DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 41 <-- 41 --> PDF |
ŠUM. LIST 104:219, 1980. VELIKI I MALI TOPOLOV STAKLOKRILAC (Aegeria apiformis Cl, Paranthrene tabaniformis Rott) U EKOLOŠKIM UVJETIMA KOPRIVNIČKO-ĐURĐEVAČKE PODRAVINE Mr RADOVAN KRANJČEV, prof. biol. Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje Koprivnica SAŽETAK — U tekstu se iznose podaci o istraživanjima predstavnika familije staklokrilaca (Aegeriidae-Sesiidae, Lepidoptera), i to vrsta veliki i mali topolov staklokrilac (Ae. apiformis, P. Tabaniformis) u ekološkim uvjetima Koprivničko-đurdevačke Podravine. Istraživanja su vršena 70-tih godina (1974—1977) na više od 30 lokaliteta u ovoj regiji. Naročita pažnja posvećena je rasvjetljavanju nekih još nedovoljno proučenih ekološko-bioloških značajki ovih vrsta. Autor zaključuje da se vrsta Ae. apiformis, unatoč njezinomvelikom raširenju, ne bi trebala smatrati osobito opasnim štetnikom, osim u slučaju izuzetno jakog i dugotrajnog napada. Veća štetna uloga u topolarstvu može se pripisati vrsti P. tabaniformis koja je naročito opasna u mladim topolovim kulturama. UVOD U proteklih nekoliko godina u okviru istraživanja faune makrolepidoptera Bilogorsko-podravske regije (Koprivničko-đurđevačka Podravina), vršena su intenzivna specijalna istraživanja vrsta iz familije staklokrilaca (Aegeriidae = Sesiidae) ovog područja. Pored neriješenih mnogobrojnih faunističkih i taksonomskih problema nastojao sam posebno obratiti pažnju bioekološkoj problematici pojedinih vrsta. Kako, pored svega ostalog, vrste velik i mali topolov staklokrilac predstavljaju prema raznim autorima i značajne šumske štetnike uglavnom mekih lišćara i čije ličinke u odnosu na ishranu imaju izrazit ksilofagni karakter, te kako je u posljednjih 20-tak godina u ovom klimatu došlo do snažnog zamaha u podizanju plantaža cv Populus euroamericana — posebna pažnja u radu poklonjena je istraživanju brojnosti i raširenosti ovih vrsta te njihovim ostalim i nedovoljno proučenim biološko-ekološkim značajkama. Na to su me ponukali relativno malobrojni podaci u stranoj i našoj entomološkoj literaturi. Oni pokazuju da se veoma mali broj istraživača bavio proučavanjem ovih vrsta Unsekata. 219 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Obavještenja su ponekad i posve kontradiktorna u odnosu na neke biološke značajke spomenutih vrsta, a često i jasno pokazuju da je vlastitih straživanja bilo veoma malo te da su podaci više-manje nekritički prepisivani ne vodeći računa o našim specifičnim ekološkim prilikama. Tek je pokret populikulture aktualizirao nešto više ove problematiku pa se javlja više nastojanja, čak i eksperimentalnog rada koji pridonose uspješnijem rješavanju raznih bioekoloških problema ovih štetnika. Iznosim ovdje rezultate četverogodišnjih vlastitih istraživanja ovih vrsta koji će, nadam se, biti od koristi za buduću šumarsku praksu i šumarsku entomologiju uopće. VELIKI TOPOLOV STAKLOKRILAC (Aegeria apiformis Cl) (pčelka, stršljenka, stršljenak) U istraživačkoj regiji vrsta je veoma široko rasprostrajena. Od 34 istraživana lokaliteta staklokrilaca javlja se u većoj ili manjoj populaciji na njih 24. Gotovo da i nema nasada topola gdje je ne bismo nalazili. Dolazi na raznim vrstama topola ali pretežno na »kanadskim« topolama, koje su, čini se, manje otporne prema ovom štetniku. Samo iznimno konstatirano je prisustvo nekoliko gusjenica ove vrste na starom primjerku vrste Salix caprea. Imaga imaju raspon krila u prosjeku od 32 do 40 mm i ne pokazuju značajnije morfološke varijacije. Leptiri se pojavljuju već od početka svibnja do sredine srpnja mjeseca a najviše od sredine V do sredine VI. Međutim, K. VASIĆ (1971) izražava samo vjerojatnost pojavljivanja u tom periodu na temelju podataka za susjednu Italiju a Z. VAJDA (1974) navodi SI. 1. Dendrološki prsten pridanka stabla kanadske topole veoma napadnut ličinkama A. apiformis. Đelekovec, 1976. Orig. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 43 <-- 43 --> PDF |
