DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 109     <-- 109 -->        PDF

ANTE PREMUŽIĆ,
dipl. inž. šum.


30. studenoga preminuo je, a 4. prosinca
1979. na zagrebačkom Mirogoju sahranjen
je ANTE PREMUŽIĆ, dipl. inž. šum.,
ispraćen uz svoje najbliže i kolegama
— šumarima te brojnim planinarima. Od
pokojnika se u ime Saveza inženjera i
tehničara šumarstva i drvne industrije
Hrvatske oprostio ing. Oskar P i š k o r i ć,
a u ime planinara — Planinarskog saveza
Hrvatske prof, dr Vladimir B 1 a š k o v i ć.
Ante Premužić na domaku 91. godine
života bio je najstariji šumar u Hrvatskoj.
Rođen je 11. siječnja 1889. godine
u Kobašu (nedaleko Slavonskog Broda).
Srednju školu, Kr. veliku gimnaziju u
Slavonskoj Požegi, polazio je i s odličnim
uspjehom završio 1909. godine a 1913.
godine diplomira na Šumarskoj akademiji
u Zagrebu.


Ing. A. Premužić započeo je s radom
kao privremeni šumarski vježbenik u
Gospodarskom uredu Otočke imovne općine
1913. god. i nastavio kao kotarski
šumar na dužnosti taksatora do 19. III


1920. godine. Međutim u toku prvog svjetskog
rata, od 27. VII 1914. do 2. I 1919.
godine nalazio se na vojnoj dužnosti, u
Opkoparskom bataljonu u Osijeku. Od
Otočke imovne općine premješten je k
Brodskoj imovnoj općini i to za upravitelja
Šumarije u Rajevam selu, gdje ostaje
nešto više od godine dana, do izbora za
pristava Stolice za šumska prometala Gospodarsko-
šumarskog fakulteta u Zagrebu
na koju dužnost nastupa 18. VII. 1921. god.
U sklopu te dužnosti povjereno mu je i
održavanje vježbi iz tlocrtnog risanja.
Na Fakultetu ostaje 4 godine, a pred
kraj 1925. god. nastupa dužnost šefa Građevinskog
odsjeka u Ministarstvu šuma
i rudnika u Beogradu. Nakon godinu
dana, 25. XI 1926., odlazi za građevinskog
referenta u Direkciji šuma na Sušaku,
u kojoj je od 22. IX 1933. do 20. IX 1934.
god. i direktor. Zatim odlazi ponovo u
Ministarstvo šuma i rudnika u svojstvu
šefa Građevinskog odsjeka a već 31. VII
1935. premješten je Banjskoj upravi Savske
banovine za šefa otsjeka za uređivanje
bujica. Na toj dužnosti, uključujući
i poslove na pošumljavanju krša te zaštite
prirode, Ing. Premužić ostaje do 23.
VII 1948. god., kada je premješten u
Savezni institut za pošumljavanje i melioraciju
krša u Splitu. Nakon dvije godine,
1950., odlazi u mirovinu. Bio je i
član »Povjerenstva za zaštitu prirode i
očuvanja prirodnih spomenika pri banskoj
upravi Savske banovine« od njezinog
osnivanja 1937. godine.


Kronologija službovanja Ante Premužića
govori, da je pretežni dio svog radnog
vijeka proveo na poslovima građevinarstva.
Presudnim smatramo njegovo primještenje,
1926. god., iz Ministarstva šuma
i rudnika u Direkciji šuma na Sušaku
(s položaja šefa građevinskog odsjeka
na položaj referenta!). Presudnim, jer
mu je to mjesto omogućilo, da svoje
znanje i radne sposobnosti iskoristi na
poslovima, koji mu osiguraše »istaknuto
ime u povijesti kulture, napose turizma
i planinarstva u Hrvatskoj«, kako je o


