DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 79 <-- 79 --> PDF |
M. Androić: OSNOVI ZOOEKOLOGIJE s osobitim osvrtom na entomofaunu, Zagreb, 1970. »Predmet izučavanja sve većeg broja stručnjaka iz zaštite šuma u posljednje vrijeme postaje ekologija pojedinih štetnih vrsta šumske entomofaune. Razlog leži u činjenici, da se bez poznavanja ekoloških faktora koji dovode do prenamnožavanja štetnika, bez poznavanja ekološke valence i načina kako pojedini štetnik reagira na date ekološke faktore, ne može zamisliti uspješno suzbijanje štetnika i sprečavanje šteta koje oni nanose šumama« uvodne su rečenice »Predgovora « Prof. dr Milana Androić a njegove knjige »OSNOVI ZOOEKOLOGIJE s osobitim osvrtom na entomofaunu.« Knjiga je doduše objavljena još 1970. godine, ali kako ni do danas nije zabilježena u »Šumarskom listu« neka to bude o njezinoj desetgodišnji«! Ova knjiga prof. Androića zapravo je prva knjiga s područja zaštite šuma poslije Kiseljak ovo ga »Nauka o čuvanju šumah« (Zagreb, 1883). Pri tom nismo zaboravili na »zaštitu šuma« Prof. dr Zl. Vajd e u II svesku »Šumarskog priručnika«, izdanog 1946. god., dok je njegov udžbenik »Nauka o zaštiti šuma« izašao tek 1974. god. (v. Šum. list 1974, str. 441). Uvodno je autor prikazao osnovne pojmove, sadržaj i podjelu ekologije, nomenklaturu o organizmima te skupovima organizama i prostora kao i odnose organizma i sredine (str. 7-17). Samu materiju zooekologije autor je obradio prema podjeli Schwerdtfeger-a po shemi autekologija, demekologija i sinekologija. U AUTEKOLOGIJI — analitičkoj ekologiji, nakon prikaza ekoloških faktora, životne forme i ekološke niše, obrađeni REZERVATI ŠUMSKE VEGETACIJE PRAŠNIK I MUŠKI BUNAR — Studija ekološko-uzgojnih osobina, izdavač Šumsko Gospodarstvo »JOSIP KOZARAC«, Nova Gradiška, 1979. god. 1. Autori studije su, u okviru Zavoda za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, S. MATIC, B. PRPIĆ, Đ. RAUŠ i A. VRANKOVIĆ. su abiotički faktori, trofički faktori i biotički faktori tj. prirodna sredina, prehrana te odnosi jedinki iste vrste (interspecifični odnosi), jedinki dviju različitih vrsta (intraspecifični odnosi) te borba za samoodržanje (str. 18-78). U DEMEKOLOGIJI — ekologiji populacije, obrađena je gustoća (brojnost) populacije (abudanca), određivanje gustoće populacije insekata, migraciona kretanja, prostorni raspored te habitus i genetska konstitucije populacije odnosno natalitet i mortalitet, uzrasna struktura i dinamika populacije (str. 79-113). U SINEKOLOGIJI — sintetičkoj ekologiji, obrađena je »struktura i funkcioniranje životne zajednice« (biološka ravnoteža, lanac ishrane i dr.), ekosistem (kruženje materije u ekosistemu, proticanje energije kroz ekosistem, ekološka ravnoteža) i mogućnosti utjecaja čovjeka kako na biocenozu tako i na ekosistem i biosferu (str. 114-139). Na kraju, pored popisa literature, nalaze se: Registar autora, Registar vrsta, rodova i familija te Registar pojmova (str. 140-152). Tekst je dopunjen s 84 ilustracije odnosno fotografije, crteža i grafikona. Ne ulazeći u podrobniju analizu podvlačim, da bi se s njezinim sadržajem trebale upoznati i starije generacije šumara (mlađima je to bio i udžbenik u sklopu materije zaštite šuma), a jednostavnost i lakoća izlaganja doprinosi privlačnost čitanja i saznanja određenih novina. Priznanje autoru, da je materi i u obradio za tisak (što i nije čest slučaj profesora i predavača na fakultetima), a (ondašnjem) Poslovnom udruženju šumsko privrednih organizacija, da je omogućilo izdavanje tog djela. O. Piškorić Studija obuhvaća dijelove šumskih kompleksa Prašnik i Muški bunar, koji su po odredbama Zakona o zaštiti prirode proglašeni specijalni rezervati šumske vegetacije 1963. odnosno 1965. godine. Izdvajanje ovih površina iz redovnog gospodarenja, pa i iskorišćivanja uopće, datira već od 1929. godine, koje je godine Ministarstvo šuma i ruda proglasilo ove dijelove šumskih kompleksa zaštitnom šu 257 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 80 <-- 80 --> PDF |
