DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 5     <-- 5 -->        PDF

NEKE VEGETACIJSKE I KLIMATSKE ZNAČAJKE LOKALITETA
U VISOKOM GORJU I SREDOGORJU ALPSKO-DINARSKOG MASIVA1


Izv. prof, dr STJEPAN BERTOVIĆ, dipl. inž. šumarstva


Katedra za uzgajanje šuma
Šumarskog fakulteta Sveučilišta
Zagreb, Šimunska cesta br. 25


SAŽETAK, U studiji su istaknute općenito ekološke, prvenstveno
vegetacijske i klimatske, osobitosti i razlike okoliša trijumeteoroloških stanica, koje su reprezentativne s klimatološkog i
jitocenološko ga stajališta za naše planinske (alpinske) i pretplaninske
(subalpinske) predjele. Utvrđena je korelacija regionalneklime i klimatskozonskih biljnih zajednica u pravom planinskompojasu (met. stanica Kredarica, 2515 m nadm. visine), u višem
pretplaninskom potpojasu (met. st. Bjelašnica, 2067 m) i u nižem
pretplaninskom potpojasu (met. st. Vučjak, 1594 m). Rezultati
poredbi su višestruko zanimljivi i važni sa znanstvenog i praktičnih
stajališta.


UVOD


Različite osobine, pridolazak i uspijevanje samoniklih i umjetno uzgojenih
biljnih vrsta i grupacija nastoji se već odavno objasniti ovisnošću


o prilikama podneblja. Pokazalo se, da u zamršenom djelovanju abiotskih
i biorsJdh faktora klima odlučno utječe na izgled, floristički sastav, horizontalnu
i visinsku rasprostranjenost šumskog i ostalog biljnog pokrova.
Klima i vegetacija, ta dva istaknuta prirodna čimbenika, svugdje su međusobno
najtješnije povezani pa je sa znanstvenog i praktičnoga stajališta
važno utvrditi kakve su i kolike zakonitosti ili pravilnosti tog odnosa.
U ekološki vrlo različitim uvjetima pojedinih krajeva Jugoslavije osobito
su i višestruko zanimljivi njeni prostrani goroviti predjeli između jadranskog
primorja i Panonske nizine. Tamošnje geološkoi vegetacijske značajke dosta su dobro istražene i poznate. Opisi
podneblja za te naše gorske, pretplaninske i planinske krajeve razmjerno
su malobrojnih´ (SKREB i dr. 1942, VUJEVIĆ 1953, PRISTAV 1959, LUČIĆ
1974 i dr.), a još su rjeđe studije s poredbenoga klimatološko-vegetacijskog
gleditša (BECK-MANNAGETTA 1901, RITTER-STUDNIČKA 1958, HORVAT
1962). Uzrok su tome bilo pomanjkanje meteoroloških postaja u sredogorju


1) Članak je zapravo nešto prilagođen i nadopunjen prijevod autorovog referata
na XII međunarodnom sastanku za alpsku meteorologiju, održanom u Sarajevu,
11. — 16. IX 1972. godine.


99




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 6     <-- 6 -->        PDF

i planinama2 ili nedovoljno homogeni podaei iz različitih ili prekratkih razdoblja
motrenja. Takvo se stanje popravilo iza drugoga svjetskog rata obnovom
opservatorija Bjelašnica i osnutkom stanica Kredarica u masivu Triglava,
na Ličkoj Plješivici (1560 m), Zavižan3 u sjevernom Velebitu, i na
Titovu vrhu (2714 m) u Šar planini. Ovu posljednju smo, na žalost, već u
ljetu godine 1959. našli napuštenu.


U Hrvatskoj se primjerice osnutak visinske meteorološke stanice Vučjak
odrazio u nizu publikacija, u kojim su osobitosti podneblja viših velebitskih
predjela opisane s geografskog, meteorološkoJklimatološkog, ekološko-vegetacijskoga
i drugih prirodoznanstvenih gledišta (ROGIĆ 1958, KIRIGIN 1959,
MAKSIĆ 1959, SL1EPČEVIĆ 1959, KIRIGIN 1967; KIRIGIN, ŠINIK, BERTOVIĆ
1971; HORVAT, GLAVAC, ELLENBERG 1974; BERTOVIC 1973, 1975


i dr.).


