DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 41     <-- 41 -->        PDF

ŠUM. LIST 104:219, 1980.


VELIKI I MALI TOPOLOV STAKLOKRILAC
(Aegeria apiformis Cl, Paranthrene tabaniformis Rott)
U EKOLOŠKIM UVJETIMA KOPRIVNIČKO-ĐURĐEVAČKE
PODRAVINE


Mr RADOVAN KRANJČEV, prof. biol.


Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje Koprivnica


SAŽETAK — U tekstu se iznose podaci o istraživanjima
predstavnika familije staklokrilaca (Aegeriidae-Sesiidae, Lepidoptera),
i to vrsta veliki i mali topolov staklokrilac (Ae. apiformis,


P. Tabaniformis) u ekološkim uvjetima Koprivničko-đurdevačke
Podravine. Istraživanja su vršena 70-tih godina (1974—1977) na
više od 30 lokaliteta u ovoj regiji. Naročita pažnja posvećena je
rasvjetljavanju nekih još nedovoljno proučenih ekološko-bioloških
značajki ovih vrsta.
Autor zaključuje da se vrsta Ae. apiformis, unatoč njezinomvelikom raširenju, ne bi trebala smatrati osobito opasnim štetnikom,
osim u slučaju izuzetno jakog i dugotrajnog napada.
Veća štetna uloga u topolarstvu može se pripisati vrsti P. tabaniformis
koja je naročito opasna u mladim topolovim kulturama.


UVOD


U proteklih nekoliko godina u okviru istraživanja faune makrolepidoptera
Bilogorsko-podravske regije (Koprivničko-đurđevačka Podravina), vršena
su intenzivna specijalna istraživanja vrsta iz familije staklokrilaca (Aegeriidae
= Sesiidae) ovog područja. Pored neriješenih mnogobrojnih faunističkih
i taksonomskih problema nastojao sam posebno obratiti pažnju bioekološkoj
problematici pojedinih vrsta. Kako, pored svega ostalog, vrste
velik i mali topolov staklokrilac predstavljaju prema raznim autorima i
značajne šumske štetnike uglavnom mekih lišćara i čije ličinke u odnosu
na ishranu imaju izrazit ksilofagni karakter, te kako je u posljednjih 20-tak
godina u ovom klimatu došlo do snažnog zamaha u podizanju plantaža
cv Populus euroamericana — posebna pažnja u radu poklonjena je istraživanju
brojnosti i raširenosti ovih vrsta te njihovim ostalim i nedovoljno
proučenim biološko-ekološkim značajkama. Na to su me ponukali relativno
malobrojni podaci u stranoj i našoj entomološkoj literaturi. Oni pokazuju
da se veoma mali broj istraživača bavio proučavanjem ovih vrsta Unsekata.


219




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Obavještenja su ponekad i posve kontradiktorna u odnosu na neke biološke
značajke spomenutih vrsta, a često i jasno pokazuju da je vlastitih
straživanja bilo veoma malo te da su podaci više-manje nekritički prepisivani
ne vodeći računa o našim specifičnim ekološkim prilikama. Tek je
pokret populikulture aktualizirao nešto više ove problematiku pa se javlja
više nastojanja, čak i eksperimentalnog rada koji pridonose uspješnijem
rješavanju raznih bioekoloških problema ovih štetnika. Iznosim ovdje rezultate
četverogodišnjih vlastitih istraživanja ovih vrsta koji će, nadam se,
biti od koristi za buduću šumarsku praksu i šumarsku entomologiju uopće.


VELIKI TOPOLOV STAKLOKRILAC (Aegeria apiformis Cl)
(pčelka, stršljenka, stršljenak)


U istraživačkoj regiji vrsta je veoma široko rasprostrajena. Od 34
istraživana lokaliteta staklokrilaca javlja se u većoj ili manjoj populaciji
na njih 24. Gotovo da i nema nasada topola gdje je ne bismo nalazili. Dolazi
na raznim vrstama topola ali pretežno na »kanadskim« topolama, koje su,
čini se, manje otporne prema ovom štetniku. Samo iznimno konstatirano
je prisustvo nekoliko gusjenica ove vrste na starom primjerku vrste Salix
caprea. Imaga imaju raspon krila u prosjeku od 32 do 40 mm i ne pokazuju
značajnije morfološke varijacije. Leptiri se pojavljuju već od početka svibnja
do sredine srpnja mjeseca a najviše od sredine V do sredine VI. Međutim,
K. VASIĆ (1971) izražava samo vjerojatnost pojavljivanja u tom periodu
na temelju podataka za susjednu Italiju a Z. VAJDA (1974) navodi


