DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1980 str. 14 <-- 14 --> PDF |
pseudoglejnim, slabo ili umjereno podzoliranim te na smeđim šumskim tlima. Šuma pitomog kestena (Castanetum sativa) razvijena je na podzoliranim ispranim odnosno smeđim kiselim ili lesiviranim tlima — slično kao i kit njakova šuma. Nalazi se na dubljim, svježim i boljim tlima koja su nastala na škriljevcima i pješčenjacima, a mogu nastati i na vapnencima i dolomitima. Zajednica je uvjetovana klimom, tlom i reljefom i nalazi se u pojasu iznad šume kitnjaka i običnog graba, a ispod brdske šume bukve, često i unutar tih šuma. Razvila se uglavnom u uvalama na blago nagnutim tlima, terasama i tavanima, na prisojnim položajima. Šuma pitomog kestena dopire do 600/700 met. nadm. visine, a na njenim staništima, uz ostalo, pridolazi Juniperus communis, Calluna vulgaris, Vaccinium myrtillus tj. acidofilne vrste. Kestenova šuma razvila se na prikladnim, staništima i okolo čitave Medvednice s orijaškim stablima od kojih su neka ostala do naših dana kao npr. u šumi Gračec više Gračana s promjerom na 1,30 m do 2,0 m. Šuma hrasta kitn] aka( Luzulo — Quercetum petraea) razvijena je na podlozi škriljevaca i pješčenjaka, na opodzoljenim lesiviranim i dekalcificiranim smeđim tlima, kisele reakcije, na tlima izvrgnutim jačem ispiranju. Obično su to pjeskovito-ilovasta tla ili deblje naslage kremenog pijeska. Prostire se po brežuljcima, podgorju i prigorju, a na sunčanim padinama dosiže na Medvednici do 500/700 m. Razvija se uvijek na pristojnim i dobro ocjeditim tlima — hrptovima, sedlima, kosama i blažim stranama. Šuma hrasta medunca i crnog graba (Ostryo — Quercetum pubescentis) razvija se na donjim i srednjim padinama gora, na strmim pristojnim stranama, na plitkim vapnenastim i dolomitnim tlima. Obično je razvijena samo fragmentarno, na manjim površinama, na smeđim karbonatnim tlima i rendzinama, na supstratu litotamnijskih vapnenaca. Uspinje se i do 600—700 m nad morem, a najčešće je danas u obliku panjače ili šikare, rjeđe u obliku visoke šume. Najbolje sastojine ove zajednice nalaze se na području Lukovice i području Rebar iznad Gračana, u kojima ima stabala medunca s pp do 50 cm, a crnog graba do 30 cm. Uz osnovne vrste nalazi se u toj zajednici i cer, crni jasen, klen, mukinja i brekinja u sloju drveća, a drijen, žutika, crna zanovijet, klokočika i dr. u sloju grmlja, a u prizemnom Geranium sangvineum, Polygonatumofficinale, Trifolium rubens, Epimedium alpinum, Dorycnium germanicum i dr. U višim predjelima na hladnijim i izloženijim položajima ova zajednica prelazi u šumu crnog graba i crnog jasena (Ostryo — Fraxinetum orni). Gorska šuma bukve (Fagelum montanum croaticum) najvažnija je biljna zajednica u kojoj bukva dolazi kao edifikator. Redovno je razvijena između 300 i 800 m nadmorske visine. Na Medvednici u uvalama s južne strane spušta se i na 250 m, dok joj je na hrptovima donja granica na cea 700 m. U vertikalnom smislu uklapa se između pojasa hrastovih i jelovih šuma. Ekološka amplituda bukve je široka te se razvija na različitim tlima i supstratima pa se razlikuju acidofilne, neutrofilne i bazifilne grupe. U donjem pojasu pomiješani su obični grab, kesten, kitnjak i trešnja, a u gornjem pojasu javor mliječ i gorski, gorski brijest i obični ja 308 |