Na osnovi podataka iz novijega 16-godišnjeg razdoblja motrenja (1955


— 197U. godine), u nastavku su kratko opisane osnovne ekološko-vegetacijske
i klimatske karakteristike okoliša meteroloških stanica Kredarica, Bjelašnica
i Vučjak jer su reprezentativne za naša tri bitno različita klimatskozonska
vegetacijska područja u najvišim predjelima alpsko-dinarskog masiva.
OPĆENITE EKOLOŠKO-VEGETACIJSKE ZNAČAJKE
OKOLIŠA METEOROLOŠKIH STANICA


Usim zemljopisnog položaja, za podneblje i vegetaciju općenito su važne,
a osobito u promatranom alpsko-dinarskom visokom gorju i sredogorju,
također i mnogobrojne komponente makroreljefa i mikroreljefa, petrografske
podloge, tla i antropozogenih čimbenika.


Apstrahirajući važnost obličja terena s flornogenetskoga stajališta, faktori
reljefa (veličina i smjer pružanja masiva, nadmorska visina, ekspozicija,
mklmacija) preinačuju redovno, jače ili slabije, regionalne i lokalne klimatske,
edafske i vegetacijske prilike. Intenzivnost tih promjena često jako ovisi


o petrografskoj građi. U opisivanom području većinom su to vapnenci i
dolomiti trijasa (Kredarica, Bjelašnica) ili jure (Vučjak). Fizikalna i kemijska
svojstva tih stijena uvjetuju tamo opće poznate geomorfološke i ostale
ekološko-vegetacijske karakteristike našeg Krša. Na tim se supstratima,
u tamošnjim uvjetima, razvijaju — prema GRAČANINu (1951, 1962), ĆIRIĆu
(1966), MARTINOVICu (1967), ŠKORIĆu (1977) i dr. — vrlo različiti tipovi
tala, među kojima zauzimaju najznačajnije mjesto planinske crnice. Osim
spomenutih faktora i različiti su aniropozoogeni utjecaji (krčenje, paljenje,
2) U našoj zemlji postojao je samo meteorološki opservatorij Bjelašnica, na
kojem se neprekidno motrilo oko 46 godina, tj. od osnutka 1894. do 1941. godine.


3) U ovoj studiji dosljedno je upotrijebljen za glavnu meteorološku stanicu
RHMZ-a Zaviža n naziv Vučjak , podno kojega se vrha ta stanica stvarno
nalazi. To je učinjeno kako bi se izbjeglo zabune, jer se taj dva susjedna velebitska
vrhunca nalaze u različitim vegetacijskim područjima.


100




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 7     <-- 7 -->        PDF

sjeća, smolarenje, košnja, pašarenje i si.) djelovali na sadašnji izgled i floristički
sastav samoniklog raslinstva, a osobito na gornju granicu rasprostranjenosti
šumske vegetacije.


Meteorološka
Nadmorska
visina
Geografska
širina
Geografska
dužina Datum
stanica m ON OE Gr. osnutka
Kredarica 2515 46023´ 13051´ VI 1954.
Bjelašnica
Vučjak
2067
1594
43043´
44049´
18016´
14059´
9. IX 1951.
1. X 1953.


Tab. 1 Zemljopisni položaj meteoroloških stanica


S titogeografskog gledišta (HORVATIĆ i dr. 1967) vegetacija okoliša
Kredarice pripada planinskom pojasu alpsko-visokonordijske regije, biljni
pokrov Bjelašnice višem pretplaninskom, a Vučjaka nižem pretplaninskom
pojasu ilirske provincije u eurosibirsko-sjevernoameričkoj regiji. Svaki se
od spomenutih pojasa odlikuje različitim klimaksnim i paraklimaksnim
(šumskih i ostalim) biljnim zajednicama, koje su prilagođene tamošnjim
specifičnim životnim prilikama i vrlo ih dobro karakteriziraju.


Alpsko-visokonordijska regija obuhvaća na teritoriju Jugoslavije samo
najviše vrhove planina (Julijske Alpe, Maglić, Durmitor, Sinjajevina, Prokletije,
Korab, Šara, Jakupica i dr.), koji se uzdižu iznad gornje prirodne
granice šume.4 U tamošnjim krajnje teškim životnim uvjetima razvijena je
osobita planinska vegetacija rudina, stijena, točila, snježanika i sličnih ekološki
specijaliziranih zajednica. Takve najviše predjele Julijskih Alpa, koje
u klimatskom pogledu reprezentira postaja Kredarica, nastava, prema T.
WRABERUu (1970) zajednica subnivalnog karaktera Potentilletum nitidae
Wikus. Osim nje u alpinskom su pojasu tamo fragmentarno zastupljene još
i asocijacije Gentiano terglouensis-Caricetum firmae T. Wrab. i Papaveri
julici-Thlaspseetum rotundifolii T. Wraber.