SI. 1. Dendrološki prsten pridanka stabla kanadske topole veoma napadnut
ličinkama A. apiformis. Đelekovec, 1976.
Orig.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 43     <-- 43 -->        PDF

VI i VII mjesec, premda je Ž. KOVAČEVIĆ već poodavno uočio (1949) da
se leptiri pojavljuju na samom početku mjeseca svibnja, što su potvrdila
i vlastita opažanja za ovu područje Hrvatske.


Istraživanjima je utvrđeno da vrsta u našim uvjetima ima dvogodišnju
generaciju. Tek se za veoma mali broj Učinaka može pretpostaviti da im
je ciklus razvoja trogodišnji. Gusjenice se najčešće ubušuju u starije drveće
topola u drvoredima i po rubovima plantaža. Najprije buše u kori i neposredno
ispod nje. Presjeci kroz žilišta stabala (si. 1) pokazuju da odraslije
ličinke svojim hodnicima oštećuju najviše samo periferne mlađe partije
ksilema i ne zalaze dublje u jedro i srčiku stabla. Nije rijetkost u jednom
debljem stablu topole pronaći u mjesecu travnju i više od 20 gusjenica
jedno- ili dvogodišnjih. Oštećenja drveta nikad ne prelaze visinu od neko-


Sl. 2. Staro deblo crne topole (P. nigra) u čijoj debeloj i žuljevitoj
kori nalazimo ličinke A. apiformis. Gabajeva Greda, VI 1978.
Orig.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 44     <-- 44 -->        PDF

liko, a najviše i rijetko 10 — 15 cm iznad nivoa tla. Niti kod jednog oborenog
stabla topole, premda su bila jako zaražena, nisam pronašao oštećeno
drvo na većim visinama od spomenutih pa zato nevjerojatno i neuvjerljivo
djeluje podatak (K. VASIĆ, 1971) da »pri jakim napadima donje par,


tije stabala (do prsne visine otprilike) potpuno su prožete hodnicimaneupotrebljive u tehničke svrhe«. Kako je područje žilišta stabla najviše


napadnuto i periferni njegov dio najviše prožet hodnicima gusjenica, ovamo
se ubrzo nasele razne fitofagne vrste gljiva koje uzrokuju ubrzano truljenje
i rastakanje drveta. Radi toga kod velikog napada pčelke često
starija stabla lome na tom mjestu. Tek rijetko se dešava da na rakom
zaraženim starim deblima topola (P. nigra, P. alta) nalazimo pojedinačno
gusjenice ovog štetnika i do 2 m visine iznad tla (si. 2). Tada ih nalazimo
samo u kambijalnoj zoni i živom dijelu odebljale i žuljevite kore, a
nikako ili samo iznimno u najmlađen ksilenomu. Na ovakvim soliternim
stablima nizinskog područja po šikarama i dravskim mrtvajama rijetko
se pronađe odraslija gusjenica koja nije zaražena entomofalnim insektima,
tako da praktički prisustvo ove vrste u tom slučaju nema nikakav ekonom


ski značaj.


Ličinke ovog staklokrilca često se nalaze u društvu s ličinkama velike
topolove strizibube (Saperda carcharias), čije hodnike lako prepoznajemo
po eliptičnim presjecima, dubljem smještaju u drvetu i pružanju do 1 m
visoko iznad tla. Osim toga, njeni otvori za izbacivanje crvotočine uvijek
su začepljeni nabijenim krupnijim iverjem, obično svjetlije boje.