287




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 110     <-- 110 -->        PDF

njegovoj devedesetgodišnjici života napisao
Prof. dr Vladimir B 1 a š k o v i ć1/. S
takvom ocjenom slaže se i Prof. dr Branislav
P r p i ć2/ kada konstatira, da promatrajući
»s današnjeg stajališta, možemo
Premužića smatrati jednim od onih
dalekovidnih šumara između dva rata
koji su nazirali veliko zanimanje turizma
za šume budućnosti«2/. U planinarsko-
turističke svrhe mogu se koristiti i putevi
kojima se otvaraju šume za iskorišćivanje,
a koje je Premužić i gradio na
području Velebita, ali su potrebni i posebni.
A Ante Premužić bio je inicijator
i realizator (najteže dionice sam je trasirao)
niza takvih puteva kao na pr. na
otocima Krk, Rab, Mljet, na području
današnjeg Nacionalnog parka Plitvička
jezera i najvećeg puta — velebitske transverzale
u dužini od 65 km, koju je Planinarski
savez Hrvatske nazvao » P r e m u žićeva
staza.« Dakako, da je
Premužić za svoje ideje našao suradnike
u »pretpostavljenim«, kako u Direkciji
šuma tako i u Ministarstvu te Banskoj
upravi, tj. one, koji su osiguravali i novac
za realizaciju planova. Taj novac,
međutim, u financijskim planovima i obračunima
nije uvijek glasio za građevinske
radove, nego je osiguravan i pod
drugim naslovima kao npr. za suzbijanje
potkornjaka.


Ante Premužić nije bio samo graditelj
puteva i planinskih staza, nego je i
kompleksnije promatrao i proučavao uvjete
života na kraškom području, posebno
seljaka i tražio, pa i našao, svrsishodnije
iskorišćivanje prirodnih uvjeta
nego li je tada bilo. Našao ga je u — drveću.
»Racionalnom kraškom gospodarstvu
ne može da bude osnovica trav a
(u formi žitarica, okapavina, livadne i
pašnjačke trave) jer je gospodarstvo sa
tom osnovicom svršilo katastrofalno na
krasu: nestalo je zemlje« naglašava Pre


1) Dr V. B.: 90 godina inž. Ante Premužića, zagrebački
dnevnik »VJESNIK« od 17. siječnja 1979.,
str. 8.


2) U POVIJESTI ŠUMARSTVA HRVATSKE 1846


— 1976. kroz stranice Šumarskog lista«, Zagreb
1967., str. 379.
mužić u svojoj »OSNOVI za turističko i
gospodarsko uređenje primorskih kupališta
i ljetovališta Crikvenice, Selca i Novog
« (objavljene u sušačkim novinama
»Novi list« 1933. god.). Kako to ostvariti
Premužić je to izložio u posebnoj publikaciji
— knjizi »SELJAČKO GOSPODARSTVO
NA KRŠU«, izašloj 1940. god. u
Zagrebu.


Knjiga »Seljačko gospodarstvo na kršu«
privukla je pažnju široke javnosti. To
svjedoče osvrti, koji su se pojavili u
novinama kao, sve u 1940. god., u zagrebačkom
»Jutarnjem listu« (br. 10302),
sušačkom »Primorju (br. 90), sarajevskom
»Katoličkom listu« (br.38), sarajevskom
listu »Snaga« (br. 8.), te beogradskom
»Privrednom Pregledu« (br. 33)3/.


Najopširniji prikaz je u »radničkom
listu za kulturu i sport« koji je izlazio
u Sarajevu pod nazivom »SNAGA«. Autor


V. B. (inž. Vladimir Beltram?) između
ostalog napisao je i ovo: »Oskudna literatura
o našim pasivnim krajevima i
njihovim problemima dobila je nedavno
lepu prinovu. Za razliku od dosadašnjih
pisaca koji su se ograničavali samo na
izlaganje životnih prilika na našem kršu
ili se rješenje pitanja pasivnih krajeva
tražili isključivo u pošumljavanju, unutrašnjoj
kolonizaciji i javnim radovima,
inž Premužić (koji ne odbacuje u načelu
ni pošumljavanje, ni javne radove ni
unutrašnju kolonizaciju) predlaže da se
problem pasivnih krajeva rešava na način
u kome mogu da uzmu učešće i
sami seljaci stvarajući nove osnove proizvodnje
koje odgovara našem kršu, njegovoj
strukturi, podneblju i ekonomskim
mogućnostima njegovog stanovništva ...
Glavna načela novog seljačkog i šumskog
gospodarenja na kršu jesu pošumljavanje
voćkama ... Zatim dolazi preudešavanje
stočarstva tako da se napušta dosadašnja
pustopašica, a da se zavede
3) Ove podatke, kao i one u bibliografiji navedene
radove koji su objavljeni izvan Šumarskog Usta,


ahvaljujem KATALOGU BIBLIOGRAFIJE JUGOSLAVENSKE
PERIODIKE« Jugoslavenskog leksikografskog
zavoda u Zagrebu.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 112     <-- 112 -->        PDF

