DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Površinsko tlo ne bi se smjelo odbacivati zbog sterilnosti (11, 15), ako je najgornji sloj tla koji je bogat s mikroorganizmima izrazito tanak (čest slučaj kod šumskih tala). To vrijedi naročito onda ako se radi isključivo o kvalitetnim istraživanjima mikroflore. Staklene bočice i polivinil kesice, u koje se odlažu uzorci, moraju imati dovoljno slobodnog prostora za zrak (ne smiju biti sasvim ispunjene sa tlom), tako da je kod transporta i usklađištenja moguća izvjesna respiracija flore i faune tla (ako nismo toliko snizili temperaturu na kojoj držimo uzorke, da je respiracija otsutna). Raspoloživi kisik inače se potroši, pa dio mikrobne populacije može stradati. Kada se uzorci transportiraju i uskladište, moguće su u njima izvjesne nepoželjne mikrobiološke promjene, pri kojima se broj mikroorganizama smanjuje ili povećava, ugibaju neke fiziološke i taksonomske grupe mikroorganizama, a potencijalna mikroflora i mikrofauna može se aktivirati. Nastaje redistribucija vode tla, volatilne tvari ishlapljuju i narušava se dinamički mikrobiološki ekvilibrijum tla. Za sve gore opisane pojave dao sam jedan zajednički naziv: »mikrobiološka degradacija tla«. Kod raznih tala mikrobiološka degradacija može biti raznolika. Kadkada je jedva primjetljiva ili je otsutna. Degradacija uzorka to je veća što je aktivnija mikroflora i mikrofauna. Držanjem uzoraka na niskoj temperaturi, mikrobiološka degradacija možda se može izbjeći, a gotovo sigurno reducirati. Zbog straha da će neki mikroorganizmi uginuti, neki mikrobiolozi izbjegavaju stavljanje uzoraka na nisku temperaturu (PARKINSON et al., 1971). Ipak izgleda da je bolje držanje tla na temperaturi od + 4<> C, nego u sobnoj temperaturi ili na temperaturi kakva je bila u tlu pri uzimanju uzoraka. Dobar je tretman, ako se temperatura snizi toliko da su svi mikorobiološki procesi znatno usporedni, a da istovremeno mikroorganizmi ne ugibaju mnogo. Ta varijanta nezgodna je zbog kondenzacije vode iz uzoraka na stijenkama polivinil vrećica. Izgleda da je mikrobiološka degradicija otsutna zimi, kada vladaju niske temperature (ako se i uskladištenje vrši pri niskim temperaturama). Također ona može biti otsutna ili reducirana ljeti, kada je tlo potpuno suho, pa su flora i fauna tla inaktivni. Ne slažem se s Parkinsonom et al. (1971) koji tvrde da je mikrobiološka degradacija nevažna kod uzoraka iz kojih se nastoji dobiti mikroorganizme sposobne za proizvodnju korisnih i upotrebljivih antibiotika. Minijaturni pokretljivi mikrobiološki laboratorij bio bi potreban, ako su istraženi tereni vrlo daleko od laboratorija, da se ne troši mnogo ovog vre mena na transport uzoraka pri čemu se uz postojeće tretmane oni mogu znatno promijeniti u mikrobiološkom pogledu. Prije početka analize trebalo bi dati opis boje, vlage, strukture i kon zistencije uzoraka kao i broj korijenja i njegovu biomasu u uzorcima. Ako je tamnija boja, treba ustanoviti da li potječe od humusa ili od mineralnih dijelova tla. Primjetio sam da su spomenuti parametri često u korelaciji s brojevima mikroorganizama dobivenim dilucionom metodom. Ako imamo vi še uzoraka i izvjesna prijašnja iskustva (naročito ako su neki uzorci već ana lizirani), moguće je na komparativnoj osnovi kadkada dosta dobro predvidje ti brojeve koji se kasnije dilucionom metodom precizno utvrđuju. |