Gusjenice pčelke ubušuju se i u tanje ili deblje ogranke korijena koji
se nalaze blizu površine tla. Izvana je napad gotovo nemoguće otkriti. Grizotine
se izbacuju izvan ogranka u tlo. Odrasla gusjenica iz korijenog ogran


m


SI. 3. Žarište i deblji korijenov ogranak kanadske topole zaraženi s A.
apiformis. Na slici nekoliko kokona s egzuvijama. Đelekovec, V 1977.
Orig.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 45     <-- 45 -->        PDF

ka do površine tla pravi prohod, hodnik, na čijem kraju u nivou tla izradi
čvrst kokon u kojem se kukulji (si. 3, 4). Tek kasnije po štršećim košljicama
na površini tla, pod pretpostavkom da je tlo slabo obraslo utvrđujemo
prisustvo štetnika.


xw


SI. 4. Kokon s egzuvijom A. apiformis.
Orig.


Napadnua stabla dosta teško prepoznajemo od zdravih. Tek poslije
Višegodišnjeg i jakog napada i ovog štetnika zamjećuje se slabljenje i zaostajanje
u rastu a ponekad i sušenje. Uopće izgleda, da biljke koje su biološki
veoma vitalne relativno lako podnose i jači napad pčelke bez nekih
vidljivih posljedica.


Gusjenice izbacuju crvotočinu iz svojih hodnika ali plitko pod zemlju
koju treba razgrnuti da bi se ona opazila. Izletni otvori su također smješteni
blizu nivoa tla. Iz njih se ne izbacuje crvotočina i u pravilu su prije
izletanja leptira zatvoreni peridermalno membranom i nevidljivi. Njihova
koncentracija po obodu pridanka stabala često vrlo jasno ukazuje na činjenicu
da gusjence biraju u pravilu dobro osvijetljena i toplija mjesta. Poslije
drugog prezimljenja u IV i V mjesecu gusjenice se kukulje. Prethodno prave
čvrst kokon od slijepljenih grizotina i mrvica tla. Kokoni sa svijetlosmeđim
kukuljicama nalaze se najviše na kraju nešto malo proširenog hodnika
u blizini izravnog otvora ili su, što je rjeđe, jednom stranom pričvršćeni
uz koru žilišta stabla. Ako je napad veći a tlo pjeskovitije ili djelomično
šljunčano, kokoni se često nađu i u tlu do 30 cm daleko od ruba stabla.
U ovim slučajevima kokoni su najčešće izrađeni od čestica pijeska a imanje
od drvenih iveraka.


Opažanja pokazuju da na stupanj zaraze i dinamiku populacije ove
vrste utječe čitav niz dosad još nedovoljno proučenih biotičkih i abiotičkih




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 46     <-- 46 -->        PDF

faktora u složenom koaktivnom djelovanju. U faktore koji smanjuju brojnost
populacije mogu se pored čovjeka ubrojiti neke ptice, sitni sisavci
smanjena osvijetljenost pridanaka stabala, otpornije vrste i sorte topola´
obrastenost tla i povećana vlažnost podloge. Jaka zaraza topola zapažena je
na najizdignutijim i najsušim staništima lakih pjekovdtoilovastih ili zašljunčemh
tala. Dio drvoreda kanadske topole uz potok Gliboki kod naselja
Grbaševac i Pustakovec koji ima posađenu podstojsku etažu grmlja košaračke
vrbe (S. viminalis), nije uopće zaražen ovim staklokrilcom (si. 5).
Nasuprot tome, isti drvored sađen nešto dalje u laganije i ocjeditije tlo, u
kojem se biljni pokrov redovito barem dva puta godišnje kosi (livade
košanice), a južne je ekspozicije i stabla su tokom dana dobro osvijetljena,
ima preko 95% veoma zaraženih stabala.


SI. 5. Dio drvoreda kanadske topole uz kanal Gliboki kod Pustakovca
s podstojnom etažom košaračke vrbe. VII/1977.
Orig.


Utvrđeno je da velik broj gusjenica ili kukuljica kroz izlazne (još zatvorene!)
otvore izvade ptice (Picus viridis, U pupa epos, Corvus sp., Pica pica).
Mjestimično je 90% kokona, koji su bili dovoljno blizu nivoa tla, otvoreno
i ispražnjeno. Ostaju čitavi samo oni kokoni nešto dublje smješteni i na
manje vidljivom mjestu. Također je zapaženo da unatoč jakoj zarazi, ako
se pored stabala nalaze rupe od krtica ili miševa, u vrijeme kukuljenja
gusjenica na takvim stablima ne možemo pronaći niti jedan puni kokon.
Prisutna aktivnost ptica zapaža se po brojnim oštećenjima nastalim udarcima
kljuna u podnožju stabala tj. u području izlaznih otrova.