Ispod opisanog pojasa prave planinske vegetacije nadovezuje se u masivima
sredogorja, od Alpa do Makedonije, pretplaninski vegetacijski pojas.
Njegov viši dio (potpojas) klimatološki karakteriziraju podaci opservatorija
Bjelašnice, a vegetacijski klimatskozonska zajednica klekovine bora krivulja
(Pinetum mugi illyricum Horv., syn. Piuetum mughi crjaticum Horv.), koja
je po FUKAREKu (1956) najraširenija u bosansko-hercegovačkim planinama.
Odlikuje se osebujnim izgledom i biljnim sastavom te predstavlja u visinskom
dosizanju graničnu šumsku fitocenozu prema pravoj planinskoj vegetaciji.
Na Bjelašnici i mnogim drugim subalpinskim lokalitetima s kojih
je čovjek potisnuo klekovinu te na mjestima s posebnim ekološkim uvjetima


4) Zbog razmjerno niskih vrhova i tamošnjih ekoloških uvjeta, hrvatske
i većina bosansko-hercegovačkih planina nemaju, po HORVATu, pojas prave
planinske vegetacije. Neke biljne zajednice tog pojasa (planinske rudine, vrištine,
stijenjače, točilarke i dr.) razvile su se u tim planinama sekundarno, tj.
nakon potiskivanja klekovine bora i pretplaninskih šuma.


101




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 8     <-- 8 -->        PDF

razvile su se, prema HORVATu (1941, 1974), različite sekundarne lokalno
uvjetovane (paraklimaksne) zajednice. To su primjerice različite rudine i
livade (Festucetum pungentis Horv., Laevi-Helianthemetum alpestris Horv.,
as Ranunculus thora-Astrantia major Horv., Agrostio-Potentilletum aureae
Horv., Nardetum subalpinum Horv.), zajednice na točilima i rubovima snježanika
(Drypetum linneanae Horv., Saxifragetum prenjae Horv., Salicetum
retusae Horv.), fragmenti vegetacije stijena, visokih zeleni i dr.


Na donju granicu klekovine bora krivulja nastavlja se niži pretplaninski
potpojas. U dinarskom gorju fitocenološki ga karakterizira klimatogena zajednica
pretplaninske šume bukve (Aceri-Fagetum ülyricum Horv., syn. Fagetum
croticum subalpinum Horv.), a klimatološki, u sjevernom Velebitu, podaci
met, stanice Vučjak. U njenom su okolišu, prema BERTOVIĆu (1975).
osim pretplaninske šume bukve značajne klekovine bukve {Aceri-Fagetumülyricum fac. suffruticosum Horv.), različite šume smreke (Piceetum ülyricum
subalpinum Horv., syn. Piceetum croaticum subalpinum Horv., Calamagrostio-
Piceetum dinaricum Bert.), Salicetum grandifoliae Horv. i dr. I ovdje
su se razvile, nakon potiskivanja šume, različite sekundarne fitocenoze: rudina
oštre vlasulje, livade (Nardetum subalpinum Horv., Anthyllidetum alpestris
Horv., Deschampsietum subalpinum Horv.) i omanje površine drugih
lokalno uvjetovanih zajednica.


NEKE KLIMATSKE ZNAČAJKE STANICA IZ POJEDINIH OPISANIH
VEGETACIJSKIH PODRUČJA


i


Na osnovi raspoloživih meteoroloških podataka, iz 16-godišnjeg razdoblja
motrenja (1955—1970.), može se o klimatskim prilikama okoliša Kredarice
(planinski pojas), Bjelašnice (viši pretplaninski potpojas) i Vučjaka
(niži pretplaninski potpojas) utvrditi slijedeće.


Granične vrijednosti svih mjesečnih i sezonskih srednjaka temperature
zraka, u pojedinim godinama motrenja, redovno su najviši na Vučnjaku, a
najniži na Kredarici. Iznimku predstavljaju mjeseci siječanj i veljača, u
kojim su baš samo te dvije granične vrijednosti niže na Vučjaku od onih na
Bjelašnici. Godišnji su srednjaci temperature zraka najviši na Vučjaku (s
graničnim vrijednostima od 2,6° do 4,3°C), na Bjelašnici iznose od 0,5 do
1,8 O, a najniži su na Kredarici (od —0,5» do —2,7» C). Zbog usporedbe i isticanja
podudaranja navodimo, da se poprečne godišnje vrijednosti temperature
zraka iz promatranog razdoblja (Tab. 2), na Vučjaku: 3,5° (3,8° C) Bjelašnici
1,2» (1,20 C) i Kredarici: —1,8« C) (—1,6« C) — ništa ili neznatno razlikuju
od onih iz razdoblja 1931—1960. g., iznosi kojih su označeni u zaporkama.


