DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 67 <-- 67 --> PDF |
STRUČNE EKSKURZIJE STRUČNA EKSKURZIJA DITŠDI SENJ PO ŠPANJOLSKOJ Početkom svibnja 1978. godine Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije u Senju posredstvom turističke agencije »ATLAS« organiziralo je stručnu ekskurziju po Španjolskoj. Stručno vodstvo bilo je povjereno dr I. Miklošu , profesoru Šumarskog fakulteta u Zagrebu, koji je prethodno s domaćinima i ugovorio šumarsko-stručni dio ekskurzije. U ekskurziji sudjelovalo je četvrdesetak članova, koji se nakon ugodnog leta od Brnika do Madrida sretno spustili na tlo španjolske. Na aerodromu dočekala nas je simpatična voditeljica Jasenka , koja će nam na cijelom putu po Španjolskoj biti na usluzi. Drugog dana boravka u Madridu upoznajemo njegove znamenitosti; Plaza de Espafia, Puerto del sol, Paseo del Prado i Plaza mayor. Posjeta državnom muzeju Prado (Museo nacional de pintura y escultara) nazvanom po parku (Prado de San Jeronimo) u kojem je smješten muzej izaziva poseban doživljaj. Izložena djela novije španjolske i evropske umjetnosti nastavak su bogate španjolske kulture iz prošlosti, Ovom prilikom dovodim u vezu izložene eksponate s bogatom kulturnom baštinom Španjolske, koja svoje početke bilježi već u paleolitiku u bogatoj spiljskoj likovnoj umjetnosti Altamire. Slijedi zatim razgledavanje poznatog parka El Retiro, koji je smješten unutar uže urbane zone i danas je važan za odmor stanovništva. Madri d je glavni grad Španjolske, a razvijen je kao bankarsko, trgovačko, industrijsko i kulturno središte i kao prometna raskrsnica. Najviša je evropska prijestolnica, smještena u središtu države i pokrajine Kastilje, na visoravni Meseta, rijeci Manzamares i obroncima Siera de Guadarrame. U povijesti se prvi put spominje kao arapska utvrda Majrit (931 godine), koja je 1083. god. pripala kraljevini Kastilji, a 1561. god. za vrijeme Filija II postaje kraljevska rezidencija. Madrid se prvi put u Španjolskoj 1808. godine digao protiv Napoleona, a u građanskom ratu od 1936. do 1939. godine je bio jako uporište republikanske vojske. Odlikuje se umjereno kontinentalnom klimom s vrućim ljetima (VI mjesec 250 C), hladnom zimom (I mjesec —4,8oQ i godišnje sa svega 500 mm oborina. Poslije podne organiziran je obilazak okolice Madrida u Valle de los Caidos (Dolina palih) i ljetne kraljevske rezidencije El Escorial. Napuštajući strogo središte Madrida na periferiji se mogu zapaziti brojne vile u većini slučajeva s bazenima, okružene bujnim zelenilom, tako da su njihovi stanovnici izolirani od vanjskog svijeta. Na ovom putu primjećujemo prostrane pašnjake na kojima obitava krupna stoka. U ovom dijelu postoje posebne površine gdje se uzgajaju bikovi, koji doživljavaju tužni kraj na mnogobrojnim koridama diljem Španjolske. U Španjolskoj je upravo na Meseti najrazvijenije stočarstvo (ovčarstvo, govedarstvo) te svilarstvo i pčelarstvo. Na postojećim pašnjacima (montes) pase preveliki broj stoke, što uvjetuje njihovu djelomičnu 161 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 68 <-- 68 --> PDF |