mom. Inicijator izdvajanja nije poznat, aLi mu treba odati priznanje, što je svojom inicijativom osigurao trajno postojanje relikata nekadanjih slavonskih prašuma. Uz ova dva rezervata postoji još manja površina bukove sastojine prašumskog tipa u sklopu park-šume JANKOVAC (Šum. gosp. u Našicama), te desetak hrastova u šumi RADIŠEVO (kod željezničke stanice Drenovci)1/. Rezervat Prašni k zauzima površinu od 53,35 ha u 7. odjelu istoimene gospodarske jedinice. Rezervat se sastoji od gotovo jednakih površina zajednica šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli — Quercetum roboris typicum Raus 1971) i šume hrasta lužnjaka i velike žutilovke s rastavljenim šašem (Genisto elatae — Quercetum roboris caricetosum remotae Horv. 1938). Prašnik je, dakle, rezervat slavonske šume hrasta lužnjaka. Šuma Prašnik, pa tako i rezervat, pripada Šumariji u Okućanima. Rezervat Muški bunar nalazi se na Psunju i na području dviju Šumarija, Nova Gradiška i Okućani, na površini od 41,85 ha obraslih zajednicama gorske šume obične bukve (Fagetum croaticum montanum Horv. 38, subass. typicum Horv., 38) i gorske šume obične bukve i kitnjaka (Fagetum croaticum montanum Horv. 38, subass. quercetosum petraeae Rauš 78), dakle šume bukve i hrasta kitnjaka. Studija o ovim rezervatima sadrži: Uvod, Općenito o specijalnim rezervatima (Prašnika i Muškog bunara), Stanišni uslovi (klimatski odnosi, tla specijalnih rezervata), Zakorjenjavan je šumskog drveća, Šumski ekosistemi, Šumskouzgojne karakteristike, Značenje i namjena, 1) Podatke o ovim hrastovima objavio je Dr RAUS u časopisu »PRIRODA« br. 9/1972. pod naslovom »Slavonski orijaši prkose vjekovima« (str. 262-265). 258 Zaključak, Literatura. Na kraju knjige nalaze se i iscrpni prikazi ovih rezervata na engleskom jeziku (14 str.) i njemačkom (16 str., ali tekst je za oba jezika isti), Pored ilustrativnog materijala (grafikona i dr.) koji je sastavni dio teksta u knjizi nalazi se i 17 fotografija stabala i dijelova oba rezervata, ali pretežno iz rezervata Muški bunar. Dakako, da su rezultati svih provedenih istraživanja vrijedni za upoznavanje analognih sastojinama, ovdje ćemo ipak iznijeti jedino rezultate o drvnoj masi, prirastu i pomlađivanju odnosno proizvodnog potencijala koji je rezultat samo ili, u rezervatu Prašnik, pretežno prirodnih uvjeta. 2.1. Za stanje sastojine u rezervatu Prašni k rekosmo, da je rezultat pretežno prirodnih uvjeta, jer je na dosadanji razvoj djelovao i čovjek. Područje rezervata bez sumnje je u prošlosti korišteno, kao i ostali dijelovi hrastovih nizinskih šuma, za pašu stoke (goveda i ovaca) te prehrane svinja, koje su kako pasle, tako rovom koristile i dio podzemne biljne mase te, konačno, žirile se. Drugi je utjecaj bio zahvat pripremnog sijeka, koji je izvršen prije nego je površina izdvojena za rezervat, proglašena »zaštitnom šumom.« Treći je zahvat bio prije desetak godina, kada je izvršeno čišćenje mladika, jer su bili ugroženi mladi hrastovi da ne budu zagušeni od brže rastućih vrsta kao ive i dr., a mjestimično i jasena. Bez te intervencije, koja je izvršena u suglasnosti sa službom zaštite prirode — Republičkim zavodom za zaštitu prirode u Zagrebu, omjer vrsta u mladom dijelu sastojine bio bi, vjerojatno čak i bitno, drugačiji nego li je danas. Četvrti je utjecaj, a koji je trajan, provedena interna kanalizacija, kaohidromelioracioni radovi u porječju rijeke Save. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Danas, ili točnije rečeno u doba mjerenja tj. 1975. god., u rezervatu bilo je 1487 stabala lužnjaka s temeljnicom od 1431 m2 i drvnom masom od 26610 m3 (str. 64). Pored stabala hrasta lužnjaka nalazi se i 41 stablo običnog graba te 7 stabala obične bukve pa u cijelom odjelu ima ukupno 1535 stabala s temeljnicom 1451 m2 i drvnom masom od 26930 m3. Svedeno na 1 ha proizlazi drvna masa od 508 m3. To je samo drvna masa stabala pp od 20 do 204 cm, a uključivo stabla pp od 3 om na više drvna masa po ha iznosi oko 620 m3. (Oko, jer je ta masa utvrđena na pokusnim plohama (po jedna u svakoj zajednici) time, da je u zajednici lužnjak — žutilovka nešto viša (624,84 m3) nego u sastojini zajednice lužnjak — grab (615,19 m3) (str. 68. i 69). Međutim godišnji prirast na prvoj plohi iznosio je 4,487 m3, a na drugoj 3,773 m3, dakako po 1 ha (str. 66). Prirodno pomlađivanje u obe zajednice je uspješno. Tako je na pokusnoj plohi tj. na 1 ha, utvrđeno u zajednici lužnjak — žutilovka ukupni broj ponika, podmlatka i mladika 29490, komada a u zajednici lužnjak — grab 41095 kom. Na obje plohe udio lužnjaka iznosi preko 75B/o (na prvoj 23615 komada, a na drugoj 29515 komada). Od ostalih vrsta nešto više je na prvoj brijesta i graba (po 3200 komada), a na drugoj samo graba (10680 komada). Jasena je vrlo malo (na prvoj plohi 45, a na drugoj 145 komada. Na svakoj plohi ima i stabalaca divljih krušaka i divljih jabuka, što posebno navodim stoga, jer RAUŠ (na str. 40), s pravom preporuča »čuvanje divljih voćaka prilikom izvođenja proreda.« Prsni promjer srednjeg stabla hrasta lužnjaka debljih od 20 cm iznosi 110 cm a totalna visina 37 met. Međutim maksimalna je visina stabala, od kojih ima dosta i suhovrhih, 40 met., koju visinu postiže kod pp stabla od oko 150 cm. 2.2 Rezervat Muški bunar, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 750 do 800 met., »zadnji je ostatak suvislo obraslih bukovih i kitnjakovih šuma na području cijele Jugoslavije«, konstatirano je i u Zaključku studije (str. 91) i može se svrstati u prašumski tip sastojina (ib.). U ovom rezervatu utvrđeno je 9276 stabala, bukovih s pp 10 i više cm a hrastovih preko 30 cm, s temeljnicom od 1742 m2 i drvnom masom 30694 m3 odnosno po 1 ha 221 stablo, 41,5 m2 temeljnice a 730,1 m8 drvne mase. Udio pojedinih vrsta, kako je iskazan u studiji, može imati značenje samo za iskorišćivanje, jer su u rezervatu dvije različite zajednice tj. čista bukova šuma i mješovite sastojine bukve i hrasta kitnjaka. Značajno je međutim, da osim ovih dviju vrsta drugih gotovo i nema, jer udio obično graba i voćkarica iznosi samo 0,1´´/« (str. 77). Pravu sliku pružaju podaci dobiveni na pokusnim plohama površine po 1 ha i to po dvije za svaku zajednicu (sastojinu). U čistoj bukovoj sastojini na svakoj plohi bio je jednak broj stabala — 231, ali ne ni temeljnice ni drvna masa. Na jednoj uz temeljnicu od 47,83 m3 drvna masa iznosila je 856,8 m3, a na drugoj uz temeljnicu od 39,06 m2 drvna masa bila je 699,8 m3. U mješovitoj sastojini na jednoj plohi bilo je 274 stabala (195 bukovih a 79 hrastovih), temeljnice 61,35 m2 (22,64 m2 bukovih stabala a 38,71 m2 hrastovih) a drvne mase 1074,5 m3 (bukve 356,2 m3 a hrasta 718,3 m3). Na drugoj plohi bilo je 320 stabala (211 bukovih a 109 hrastovih) temeljnice 59,15 m2 (12,27 m2 bukve a 46,88 m2 hrasta) i mase 990,4 m3 (181,2 m3 bukovine a 809,2 trn3 hrastovine). Prema tome ukupna drvna masa u ovoj zajednici kreće se oko 1000 m3 prema cea 770 m3 u čistoj bukovoj sastojini. Prirast sastojina prema podacima s pokusnih ploha (str. 79. i 81) iznosi: u sastojini bukva — kitnjak na prvoj plohi 7,824 nrVha (od čega bukve 4,425 ms, a hrasta 3,399 m3) a na drugoj 6,563 m3 (od čega bukve 2,345 m3 a hrasta 4,219 m3). 259 |