Ako kojim slučajem, najčešće radi odrona rastresitog materijala na
kakvoj padini, tanje ili deblje korijenje topola dospije na površinu, iz tih
otkrivenih dijelova ubrzo izrasta veći ili manji broj izbojaka kojih je bazalni
dio odebljao i u njemu se razvija dosta kalusnog tkiva. Ovo se naro




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 47     <-- 47 -->        PDF

čito događa po rubovima pješčanih ili šljučanih jama koje nastaju prilikom
eksploatacije ovog građevnog materijala. Kalusiranje i prekrivanje zadebljanja
ozljednim plutom još je veće, ako su ozljede prilikom odrona tla bile
veće. Tu se često ubušuju gusjenice pčelke te tako ovi biotopi postaju
u neku ruku mala žarišta odakle se štetnik širi na okolne terene. Zadebljanja
na ovakvim mjestima mogu biti i do 20 cm promjera te do 30 cm
dužine a prime često i do desetak odraslih gusjenica.


SI. 6. Jutarnje eklozije i kopulacija A. apiformis.
Orig.


Stadij kukuljice traje 30—40 dana. Izlaženje leptira vrši se pretežno u
ranim jutarnjim satima (7—10 sati). Tada su leptiri tromi i nalazimo ih
uglavnom na donjim partijama stabala na osunčanim stranama. Na približavanje
sporo reagiraju i lako ih hvatamo i rukom. Već poslije 20 minuta
leptir je sposoban za let. Ako je temperatura okoline niža od ekološkog optimuma,
imaga izvode brze pokrete krilima i tako se zagrijavaju prije polijetanja.
U uvjetima insektarija ovakva »rulanja« mogu kod temperature
od 14´C potrajati i do 15 minuta ne prekidajući se. Ako se temperatura povisi
na 18° C, treperenja prestaju i leptir polijeće. Do kopulacije može doći
ubrzo poslije eklozije ili tek sutradan (si. 6). Kao i ostali staklokrilci i imaga
ove vrste su dobri letači, danju su aktivni i rijetko ih po danu zapažamo i
unatoč jake zaraze u blizini. Ženka odlaže ovalna, plosnata, smeđa i relativno
krupna jaja (0,7 mm) pojedinačno u letu ili mirovanju direktno na zemlju
u podnožju stabala. Jaja je praktički nemoguće pronaći. Ne lijepi
ih kao ostale vrste na biljni materijal. Prema mojim opažanjima, jedna ženka
u toku 3—4 dana odloži prosječno 800—1000 jaja. Embrionalni razvoj traje
oko 15 dana.


Mogućnosti uzgoja ove vrste u laboratorijskim uvjetima su male. Najviše
rezultata daje pronalaženje i sabiranje odraslih gusjenica koje stavljamo
u kutije s vlažnim pijeskom. Tu se ubrzo kukulje u kokonima od čestica pijeska
koje su međusobno povezane predivom. Uspjeh je još bolji ako se
potrudimo da saberemo već formirane kokone u toku IV i V mjeseca. Njih
je dovoljno staviti u neku kartonsku kutiju i povremeno prskati vodom. Još




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 48     <-- 48 -->        PDF

je bolja providna plastična posuda koju s kokonima izložimo na svjetlo radi
sprečavanja razvitka plijesni. Ličinke koje smo sabrali zajedno s dijelovma
drveta (korijena) u sobnim uvjetima razvića u potpunom mraku i u
sredini vlažnijoj od unutrašnjosti biljnog materijala, prave tube i po nekoliko
cm dugačke, izrađene od grizotina povezanih predivom. Unutar njih se i
kukulje.