degradaciju i napad stoke na šumske površine. To je naime jedan od najtežih problema španjolskog šumarstva. Sakralna građevina u Dolini palih izgrađena je u novije vrijeme i jedino impresionira svojom monumentalnošću i tehničkim rješenjem, dok je El Escorial u području padina Guadarrame zaista »osmo čudo svijeta«. Sagrađen je za vrijeme Filipa II u drugoj polovici 16. stoljeća za samo 21 godinu. Služio je kao kraljevska rezidencija. U njegovom sklopu nalaze se: samostan, crkva, biblioteka (130.000 knjiga i 4.000 rukopisa), mauzolej, terase, parkovi brojne Ireske, slike i tapiserije. Izradili su ga u specifičnom (desornamentado — bez ukrasa) stilu majstori talijanske visoke renesanse Juan Bau t ist a de Toled o i Juan de Her r er a, pa se po njemu stil španjolske visoke renesanse naziva Herrerinim stilom. Ujutro, trećeg dana boravka odlazimo u Toledo , središte istoimene pokrajine u Novoj Kastilji. Smješten na rijeci Tajo s ostalim dijelovima države povezan je s dobrim prometnicama. U srednjem vijeku je bio poznat kao središte proizvodnje hladnog oružja, a kasnije su osnovane i tvornice oružja. Danas su u Toledu smješteni pogoni za proizvodnju prehrambenih artikala, svile, vune, keramike i poznatih nakita. Toledo (antički Toletum) su osnovali Kartažani, a nakon toga prelazi u rufke Rimljana, Vizigota, Arapa (od 8. do 11. stoljeća) a od 1085. godine u ruke Španjolaca. Bio je središte Vizigotske države u 6. stoljeću, Arapa od 1035. do 1085. god., Kastilje i čitave Španjolske od 1516. do 1561. god., ikada je Filip II prebacio prijestolnicu u Madrid. U građanskom ratu je bio jako uporište fašista u poznatom toledskom Alkazaru. U Toledu nalazimo mnoštvo djelomično ili potpuno sačuvanih spomenika prohujalih vremena. Od novijih ostvarenja ističe se velika katedrala iz 13. stoljeća, koja je počela graditi u gotičkom stilu, ali je u toku gradnje doživjela mnoge promjene. Posebni je doživljaj posjeta memorijalnom muzeju El Greca, koji je gotovo cjelokupno svoje stvaralaštvo vezao za Toledo. Prema već prethodno utvrđenim terminima od strane našeg stručnog voditelja prof. Mikloša, poslije podne smo posjetili Visoku tehničku školu za inženjer e šumarstv a u univerzitetskom gradu (Ciudad universitaria) u Madridu. Na ulazu u Školu dočekuje nas dr ing. Nestor Romanyk, suradnik Centralnog ekološkog instituta u Madridu (Estacion Central de Ecologia, Madrid) inače osobni prijatelj prof. Mikloša. Nakon toga nas je u svečanoj dvorani primio zamjenik direktora Visoke škole -koji nam je zaželio ugodan boravak u univerzitetskom gradu, a zatim nas upoznao s radom Škole. Prigodni pozdravni govor u ime našeg Društva održao je prof. Mikloš na španjolskom jeziku. Nakon uvodnog ceremonijala započeli smo s obilaskom Škole uz pratnju dr Romanyka, kojemu se pridružio Antonio Nicolas I s a s a redovni profesor pedologije (Catedrico de Edafologia) te Ustanove. Na svakom odjelu dočekuju nas kompletne stručne ekipe koje nas provode kroz predavaonice i laboratorije u kojima se izvodi praktična nastava iz općih i stručnih predmeta. Razgledavamo zbirke, biblioteke, radionice (mehaničke i električarske), arboretume, vivarije, ribnjake, staklenike, uređaje za destilaciju drva, ekstrakciju tanina, preradu pluta i izradu šperovanog drva, sportska igrališta, restoran i ostale prostorije. Stručne ekipe su nas iscrpno informirale u svojem radu i susretljivo odgovarali na naša pitanja. Kod gotovo svih predstavnika Škole osjetilo se zadovoljstvo što mogu doći u dodir s pripadnicima jedne nezavisne zemlje kao što je Jugoslavija. Na kraju posjete priređen je prigodni coctail sa španjolskim speci |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 69 <-- 69 --> PDF |
