DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Na agariziranim supstratima kolonije mogu biti vrlo dobro separirane usprkos njihovog velikog broja. U šumskim tlima koja sam istraživao, Bacillus mycoides dosta se često pojavljivao. Na pločama brzo se razvijao, suzbijajući ostale mikroorganizme. Ploče, na kojima se razvijao, morale su se najčešće odbaciti. On bi mogao imati u šumskim tlima neku značajnu ulogu, ako je i in situ tako čest i u kompeticiji s drugim mikroorganizmima se tako brzo razvija kao in vitro. Na primjeru spomenute bakterije jasno se postavlja pitanje: da li se mikroorganizam, koji se obilno razvija in vitro, isto tako razvija u tlu? Može se desiti da se neki mikrorganizam obilno i intenzivno razvija in vitro, a slabo in situ. I obrnuto je moguće. Tu se opaža jedan od nedostataka diluaione metode. Na selektivnom supstratu za Azotobacter, kod analize nekih šumskih tala, pojavio se osim Azotobacter-a i veliki broj kolonija oligonitrofilnih mikroorganizama. To bi moglo biti od važnosti za poznavanje ne-simbiotske azoto-fiksacije na terenima oskudnim sa biološki aktivnim dušikom (naročito u šumskim fitocenozama koje nisu fertilizacijski tretirane). Kod vlastitih analiza šumskih tala, površinska inokulacija supstrata pokazala se više nepreciznom nego što je to u literaturi akcentuirano, od dubinske inokulacije. Za aktinomicete trebala bi i dubinska i površinska inokulacija. Kod površinske inokulacije aktinomiceti obilno se razvijaju i pristupačni su za determinaciju više nego kod dubinske inokulacije. Standardizacija Mnogo se raspravljalo o tome da li je standardizacija dilucione metode moguća i potrebna. PARKINSON et al. (1971) smatraju da treba odbaciti krutu standardizaciju i zalažu se da se posebno za svaki istraživani teren ustanovi optimalna metodika s kojim bi se onda trebalo služiti. IpakJ previše je skupo utvrditi optimalnu metodiku za svaku istraživanu plohu, pa se njihovi stavovi mogu realizirati samo uz velike teškoće. Zasada izvjesni standardi postoje i to za pojedine dijelove procedure (dezagregacija, pipetiranje, supstrati, inkubacijska temperatura i trajanje inkubacije itd.). Sa standardizacijom (u klasičnom smislu) (6) moguće su izvjesne griješke, ali bez nje one su još veće (kakvo je stanje u današnje vrijeme), tako da su rezultati još manje usporedljivi. Gornje vrijedi kad su nepoznate optimalne metode obzirom na istraživano tlo, a mikrobiolog radi bez dovoljno opravdanja, na svoj način. Standardizacija ipak je izgleda moguća, ali samo unutar određenog tipa tla i određene regije te za određenu grupu mikroorganizama. Izvjesna posebna standardizacija možda kadkada treba unutar pojedine vrste tla obzirom na klimu, vegetaciju.kultivacijske tretmane, dubinu i strukturu tla itd. |