Najniže vrijednosti poprečne temperature zraka zabilježene su na sve
tri stanice u veljači. No prema srednjaku za cijelo promatrano razdoblje
proizlazi, da je na Vučjaku (—4,7» C) i Bjelašnici (—7,0°C) najhladniji mjesec
siječanj, a na Kredarici (—9,0° C) veljača. Najviše poprečne vrijednosti temperature
zraka zabilježene su na sve tri stanice u kolovozu. Prema srednjaku
za cijeli period proizlazi, da je na Vučjaku (12,2° C) i Kredarici (5,7n C) najtopliji
mjesec srpanj, a na Bjelašnici (9,8° C) kolovoz (Tab. 3).


102




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 9     <-- 9 -->        PDF

.o


(8




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Srednja godišnja kolebanja (amplitude) temperature zraka dosta su različita
u pojedinim godinama na sve tri postaje. Na Vučjaku su u granicama
između 15,5» i 27,3« C, na Bjelašnici od 14,4« do 25,7» C, a na Kredarici od
14,1° do 23,4" C. Prema vrijednosti srednjaka (Vučjak 16,9° C, Bjelašnica
16,8»C, Kredarica 14,3°C) godišnje kolebanje temperature zraka veće je u
pretplaninskom, a manje u planinskom području.


Srednji godišnji maksimum temperature zraka zabilježen je na Vučjaku
u rasponu od 7,8« do 5,8» C, na Bjelašnici između 4,4° i 2,8° C, a na Kredarici
u granicama od 2,2° do 0,1° C. Srednji godišnji minimum temperature zraka
bio je na Vučjaku u rasponu od 1,5° do —0,2" C, na Bjelašnici od —0,4n do
—2,4« c, a na Kredarici između —2,9» i —5,3» C.


S ekološko-fitocenološkog i praktičnog gledišta osobito su zanimljive
i važne ekstremne temperature zraka jer pokazuju doduše iznimne ali zato
stvarne (ne srednje) temperature uz koje se razvija vegetacijski pokrov u
krajnje teškim životnim prilikama alpinskog i subalpinskog područja (Tab.
4 i 5). Apsolutne maksimalne temperature zraka dosegle su gornje granične
vrijednosti na Vučjaku između 26,3« i 22,1°. Na Bjelašnici su varirale do
17,4« C. Najniže su bile na Kredarici, od 18,8« do 14,0» C. Za istaknuti je,
da su apsolutne maksimalne temperature zraka zimi (XII—II) i u ožujku
na Kredarici više od onih na Bjelašnici. Godišnje apsolutne minimalne temrature
zraka bile su najviše i s najvećim rasponom (od —14,4" do —28,6° C)
na Vučjaku. Na Kredarici (od —19,5<> do —28,0« C) im je raspon najmanji.
Na Bjelašnici, s graničnim vrijednostima između —18,0° i —29,2° C apsolutna
minimalna temperatura zraka postiže najnižu vrijednost. Uzgred spominjemo
da je na istom opservatoriju dana 2. I. 1905. godine zabilježena —33,6° C.
Apsolutna (totalna) amplituda temperature zraka najveća je na Vučjaku,
u granicama od 53,1« do 37,9» C. Na Bjelašnici je iznosila od 51,4« do 37,0« C.


5 vrijednostima između 46,2« i 34,2« C na Kredarici je najmanja.
U pogledu karakterističnih temperatura zraka također postoji pravilnost
u međusobnom odnosu istraživanih lokaliteta. Najmanje dana s temperaturama
zraka od 0°C, 5°C i 10°C zabilježeno je na Kredarici, a najviše na
Vučjaku (Tab. 6). Te se razlike uočavaju i u klasifikaciji RUBNERa (1960),
s obzirom na trajanje toplog perioda (broj dana s temperaturom zraka
iznad 10° C), prema kojoj je Kredarica u alpinskoj zoni, Bjelašnica u subalpinskoj,
a Vučjak u hladnoj zoni. Trajanje nekih karakterističnih temperatura
zraka zanimljivo je i s obzirom na shvaćanje i definiciju vegetacijjskog
perioda ali smo tom općenito aktualnom problemu obratili osobitu
pozornost u drugoj studiji (BERTOVIĆ 1980).


