DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 27     <-- 27 -->        PDF

i izraditi novu gospodarsku osnovu. Pored toga, uz stručnu upravu treba
osnovati poseban »kuratorij« u sastavu šumarskih specijalista za park
šume te predstavnika šumarskog fakulteta i planinarskog udruženja«.


Prof. NENADIĆ: predlaže tretiranje šuma na 2 tipa: privredno-gospodarske
šume s osnovnim ciljem gospodarenja »u što kraćem vremenu polučiti
što veći financijski efekat« i park-šume sa ciljem iskorištavanja indirektnih
koristi šuma od općeg javnog interesa, te predlaže »da se cio
posjed grada Zagreba proglasi zaštitnim parkom sa konzervativnim prebornim
gospodarenjem«.


Na osnovi citiranih mišljenja i prijedloga najpoznatijih šumarskih stručnjaka
— Skupština gradskog zastupstva od 7. 11. 1932. god. u čl. 262. zaključuje:


— da se u gradskim šumama napusti dosadanje čisto ekonomsko gospodarenje
na bazi oplodne sječe i zavede konzerativno preborno gospododarenje
kao u zaštitnoj parkJšumi;
— da se za cijelu gradsku šumu ima izraditi jedan jedinstveni program
rada;


— da se do sastava privrednog programa propisani etat ima sniziti na
najniži mogući obim imajući u vidu postepen prelaz s oplodne na prebornu
sječu;
— da se cijela šuma ima proglasiti stalno zaštitnom prema čl. 18
Zakona o šumama iz 1929. god.
Za takav način gospodarenja šumom ima se izraditi privredni program
u smislu st. 2 § 59. Zakona o šumama uz suradnju šumarskih stručnjaka
organa uprave, Šumarskog fakulteta, zdravstvenih, turističkih, građevinskih
i botaničkih stručnjaka — jednom rječju prostorni plan koji ni
do danas nije donesen.


Na nemilosrnu sječu kaptolskih i biskupskih šuma i nekih privatnika
reagira dr GUŠIĆ člankom u Novostima (16. 11. 1932. br. 317), jer uništavati
šumski pokrivač Medvednice »znači pričinjati zločin nad prirodnim uslovima
što nam ih Medvednica pruža«, a u svom predavanju inž. GRÜNWALD
održanom 9. 5. 1935. god. u Pučkom sveučlištu »Važnost cijele Medvednice
kao pluća Zagreba« ponovno ističe da je potpuno naravno gusto pošumljena
Zagrebačka gora osnovni uvjet za razvoj grada (Hrv. planinar 31:277


— 1935.).
Na osnovu takvog pritiska javnosti gradsko zastupstvo 16. 11. 1937.
god. usvaja zaključak da se svih 16.000 ha šuma Medvednice proglasi
zaštitnim područjem, a troškovi te provedbe i uzdržavanje
objekta podmire iz gradskog budžeta.


Nakon takvih akcija Gradska šumarija je znatno u svojim šumama
smanjila sječu, a posječene površine postepeno pošumljuje i popunjuje.
Sve akcije zainteresiranih organizacija i ustanova da se šume Medvednice
u granicama postojećih zakonskih propisa zaštite odgovarajućom zaštitom
i dade im se prikladan status koji bi garantirao javni karakter i interes
tih šuma za grad Zagreb su neposredno pred II svjetski rat i u toku rata
obustavljene i zamrle.