Novi list (Sušak):


Pitomi kesten, prehrana Hrvatskog Primorja, U —
1933, br. 362-363, str. 2;
Kesten. Pitanje uzgoja pitomog kestena, II — 1933,
br. 369-370, str. 3;
Gradnja solidnih pješačkih staza na području
sreza i grada Sušaka, II — 1933, br. 552-553, str. 2;


Radovi na pošumljavanju okolice naših kupališta,
III — 1934, br./str.: 755/2, 756/2, 757/2, 758/2 i
759/3;


Jugoslavenski turista:


Velebit, 1-1933, br. 4, str. 75-78;
Plitvička jezera, 11-1934, br. 1, str. 89-91;
Zima na Plitvičkim jezerima, 11-1934, br. U/12,


str. 147-150;


Seljačka sloga:


Proizvodnja sredstava za život na kraškom tlu,
1-1936, br. 2, str. 41-45;
Prorokovanje vremena, HI-1938, br. 2, str. 67-69;


Naše žene »za modu« Seljačke sloge. U oltarima
(Hrvatsko primorje) 16. svibnja 1936., 1-1936, br. 8,
str. 176-178;


Vođenje knjiga u ograncima Seljačke sloge (s
tabelama), 1-1936, br. 12, str. 275-286;


Jutarnji list:


Otkrivene nepoznate prekrasne špilje na Plitvičkim
jezerima, XVIII-1929, br. 6313, str. 23;


Novi načini uzgoja presadnica šumskog drvećavoćnjaka na Primorskom kršu, XXIII-1934, br. 7983,
str. 30-31;


Hrvatski dnevnik:


Podizanje bambusovih gajeva i šumica po našim


primorsim krajevima, 1-1936, br. 7, str. 6.
Javna rasprava o seljačkom gospodarstvu na
kršu, V-1940, br. 1531, str. 12.


Pojedinačni časopisi:


Kad će demokratizam u nas biti nešto novo, LUČ,
Vl-1910, br. 2/3, str. 97-102;
Nepisana povijest Plitvičkih jezera (s tlocrtom i 1
slikom), LIČKI KALENDAR, 1936, str. 24-31;
Odgajanje voćaka i šumskog drveća u Kršu, PRIMORSKE
NOVINE, 2(5)-1936. str. 399-401, 403;


Privreda na Kršu, SAVREMENI SELJAK, 1-1936,
br. 1, str. 2-3, br. 2, str. 3-4, te 11-1937. br. 1, str.
2-3;


Privreda na Kršu. Piše stalno Ing. P., SELJAK,
III-1936, br. 1, str. 1, br. 2, str. 2-3 i br. 3, str. 2-3;
Velebit nekad i danas, LIČKI ZBORNIK, II/V/-
1937, str. 87-90;
Novo krško seljačko gospodarstvo, SELJAČKI
DOM, XXVM938, br. 40, str. 2-3;
O nacionalnim parkovima u Savskoj banovini
(sa si.), ZAŠTITA PRIRODE, 1938, br. 1, str. 21-28;


Glavna načela novog seljačkog i šumskog gospodarstva
na Kršu, NARODNI NAPREDAK, 12-1940,
str. 186-188.


O. Piškorić


ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 111     <-- 111 -->        PDF

novi način dobivanja stočne hrane. Treba
zasnovati tzv. »drvene livade« i »zračne
livade« i podizati silose. Naši karstni
krajevi su i propali što je u njima glavna
grana privrede bilo pašnjačko stočarstvo.
Na sramotu naše nauke i naše intelegancije
karst je uvijek premalo proučavan.«


Premužić je počeo i ostvarivati svoje
ideje o novom kraškom gospodarenju.
Tako je na pr., prema izjavi Ing. Franje
Presečkog, tada šumarskog referenta u
Metkoviću, 1940. god. na području sela
Mali Prolog posađeno 500 kg sjemena
pitomog kestena, dostavljenog od tadašnje
Banske vlasti Banovine Hrvatske, a
prema listu »SELJAČKI DOM« od 26. rujna 1940., str 5) dva građana
na otoku Rabu (Štokalo i — Grče) počeli
su s preorjentiranjem svoga gosodarstva
prema idejama Ing. Premužića.4/ Drugi
svjetski rat prekinuo je započete radove
da se tek danas opet javljaju razmišljanja
o analognom aktiviranju (seljačke)
privrede na kršu.