Meteorološka stanica 0o C 5» C 100 C


Vučjak 230 166 97
Bjelašnica 195 126 39
Kredarica 156 71 —


Tab. 6 Srednje trajanje temperature zraka iznad 0°, 5» i 10° C u danima
(razdoblje 1931—1960. godine)




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Osobitosti krškog reljefa uvjetuju u cijelom alpsko-dinarskom masivu,
pa tako i u okolišu Kredarice, Bjelašnice i Vučjaka, pojavu inverzije temperature
zraka u udubinama, odnosno negativnim oblicima terena, između kojih
su najpoznatije ponikve (vrtače).5 Osim sniženja temperature zraka (i
tla) mijenjaju se u tim upuštenim reljefskim oblicima i neki drugi klimatski
elementi i pojave (na pr. kraća je insolacija, jača je zaštićenost od vjetra,
češće su pojave rose i mraza, dublji je snježni pokrivač i duže njegovo
trajanje i dr.). Posljedica toga su i promjene u edafskim prilikama i raslinstvu,
koje se očituje u povaljivanju frigorifilnijih biljaka i fitocenoza. O
inverziji temperature zraka te usporednom fenomenu ponikava i obrata vegetacijskih
pojasa poznati su mnogi radovi (HORVAT 1953, RITTER-STUDNIČKA
1955, PRISTAV 1959, ABDIĆ-FUKAREK 1961, FUKAREK 1962, LUČIĆ
1974, BERTOVIĆ 1975. i dr.).


Oborine u obliku kiše, snijega, susnježice, solike i si. predstavljaju uz
temperature najvažniji klimatski element. Količina oborina ovisi općenito


o reljefu i udaljenosti od mora, a njihova razdioba kroz godinu jedna je
između glavnih klimatskih karakteristika nekog kraja. U različitih godinama
promatranog 16-godišnjeg razdoblja, mjesečne količine oborina varirale su
na sve tri stanice u širokim granicama (Tab. 7). Ovisno o tome mijenjale
su se i ukupne godišnje oborine: na Vučjaku 1540 i 2480 mm, na Bjelašnici
od 682 do 1392 mm, na Kredarici između 1700 i 2545 mm, Najveće razlike
u godišnjim količinama oborina bile su na Vučjaku (940 mm), a najmanje
na Bjelašnici (710 mm). Postaja Kredarica ima najveću poprečnu
godišnju količinu oborina (2033 mm) i najveće mjesečne srednjake oborina
od svibnja do rujna uključivo i u studenom Stanica Vučjak, s poprečnom
god. količinom oborina 1875 mm, ima najveće srednjake oborina u preostalih
6 mjeseci. Opservatorij Bjelašnica ima najmanji godišnji (993 mm) i sve
mjesečne srednjake količine oborina. Maksimumi srednjih god. količina
oborina zabilježeni su na Kredarici (252 mm) u kolovozu, a na Vučjaku (218
mm) i Bjelašnici (120 mm) u studenom. Minimalne srednje god. količine
oborina su na Bjelašnici (51 mm) u travnju, na Kredarici (94 mm) u siječnju,
a na Vučjaku (110 mm) u srpnju (Tab. 8).
Najveći sezonski srednjaci oborina zabilježili su u proljeću (473 mm)
i zimi (478 mm) na Vučjaku, a za vrijeme ljeta (693 mm) i jeseni (627 mm)
na Kredarici. U toplijoj polovici godine (mjeseci IV — IX uklj.) palo je na
Kredarici 1198 mm odnosno 59%, na Bjelašnici 509 mm odn. 51%, a na
Vučjaku 831 mm odn. 44% od ukupne godišnje količine oborina (Tab. 9).
Istaknute osobitosti i razlike u količinama i rasporedu oborina pokazuju, da
okoliš Vučjaka ima obilježja maritimnog, a Bjelašnica1´ i Kredarica kontinentalnoga
pluviometričkog režima.


5) U nas najpoznatija temperaturna inverzija zabilježena je u ponikvi Mrazište,
između vrhova Bjelašnice i Igmana, dana 17. II 1956. godine, s vrijednošću
—41,80(3.


6) IGREC (1961) navodi mišljenje H. PAŠIĆa, koji smatra da je količina oborina
na Bjelašnici u starijem nizu motrenja repezentativnija, iako se to ne može
apsolutno tvrditi.


105




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 12     <-- 12 -->        PDF

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII


stanica


19 34 61 60 46 82 23 0 3 0 82 85


k


288 297 295 263 217 208 260 540 510 559 499 357
10 16 5 21 28 42 17 6 12 0 44 17
Bjelašnica 155 119 118 81 178 219 149 205 212 515 231 189
0 5 43 29 35 129 109 81 80 0 89 15


Kredarica


170 267 165 511 275 405 455 460 596 469 720 218


7. Granične vrijednosti mjesečnih i godišnjih količina oborina (mm), iz različitih
motrenja u razdoblju 1955 - 1970. godine


k 145 147 159 174 140 128 110 144 135 189 218 186
Bjelašnica 62 56 55 51 78 115 90 86 89 110 120 81
Kredarica 94 97 104 156 143 228 213 252 206 185 236 119


8. Srednje mjesečne i godišnje količine oborina (mm) za razdoblje 1955 -.1970. godin


Proljeće ljeto Jesen Zima IV - IX X


stanica


k 473 582 542 478 851 104
Bjelašnica 184 "291 519 199 509
Kredarica 403 695 627 510 1198


9. Srednje sezonske količine oborina (mm) za razdoblje 1955 - 1970. godine




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Jasan i pregledan prikaz kombinacije faktora koji bitno doprinose karakterizaciji
regionalne klime daju klimatski dijagrami prema WALTERu (1955)
osobito ako su, prema našem prijedlogu, izrađeni prema podacima iz istog
razdoblja motrenja i grupirani prema klimatskozonskim vegetacijskim područjima
(BERTOVIĆ 1960, 1975).