VI i VII mjesec, premda je Ž. KOVAČEVIĆ već poodavno uočio (1949) da se leptiri pojavljuju na samom početku mjeseca svibnja, što su potvrdila i vlastita opažanja za ovu područje Hrvatske. Istraživanjima je utvrđeno da vrsta u našim uvjetima ima dvogodišnju generaciju. Tek se za veoma mali broj Učinaka može pretpostaviti da im je ciklus razvoja trogodišnji. Gusjenice se najčešće ubušuju u starije drveće topola u drvoredima i po rubovima plantaža. Najprije buše u kori i neposredno ispod nje. Presjeci kroz žilišta stabala (si. 1) pokazuju da odraslije ličinke svojim hodnicima oštećuju najviše samo periferne mlađe partije ksilema i ne zalaze dublje u jedro i srčiku stabla. Nije rijetkost u jednom debljem stablu topole pronaći u mjesecu travnju i više od 20 gusjenica jedno- ili dvogodišnjih. Oštećenja drveta nikad ne prelaze visinu od neko- Sl. 2. Staro deblo crne topole (P. nigra) u čijoj debeloj i žuljevitoj kori nalazimo ličinke A. apiformis. Gabajeva Greda, VI 1978. Orig. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 44 <-- 44 --> PDF |
liko, a najviše i rijetko 10 — 15 cm iznad nivoa tla. Niti kod jednog oborenog stabla topole, premda su bila jako zaražena, nisam pronašao oštećeno drvo na većim visinama od spomenutih pa zato nevjerojatno i neuvjerljivo djeluje podatak (K. VASIĆ, 1971) da »pri jakim napadima donje par, tije stabala (do prsne visine otprilike) potpuno su prožete hodnicimaneupotrebljive u tehničke svrhe«. Kako je područje žilišta stabla najviše napadnuto i periferni njegov dio najviše prožet hodnicima gusjenica, ovamo se ubrzo nasele razne fitofagne vrste gljiva koje uzrokuju ubrzano truljenje i rastakanje drveta. Radi toga kod velikog napada pčelke često starija stabla lome na tom mjestu. Tek rijetko se dešava da na rakom zaraženim starim deblima topola (P. nigra, P. alta) nalazimo pojedinačno gusjenice ovog štetnika i do 2 m visine iznad tla (si. 2). Tada ih nalazimo samo u kambijalnoj zoni i živom dijelu odebljale i žuljevite kore, a nikako ili samo iznimno u najmlađen ksilenomu. Na ovakvim soliternim stablima nizinskog područja po šikarama i dravskim mrtvajama rijetko se pronađe odraslija gusjenica koja nije zaražena entomofalnim insektima, tako da praktički prisustvo ove vrste u tom slučaju nema nikakav ekonom ski značaj. Ličinke ovog staklokrilca često se nalaze u društvu s ličinkama velike topolove strizibube (Saperda carcharias), čije hodnike lako prepoznajemo po eliptičnim presjecima, dubljem smještaju u drvetu i pružanju do 1 m visoko iznad tla. Osim toga, njeni otvori za izbacivanje crvotočine uvijek su začepljeni nabijenim krupnijim iverjem, obično svjetlije boje. Gusjenice pčelke ubušuju se i u tanje ili deblje ogranke korijena koji se nalaze blizu površine tla. Izvana je napad gotovo nemoguće otkriti. Grizotine se izbacuju izvan ogranka u tlo. Odrasla gusjenica iz korijenog ogran m SI. 3. Žarište i deblji korijenov ogranak kanadske topole zaraženi s A. apiformis. Na slici nekoliko kokona s egzuvijama. Đelekovec, V 1977. Orig. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 45 <-- 45 --> PDF |
