DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 7 <-- 7 --> PDF |
sjeća, smolarenje, košnja, pašarenje i si.) djelovali na sadašnji izgled i floristički sastav samoniklog raslinstva, a osobito na gornju granicu rasprostranjenosti šumske vegetacije. Meteorološka Nadmorska visina Geografska širina Geografska dužina Datum stanica m ON OE Gr. osnutka Kredarica 2515 46023´ 13051´ VI 1954. Bjelašnica Vučjak 2067 1594 43043´ 44049´ 18016´ 14059´ 9. IX 1951. 1. X 1953. Tab. 1 Zemljopisni položaj meteoroloških stanica S titogeografskog gledišta (HORVATIĆ i dr. 1967) vegetacija okoliša Kredarice pripada planinskom pojasu alpsko-visokonordijske regije, biljni pokrov Bjelašnice višem pretplaninskom, a Vučjaka nižem pretplaninskom pojasu ilirske provincije u eurosibirsko-sjevernoameričkoj regiji. Svaki se od spomenutih pojasa odlikuje različitim klimaksnim i paraklimaksnim (šumskih i ostalim) biljnim zajednicama, koje su prilagođene tamošnjim specifičnim životnim prilikama i vrlo ih dobro karakteriziraju. Alpsko-visokonordijska regija obuhvaća na teritoriju Jugoslavije samo najviše vrhove planina (Julijske Alpe, Maglić, Durmitor, Sinjajevina, Prokletije, Korab, Šara, Jakupica i dr.), koji se uzdižu iznad gornje prirodne granice šume.4 U tamošnjim krajnje teškim životnim uvjetima razvijena je osobita planinska vegetacija rudina, stijena, točila, snježanika i sličnih ekološki specijaliziranih zajednica. Takve najviše predjele Julijskih Alpa, koje u klimatskom pogledu reprezentira postaja Kredarica, nastava, prema T. WRABERUu (1970) zajednica subnivalnog karaktera Potentilletum nitidae Wikus. Osim nje u alpinskom su pojasu tamo fragmentarno zastupljene još i asocijacije Gentiano terglouensis-Caricetum firmae T. Wrab. i Papaveri julici-Thlaspseetum rotundifolii T. Wraber. Ispod opisanog pojasa prave planinske vegetacije nadovezuje se u masivima sredogorja, od Alpa do Makedonije, pretplaninski vegetacijski pojas. Njegov viši dio (potpojas) klimatološki karakteriziraju podaci opservatorija Bjelašnice, a vegetacijski klimatskozonska zajednica klekovine bora krivulja (Pinetum mugi illyricum Horv., syn. Piuetum mughi crjaticum Horv.), koja je po FUKAREKu (1956) najraširenija u bosansko-hercegovačkim planinama. Odlikuje se osebujnim izgledom i biljnim sastavom te predstavlja u visinskom dosizanju graničnu šumsku fitocenozu prema pravoj planinskoj vegetaciji. Na Bjelašnici i mnogim drugim subalpinskim lokalitetima s kojih je čovjek potisnuo klekovinu te na mjestima s posebnim ekološkim uvjetima 4) Zbog razmjerno niskih vrhova i tamošnjih ekoloških uvjeta, hrvatske i većina bosansko-hercegovačkih planina nemaju, po HORVATu, pojas prave planinske vegetacije. Neke biljne zajednice tog pojasa (planinske rudine, vrištine, stijenjače, točilarke i dr.) razvile su se u tim planinama sekundarno, tj. nakon potiskivanja klekovine bora i pretplaninskih šuma. 101 |