SI. 1. Planinarski dom i meteorološka postaja Kredarica (2.515 m)
u Julijskim Alpama (snimio M. Ciglar).


Klimatski dijagrami stanica Kredarica, Bjelašnica i Vučjak daju dobar
pregled glavnih značajki tamošnje općenite klime (regionalne ili makroklime)
u promatranom razdoblju (SI. 1). Međutim, temperature zraka i oborine
sa svojim parametrima u pojedinim godinama znatno se mijenjaju i odstupaju
od višegodišnjih poprečnih vrijednosti. Zato je znatno ilustrativniji i
realniji WALTERov prikaz značajki podneblja pomoću klimatograma, tj.
povezanog niza dijagrama za pojedine uzastopne godine u periodu motrenja
(SI. 4—7).


Na klimatogramima se, uz ostalo, razabire da su vrlo kratka razdoblja
suše i suhoće (u smislu GAUSSENa (1954) razmjerno češća na Vučjaku,
rjeđa na Bjelašnici a vrlo rijetka na Kredarici (listopad 1965). Također je
važno i dobro uočljivo, kako je malo mjeseci sa srednjim minimalnim i apsolutnim
minimalnim temperaturama zraka iznad 0° C. U pojedinim godinama
promatranog razdoblja, takvih je mjeseci bilo na Vučjaku 2 do 5, na Bjelašnici
između 0 i 3 a na Kredarici svega 0 do 1 mjesec.


Osim temperatura i oborina postoje, između te tri meteorološke stanice
odnosno vegetacijska područja, razlike još u nekim drugim meteorološkim
odn. klimatskim elementima i pojavama (na pr. vlaga zraka, mraz, snijeg,
snježni pokrivač i dr.) ali ih ne navodimo, jer su komparativno proučene
i opisane za drugačije vremensko razdoblje i u drugoj studiji.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 14     <-- 14 -->        PDF

SI. 2. Meteorološki opservatorij Bjelašnica (2.067 m), snimio P. Fukarek


SI. 3. Glavna meteorološka stanica »Zavižan« (1.594 m) podno Vučjaka
(snimio B. Kirigin).




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 15     <-- 15 -->        PDF

r-i




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 16     <-- 16 -->        PDF

I




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 17     <-- 17 -->        PDF

VC




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Ti




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 19     <-- 19 -->        PDF

ZAKLJUČAK


Analiza podataka pokazuje pravilnosti i razlike između nekih parametara
temperature zraka, oborina, odnosno podneblja u 16-godišnjem razdoblju
motrenja (1955—1970. god.) na meteorološkim stanicama Kredarica (2515 m),
Bjelašnica (2067 m) i Vučjak 1594 m). Budući da je položaj svake od tih
postaja reprezentativan i s fitogeografskoga stajališta, očigledna je korelacija
regionalne klime i klimatskozonskih biljnih zajednica u planinskom pojasu
(Kredarica — Potentilletum nitidae Wikus i dr.), višem pretplaninskom potpojasu
(Bjelašnica — Pinetum mughi illyricum (Horv.) i u nižem pretplaninskom
potpojasu (Vučjak — Aceri-Fagetum illyricum Horv.) alpsko-dinarskog
masiva.


Utvrđene činjenice važne su za fitološku, a posredno i za zoološku bioklimatologiju.
One su dobar oslonac i polazište za poredbena mikroklimatološka,
pedološka, fitocenološka, faunistička i ostala ekološko-biološka istraživanja;
za bolju karakterizaciju biotopa i ekosistema (biogeocenoza) te
prilikom osnutka rezervata prirode i biosfere u našim planinskim i pretplaninskim
predjelima.


Sva ta istraživanja i spoznaje postaju danomice sve aktualniji u suvremenom
uređenju i korišćenju prostora, za različite gospodarske djelatnosti
(šumarstvo, lovstvo, livadarstvo, stočarstvo, turizam i si.) te u suvremenoj
zaštiti prirode i životne okolice čovjeka.