jalitetima. Zahvaljujući na zaista divnom prijemu domaćinima smo u znak pažnje poklonili prigodne suvenire iz naše zemlje. Šumarska nastava u Španjolskoj datira od 1835. godine kada je kraljevskim dekretom osnovana Specijalna škola za inženjere šumarstva (La Escuela Especial de Ingenieros de Bosques) koja je započela s radom tek 1848. godine, a od 1946. godine se nalazi u Madridu. Sadašnji naziv Visoka tehnička škola za inženjere šumarstva (Le Escuela Tecnica Superior de Ingenieros de Montes) datira od 1957. godine, od kada se nalazi u sastavu Visokog politehničkog instituta, a 1971. godine uključena je u sastav Politehničkog univerziteta u Madridu. Prve godine program studija jedinstven je za sve struke, a od druge nastavlja se po pojedinim strukama. Studij šumarstva traje, uključivši i prvu zajedničku godinu, 6 godina a odvija se u dva otsjeka: šumsko-gospodarski i drvnoindustrijski. Izradom diplomskog rada jednog od sedam izbornih predmeta u šestoj godini nastave završava se studij. Nakon diplome postoji mogućnost da se putem dvogodišnje specijalizacije i uspješno obranjene doktorske radnje stekne doktorat. Praktična nastava se izvodi u šumarskim nastambama u Lourizanu (Pontevedra) i Cercedilli (Madrid). Pored Visoke tehničke škole za inženjere šumarstva znanstvenim radom se bavi više institucija od kojih je najvažnija Instituto foresta´l de investigationes y experiencias. SI. 1. Detalj iz prekrasnih parkova Generalife. (Original) |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Četvrtog dana boravka napuštamo Madrid i krećemo najvećim dijelom suvremenim asfaltnim putem prema jugu Španjolske. Vožnja je tim krajolikom monotona, jer se pred nama izmjenjuju nepregledne površine livada (praderas naturales), travnjaka (matorrales), espartales, oranica, voćnjaka i maslinika. Oranice i voćnjaci zauzimaju 40°/o od ukupne površine zemlje. Sredinom dana približavamo se obroncima Sierr a Morene , gdje nam naš stručni voditelj pokazuje vegetaciju, radove na pošumljavanju i iscrpno nas informira o stanju šumarstva u Španjolskoj. Tako saznajemo da Španjolska pripada zapadnoj provinciji mediteranske florae oblasti, dok se prema L. Ceballos u u kldmatsko-šumskom pogledu razlikuju tri zone. Prva zona je mezofilna u SZ krajevima s bukvom, kitnjakom, pitomim kestenom i skiofilnim četinjačama, druga je kserofilna u JI dijelu zemlje s česminom, plutnjakom, maslinom i pinjom, dok je treća mezo-kserofilna zona s listopadnim listačama i borovima. Najviše je privatnih šuma (74%>), zatim zadružnih i javnih institucija (24%), dok je državnih najmanje {Vio). Sumama upravlja Generalna direkcija šuma, koja se nalazi u sastavu Ministarstva poljoprivrede, dok je Vrhovno šumarsko vijeće (Consejo Superior de Montes) savjetodavni organ. Od Madrida do Pirineja prostire se visoravan, koja je karakterizirana crnikom kojoj se pridružuje smrdljika, borovica, alepski bor, pinj i primorski bor s glogom, trušljikom, lavandulom i drugim vrstama u sloju grmlja. Ove su šume rijetkog obrasta i najvećim dijelom se krče da se privedu kulturi maslinika, vinograda i badema ili da posluže za ispašu stoke. Prirodna obnova u ovim šumama otežana je zbog bujnog travnog pokrova i jedino je moguća pod zastorom krošanja. Na ovaj pojas nastavlja se pojas od 800 do 1000 m nam morem, koji se odlikuje manjim učešćem crnike, a većim učešćem pinja i primorskog bora. Iznad toga se prostiru šume pirinejskih hrastova malog prirasta i slabe kvalitete, a od ostalih vrsta pridolaze crnika i primorski bor. Pojas bukovih i jelovih šuma nalazi se na padinama Pirineja, ali je njihovo učešće u ukupnoj površini listopadnih odnosno crnogoričnih šuma zemlje neznatno. U ovim šumama provodi se preborna sječa. Šumski predjeli su podijeljeni u deset jednakih dijelova, nazvanih »tramese«, a svi se jednom sijeku u roku od jedne dekade. Služeći se podacima