DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 17     <-- 17 -->        PDF

POSJEDOVNI ODNOSI ŠUMA NA MEDVEDNICI


Početkom drugog tisućljeća naše ere šume na Medvednici bile su u
posjedu zagrebačke biskupije i kaptola te plemena Ača. Tokom vremena
šume plemena Ača mijenjale su posjednike i vlasnike, a među posljednjima
bili su Rauch (gospodar Lužnice), Kulmer (šume oko Medvedgrada), Steeb
i Đurđevac (veleposjed G. Stubica), Gorjan (Bistra) i dr. Pojedini veleposjednici
tokom vremena prodavali su dijelove svog posjeda i pojedincima,
posebno bližim seljacima, i te šumske površine i danas su u privatnom
vlasništvu.


Do 1947. godine dio šuma, uz rub šumskog kompleksa, pripadao je
također seljacima — ovlaštenicima zemljišnih zajednica, koje su organizirane
za gospodarenje sa šumama izdvojenim u ime prava služnosti
provedbom segregacije 1871/73. god. S južne strane Medvednice postajale
su zemljišne zajednice sela Vidovec, Štefanovec, Popovec, Bidrovec, Dubrava,
Trnava, Deščevec, Markuševac, Bačun, Gračani, Šestinski Kraljevce,
Lukšić-Bijenik, Mikulići i Vrapče sa zapadne strane bile su Bistranska
Poljanica i Gornja Bistra, a sa sjeverne Kraljev vrh.


Grad Zagreb postaje vlasnikom 730 rali i 517 č. hvati šuma podkraj


16. stoljeća, koje je dobio parnicom od vlastelinstva Medvedgrad za osiguranje
služnosti (drvarenja i pašarenja) gradskih kmetova. Kako je tokom vremena
odnos prestao postojati u okviru segregacije 1871. god. te su šume postale
vlasništvo slobodnog i kraljevskog grada Zagreba (na osnovu odluke
Kr. županijskog stola u Zagrebu kao urbarijalnog suda od 9. VI 1871. br.
2040). Od vlastelinstva Šestine kupuje Zagreb 1903. godine 75 rali i 270 čhv
susjedne šume (za svotu od 150 000 Kruna) te je od tada grad vlasnik 805
rali i 787 čhv. Te šume nalazile su se na tromeđi poreznih (katastarskih) općina
Gračani, Remete i Šestine odnosno u predjelima Rebar, Kraljišće, Stare
sjenokoše, Brestovac, Kališće, Kozji hrbat, Kravaščanka i Sljeme sve u slivu
potoka Bliznec. Kroz taj gradski posjed izgrađena je i sljemenska cesta. Poslije
I svjetskog rata grad Zagreb kupuje i nove šumske površine i to od
1926. do 1929. 589 ha od Kulmera, 259 ha od Gorjana i 72 ha od Đurđevića,
a 1936. god. 258 ha od Pongratza tako, da je do kraja II svjetskog rata ukupna
površina gradskih šuma iznosila 1640 ha. To su bile šume iznad Mikulića
(kupljeno od Pongratza), u predjelima Pustodol, Sljeme, Kraljičin zdenac,
Supljak i Sv. Jakov (od Kulmera), Bistra (od Gorjana) i u Stubici (od Đurđevića).
Šumski posjed zagrebačkog Kaptola iznosio je 859,95 ha a nalazio se u
istočnom dijelu Medvednice (Markuševačka gora).


Poslije oslobođenja 1945. godine privatni veleposjed potpao je pod agrarnu
reformu i konfiskaciju, a 1947. godine, na osnovu Zakona od 15. IV
1947. o proglašenju šuma bivših imovnih općina, zemljišnih i njima sličnih
zajednica općenarodnom imovinom, podruštvovljene su i te šume i
stavljene pod upravu Narodnih odbora kotara Zagreb i Donja Stubica.
Od toga su bile izuzete jedino šume grada Zagreba, koji i nadalje njima
gospodari. Od podruštvovljenja bila je izuzeta i suvlasnička šuma »Gora —
Kulmerica« na području Donje Stubice površine 231 ha i, dakako, u individualnom
vlasništvu u površini cea 5 126 ha. Površina šuma zemljišnih