Tumač za klimadij agrarne i klimatograme
meteroloških stanica (si. 4)


a) Meteorološka stanica, b) Nadmorska visina stanice (m), c) Broj godina (period)
motrenja, d) Srednja godišnja temperatura zraka («C), e) Srednja godišnja
količina oborina (mm), f) Srednji minimum temperature zraka najhladnijeg
mjeseca, g) Apsolutni minimum temperature zraka, h) Srednji maksimum
temperature zraka najtoplijeg mjeseca, i) Apsolutni maksimum temperature
zraka, j) Srednje kolebanje (amplituda) temperature zraka, k) Srednje mjesečne
temperature zraka, 1) Srednje mjesečne količine oborina, m) Sušno (aridno)
razdoblje, n) Razdoblje suhoće, o) Vlažno (humidno) razdoblje, p) Mjeseci sa
srednjim minimiumom temperature zraka ispod OoC, r) Mjeseci s apsolutnim minimumom
temperature zraka ispod 0»C.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 20     <-- 20 -->        PDF

LITERATURA


Be c k-Manna g e 11 a, (1901): Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder
Leipzig.


Bertović , S. (1960) Klimadijagrarni Hrvatske za razdoblje 1925 — 1940. i 1948


— 1957. godine. Obavijesti Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH,
10, Zagreb.
(1963): Reljef; Toplina kao ekološki faktor. Šumarska enciklopedija, 2,
Zagreb,
(1973): O važnosti i nekim mogućnostima korišćenja podataka meteorološke
stanice Zavižan. Glavna meteorološka stanica Zavižan (1953 — 1973), izd.
RHMZ-a, Zagreb.
(1974): Klima- und Vegetationsmerkmalle einiger Lokalitäten im Hochund
Mittelgebirge des Alpin-Dinarischen Massivs. Zbornik meteoroloških
i hidroloških rädova, 5, Sarajevo.
(1975): Prilog poznavanju odnosa Mirne i vegetacije u Hrvatskoj. Acta
Biologica VII/2, Prirodoslovna istraživanja JAZU, 41, Zagreb.
(1975): Ekološko-vegetacijske značajke okoliša Zavižana u sjevernom Velebitu.
Glasnik za šumske pokuse, 18, Zagreb.
(1980): O trajanju vegetacijskog perioda "u različitim klimatozonskim vegetacijskim
područjima. Zagreb (Rukopis).
Ćirić , M. (1966): Zemljišta planinskog područja Igman-Bjelašnica. Radovi Šumarskog
fakulteta i Instituta za šumarstvo u Sarajevu, 10. 2. Sarajevo.


Fukarek , P. (1956): Zajednica klekovine bora (Pinetum mughi Horvat) i neke
njene razvojne tendencije na bosansko-hercegovačkim planinama. Šumarski
list, 11/12, Zagreb.


(1962): Inverzije vegetacije na planinskom masivu Igman — Bjelašnica. Narodni
šumar, XVI, 1—3, Sarajevo.


G aussen , H. (1954): Theories et classification des climats et microclimats. 8.
Congr. int. bot., See. 7 et 3, Paris.


Gračanin , M. (1951): Pedologija, III (Sistematska tala). Zagreb.


Gračanin , Z. (1962): Verbreitung und Wirkung der Bodenerosion in Kroatien.
Giessener Abhandlungen zur Agrar- und Witschaftsforschung, 21, Giessen.


Horvat , I. (1941): Istraživanje vegetacije Blokova, Orjena i Bjelašnice. Ljetopis


JAZU, 53, Zagreb.
(1953): Vegetacija ponikava. Geografski glasnik, 14/15, Zagreb.
(1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske (s 4 karte biljnih zajednica
sekcije Sušak). Prirodoslovna istraživanja JAZU, 30, Zagreb.


(1962): Die Vegetation Südosteuropas in klimatischen und bodenkundlichem
Zusammenhang. Mitt. öst. geograph. Ges., 104, I/II, Wien.


Horvat, L., Glava č, V., E 11 e n b e r g, H. (1974): Vegetation Südosteuropas,
Stuttgart.


Horvatić , S. i dr. (1967): Analitička flora Jugoslavije, I, 1, Zagreb.


Igrec ,
D. (1961): Proslava desetgodišnjice rada obnovljenog opservatorija na
Bjelašnici. Vijesti RHMZ-a XI, 9/10, Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Kirigin , B. (1959): Beitrag zum Problem der Nebelniederschlags messungen.
Berichte DWD, 54, Offenbach a. M.
(1967: Klimatske karakteristike sjevernog Velebita. Zbornik radova (povodom
20 god. rada i razvoja hidrometeorološke službe Jugoslavije), Beograd.


