DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Četvrtog dana boravka napuštamo Madrid i krećemo najvećim dijelom suvremenim
asfaltnim putem prema jugu Španjolske. Vožnja je tim krajolikom
monotona, jer se pred nama izmjenjuju nepregledne površine livada (praderas
naturales), travnjaka (matorrales), espartales, oranica, voćnjaka i maslinika.
Oranice i voćnjaci zauzimaju 40°/o od ukupne površine zemlje. Sredinom dana
približavamo se obroncima Sierr a Morene , gdje nam naš stručni voditelj
pokazuje vegetaciju, radove na pošumljavanju i iscrpno nas informira o stanju
šumarstva u Španjolskoj.


Tako saznajemo da Španjolska pripada zapadnoj provinciji mediteranske
florae oblasti, dok se prema L. Ceballos u u kldmatsko-šumskom pogledu
razlikuju tri zone. Prva zona je mezofilna u SZ krajevima s bukvom, kitnjakom,
pitomim kestenom i skiofilnim četinjačama, druga je kserofilna u JI dijelu
zemlje s česminom, plutnjakom, maslinom i pinjom, dok je treća mezo-kserofilna
zona s listopadnim listačama i borovima. Najviše je privatnih šuma (74%>),
zatim zadružnih i javnih institucija (24%), dok je državnih najmanje {Vio).
Sumama upravlja Generalna direkcija šuma, koja se nalazi u sastavu Ministarstva
poljoprivrede, dok je Vrhovno šumarsko vijeće (Consejo Superior de Montes)
savjetodavni organ.


Od Madrida do Pirineja prostire se visoravan, koja je karakterizirana crnikom
kojoj se pridružuje smrdljika, borovica, alepski bor, pinj i primorski bor
s glogom, trušljikom, lavandulom i drugim vrstama u sloju grmlja. Ove su šume
rijetkog obrasta i najvećim dijelom se krče da se privedu kulturi maslinika,
vinograda i badema ili da posluže za ispašu stoke. Prirodna obnova u ovim šumama
otežana je zbog bujnog travnog pokrova i jedino je moguća pod zastorom
krošanja. Na ovaj pojas nastavlja se pojas od 800 do 1000 m nam morem, koji
se odlikuje manjim učešćem crnike, a većim učešćem pinja i primorskog bora.
Iznad toga se prostiru šume pirinejskih hrastova malog prirasta i slabe kvalitete,
a od ostalih vrsta pridolaze crnika i primorski bor. Pojas bukovih i jelovih
šuma nalazi se na padinama Pirineja, ali je njihovo učešće u ukupnoj površini
listopadnih odnosno crnogoričnih šuma zemlje neznatno. U ovim šumama
provodi se preborna sječa. Šumski predjeli su podijeljeni u deset jednakih dijelova,
nazvanih »tramese«, a svi se jednom sijeku u roku od jedne dekade.


Služeći se podacima iz španjolskih izvora prof. Mikloš nas je upoznao sa
sadašnjom situacijom u šumarstvu Španjolske. U ukupnoj površini zemlje


(504.879 km2) produktivno poljoprivredno zemljište zauzima 461.532 km2. Šumsko
tlo zauzima 57% poljoprivrednog zemljišta (263.421 km2). Drvenaste vrste obrašćuju
32°/o ukupne površine zemlje (163.000 km2), nedrvenaste vrste 20%> (100.000
km2), a čistine 9% (47.540 km2) čije su površine uključene u površinu visokih
i niskih šuma. Od drvenastih vrsta nalaze se četinjače (borovi i jele) visokog
uzgoja, visoke (hrastovi, bukve, topole) i niske (hrastovi, kesten, rjeđe eukaliptusi)
listopadne šume te zeljaste biljke, polugrmovi i grmovi (Cistus, Calluna,
Rosmarinus) koji se nalaze na čistinama. Raslinje čistina upotrebljava se u
farmaceutskoj industriji i kao stočna hrana. Kod obraslih površina nedrvenastim
vrstama razlikujemo travnjake (matorrales), espartales i livade (praderas naturales).
Travnjake pokriva raslinje čistina, biljka »esparto« (Macrochlo a tena ći
ssim a — Gramineae ) koja se upotrebljava u proizvodnji pletiva i užeta,
a nalazi se na espartales površinama. Razne vrste trava rastu na livadama koje
se upotrebljavaju za ishranu stoke, a u manjoj mjeri postoji i raslinje travnjaka
i espartalesa.