iz španjolskih izvora prof. Mikloš nas je upoznao sa sadašnjom situacijom u šumarstvu Španjolske. U ukupnoj površini zemlje (504.879 km2) produktivno poljoprivredno zemljište zauzima 461.532 km2. Šumsko tlo zauzima 57% poljoprivrednog zemljišta (263.421 km2). Drvenaste vrste obrašćuju 32°/o ukupne površine zemlje (163.000 km2), nedrvenaste vrste 20%> (100.000 km2), a čistine 9% (47.540 km2) čije su površine uključene u površinu visokih i niskih šuma. Od drvenastih vrsta nalaze se četinjače (borovi i jele) visokog uzgoja, visoke (hrastovi, bukve, topole) i niske (hrastovi, kesten, rjeđe eukaliptusi) listopadne šume te zeljaste biljke, polugrmovi i grmovi (Cistus, Calluna, Rosmarinus) koji se nalaze na čistinama. Raslinje čistina upotrebljava se u farmaceutskoj industriji i kao stočna hrana. Kod obraslih površina nedrvenastim vrstama razlikujemo travnjake (matorrales), espartales i livade (praderas naturales). Travnjake pokriva raslinje čistina, biljka »esparto« (Macrochlo a tena ći ssim a — Gramineae ) koja se upotrebljava u proizvodnji pletiva i užeta, a nalazi se na espartales površinama. Razne vrste trava rastu na livadama koje se upotrebljavaju za ishranu stoke, a u manjoj mjeri postoji i raslinje travnjaka i espartalesa. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Od sveukupnog šumskog tla (263.421 km2) otpada na visoke šume četinjača 17,9%, visoke šume listača 14,40/0, niske šume hrastova i kestena 11,8%, čistine visokih i nis´kih šuma 17,8*/», matorrales 30,8%, espartales 2,3% i 4,9% na praderas naturales. Od ukupne površine šuma četinjača (47 000 km.2) optada na Pinu s halepensis 32,8%, na P. pinaster 16,7% i na P. silvestris 12,7*/». Sume listača, visoke i niske, zauzimaju 69000 kmä ukupnog šumskog tla, a sastoje se od česmine (Ou, ilex) s 43,5%, drugih hrastova (Qu. s eis s i 1 i f 1 o r a, Qu. pedunculata, Qu. to za d Qu. lusitanica) 33,1% te 18% ostalih vrsta. Od ukupne (lOOVo) šumske proizvodnje na tehničko drvo otpada 47,3"°/», na ogrjevno 6,3%, smolu 3,5%, šumske plodove (žir) 16,7% pašu 18,0%, pluto 3,8%, esparto 2,4% i ostalo 2,0%. Španjolska nema dovoljno drva (godišnje siječe 0,51 ms/ha), pa ga zbog toga mora uvoziti, a u isto vrijeme izvozi smolu, pluto i esparto. Iza Portugala je drugi proizvođač na svijetu u proizvodnji pluta. Godišnje proizvede oko 110.000 t pluta najvećim dijelom u zapadnoj Andaluziji, Estramaduri i Kataloniji. Intenzivne sječe, krčenje, ispaša, požari nastanak erozivnih procesa uvjetovali su tijekom vremena nestanak šume. Ovakvo stanje negativno se odrazilo na ekološke prilike staništa, poljoprivredu i stočarstvo. Naprijed spomenutim negativnim utjecajima najviše su bile izložene borove šume, koju su devastirane i danas se sastoje od polugrmova (žutilovke i šimšira) i podstojnog bora. Ovakvi degradacijski stadiji se nazivaju »t omila r e si«. U brdskim krajevima šumarstvu je povjerena zadaća da oganiziranjem stočarskih farmi zadrži jedan dio stanovništva sa ciljem da se smanji i pritisak na gradove. Biološka borba protiv bujica i lavina također je pokazala najbolje rezultate. Zbog ovih navedenih činjenica Španjolska je do danas postigla zavidne rezultate na pošumljavanju novih površina. Već je 1935. godine osnovana ustanova Patrimonio forestal del Estad o sa zadatkom da za 100 godina pošumi 5,7 miliona ha površina uz subvenciju države u visini od 50% svih troškova. Zbog velikih državnih izdataka tih pošumljavanja Generalna direkcija šuma ubire 10% od prodajne cijene drveta. Radovi na pošumljavanju su započeti 1940. godine