Kirigin, B., S i n i k, N., Bertović, S. (1971): Klimatski podaci Hrvatske
(Razdoblje 1948 — I960.). Građa za klimu Hrvatske, II, 5, Zagreb.
Kušan , F. (1970): Funkcija sutjeski i prijevoja u florogenezi Dinarida, Periodicum
Biologorum, 2, Zagreb.
Lučić , V. (1974): Einige Charakteristiken des Klimas am Igman. Zbornik meteoroloških
i hidroloških radova, 5, Sarajevo.
Maksić , B. (1959): Niska vlaga na Zavižanu sredinom ožujka god. 1957. Rasprave
i prikazi RHMZ-a, 213 — M 8, Zagreb.
M ar t ino v i ć, J. (1967): Prikaz tala na području Zavižana. Dokumentacija
Šumarskog instituta Jastrebarskog instituta, Zagreb.
Pristav , J. (1959): Meteorološka postaja Kredarica in njene lokalne značilnosti
pri različnih vremenskih situacijah. Rasprave prikazi RHMZ-a, 4, Zagreb.
Renier , H. (1933): Die Niederschlagsverteilung Südosteuropa. Memoires de
la Societe de geographie de Beograd, 1. Beograd.


R i 11 er-S t u dn ička, H. (1955): Ökologische Beobachtungen in Karstdolinen der
Hochregion auf der Bjelašnica. Bot. Jahrbuch, 76, 4, Stuttgart.
(1958): Karakter klime i vegetacije u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Biološkog
instituta, X, 1/2, Sarajevo.


Rogić , V. (1958): Velebitska primorska padina (Prilog poznavanju evolucije krškog
pejzaža). Geografski glasnik, 19. Zagreb.
Sliepčević , A. (1959): Promjena temperature s visinom u planinskim predjelima.
Rasprave i prikazi RHMZ-a, 213-M 8, 4, Zagreb.
Škorić , A. (1977): Tipovi naših tala. Zagreb.
Š-kreb, S. i dr. (1942): Klima Hrvatske. Zemljopis Hrvatske, I, Zagreb.


Vujević , P. (1934): Uticaj reljefa zemljišta na podneblje u okolini Bjelašnice.
Glasnik geografskog društva, XX, Beograd.
(1953): Podneblje FNR Jugoslavije. Arhiv za poljoprivredne nauke, VI, 12,
Beograd.


Walter, H., Lie th H. (1960): Klimadiagramm-Weltatlas. Jena.
Wraber , T. (1970): Die Vegetation der subnivalen Stufe in den Julischen Alpen.
Mittl. Ostalp. —din. Ges. f. Vegetde., XI, 11, Obergurgel/Insbruck. .


xx x Meteorološki podaci za stanicu Kredarica. Dokumentacija Republičkog
hidrometeorološkog zavoda SR Slovenije. Ljubljana.
xx x Meteorološki podaci za stanicu Bjelašnica. Dokumentacija RHMZ-a SR
Bosne i Hercegovine. Sarajevo.
xx x Meteorološki podaci za stanicu Zavižan. Dokumentacija RHMZ-a SR Hrvatske.
Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1980 str. 22     <-- 22 -->        PDF

SUMMARY


S. Bertović
Some Vegetation and Climat Characteristics of Localities on High and Medium


Mountains in the AIpine-Dinara Massif


The data analyzed show the trends and differences among several parameters
of air temperature, precipitation, i. e. climate, during a 16-year observation
period (1955—1970) at the meterological stations at Kredarica (2515 m), Bjelašnica
(2067 m) and Vučjak (1594 m). As the position of each of these
Statitions is also representative from the phytogeographic standpoint, the correlation
of the regional climates and the climatic zone plant communities in the
mountain belt (Kredarica — Potentilletum nitidae Wikus etc.) the upper pre-
mountainous undbelt (Bjelašnica — Pinetum mughi illyricum Horv.) and in the
lower pre-mountainous underbelt (Vučjak — Aceri — f age turn illyricum Horv.)
is clear.


The data confirmed are directly important to phytologic bioclimatology and
also indirectly for zoologic bioclimatology. These are good as a basis
and starting point for te comparison of microclimatologic, pedalogic, phytocentologic,
zoologic and other ecobilogic research to better characterize the biotopes


The established data are important directly for phytologic bioclimatology and
also indirecthy importat for zoologic bioclimatology. These are good as a basis
and starting point for ithe comparison of microclimatologic, pedologic, phytocenologic,
zoologic and other ecobiologic resarch to better characterize the biotopes
and ecosystems (biocenosis) when establishing natur and bioshere reserves in our
mountainous and premountainous areas.


All of this research and data gathered are increasingly significant for the
modern organization and usage of space for various economic activites such
as forestry, hunting, pasturing, stock raising, tourist trade et. as well as the conservation
of nature and of te human environment.