DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 26 <-- 26 --> PDF |
kovno oblikovanje s unošenjem alothtonih vrsta. S alohtonim vrstama trebalo bi zapravo samo eksperimentirati, jer njihovo uspijevanje nije sigurno. »To vidimo« piše Ernv, »u susjednoj šumi grofa Kulmera, u kojoj su se velike svote »žrtvovale, da se put vodeći do Kraljičinog zdenca učini za turiste što ugodnijim. Uzgojile i uzdržale su se samo domaće vrste drveća, dočim strane vrsti, dapače i omorika i ariš, pokazaše se za uzgoj neshodnima. Omorika u 20. godini i uz najbolju njegu stradava od snjegoloma, a ariš od divljači, unatoč tome. što je takove vrlo malo« (str. 375). Ophodnju za hrast od 100 godina opravdava činjenicom, da je »tlo na kom danas nalazimo hrast i koje je svojim položajem u toj šumi jedino sposobno za ugoj hrasta kitnjaka, kamenito i mršavo, na kom hrast jedva 100-tu godinu doživi. Ta vidimo, da se hrastovi u svojoj 60. godini već počimaju sušiti« str. 375). Poslije I svjetskog rata gospodarenje sa šumama na Medvednici, točnije sječe, a posebno na području gradskog šumskog posjeda, razmatra se u širem krugu i šumara i nešumara. Kada se u krugovima gradskih zastupnika pojavila zamisao da se na Medvedenici od Puti jarke do Sv. Jakoba parcelira oko 200 k. j . gradskih šuma u svrhu podizanja ljetnikovaca i vikendica te ugostiteljskih objekata kao i za izgradnju sanatorija i oporavilišta, a na sjevernoj strani prema Stubici pregradi jedan potok i tako stvori kupalište na tako stvorenom umjetnom jezeru (Jutarnji list od 19. 4. 1930. god.) protiv tog projekta ustalo je Hrvatsko planinarsko društvo (Hrvatski planinar 26:319 — 1930. god.) i inž. LEUSTEK, tadanji upravitelj gradskih šuma (Jut. list od 16. 8. 1930. god.: »Naglo iščezavanje šuma u gornjem pojasu grada i njegove posljedice«. Protiv Fröhlichove sječe u bivšoj Rauchovoj šumi, te jačih zahvata u gradskoj šumi oko Brestovca, iznad Miku´lića i u pozadini Bistre ustaju sveučilišni profesori PETRAČIĆ i UGRENOVIĆ u članku: »Sudbina Zagreba vezana na Zagrebačku goru i njene šume« (Jut. list 1. III. 1930) i šumarski inspektor inž. J. GRÜNWALD: »Zagrebačka gora u ozbiljnoj opasnosti« (Novosti od 13. 5. 1930 god.) a prof., tada rektor, dr Đuro NENADIĆ reagira na zapuštenost prigradskih šuma (Zelengaj, Tuškanac i Maksimir). Prof. PETRAČIĆ traži: za šume grada Zagreba treba izraditi novu osnovu gospodarenja s osnovnom postavkom, da gradske šume imadu u prvom redu služiti kao izletište građana grada Zagreba, a tek u drugom redu za dobivanje drva. Osnovom treba propisati postepeni prelaz sadanjih visokih jednodobnih šuma u visoki preborni oblik, a da se to postigne treba postepeno izgraditi bolju mrežu izvoznih puteva i staza. Bukvu i nadalje zadržati kao glavnu vrstu drveća, a na svim odgovarajućim staništima u bukove sastojine unositi jelu (u gornjim položajima), a kesten i hrast u donjim, a samo iznimno po koju stranu i domaću vrstu. Nadzor oko sastava i provedbe gospodarske osnove povjeriti jednom pododboru šumarskih stručnjaka«. Prof. UGRENOVIĆ 1932. god. traži: »privredne interese treba podrediti ciljevima turističko-zdravstvenim, a cilj gospodarenja u tim šumama podvrći javnim interesima. Šume grada treba proglastiti stalno zaštitnim 320 |