a do 1964. godine bilo je pošumljeno 2 miliona ha površine. Ukoliko općina ili privatnik nisu bili zainteresirani za pošumljavanje, tada je Generalna direkcija šuma otkupljivala i zatim pošumljavala njihove površine. Pismenim ugovorom vlasnik se obvezao, da će prihodima s pošumljenih površina isplatiti dug, a nakon toga će biti u mogućnosti da koristi prihod tih površina. Premda je bilo predviđeno da se godišnje pošumi 50.000 ha, danas je taj plan obilno premašen jer se godišnje pošumi oko 100.000 ha. Crni bor se sadi do 1000 m nv, a iznad toga Obični bor, dok se u sušnim ikrajevima najčešće pošumljava sa sadnicama alepskog bora, pinja, čempresa, a ponekad i badema. Osim toga u Španjolskoj se osnivaju u vlažnom SZ dijelu i brzorastuće kulture za industriju celuloze od slijedećih vrsta: Pinus radiata, primorskog bora i eukaliptusa (E. globulus i rostrata). Pinus radiata postiže godišnji tečajni prirast od 25 m3/ha, a eukaliptusi od 20 ms/ha. Kod radova pošumljavanja tlo se obrađuje američkim teraserom Allis Kanmers na terase širine i međusobnog razmaka od 4 metra. Razmak između sadnica je 2 x 0,75 m, tako da se po hektaru zasadi 1500 do 1800 sadnica. Napuštajući obronke Sierra Morene dolazimo u simpatični gradić Bailen, poznat po proizvodnji raznovrsnih keramičkih predmeta u lijepom španjolskom |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 72 <-- 72 --> PDF |
koloritu. Nastavljamo put prema rijeci Guadalquivir odakle započinje pokrajina Andaluzija. Cjelokupna predodžba o Španjolskoj nerazdvojno je povezana s ovom pokrajinom. Tko nije čuo za andaluzijskog »slavuja« nedaleko poznatog pjesnika Garci a Lorcu , kojega su fašisti mučki ubili u građanskom ratu? Lorca je iznad svega volio svoju Andaluziju, kojoj je posvetio s puno topline mnogo pjesama. Nepregledne površine maslinika više i ne izazivaju našu pažnju. Poznato je da se u Andaluziji najviše gaji maslina, a Španjolska je među prvima na svijetu u proizvodnji maslinova ulja (331.000 t godišnje). Po proizvodnji vina (26,000.000 hl godišnje) na 1,735.000 ha Španjolska zauzima treče mjesto u svijetu, a tako i po proizvodnji agruma. U Andaluziji vrlo dobro uspijeva i trava esparto. Približavamo se Co r do b i dolinom rijeke Guadalquivir. Zbog djelovanja erozije danas ova rijeka nije plovna, a i njezinih sedam rukavaca je zatrpano, pa su zbog nedostatka vode velike površine uz rijeku postale neplodne. Cordoba je glavni grad istoimene pokrajine sa 200.000 stanovnika, smještena na rijeci Guadalquivir. Turističko je središte i poznato po proizvodnji kože, posuđa, ukrasa, a posebno zlatnih i srebrenih. Osnovana od Kartažana, prelazila je u ruke Rimljana pa Vizigota, da bi 711. god. potpala pod vlast Arapa. Sukobima između arapskih dinastija ubrzo 756. god. dolazi za vladavine Abd ar Rahmana I do osnivanja cordopskog kalifata. Nakon tog slijedi razdoblje nesmetanog ekonomskog razvoja, trgovine, obrta, reguliranja navodnjavanja uz uvođenje uzgoja pamuka, riže i šećerne trske. U X vijeku Kalifat doživljava vrhunac za vrijeme vladavine Abd ar Rahmana III i al Hakama II, kada Cordoba postaje jedno od središta svjetske i evropske kulture. Cordoba je 1236. godine potpala pod vlast Španjolaca, a zatim je u jednom vrlo kratkom vremenu bila pod vlašću Francuza (1808. do 1813.), da bi u građanskom ratu bila poznato uporište nacionalista. Razgledavamo glasovitu mošeju La Mezquitu, danas najznačajniji islamski spomenik u Španjolskoj, čija je cjeline nažalost narušena. Vladar Abd ar Rahman I želio je sagraditi najveću i najljepšu mošeju