DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 61 <-- 61 --> PDF |
da se tu radi o 2,9 mli. m3 ukupne drvne zalihe očuvanih šuma što iznosi samo oko 15% od ukupne drvne zalihe očuvanih šuma Šumskog gospodarstva. Općenito, šume Like su potisnute od naselja i s plodnijih tala na nepristupačne terene i slabije bonitetne razrede staništa. Od ukupne površine očuvanih šuma (92.579 ha) Šumskog gospodarstva Gospić na I bonitetnom razredu staništa nema šume. Na II bonitetnom razredu ima 7% jele, 3% bora i r°/o bukve. Ali je zato na IV i V bonitetnom razredu staništa jela zastupljena u 34%, bor sa 82%. a bukva sa 70% od ukupne površine tih tzv. očuvanih ili ekonomskih šuma. Zbog toga se i prosječna drvna zaliha po hektaru kreće od samo 132 ms u Šumariji Gračac i 1517o m3 u Šumariji Srb do 289 m3 u Šumariji Vrhovine ili — prema Cestaru, Kovačeviću i dr. — 30% manje od normalne (1). Dakako, na toj maloj drvnoj zalihi i njezinoj nepovoljnoj strukturi po vrstama drveća — gomila se i mali tečajni godišnji prirast drvne mase od oko 1,7 m3/ha četinjača i 3,3 mV ha listača. I kvalitetna, odnosno sortimentna, struktura drvne zalihe očuvanih šuma Like ne zadovoljava. I pored velike konjunkture drva, dijelom zbog ograničenih površina šuma, a dijelom zbog prekapacitirane drvne industrije, gdje bi šumarska dohodovna organizacija mogla imati određeni monopolistički položaj, Šumsko gospodarstvo je, u 10-godišnjem razdoblju (1961—1971.), realiziralo samo 1,7% irupaca F, L i K kvalitete od ukupne realizirane drvne mase četinjača. U navedenom razdoblju je realizirano takvih najkvalitetnijih sortimenata 4,9% od ukupne realizirane drvne mase listača, a 63,5% rudničkog, celuloznog i ogrjevnog drva iako se unaprijed znalo da se na tim sortimentima, a posebno na ogrijevu, gubi. Prema Kovačeviću (2) prosječni godišnji etat Gospodarstva iznosi oko 432.000 mS, a 1972. godine je bio samo sa 41% financijski pozitivan uz 38% otvorenosti šuma od one otvorenosti koja bi bila potrebna Gospodarstvu (1972. god. manjkalo je 794 km šumskih prometnica na području Gospodarstva). Takva situacija neminovno vodi u jače zahvate četinjača ili u jače zahvate vrednijih sortimenata, što ima za posljedicu negativnu selekciju. To se vidi i po tome što se — kako navodi Kovačević — siječe istu šumu 2 pa i 3 puta, umjesto jedanput u 10 godina. Vrijedost drvne mase na 1 ha površine, kada bi se ona posjekla i dopremila na tržište, a po cijenama iz 1972. godine, iznosila bi samo 17.824 dinara u Šumariji Gračac, 22.503 dinara u Šumariji Srb do 56.925 dinara u Šumariji Vrhovine. Od tih vrijednosti nisu se odbili direktni i zajednički troškovi sječe i izrade, izvoza i prevoza, koje bi trebalo odbiti, da bi se dobila vrijednost drva na panju. Ona bi bila još daleko manja pa i negativna. Prosječna vrijednost 1 ms drvne mase fco tržište 1972, godine iznosila je 135 din u šumama Šumarije Gračac do 198 din u šumama Šumarije Vrhovine. Zato je i vrijednost tečajnog godišnjeg prirasta drvne mase u ličkim šumama veoma mala. Po cijenama iz 1972. godine — ta vrijednost Šumarije Srb iznosi samo 341 din/ha fco tržište, a u šumama Šumarije Otočac 1.310 din/ha ili oko 4 puta više nego u Šumariji Srb. To su veoma mali iznosi i iz njih se vidi da su te šume opustošene. Ustanovili smo i prosječne postotke prirasta vrijednosti u ličkim šumama po debljinskim stepenima: oni se kreću ne više od 0.5 do 1%. Tome je razlog veliko učešće nekvalitetne bukovine, zatim niske (limitirane) cijene sortimentima i nepostojanje vrijednosnih razreda kod iste kvalitete (klase) četinarskih trupaca. Doduše pri ovom obračunu primijenili smo stroge tablice stortimenata po JUS-u iz 1955. godine, po kojima i onako nema kvalitetnih sortimenata u našim prebornim šumama (3,4). 155 |