Ante Premužić bio je aktivni društveni
radnik, posebno u »Hrvatskom planinarskom
savezu«, u »Jugoslavenskom šumarskom
udruženju« (kao tajnik od rujna
1936. do rujna 1939.) te u »Seljačkoj slozi«
(kao tajnik 1937-38, god.). Za djelatnost
na tom području primio je i posebna
priznanja. Tako da je već
1934. god. izabran za počasnog člana
Hrvatskog planinarskog saveza a poslije
rata odlikovan zlatnim znakom Planinarskog
saveza Jugoslavije te, povodom
stogodišnjeg jubileja planinarstva u našoj
domovini, 1935. god. izabran za počasnog
člana Planinarskog društva »Zagreb-Matica.
« Prigodom proslave 130-gođišnjice
osnivanja Hrvatsko-slavonskog šumarskog
društva i 100-godišnjice izlaženja šumarskog
lista Savez inženjera i tehničara
šumarstva i drvne industrije Hrvatske


4) »Ono, što je učinio predsjednik Kotarske orgazacije
HSS Stokalo, pravi je uzor. Ali sve ono ne
mogu učiniti siromašniji ljudi na kamenu. Naprotiv
ono što je učinio Grče u Barbatu, to bi s vremenom
mogao učiniti svaki čovjek na kršu« konstatacija
u vijesti pod naslovom »Rad na kršu« »Premužićevom
metodom«.


dodijelio mu je zlatnu medalju s diplomom.


Ante Premužić bio je čovjek rada i za
njega nije postojalo »uredsko vrijeme.«
Još kao gimnazijalac za čitanje koristi
mjesečinu, jer kao pitomac đačkog doma
— orfanatrofija nije smio koristiti
svjetlo svjetiljke, često je noć koristio
za rad te je, na pr., nerijetko u zgradi
Direkcije šuma na Sušaku prozor njegove
sobe bio rasvijetljen do kasnih noćnih
sati. Uza sve, Premužić je bio vrlo pristupačan
kao čovjek, kao kolega ili kao
pretpostavljeni i uvijek je bio spreman,
da porazgovara sa suradnicima ili da
mlađe uputi u rješavanje pojedinih problema
s puno susretljivosti i razumijevanja.


BIBLIOGRAFIJA


Samostalna publikacija


SELJAČKO GOSPODARSTVO NA KRŠU, izdao
Klub ABC, kao društvo prosvjetnih radnika za rješavanje
kulturnih problema, Zagreb 1940.


Šumarski list
Ekskurzija slušača zagrebačke šumarske akademije
u hrv. kraško područje, 1913, br. 9., str. 343-360;
Komemoracija na grobu pokojnog Ing. Josipa Borošića,
1936, br. 10, str. 585;
Dr Josip Balen: Josip Kozarac, o 30-godišnjici
njegove smrti, 1936, br. 11-12, str. 695-696;
Rješavanje kraškog pitanja na seljačkoj osnovici,
1937, br. 1, str. 2-17;
»Slava Franu Ž. Kesterčaneku«, 1937, br. 1, str. 34;
Osamdesetogodišnjica počasnog predsjednika J. S.


U.
Milana Turkovića, 1937, br. 3, str. 109-111;
Šumarski list 1877-1937, br. 12, str. 621;
Naučno putovanje naših šumara po Njemačkoj,
1940,
br. 10, str. 503;
Planski uzgoj brnistre na našem primorskom
Kršu, 1948, br. 11, str. 364-371.


Hrvatski planinar:


Rožanski kukovi (s 2 slike), XXVI — 1930, br. 1,
str. 18-20 i 1 tabla;
Silaz u jamu Vamjaču, XXVI — 1930, br. 6, str.
159-169;
Crikvine, XXVII — 1931, br. 12, str. 325-331;
Obuća planinara u kršu. Gumeni opanci i čoklje,
XXVIII — 1932, br. 10, str. 302-304;


289