MALI TOPOLOV STAKLOKRILAC
(Paranthrene tabaniformis Rott) (Obadolik staklokrilac)


I ova vrsta je u istraživanom području gotovo posvuda raširena, ali ne
osobito brojna. Nalazimo je pojedinačno ili u manjem broju primjeraka u
još preostalim rasađnicma i mladim tek podignutim plantažama topola, na
svijetlim staništima uz puteve, na mladom poniku topola u nizinskom području,
u drvoredimo topola, u starim šikarastim grmolikim stablima topola
na suhim i sterilnim tlima, uz osunčane obale potoka i jaraka, na krčevinama
topoünih plantaža i si. mjestima. Ličinke žive u raznim vrstama topola,
rijetko u vrbi. Napadaju najčešće topolu tanjih sortimenata od 2 do 4 godine
starosti, rjeđe su napadnuta srednjedobna i starija stabla. Napadnuta
može biti cijela mlada topolova biljka počam od vrata korijena do vršnih
zeljastih dijelova.


Gusjenica probija koru i buši neposredno pod korom gradeći plitičasto
udubljenje. Kasnije prodire, do srži mladog izbojka ili mladog stabalca i gradi
do 10 cm dug hodnik upravljen prema gore. Na mjestima ubušivanja biljka
reagira stvaranjem karakterističnih zadebljanja, gala, koje se lako zapažaju i
karakterističan su simptom zaraze biljke. Gala je slična gali male topoline
strizibuke (Saperda populnea) pa je nevjesta i neiskusna osoba može s njom
zamijeniti. Međutim, gala od P. tabaniformis je u pravilu nešto veća, izduženija,
glatke površine i na sebi uvijek ima otvor za izbacivanje crvotočine.
Ponekad kroz taj otvor curi i biljni sok. U kasnu jesen i zimi kad su mlade
biljke bez lišća, gale se dobro zapažaju i lako se tada može ustanoviti stupanj
zaraze. Tada možemo izvršiti i mehaničko uništavanje zaraženih izbojaka
ili injektiranje stabalaca tetraklor ugljikom ili benzinom, koji su se
pokazali kao najbolji.


Mlade gusjenice ubušuju se često u pazušcu listova ili pupoljaka, svuda
gdje su tkiva nježnija, a naročito na mjestima različitih ozljeda. Radi toga
i plantaža topola u kojima se gaji neka međukultura su mnogo više napadnute
ovim štetnikom nego inače. Obrambena aktivnost vitalnijih biljaka
može biti do te mjere izražena da biljka intenzivnim lučenjem biljnog soka
i procesom obraštavanja uguši mladu gusjenicu a gala ostane obično započeta
ili samo napola oblikovana. Na mjestima stvaranja gala debla mladih
biljaka se lako lome i tu obično pri jačem vjetru pucaju a od mladih biljaka
se formiraju grmolike biljke nepodesne za bilo kakvu privrednu eksploataciju.


Oštećenja starijih biljaka (preko 15 godina starih) od groma ili vjetroloma
također su prikladna mjesta za ubušivanje gusjenica. Redovito se na
takvim mjestima pod korom i u blizini iverastih preloma stabla mogu tokom
godine naći brojne gusjenice. Na površini takvog jednog preloma de


226




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 49     <-- 49 -->        PDF

belog stabla topole u plantaži Šalovica nedaleko Koprivnice izbrojao sam
sredinom lipnja 1974. 47 egzuvija ovog staklokrilca. Poznato je da u topolu
dosta često udara grom pa ovakva oštećenja nisu rijetka (si. 7). Zbog navedenih
razloga trebalo bi tako nastale batrljke stabala topola što prije uklanjati
iz plantaža. Kako radi niskih temperatura topola često stradava i od
mrazopucina, nije rijetkost naći i na ovakvim mjestima gusjenice ove vrste.
Naime, biljka pomoću povećane produkcije kalusa nastoji zatvoriti nastalu
pukotinu duž debla. U to tkivo rado se ubušuju ličinke i tu nalaze dobre
uvjete za razvitak. Često se pucine ponovo otvaraju na istim mjestima pa je
proces zaraštavanja još više produžen a štete veće. Ovakva mrazna rebra ili
izbočine brazde na deblima topola najčešće su okrenute jugu ili zapada pa


to pomaže još većoj zarazi. Ozlijeđeno korijenje topola koje je dospjelo na
površinu kao i mjesta na deblu koja su bila zahvaćena vatrom također mogu
poslužiti za ubušivanje učinaka zbog povećanog stvaranja kalusa koji obraštava
rane.


SI. 7. Gusjenice P. tabaniformis na ba


trljku stabla topole oštećenog od groma.