ka do površine tla pravi prohod, hodnik, na čijem kraju u nivou tla izradi čvrst kokon u kojem se kukulji (si. 3, 4). Tek kasnije po štršećim košljicama na površini tla, pod pretpostavkom da je tlo slabo obraslo utvrđujemo prisustvo štetnika. xw SI. 4. Kokon s egzuvijom A. apiformis. Orig. Napadnua stabla dosta teško prepoznajemo od zdravih. Tek poslije Višegodišnjeg i jakog napada i ovog štetnika zamjećuje se slabljenje i zaostajanje u rastu a ponekad i sušenje. Uopće izgleda, da biljke koje su biološki veoma vitalne relativno lako podnose i jači napad pčelke bez nekih vidljivih posljedica. Gusjenice izbacuju crvotočinu iz svojih hodnika ali plitko pod zemlju koju treba razgrnuti da bi se ona opazila. Izletni otvori su također smješteni blizu nivoa tla. Iz njih se ne izbacuje crvotočina i u pravilu su prije izletanja leptira zatvoreni peridermalno membranom i nevidljivi. Njihova koncentracija po obodu pridanka stabala često vrlo jasno ukazuje na činjenicu da gusjence biraju u pravilu dobro osvijetljena i toplija mjesta. Poslije drugog prezimljenja u IV i V mjesecu gusjenice se kukulje. Prethodno prave čvrst kokon od slijepljenih grizotina i mrvica tla. Kokoni sa svijetlosmeđim kukuljicama nalaze se najviše na kraju nešto malo proširenog hodnika u blizini izravnog otvora ili su, što je rjeđe, jednom stranom pričvršćeni uz koru žilišta stabla. Ako je napad veći a tlo pjeskovitije ili djelomično šljunčano, kokoni se često nađu i u tlu do 30 cm daleko od ruba stabla. U ovim slučajevima kokoni su najčešće izrađeni od čestica pijeska a imanje od drvenih iveraka. Opažanja pokazuju da na stupanj zaraze i dinamiku populacije ove vrste utječe čitav niz dosad još nedovoljno proučenih biotičkih i abiotičkih |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 46 <-- 46 --> PDF |
faktora u složenom koaktivnom djelovanju. U faktore koji smanjuju brojnost populacije mogu se pored čovjeka ubrojiti neke ptice, sitni sisavci smanjena osvijetljenost pridanaka stabala, otpornije vrste i sorte topola´ obrastenost tla i povećana vlažnost podloge. Jaka zaraza topola zapažena je na najizdignutijim i najsušim staništima lakih pjekovdtoilovastih ili zašljunčemh tala. Dio drvoreda kanadske topole uz potok Gliboki kod naselja Grbaševac i Pustakovec koji ima posađenu podstojsku etažu grmlja košaračke vrbe (S. viminalis), nije uopće zaražen ovim staklokrilcom (si. 5). Nasuprot tome, isti drvored sađen nešto dalje u laganije i ocjeditije tlo, u kojem se biljni pokrov redovito barem dva puta godišnje kosi (livade košanice), a južne je ekspozicije i stabla su tokom dana dobro osvijetljena, ima preko 95% veoma zaraženih stabala. SI. 5. Dio drvoreda kanadske topole uz kanal Gliboki kod Pustakovca s podstojnom etažom košaračke vrbe. VII/1977. Orig. Utvrđeno je da velik broj gusjenica ili kukuljica kroz izlazne (još zatvorene!) otvore izvade ptice (Picus viridis, U pupa epos, Corvus sp., Pica pica). Mjestimično je 90% kokona, koji su bili dovoljno blizu nivoa tla, otvoreno i ispražnjeno. Ostaju čitavi samo oni kokoni nešto dublje smješteni i na manje vidljivom mjestu. Također je zapaženo da unatoč jakoj zarazi, ako se pored stabala nalaze rupe od krtica ili miševa, u vrijeme kukuljenja gusjenica na takvim stablima ne možemo pronaći niti jedan puni kokon. Prisutna aktivnost ptica zapaža se po brojnim oštećenjima nastalim udarcima kljuna u podnožju stabala tj. u području izlaznih otrova. Ako kojim slučajem, najčešće radi odrona rastresitog materijala na kakvoj padini, tanje ili deblje korijenje topola dospije na površinu, iz tih otkrivenih dijelova ubrzo izrasta veći ili manji broj izbojaka kojih je bazalni dio odebljao i u njemu se razvija dosta kalusnog tkiva. Ovo se naro |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 47 <-- 47 --> PDF |
