DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Obavještenja su ponekad i posve kontradiktorna u odnosu na neke biološke značajke spomenutih vrsta, a često i jasno pokazuju da je vlastitih straživanja bilo veoma malo te da su podaci više-manje nekritički prepisivani ne vodeći računa o našim specifičnim ekološkim prilikama. Tek je pokret populikulture aktualizirao nešto više ove problematiku pa se javlja više nastojanja, čak i eksperimentalnog rada koji pridonose uspješnijem rješavanju raznih bioekoloških problema ovih štetnika. Iznosim ovdje rezultate četverogodišnjih vlastitih istraživanja ovih vrsta koji će, nadam se, biti od koristi za buduću šumarsku praksu i šumarsku entomologiju uopće. VELIKI TOPOLOV STAKLOKRILAC (Aegeria apiformis Cl) (pčelka, stršljenka, stršljenak) U istraživačkoj regiji vrsta je veoma široko rasprostrajena. Od 34 istraživana lokaliteta staklokrilaca javlja se u većoj ili manjoj populaciji na njih 24. Gotovo da i nema nasada topola gdje je ne bismo nalazili. Dolazi na raznim vrstama topola ali pretežno na »kanadskim« topolama, koje su, čini se, manje otporne prema ovom štetniku. Samo iznimno konstatirano je prisustvo nekoliko gusjenica ove vrste na starom primjerku vrste Salix caprea. Imaga imaju raspon krila u prosjeku od 32 do 40 mm i ne pokazuju značajnije morfološke varijacije. Leptiri se pojavljuju već od početka svibnja do sredine srpnja mjeseca a najviše od sredine V do sredine VI. Međutim, K. VASIĆ (1971) izražava samo vjerojatnost pojavljivanja u tom periodu na temelju podataka za susjednu Italiju a Z. VAJDA (1974) navodi SI. 1. Dendrološki prsten pridanka stabla kanadske topole veoma napadnut ličinkama A. apiformis. Đelekovec, 1976. Orig. |