na svijetu. Gradnja je započela 785. godine a dograđivana je još punih 200 godina. U unutrašnjosti mošeje nalazi se 850 stupova od mramora, oniksa i granita koji su povezani dvostrukim lukokivam u obliku potkove, mnoštvo intarzija, inskrustacija i bročanih svjetiljki. Izvanredno impresivni stropovi od libanonske cedrovine i polihromni ukrasi središnje kupole mogu se ubrojiti u remek djela arapske arhitekture. Nakon toga u ugodnoj šetnji uličicama Cordobe razgledavamo jedno dvorište (patio) kuće, u kojem se na ograničenom prostoru uzgaja mnoštvo različitih vrsta grmlja, cvijeća, trajnica i puzavica. U tu svrhu se upotrebljavaju i zidovi kuće na kojima su učvršćene vaze s različith cvijećem. Ovaj detalj se doima simpatično i sadrži svu draž nama tajanstvenog Orijenta. (Slika 2) Poslije podne opraštamo se od Cordobe i odlazimo u pravcu Seville gdje stižemo kasno uvečer Sutrašnji dan je rezerviran za obilazak ove luke sa 500.000 stanovnika na Guadalquiviru središte istoimene pokrajine. U Sevilli se razvila tekstilna, metalna, duhanska, prehrambena i kožno-galanterijska industrija i keramički obrt. Se vil i u su osnovali Feničani, koja prelazi u ruke Rimljana, Vandala, Vizigota, Arapa i Španjolaca od 1248. godine do današnjih dana. Svoj puni procvat je doživjela u 16. i 17. stoljeću kao središte prekomorske trgovine. U njoj su rođeni Velasquez, Murillo i drugi, a također je poslužila kao inspiracija za operna |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 73 <-- 73 --> PDF |
SI. 2. Cordoba, cvjetnicama ukrašeno dvorište. (Original) djela »Don Juan«, »Figarov pir«, »Seviljski brijač« i nadasve poznatu operu »Carmen«. Gradske zidine i vodovod su iz rimskog doba, a stari dio grada je iz vremena Arapa. Izgrađena maurska mošeja i minaret iz 13. stoljeća pretvoreni su u 15. stoljeću u crkvu Santa Maria de la Sede i zvonik Giralda. Od ostalih znamenitosti vrijedno je spomenuti gradsku vijećnicu, univerzitet, Alkazar i naročito lijepe parkove. U jednakom stilu prekrasne flore, keramičkih klupa i drugih pojedinosti osnovani su parkovi Kataline de Ribera u unutrašnjosti Alkazara i Murilla u starom Retiru. Najpoznatiji je park Maria Luisa i park de las Delicias (park užitaka). U parku Maria Luisa su izvedeni prekrasni vrtovi Amerike i Španjolske u engleskom stilu kada je započela izgradnja španjolsko-američke izložbe. Nakon toga francuski vrtlar Fore s tie r renovira ga kao niski park s bazenima, fontanama i mjestimično ukrašenom fajansom. I park de las Delicias također je uređen u stilu parka Maria Luisa. U starom Retiru nalaze se izvanredno uređeni renesansni Veliki park i park Naranjal. Nažalost mnoge parkove nismo uspjeli posjetiti,.ali po onome što smo vidjeli mogli smo se uvjeriti da Sevilla obiluje parkovima osebujnog kolorita. Navečer u starom dijelu grada prisustujemo izvornom flamencu punom dinamike, gracioznih kretnji plesačica, lijepe glazbe na gitari, tugaljivog pjevanja, takta kastanjeta i cipela uz začuđujuće dugo udaranje takta dlanovima. Slijedećeg dana napuštamo Sevillu krećemo u pravcu G r a n a d e. Napokon se dolinom rijeke Genil približavamo Granadi glavnom gradu istoimene pokrajine sa 160.000 stanovnika (1964) god. Tu je najbolje razvijena tekstilna i prehrambena industrija. Kao posljednje uporište Arapa na pirinejskom poluotoku Granada je tek 1492. godine potpala pod vlast Španjolaca. Vrijedni su spomenici arhitekture: univerzitet (1531. god.), katedrala iz 16. stoljeća, ali je svakako najpoznatiji spomenik arapske arhitekure u Evropi palača-dvor i tvrđava |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 74 <-- 74 --> PDF |
