DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 19 <-- 19 --> PDF |
GOSPODARENJE SA ŠUMAMA MEDVEDNICE DÖ II SVJETSKOG RATA O načinu gospodarenja i stanju šuma na Medvednici u prošlosti možemo pratiti samo prvotni posjed grada Zagreba i za šume Kaptola i to za gradske od kraja prošlog stoljeća (na osnovu gospodarske osnove iz 1877. go.) a za kaptolske od početka tog stoljeća (na osnovu gospodarske osnove rađene od 1906. do 1912. godine). Za šume ostalih posjednika nisu nam poznati podaci — gospodarske osnove. Izrada privrednog plana ili programa za privatne šume, ali samo za veće od 300 ha, obavezna je tek od 1930. godine (prema § 74. Zakona o šumama od 29. XII 1929. god.). Za šume b. zemljišnih zajednica odnosno urbarnih općina ta obaveza datira već od 1871. godine (po propisima »Privremene naredbe o upravi i gospodarenju i uživanju općinskih šuma u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji «), odnosno, kasnije, po odredbama Zakona o šumama iz 1929. godine. Po ovom Zakonu obaveza izrada gospodarske osnove također je bila vezana za posjed preko 300 ha, obrasle površine, dok za manje bila je dovoljna »izrada privrednog programa za period od 10 godina ili čak i samo inventarisanje šume sa sečnim redom« (čl. 59. cit. Zakona). U praksi gospodarenje se vršilo na osnovu drvosječnih i ogojnih prijedloga, koje je trebala odobriti vrhovna šumarska vlast u Hrvatskoj (između dva rata Banska uprava). Gospodarenje u privatnim šumama po prvom Zakonu o šumama, o- nom iz 1852. god., bilo je slobodno uz obavezu da se golosječine pošume u roku od 3 godine. Po odredbama Zakona o šumama iz 1929. godine »privatna lica mogu svoje šume slobodno iskorišćivati pridržavajući se propisa ovog Zakona« time, da se »u opravdanim slučajevima .. . izuzetno može propisati obaveza gospodarenja šumom po načelu stroge potrajnosti« (isto § 74). Za sve šume veće od 300 ha postojala je obaveza izrade privrednog plana (gosp. osnove) ili programa, koje je odobravao ban. (U stvari bila je to samo formalnost jer se zakonom nije oduzelo slobodno raspolaganje privatnom svojinom). Prema § 75. za čiste sječe predviđene planom ili programom privatnik nije trebao sječu prijaviti nadležnom organu, dok je u protivnom to bio obavezan. Kako su privatnici u tom razdoblju gospodarili svojim šumama u prošlosti, do oslobođenja, poznato je javnosti, kad su u šume Medvednice do i iza I. svjetskog rata ušle prve jače sječe ((sječa Kulmerove šume od V. Plazura — Sv. Jakoba) do najvišeg vrha, zatim onih u Vrabečkoj gori i oko Ponikava, zatim sječa šume na Brestovcu za izgradnju sanatorija 1907. god., sječa u Pongračevoj šumi starih hrastova i kestena, te sječa pred sam rat 1914. god. u šumama vlastelinstva Ložnica, nadbiskupije i prvostolnog kaptola, u Rauchovoj šumi (od Rakove noge i ispod lugarnice) radi stvaranja livada i osnivanja novog planinskog gospodarstva (sada fakultetsko dobro). Za eksploataciju šuma Raucha izgrađena je bila i šumska željeznica iz Stubice do Rakovih nogu, zatim iz šuma Markovčak izgrađena je bila žičara dolinom potoka Bistre. Spominje se i sječa biskupskih šuma oko Lipe, kaptolske šume na Goršćici, u Pašinjaku i Koprivnjaku (radi čega je nastala snažna erozija bujice i poplave) i dr. sve 313 |