Grbaševac, VII/77.


Orig.


Poslije sječe topolovih stabala, u koliko se panjevi ne vade iz plantaža,
na njima se meristemskim (kambijskim) regeneracijama razvijaju brojne
mladice kružnog rasporeda po obodu panja. Na mjestima izbijanja mladica
također se formira kalusno tkivo koje u bazalnim dijelovima izbojaka pravi
markantno zadebljanje. I u njega se često ubušuju ličinke ovog staklokrilca




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 50     <-- 50 -->        PDF

pa tako sječine topolika nekoliko godina poslije sječe ostaju žarišta ovog
štetnika. U naraslim izbojima mlade gusjenice prave dosta nepravilne hodnike
da bi pri kraju razvoja izgradile vertikalni hodnik do 10 cm visine ili nešto
kraći. Kako se ovi izbojci pri bazi lako lome i odvajaju od panja, to još
više pomaže napadu ovog štetnika jer ličinke nailaze stalno na svježe kalusno
tkivo. Prisustvo ličinaka zapaža se po brojnim grizotinama pri bazi
izbojaka a kalusno tkivo progriženo je hodnicima. Izlazni otvor izvana je
zatvoren epidermalnom opnom i ne zapaža se niti najpomnijim pogledom.
Dok mlade ličinke izbacuju crvotočinu u blizini bazalnog dijela izbojka, starija
u ovom slučaju sabija crvotočinu u donjem dijelu vetikalnog hodnika.
Taj dio hodnika kod tanjih izbojaka prolazi kroz srž izbojka a kod debljih
kroz njihov periferni dio. Vertikalni dio hodnika zakreće u blagom luku
prema površini i izlaznom otvoru. U gornjem dijelu tog hodnika se ličinka
kukulji. Prije toga ličinka izgradi dvije čvršće pregradne opne iza i ispred
mjesta gdje će se kukuljiti. Time se postiže dobra izolacija od prekomjernog
isušivanja kao i zaštita od zoofaga. Narijetko su ličinke i kukuljice u ovakvim
slučajevima okrenute strmoglavce pa se tako vrši i eklozija. Zaraza
izbojaka na panjevima je to veća što su ovi bolje osvijetljeni. Zanimljivo je


SI. 8. Grančice kanadske topole s karakterističnim zadebljanjima i
egzuvijama P. tabaniformis. Sasvim lijevo: bazalni dio ogranka nastalog
meristematskim regeneracijama iz panja. Koprivnica, VII/77.
Orig.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 51     <-- 51 -->        PDF

napomenuti da ličinke u ovakvim slučajevima nikad ne izazivaju stvaranje
karakterističnih gala na izbojku te osim crvotočine koju izbacuju u svojoj
prvoj polovici razvića, ne možemo otkriti njihovo prisustvo. Ovo govori u
prilog pretpostavke autora, da reakciju biljke u vidu stvaranja gala najvjerojatnije
izaziva tvar koju mlada gusjenica unosi u biljku samo prilikom ubušavanja,
jer se gale na ograncima formiraju samo na mjestima ubušivanja a
ne na mjestima ostalih aktivnosti ličinke. Budući se ličinke u ovom slučaju
ubušuju u hranjive kalusne dijelove izbojaka koji su ionako odebljali, karakteristično
zadebljanje u višim dijelovima izbojaka se ne formira (si. 8).


SI. 9. Grančice kanadske topole zaražena


šiškama ušiju Pemphigus Lichtensleini i


ličinkom P. tabaniformis. Izostalo formi


ranje karakteristične gale. Sigetec, IV/76.


Orig.


Gusjenice ove vrste pronašao sam i u mladim topolovim biljkama čija
su još napola zeljasta debla ´i ogranci bili zaraženi ušima vrste PemphigusLichtensteini L. iz tribusa Pemphigini. Kako je poznato, ova vrsta pravi
karakteristično oblikovane šiške u čije tkivo je bila ubušena ličinka staklokrilca.
Ličinka je kasnije nastavila hranjenje u mladoj stabljici topole iz
koje je na poseban otvor izbacivala crvotočinu, a na poseban se otvor izvršila
eklozija leptira glavom okrenutom prema dolje (si. 9). I u ovom slučaju
izostalo je formiranje gale na stabljici što također potvrđuje ranije iznijetu
pretpostavku.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Iako je P. tabaniformis relativno dobro proučena vrsta, kako u svijetu
tako i kod nas, još su uvijek prisutne neke dileme pa i kontradiktorna shvaćanja
oko njene reprodukcije i drugih bioloških značajki. Ističemo ovdje
jednu od najvažnijih, a to je trajanje razvića.