A1 h a m b r a, arap. Kelat al hambra — crveni dvor grad), ikoja s ljetnom rezidencijom Generalife također predstavlja i uzor nekadašnje maursk e horti kulturne umjetnosti. Gradnju je započeo 1213. god. Muhamed Ibn Jusuf al Amhar, a nastavljaju je vladari iz porodice Nasrida, pa je napokon 1354. godine i završavaju. Alhambra se sastoji od utvrda i palača s mnogo dvorana za stanovanje, za ceremonije i za reprezentacije sa cjelovitim hortikulturnim rješenjem. Ovi su kompleksi raspoređeni oko dva dvorišta: mirtinog (Patio der los Arrayanes) i lavljeg (Patio de Los Leones) dvorišta. Dvorane su ukrašene arabeskama, ornamentima i keramičkim pločicama. Vrtne konstrukcije Alhambre karakteriziraju pravokutni bazeni, kaskade, kanali, vodene staze, fontane i vodoskoci omeđeni s vegetacijom {mirtom, drugim grmljem ili cvijećem). Vrtni dijelovi (patio) Alhambre međusobno su povezani, a ipak predstavljaju zaokružene cjeline, jer su u većini slučajeva ograđeni vodom i cvijećem intenzivnih mirisa i kolorita. Do Alhambre na SI dijelu smještena je ljetna rezidencija vladara Dženat al Arifa (Arifov vrt, španj. Palacio del Generalife). Po nalogu Izabele I 1494. god. palača je pregrađena, a 1921. god. je restaurirana. Imali smo sreću da nas je kroz El Generalife vodio šumarski stručnjak dr ing. Jose Manuel Rojas, suradnik ICONE u Granadi, prijatelj dr. Mikloša. Dr Rojas nas je iscrpno upoznao s osnovnim karakteristikama paukova El Generalife. U El Generalife se ulazi kroz kameni portal, ispred kojeg je bio zasađen red brijestova. Prolazi se zatim skroz nekoliko dvorišta uokvirenih stupovima od alabastera i mirti s bazenima i fontanama. Nakon toga staza vodi u dvorac omeđen dvostrukim redovima čempresa (staza čempresa). Vrtna kompozicija El Generalife prvenstveno se oslanja na sistem međusobno povezanih terasa s efektino ugrađenim vodenim površinama, obiljem i raznovrsnošću biljnih vrsta. Različite vrste kao što su: čempresi, palme., bršljani, mimoze, jasmini, oleanderi, magnolije, perunike, narcise, ruže, glicinije, bršljani i druge stvarale su spretno harmoniziram! cjelinu. Spoj bogatstva dekorativnog raslinja, vodenih površina s različitim ugradbama djelovali su vrlo raskošno, duhovito, funkcionalno i spretno su oblikovali skladnu cjelinu stvarajući nezaboravne estetske ugođaje. Poslije povlačenja Arapa s Pirinejskog poluotoka. Španjolci su nažalost skoro potpuno uništili cjelokupnu bogatu kulturnu baštinu Arapa. Tom prilikom su stradali i hortikultumi objekti, pa su danas parkovi El Generalife i Alhambre dokazi vrhunskih dostignuća arapskih projektanata na polju hortikulture. Alhambra osim toga predstavlja jedan od najuspjelijih ostvarenja arapskih projektanata. Domaćin dr Rojas također nas je upoznao s djelatnošću Nacionalnog instituta za zaštitu prirode (ICONA). U njezinom sastavu nalazi se Sekcija za šumske požare koja između ostalog prikuplja podatke o šumskim požarima (banka podataka), izdaje izvještaje o proteklom razdoblju, izrađuje planove, vodi propagandu i druge poslove u vezi sa zaštitom šuma od požara. Jedan od najtežih zadataka šumarstva u Španjolskoj je borba protiv požara. Tako je samo 1967. godine u svrhu zaštite šuma od požara izgrađeno je 200 km puteva, 70 osmatračnica i opremljeno 240 specijalnih ekipa. Ako podatke od posljednjih deset godina preračunamo na godišnji prosjek tada je godišnje bilo registrirano 1.872 požara, a oštećeno je 23.371 ha pošumljene i 50.256 ha ukupne šumske površine. Šteta se cijeni na oko 344 milijuna peseta, što iznosi cea 90 milijuna dinara. Budući 168 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 75 <-- 75 --> PDF |