čito događa po rubovima pješčanih ili šljučanih jama koje nastaju prilikom eksploatacije ovog građevnog materijala. Kalusiranje i prekrivanje zadebljanja ozljednim plutom još je veće, ako su ozljede prilikom odrona tla bile veće. Tu se često ubušuju gusjenice pčelke te tako ovi biotopi postaju u neku ruku mala žarišta odakle se štetnik širi na okolne terene. Zadebljanja na ovakvim mjestima mogu biti i do 20 cm promjera te do 30 cm dužine a prime često i do desetak odraslih gusjenica. SI. 6. Jutarnje eklozije i kopulacija A. apiformis. Orig. Stadij kukuljice traje 30—40 dana. Izlaženje leptira vrši se pretežno u ranim jutarnjim satima (7—10 sati). Tada su leptiri tromi i nalazimo ih uglavnom na donjim partijama stabala na osunčanim stranama. Na približavanje sporo reagiraju i lako ih hvatamo i rukom. Već poslije 20 minuta leptir je sposoban za let. Ako je temperatura okoline niža od ekološkog optimuma, imaga izvode brze pokrete krilima i tako se zagrijavaju prije polijetanja. U uvjetima insektarija ovakva »rulanja« mogu kod temperature od 14´C potrajati i do 15 minuta ne prekidajući se. Ako se temperatura povisi na 18° C, treperenja prestaju i leptir polijeće. Do kopulacije može doći ubrzo poslije eklozije ili tek sutradan (si. 6). Kao i ostali staklokrilci i imaga ove vrste su dobri letači, danju su aktivni i rijetko ih po danu zapažamo i unatoč jake zaraze u blizini. Ženka odlaže ovalna, plosnata, smeđa i relativno krupna jaja (0,7 mm) pojedinačno u letu ili mirovanju direktno na zemlju u podnožju stabala. Jaja je praktički nemoguće pronaći. Ne lijepi ih kao ostale vrste na biljni materijal. Prema mojim opažanjima, jedna ženka u toku 3—4 dana odloži prosječno 800—1000 jaja. Embrionalni razvoj traje oko 15 dana. Mogućnosti uzgoja ove vrste u laboratorijskim uvjetima su male. Najviše rezultata daje pronalaženje i sabiranje odraslih gusjenica koje stavljamo u kutije s vlažnim pijeskom. Tu se ubrzo kukulje u kokonima od čestica pijeska koje su međusobno povezane predivom. Uspjeh je još bolji ako se potrudimo da saberemo već formirane kokone u toku IV i V mjeseca. Njih je dovoljno staviti u neku kartonsku kutiju i povremeno prskati vodom. Još |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 48 <-- 48 --> PDF |
je bolja providna plastična posuda koju s kokonima izložimo na svjetlo radi sprečavanja razvitka plijesni. Ličinke koje smo sabrali zajedno s dijelovma drveta (korijena) u sobnim uvjetima razvića u potpunom mraku i u sredini vlažnijoj od unutrašnjosti biljnog materijala, prave tube i po nekoliko cm dugačke, izrađene od grizotina povezanih predivom. Unutar njih se i kukulje. MALI TOPOLOV STAKLOKRILAC (Paranthrene tabaniformis Rott) (Obadolik staklokrilac) I ova vrsta je u istraživanom području gotovo posvuda raširena, ali ne osobito brojna. Nalazimo je pojedinačno ili u manjem broju primjeraka u još preostalim rasađnicma i mladim tek podignutim plantažama topola, na svijetlim staništima uz puteve, na mladom poniku topola u nizinskom području, u drvoredimo topola, u starim šikarastim grmolikim