumarski list 1934. godine sadrži obilan materijal o šumarstvu Makedonije i to u br. 4—6, 10. i 12. Br. 4—6 na 184 stranice donosi 25 radova, jer je to »SPOMENICA izdana povodom dvadeset-godišnjice šumarstva Južne Srbije«. Najveći broj radova odnosi se na pošumljavanje (8), manji broj na iskorišćivanje (5), a obrađeno je i uređivanje šuma, uređenje bujica, ograničavanje šuma te »Ugovor o prodaji šume Lopušnik« (na ograncima planine Bistre između Lazarpolja i Kičeva). Od pošumljavanja opisani su uspjesi pokusnog polja »Zajčev rid« (kod sela Zlokućana nedaleko Skopja), kod Kičeva (»Krušino« i »Krasta-Ilinica«) i druga. U br. 10. i 12. nalazi se prikaz Drag. S. Pe tro vica »O šumskom drveću u Južnoj Srbiji« i to u br. 10. četinjače, a u br. 12. listače. »Ta opažanja potiču uglavnom od putovanja (1928. i 1929. god.) sa g. Hansom Emom, sada savetnikom Direkcije šuma u Skoplju, u komisiji za proučavanje J. Srbije, ali također od drugih putovanja« (str. 457). Zapravo je obrađeno rasprostranjenje vrsta (stablašica i grmašica) ne samo na području SR Makedonije nego i SAP Kosovo te dijelova SR Crne Gore (od Plava do Plevalja) i SR Srbije (potez Novi Pazar — Priboj). Petrović navodi i narodna imena, koja su različita u pojedinim krajevima, pa jelu naziva: ju: m u r o m u Berovu, čamom (turska riječ) u Belasici (Strumica) i je li kom (u Selcu pod Sarom), a njene šišarice, kao i drugih četinara, k u ž 1 j i k o m (str. 460). |