U susjednim zemljama već je poodavno ustanovljeno (GEORGOPULOS,
1956; SZONTAGH, 1965) da ova vrsta ima jednogodišnju generaciju, suprotno
od zemalja srednje i sjeverne Evrope gdje joj je generacija dvogodišnja. M.
VASIĆ (1966) u ekološkim uvjetima istočne Slavonije i Baranje utvrđuje da
ova vrsta ima jednogodišnji ciklus razvića. To potvrđuju i opažanja VUJIĆA
(Vujić et al. 1967) za područje oko Novog Sada. Unatoč tome S. ŽIVOJINOVIĆ
(1970) kao i K. VASIĆ (1971) i dalje tvrde da vrsta ima dovogodišnju
generaciju kao i u zemljama srednje i sjeverne Evrope. Tek Z. VAIDA (1974)
ističe jednogodisnqi ciklus razvoja. Kako se istraživanja Vasića odnose na
ekološke prilike istočne Slavonije i Baranje, gdje u odnosu na Podravinu
vlada veća aridnost, istražio sam trajanje razvića u ovdašnjim uvjetima eksperimentalnim
putem.


U jesen 1974. g. posadio sam u vrtu 10 zdravih i nezaraženih reznica
kanadske topole. Iduće godine reznice su dobro ožilile i razvile po nekoliko
nadzemnih izbojaka od kojih sam na svakoj ostavio samo po jedan, očekujući
da će ih otkriti štetnik i na njih položiti jaja.. To se i dogodilo. Već
krajem lipnja na zeljastim sočnim izbojcima zapažena su mjesta gdje su se
ubušile gusjenice i gdje su se počele formirati gale, koje su se, što se više
primicao kraj ljeta, sve više povećavale. Bilo ih je po nekoliko na svakom
izbojku. Do jeseni su gale rasle i poprimile svoj karakterističan oblik. Svi
ižboji su bili gusto zaraženi brojnim ličinkama koje su kroz otvore izbacivale
crvotočinu. Na pojedinim izbojcima moglo se od pridanka do vrla izbrojiti
i do 10 gala. Poslije jednog prezimljenja, u toku druge polovice svibnja, a
osobito u lipnju 1976. g., iz tih gala uslijedilo je izlijetanje leptira. Ukupno je
izletjelo 38 životinja dok je 8 ličinaka bilo zaraženo entomofagnim insektima.
Prije početka leženja leptira zaraženi izbojci su odrezani i stavljeni u insektarij
radi hvatanja imaga. Dakle, leptiri su izletjeli iz gala nastalih protekle
godine pa im je prema tome razviće trajalo samo jednu godinu (s
jednim prezimljenjem). Isti rezultati ponovili su se i u produženom uzgoju
u toku 1977. Ova saznanja svakako i za ovo područje imaju velik praktičan
značaj.


Kako je let leptira u toku godine dosta protegnut, rijetko ih susrećemo
u većoj množini. Ipak ,najviše ih se pojavljuje u toku V i VI mjeseca. Za
prijepodnevnih sati, kada dnevne temperature nisu još dosegle svoj maksimum,
leptire opažamo po deblima topola u blizini mjesta odakle su izletjeli,
po rubnim dijelovima plantaža te na ozlijeđenim i svježe polomljenim biljkama.
Kasnije se leptiri više zadržavaju u krošnjama stabala pa ih se teže opaža
a tada su i više pokretni. Rado posjećuju cvatove abdovine, hebda (Sambucus
ebulus)), osobito na osunčanim staništima. Kopula se vrši ubrzo poslije
izlijetanja. Traje prema vlastitim opažanjima oko dva sata i odmah poslije
toga ženka počinje s odlaganjem jaja (si. 10). Jaja ženka odlaže pojedinačno,
zalijepljena po površini kore i to u prosjeku od 200 do 400 komada.
Embrionalni razvitak traje oko desetak dana.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Nema sumnje da je P. tabaniformis ozbiljan štetnik kultura topole. Uporedo
sa širenjem nasada topola u Podravini (1248 ha kod ŠG Koprivnica),
širila se i ova vrsta. Potpuno efikasnih mjera zaštite još za sada nema. Teškoće
suzbijanja povećane su i činjenicom da ova vrsta ima znatno protegnuto
vrijeme izlijetanja leptira. Može se kazati da se u izvjesnoj mjeri podcijenila
uloga ovog štetnika u šumskoj privredi i da se topolarstvo krajem 50-tih
i tokom 60-tih godina u Podravini našlo donekle zatečeno velikim štetama
uzrokovanim od ovog štetnika i od nekih drugih štetočina i bolesti topola.