stablima topola na suhim i sterilnim tlima, uz osunčane obale potoka i jaraka, na krčevinama topoünih plantaža i si. mjestima. Ličinke žive u raznim vrstama topola, rijetko u vrbi. Napadaju najčešće topolu tanjih sortimenata od 2 do 4 godine starosti, rjeđe su napadnuta srednjedobna i starija stabla. Napadnuta može biti cijela mlada topolova biljka počam od vrata korijena do vršnih zeljastih dijelova. Gusjenica probija koru i buši neposredno pod korom gradeći plitičasto udubljenje. Kasnije prodire, do srži mladog izbojka ili mladog stabalca i gradi do 10 cm dug hodnik upravljen prema gore. Na mjestima ubušivanja biljka reagira stvaranjem karakterističnih zadebljanja, gala, koje se lako zapažaju i karakterističan su simptom zaraze biljke. Gala je slična gali male topoline strizibuke (Saperda populnea) pa je nevjesta i neiskusna osoba može s njom zamijeniti. Međutim, gala od P. tabaniformis je u pravilu nešto veća, izduženija, glatke površine i na sebi uvijek ima otvor za izbacivanje crvotočine. Ponekad kroz taj otvor curi i biljni sok. U kasnu jesen i zimi kad su mlade biljke bez lišća, gale se dobro zapažaju i lako se tada može ustanoviti stupanj zaraze. Tada možemo izvršiti i mehaničko uništavanje zaraženih izbojaka ili injektiranje stabalaca tetraklor ugljikom ili benzinom, koji su se pokazali kao najbolji. Mlade gusjenice ubušuju se često u pazušcu listova ili pupoljaka, svuda gdje su tkiva nježnija, a naročito na mjestima različitih ozljeda. Radi toga i plantaža topola u kojima se gaji neka međukultura su mnogo više napadnute ovim štetnikom nego inače. Obrambena aktivnost vitalnijih biljaka može biti do te mjere izražena da biljka intenzivnim lučenjem biljnog soka i procesom obraštavanja uguši mladu gusjenicu a gala ostane obično započeta ili samo napola oblikovana. Na mjestima stvaranja gala debla mladih biljaka se lako lome i tu obično pri jačem vjetru pucaju a od mladih biljaka se formiraju grmolike biljke nepodesne za bilo kakvu privrednu eksploataciju. Oštećenja starijih biljaka (preko 15 godina starih) od groma ili vjetroloma također su prikladna mjesta za ubušivanje gusjenica. Redovito se na takvim mjestima pod korom i u blizini iverastih preloma stabla mogu tokom godine naći brojne gusjenice. Na površini takvog jednog preloma de 226 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 49 <-- 49 --> PDF |
belog stabla topole u plantaži Šalovica nedaleko Koprivnice izbrojao sam sredinom lipnja 1974. 47 egzuvija ovog staklokrilca. Poznato je da u topolu dosta često udara grom pa ovakva oštećenja nisu rijetka (si. 7). Zbog navedenih razloga trebalo bi tako nastale batrljke stabala topola što prije uklanjati iz plantaža. Kako radi niskih temperatura topola često stradava i od mrazopucina, nije rijetkost naći i na ovakvim mjestima gusjenice ove vrste. Naime, biljka pomoću povećane produkcije kalusa nastoji zatvoriti nastalu pukotinu duž debla. U to tkivo rado se ubušuju ličinke i tu nalaze dobre uvjete za razvitak. Često se pucine ponovo otvaraju na istim mjestima pa je proces zaraštavanja još više produžen a štete veće. Ovakva mrazna rebra ili izbočine brazde na deblima topola najčešće su okrenute jugu ili zapada pa to pomaže još većoj zarazi. Ozlijeđeno korijenje topola koje je dospjelo na površinu kao i mjesta na deblu koja su bila zahvaćena vatrom također mogu poslužiti za ubušivanje učinaka zbog povećanog stvaranja kalusa koji obraštava rane. SI. 7. Gusjenice P. tabaniformis na ba trljku stabla topole oštećenog od groma. Grbaševac, VII/77. Orig. Poslije sječe topolovih stabala, u koliko se panjevi ne vade iz plantaža, na njima se meristemskim (kambijskim) regeneracijama razvijaju brojne mladice kružnog rasporeda po obodu panja. Na mjestima izbijanja mladica također se formira kalusno tkivo koje u bazalnim dijelovima izbojaka pravi markantno zadebljanje. I u njega se često ubušuju ličinke ovog staklokrilca |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 50 <-- 50 --> PDF |