se godišne pošumi oko 100.000 ha to znači da 1/4 od toga uništi požar. Veliki broj požara svakako je u vezi i s masovnom posjetom turista. Španjolska je zemlja koja je u posljednjih nekoliko godina doživjela pravi turistički bum. Zahvaljujemo dr Rojasu na stručnom vodstvu i krećemo prema jugu zemlje. Promiče Sierra Nevada i Monites de Malaga i napokon se ukazuje andaluzijska obala Mediterana, poznatija kao »Sunčana obala« (Costa del Sol), smještena na domaku Afrike i proteže se od Estapone do Motrila. Na putu u naše zadnje mondensko boravište Torremolinos s najvećim brojem sunčanih sati u Evropi prolazimo kroz Mal agu, glavni grad Coste del Sol. To je grad od 300.000 stanovnika s poznatom tvrđavom Gibralfaro, arapskim Alcazabom i trgovačkim predjelom Larisom, a ovdje je rođen i slavni Pabl o Picasso . Pretposljednjeg dana odlazimo u La Linea. Prof. Mikloš nas upoznaje s hortikulturnim uređenjem prostora ovog dijela Sunčane obale, naročito uz turističke objekte. Izmjenjuju se slikoviti pejzaži dobrim dijelom komponirani od subtropskih vrsta drveća koji više odražavaju sjevernoafrički ambijent. Također doznajemo da su u ovim predjelima, a naročito oko Malage, obavljeni uspješni radovi na pošum- Ijavanju u svrhu obuzdavanja erozivnih procesa. Prolazeći pored Estepone prof. Mikloš kaže da se u SZ pravcu u okolici mjesta Ronde prostije mali areal poznate španjolske ili južne jele (A. pinsapo). Uskoro stižemo u La Lineu koja se 61.000 stanovnika predstavlja vojno uporište na granici prema Gibraltaru. Razvijena je industrija cementa, prerade pluta, trave esparto i likera. Pješčanom obalom sa španjolske strane dolazimo do žičane ograde koja označava granicu između Španjolske i Engleske. Nedaleko na britanskoj strani ispriječila se 424 m visoka dominirajuća stjenovita uzvisina u kojoj je prokopano 13 km podzemnih hodnika, dok se u podnožju smjestio utvrđeni grad u tjesnacu gibraltarskih vrata. Stijena i grad nose naziv Gibraltar (arapski Đebel al Tarik, Tarikovo brdo). I danas je ovo strateški važna britanska kolonija koja se nalazi pod njezinom vlašću od 1704. godine. Zauzima površinu od 6 km2, a njezin je južnio rt svega 23 km udaljen o afričke bale. Gibraltar je već poznat iz antike kao jedan od Heraklovih stupova (ant, Columnae Herculis). Zbog plitkog gibraltarskog praga onemogućen je prodor hladnih atlantskih morskih struja u Sredozemlje. Ujutro zadnjeg dana našeg boravka u Torremolinosu je slobodno, po svatko prema svojim sklonostima raspoređuje prestalo vrijeme. S aerodroma u Malagi polijećemo s osjetnim zakašnjenjem zbog djelomičnog štrajka službi avioprometa u Francuskoj i Španjolskoj. Sretno slijećemo na pistu u Brniku. Predsjednik našeg društva Branko Vukelić , dipl. ing. zahvaljuje našoj voditeljici Jesenk i i naročito stručnom vodiču prof. Miklo š u na zaista vrlo dobrom vodstvu. U kasnim satima stižemo našim kućama. Nosimo nezaboravne utiske i proći će još vremena dok sve naše dojmove sistematiziramo. Svi učesnici ekskurzije su jednodušni u ocjeni da su nam ovakva putovanja potrebna. Ona pridonose boljem međusobnom upoznavanju naroda, produbljuju veze između članova Društva i pružaju makar i djelomični uvid u šumarstvo pojedine zemlje. Na taj način možemo usporedbom ocijeniti naš stupanj razvoja u šumarstvu, a također i strana dostignuća primjenjivati kod nas, uzimajući u obzir naše prilike. Mr. Vice Ivančević |