DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 17 <-- 17 --> PDF |
POSJEDOVNI ODNOSI ŠUMA NA MEDVEDNICI Početkom drugog tisućljeća naše ere šume na Medvednici bile su u posjedu zagrebačke biskupije i kaptola te plemena Ača. Tokom vremena šume plemena Ača mijenjale su posjednike i vlasnike, a među posljednjima bili su Rauch (gospodar Lužnice), Kulmer (šume oko Medvedgrada), Steeb i Đurđevac (veleposjed G. Stubica), Gorjan (Bistra) i dr. Pojedini veleposjednici tokom vremena prodavali su dijelove svog posjeda i pojedincima, posebno bližim seljacima, i te šumske površine i danas su u privatnom vlasništvu. Do 1947. godine dio šuma, uz rub šumskog kompleksa, pripadao je također seljacima — ovlaštenicima zemljišnih zajednica, koje su organizirane za gospodarenje sa šumama izdvojenim u ime prava služnosti provedbom segregacije 1871/73. god. S južne strane Medvednice postajale su zemljišne zajednice sela Vidovec, Štefanovec, Popovec, Bidrovec, Dubrava, Trnava, Deščevec, Markuševac, Bačun, Gračani, Šestinski Kraljevce, Lukšić-Bijenik, Mikulići i Vrapče sa zapadne strane bile su Bistranska Poljanica i Gornja Bistra, a sa sjeverne Kraljev vrh. Grad Zagreb postaje vlasnikom 730 rali i 517 č. hvati šuma podkraj 16. stoljeća, koje je dobio parnicom od vlastelinstva Medvedgrad za osiguranje služnosti (drvarenja i pašarenja) gradskih kmetova. Kako je tokom vremena odnos prestao postojati u okviru segregacije 1871. god. te su šume postale vlasništvo slobodnog i kraljevskog grada Zagreba (na osnovu odluke Kr. županijskog stola u Zagrebu kao urbarijalnog suda od 9. VI 1871. br. 2040). Od vlastelinstva Šestine kupuje Zagreb 1903. godine 75 rali i 270 čhv susjedne šume (za svotu od 150 000 Kruna) te je od tada grad vlasnik 805 rali i 787 čhv. Te šume nalazile su se na tromeđi poreznih (katastarskih) općina Gračani, Remete i Šestine odnosno u predjelima Rebar, Kraljišće, Stare sjenokoše, Brestovac, Kališće, Kozji hrbat, Kravaščanka i Sljeme sve u slivu potoka Bliznec. Kroz taj gradski posjed izgrađena je i sljemenska cesta. Poslije I svjetskog rata grad Zagreb kupuje i nove šumske površine i to od 1926. do 1929. 589 ha od Kulmera, 259 ha od Gorjana i 72 ha od Đurđevića, a 1936. god. 258 ha od Pongratza tako, da je do kraja II svjetskog rata ukupna površina gradskih šuma iznosila 1640 ha. To su bile šume iznad Mikulića (kupljeno od Pongratza), u predjelima Pustodol, Sljeme, Kraljičin zdenac, Supljak i Sv. Jakov (od Kulmera), Bistra (od Gorjana) i u Stubici (od Đurđevića). Šumski posjed zagrebačkog Kaptola iznosio je 859,95 ha a nalazio se u istočnom dijelu Medvednice (Markuševačka gora). Poslije oslobođenja 1945. godine privatni veleposjed potpao je pod agrarnu reformu i konfiskaciju, a 1947. godine, na osnovu Zakona od 15. IV 1947. o proglašenju šuma bivših imovnih općina, zemljišnih i njima sličnih zajednica općenarodnom imovinom, podruštvovljene su i te šume i stavljene pod upravu Narodnih odbora kotara Zagreb i Donja Stubica. Od toga su bile izuzete jedino šume grada Zagreba, koji i nadalje njima gospodari. Od podruštvovljenja bila je izuzeta i suvlasnička šuma »Gora — Kulmerica« na području Donje Stubice površine 231 ha i, dakako, u individualnom vlasništvu u površini cea 5 126 ha. Površina šuma zemljišnih |