pa tako sječine topolika nekoliko godina poslije sječe ostaju žarišta ovog štetnika. U naraslim izbojima mlade gusjenice prave dosta nepravilne hodnike da bi pri kraju razvoja izgradile vertikalni hodnik do 10 cm visine ili nešto kraći. Kako se ovi izbojci pri bazi lako lome i odvajaju od panja, to još više pomaže napadu ovog štetnika jer ličinke nailaze stalno na svježe kalusno tkivo. Prisustvo ličinaka zapaža se po brojnim grizotinama pri bazi izbojaka a kalusno tkivo progriženo je hodnicima. Izlazni otvor izvana je zatvoren epidermalnom opnom i ne zapaža se niti najpomnijim pogledom. Dok mlade ličinke izbacuju crvotočinu u blizini bazalnog dijela izbojka, starija u ovom slučaju sabija crvotočinu u donjem dijelu vetikalnog hodnika. Taj dio hodnika kod tanjih izbojaka prolazi kroz srž izbojka a kod debljih kroz njihov periferni dio. Vertikalni dio hodnika zakreće u blagom luku prema površini i izlaznom otvoru. U gornjem dijelu tog hodnika se ličinka kukulji. Prije toga ličinka izgradi dvije čvršće pregradne opne iza i ispred mjesta gdje će se kukuljiti. Time se postiže dobra izolacija od prekomjernog isušivanja kao i zaštita od zoofaga. Narijetko su ličinke i kukuljice u ovakvim slučajevima okrenute strmoglavce pa se tako vrši i eklozija. Zaraza izbojaka na panjevima je to veća što su ovi bolje osvijetljeni. Zanimljivo je SI. 8. Grančice kanadske topole s karakterističnim zadebljanjima i egzuvijama P. tabaniformis. Sasvim lijevo: bazalni dio ogranka nastalog meristematskim regeneracijama iz panja. Koprivnica, VII/77. Orig. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 51 <-- 51 --> PDF |
napomenuti da ličinke u ovakvim slučajevima nikad ne izazivaju stvaranje karakterističnih gala na izbojku te osim crvotočine koju izbacuju u svojoj prvoj polovici razvića, ne možemo otkriti njihovo prisustvo. Ovo govori u prilog pretpostavke autora, da reakciju biljke u vidu stvaranja gala najvjerojatnije izaziva tvar koju mlada gusjenica unosi u biljku samo prilikom ubušavanja, jer se gale na ograncima formiraju samo na mjestima ubušivanja a ne na mjestima ostalih aktivnosti ličinke. Budući se ličinke u ovom slučaju ubušuju u hranjive kalusne dijelove izbojaka koji su ionako odebljali, karakteristično zadebljanje u višim dijelovima izbojaka se ne formira (si. 8). SI. 9. Grančice kanadske topole zaražena šiškama ušiju Pemphigus Lichtensleini i ličinkom P. tabaniformis. Izostalo formi ranje karakteristične gale. Sigetec, IV/76. Orig. Gusjenice ove vrste pronašao sam i u mladim topolovim biljkama čija su još napola zeljasta debla ´i ogranci bili zaraženi ušima vrste PemphigusLichtensteini L. iz tribusa Pemphigini. Kako je poznato, ova vrsta pravi karakteristično oblikovane šiške u čije tkivo je bila ubušena ličinka staklokrilca. Ličinka je kasnije nastavila hranjenje u mladoj stabljici topole iz koje je na poseban otvor izbacivala crvotočinu, a na poseban se otvor izvršila eklozija leptira glavom okrenutom prema dolje (si. 9). I u ovom slučaju izostalo je formiranje gale na stabljici što također potvrđuje ranije iznijetu pretpostavku. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Iako je P. tabaniformis relativno dobro proučena vrsta, kako u svijetu tako i kod nas, još su uvijek prisutne neke dileme pa i kontradiktorna shvaćanja oko njene reprodukcije i drugih bioloških značajki. Ističemo ovdje jednu od najvažnijih, a to je trajanje razvića. U susjednim zemljama već je poodavno ustanovljeno (GEORGOPULOS, 1956; SZONTAGH, 1965) da ova vrsta ima jednogodišnju generaciju, suprotno od zemalja srednje i sjeverne Evrope gdje joj je generacija dvogodišnja. M. VASIĆ (1966) u ekološkim uvjetima istočne Slavonije i Baranje utvrđuje da ova vrsta ima jednogodišnji ciklus razvića. To potvrđuju i opažanja VUJIĆA (Vujić et al. 1967) za područje oko Novog Sada. Unatoč tome S. ŽIVOJINOVIĆ (1970) kao i K. VASIĆ (1971) i dalje tvrde da vrsta ima dovogodišnju generaciju kao i u zemljama srednje i sjeverne Evrope. Tek Z. VAIDA (1974) ističe jednogodisnqi ciklus razvoja. Kako se istraživanja Vasića odnose na ekološke prilike istočne Slavonije i Baranje, gdje u odnosu na Podravinu vlada veća aridnost, istražio sam trajanje razvića u ovdašnjim uvjetima eksperimentalnim putem. U jesen 1974. g. posadio sam u vrtu 10 zdravih i nezaraženih reznica kanadske topole. Iduće godine reznice su dobro ožilile i razvile po nekoliko nadzemnih izbojaka od kojih sam na svakoj ostavio samo po jedan, očekujući da će ih otkriti štetnik i na njih položiti jaja.. To se i dogodilo. Već krajem lipnja na zeljastim sočnim izbojcima zapažena su mjesta gdje su se ubušile gusjenice i gdje su se počele formirati gale, koje su se, što se više primicao kraj ljeta, sve više povećavale. Bilo ih je po nekoliko na svakom izbojku. Do jeseni su gale rasle i poprimile svoj karakterističan oblik. Svi ižboji su bili gusto zaraženi brojnim ličinkama koje su kroz otvore izbacivale crvotočinu. Na pojedinim izbojcima moglo se od pridanka do vrla izbrojiti i do 10 gala. Poslije jednog prezimljenja, u toku druge polovice svibnja, a osobito u lipnju 1976. g., iz tih gala uslijedilo je izlijetanje leptira. Ukupno je izletjelo 38 životinja dok je 8 ličinaka bilo zaraženo entomofagnim insektima. Prije početka leženja leptira zaraženi izbojci su odrezani i stavljeni u insektarij radi hvatanja imaga. Dakle, leptiri su izletjeli iz gala nastalih protekle godine pa im je prema tome razviće trajalo samo jednu godinu (s jednim prezimljenjem). Isti rezultati ponovili su se i u produženom uzgoju u toku 1977. Ova saznanja svakako i za ovo područje imaju velik praktičan značaj. Kako je let leptira u toku godine dosta protegnut, rijetko ih susrećemo u većoj množini. Ipak ,najviše ih se pojavljuje u toku V i VI mjeseca. Za prijepodnevnih sati, kada dnevne temperature nisu još dosegle svoj maksimum, leptire opažamo po deblima topola u blizini mjesta odakle su izletjeli, po rubnim dijelovima plantaža te na ozlijeđenim i svježe polomljenim biljkama. Kasnije se leptiri više zadržavaju u krošnjama stabala pa ih se teže opaža a tada su i više pokretni. Rado posjećuju cvatove abdovine, hebda (Sambucus ebulus)), osobito na osunčanim staništima. Kopula se vrši ubrzo poslije izlijetanja. Traje prema vlastitim opažanjima oko dva sata i odmah poslije toga ženka počinje s odlaganjem jaja (si. 10). Jaja ženka odlaže pojedinačno, zalijepljena po površini kore i to u prosjeku od 200 do 400 komada. Embrionalni razvitak traje oko desetak dana. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Nema sumnje da je P. tabaniformis ozbiljan štetnik kultura topole. Uporedo sa širenjem nasada topola u Podravini (1248 ha kod ŠG Koprivnica), širila se i ova vrsta. Potpuno efikasnih mjera zaštite još za sada nema. Teškoće suzbijanja povećane su i činjenicom da ova vrsta ima znatno protegnuto vrijeme izlijetanja leptira. Može se kazati da se u izvjesnoj mjeri podcijenila uloga ovog štetnika u šumskoj privredi i da se topolarstvo krajem 50-tih i tokom 60-tih godina u Podravini našlo donekle zatečeno velikim štetama uzrokovanim od ovog štetnika i od nekih drugih štetočina i bolesti topola. SI. 10. Leptir P. tabaniformis poslije eklo. ziranja, mužjak. Orig. ZAKLJUČCI Koliko je god veliki topolov staklokrilac veoma raširena vrsta u kulturama topola u Podravini, on pretežno napada rubna stabla plantaža i drvorede topola uz vodotoke. Brojna opažanja pokazuju da se napadnuta stabla topola dulje vrijeme uspješno bore s prisutnim štetnikom i tek nakon dužeg i masovnijeg napada zaostaju u rastu. Štetnik napada samo žilište stabala u koliko su dobro osvijetljena i ne nanosi višim partijama debla tehničku štetu. Ženka odlaže jaja na tlo u blizini stabala topola. Za mlade kulture topola mnogo opasnijim štetnikom može se smatrati mali topolov staklokrilac koji je također u ovom području veoma raširen. Pojavljuje se već od početka V mjeseca a sigurno je utvrđeno da u ovim ekološkim prilikama ima jednogodišnji razvojni ciklus. Neuređene 1—3 g. stare sječine topola s mladicama nastalim meristematkim regeneracijama |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 54 <-- 54 --> PDF |
mogu postati prikladna žarišta odakle se štetnik širi u okolno područje. U uzgoju topola, osobito prvih godina po osnutku plantaže, s ovim štetnikom valja svakako računati. LITERATURA Kramar , A., 1974: Osnivanje plantaža topola i vrba. Sto godina šumarstva Bilogorsko- podravske regije. Združeno šum. pod. Bjelovar. Kovače vic, Ž., 1956: Primijenjena entomologija. III. Šumski štetnici. Polj. nakl. zavod. Zagreb. Krančev , R., 1977: Ekološko faunističke snačajke egerida (Aegeridae, Lepidoptera) — napose Koprivničko-đurđevačke Podravine, Magistarski rad. (Neobjavljeno). Tomić , D., 1958: Mali topolin staklokrilac (Sciapteron tabaniformis Rott) i njegovo suzbijanje. Topola. 2. 6:477-485. Vajda , Z., 1974: Nauka o zaštiti šuma. Školska knjiga. Zagreb. V a s i ć, M., 1966: Trajanje razvića malog topolinog staklokrilca (Sciapteron-Paranthrene tabaniformis Rott) u ekološkim uslovima istočne Slavonije i Baranje. Topola. 10. 59:38—44. Vasić , K., 1971: Zaštita drveta I deo (Ksilofagni insekti). Naučna knjiga. Beograd. Živojinović , S., 1967: Zaštita šuma, II izdanje. Naučna knjiga. Beograd. The Big and the Small Poplar Clear-Wing Moth (Aegeria apiformis CI., Paranthrene tabaniformis Rott.) in the Ecological Conditions of the Region Podravina by Koprivnica and Đurđevac Summary In the period of 1974—1977 the author visited more than 30 localities! covering part of Podravina in the north of Croatia researching representatives of Clear- Wing Months (Aegeridae, Sesiide Lepidoptera) in the ecological conditions of that area and their noxiousness for the trees. The author has found that Aegeria apiformis CI. is fairly widely spread but that it can be nozious only in an exceptionately strong and lasting attack. On the contrary, Paranthrene tabaniformis Rot. can cause greater damage to poplars, especialy to the young trees. |