DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 45 <-- 45 --> PDF |
SUM. LIST 104:339, 1980. PRIRODNA NALAZIŠTA JELE (ABIES ALBA MILL.) NA PLANINI JABLANI« U MAKEDONIJI Mate GOGOSKI, dipl. inž. šum. STRUGA SAŽETAK. Kako autor u literaturi nije pronašao zabilježenopostojanje obične jele (Abies alba Mill.) na planini Jablanici (naalbansko-makedonskoj granici), istražio njezino rasprostranjen jei rezultate tih istraživanja saopćuje u ovom radu. UVOD Planina Jablanica nalazi se u zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka i dio je Šarsko-pindskog planinskog sustava, a između 41 i 42° sjeverne geografske širine te 20 i 21« istočne geografske dužine. S istočne strane obronci joj dopiru do Ohridskog jezera i rijeke Crni Drim, a sa zapadne do dolina albanskih rijeka Mat i Shkumbi; najviši grebeni su i državna granica između Albanije i Jugoslavije. Najviši vrhovi dopiru do nadmorske visine od 2257 odnosno 2261 m. Kako su prema zapadu planinske kose ispod 1800 met. (najviši vrh dosiže 1830 m), to na njezinu klimu utječe ni stotinu kilometara udaljeno Jadransko more (koje se za lijepa vremena može i vidjeti s vrhova Jablanice). Postojanje jele na planini Jablanica u Makedoniji nije registrirano u literaturi, pa ni po H. EHM-u (1967). Tome je vjerojatno razlog, što se i danas nalazi samo na nekoliko lokaliteta i to mlađih stabala, odnosno ne starijih od 60 godina. To su zapravo samo ostaci nekadanjih sastojina, bilo čistih bilo mješovitih, jele. Prema mojim istraživanjima prije je bilo znatno više četinjača u tim šumama tj. ne samo jele, nego i borova (crnog, običnog i molike). To dokazuju pronađeni ostaci starih kuća u selima Jablanici i Lakajci vi području Jablanice te selima Labuština i Borovec. Skromne materijalne mogućnosti stanovnika u prošlosti kao i pomanjkanje puteva prema svijetu upućuju na to, da je jelova građa sječena »poviše« kuća tj. u planini Jablanica. Osnovno zanimanje stanovništva bilo je stočarstvo, pa se za osiguranje paše, kao i za obradive površine, šume palile a od paleža više je stradala jela nego bukva, koja se tokom vremena ne samo obnovila nego i proširila. Od požara pošteđena stabla, a to su bila ona jačih dimenzija, posječena su i iskorištena kao građevno drvo. U današnje vrijeme možemo utvrditi, da se jela prirodno obnavlja i širi bilo kao čiste grupe i sastojine bilo u zajednici s bukvom. 339 |