SI. 10. Leptir P. tabaniformis poslije eklo.


ziranja, mužjak.


Orig.


ZAKLJUČCI


Koliko je god veliki topolov staklokrilac veoma raširena vrsta u kulturama
topola u Podravini, on pretežno napada rubna stabla plantaža i drvorede
topola uz vodotoke. Brojna opažanja pokazuju da se napadnuta stabla
topola dulje vrijeme uspješno bore s prisutnim štetnikom i tek nakon dužeg
i masovnijeg napada zaostaju u rastu. Štetnik napada samo žilište stabala
u koliko su dobro osvijetljena i ne nanosi višim partijama debla tehničku
štetu. Ženka odlaže jaja na tlo u blizini stabala topola.


Za mlade kulture topola mnogo opasnijim štetnikom može se smatrati
mali topolov staklokrilac koji je također u ovom području veoma raširen.
Pojavljuje se već od početka V mjeseca a sigurno je utvrđeno da u ovim
ekološkim prilikama ima jednogodišnji razvojni ciklus. Neuređene 1—3 g.
stare sječine topola s mladicama nastalim meristematkim regeneracijama




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 54     <-- 54 -->        PDF

mogu postati prikladna žarišta odakle se štetnik širi u okolno područje. U
uzgoju topola, osobito prvih godina po osnutku plantaže, s ovim štetnikom
valja svakako računati.


LITERATURA


Kramar , A., 1974: Osnivanje plantaža topola i vrba. Sto godina šumarstva Bilogorsko-
podravske regije. Združeno šum. pod. Bjelovar.


Kovače vic, Ž., 1956: Primijenjena entomologija. III. Šumski štetnici. Polj. nakl.
zavod. Zagreb.


Krančev , R., 1977: Ekološko faunističke snačajke egerida (Aegeridae, Lepidoptera)
— napose Koprivničko-đurđevačke Podravine, Magistarski rad. (Neobjavljeno).


Tomić , D., 1958: Mali topolin staklokrilac (Sciapteron tabaniformis Rott) i njegovo
suzbijanje. Topola. 2. 6:477-485.


Vajda , Z., 1974: Nauka o zaštiti šuma. Školska knjiga. Zagreb.


V a s i ć, M., 1966: Trajanje razvića malog topolinog staklokrilca (Sciapteron-Paranthrene
tabaniformis Rott) u ekološkim uslovima istočne Slavonije i Baranje.
Topola. 10. 59:38—44.


Vasić , K., 1971: Zaštita drveta I deo (Ksilofagni insekti). Naučna knjiga. Beograd.


Živojinović , S., 1967: Zaštita šuma, II izdanje. Naučna knjiga. Beograd.


The Big and the Small Poplar Clear-Wing Moth (Aegeria apiformis CI., Paranthrene
tabaniformis Rott.) in the Ecological Conditions of the Region Podravina
by Koprivnica and Đurđevac


Summary


In the period of 1974—1977 the author visited more than 30 localities! covering
part of Podravina in the north of Croatia researching representatives of Clear-
Wing Months (Aegeridae, Sesiide Lepidoptera) in the ecological conditions of
that area and their noxiousness for the trees. The author has found that Aegeria
apiformis CI. is fairly widely spread but that it can be nozious only in an exceptionately
strong and lasting attack. On the contrary, Paranthrene tabaniformis
Rot. can cause greater damage to poplars, especialy to the young trees.