DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 64 <-- 64 --> PDF |
u tom zbivanju imali klimatski faktori: temperatura, oborine, vlaga izražena kao Martonneov faktor, te u kojoj bi se mjeri ev. moglo očitovati i utjecati kolebanje sunčeve radijacije. Iz obrađenih klimatskih podataka Geofizičkog i Hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu za stanicu Zagreb — Grič mogli smo ustanoviti, da su najveće prosječne širine godova (3,24 mm) bile u periodu 1946 — 1950. kada je i prosječni vegetacijski temperaturni index bio najveći te iznosio 19,5 C°. Prosječne širine godova u periodu od 1961 — 1965. godine bile su najmanje (1,65 mm) kada je prosječni vegetacijski temperaturni index iznosio 17,9 °C. U tom je periodu Martonneov faktor vlage bio najviši dok je u periodu najširih godova vrijednost tog faktora bila niža. U doba uskih godova bila je količina oborina za vrijeme vegetacijskih mjeseci najveća. Za vrijeme perioda uskih godova kretao se relativni broj sunčevih pjega oko minimuma, što znači da su stabla rasla u skraćenim vegetacijskim periodima što je uzrokovalo uske godove. Ovi su podaci predočeni u tablici br. 1. Sve ovo što je raspravljeno o korelaciji širine godova hrastovih stabala u šumi Žutici i klimatskih elemenata vegetacijskih perioda vremenskog razdoblja od 1931 do 1970. god. vrijedi i za korelaciju volumnog tečajnog prirasta hrastovih sastojina na pokusnim plohama u gosp. jed. »Josip Kozarac« — sa istim klimatskim elementima vegetacijskih perioda vremenskog razdoblja od 1950. do 1973. godine. Razlika je ta, što u drugom slučaju nisu razmotreni petogodišnji periodi, već su to šestogodišnji periodi. U prvom šestogodišnjem periodu od 1950. do 1955. god. volumni tekući prirast hrastovih sastojina iznosi 9,3 m3 po ha. Radi povoljne prosječne temperature vegetacijskih mjeseci tog perioda 18,5 *C, dovoljne količine oborina 393 mm i odgovarajućeg Martonneovog faktora vlažnosti 13,9 nije se mogla negativno očitovati ni relativno mala sunčeva radijacija prema čemu bi radi skraćenja vegetacijskog perioda rezultirao manji prirast. U drugom periodu od 1956 — 1961, prosječna temperatura vegetacijskih mjeseci se smanjila na 18,0 °C, prosječna visina oborina se povećala na 450 mm, a tim se povećao i faktor vlažnosti na 16, što je sve prouzrokovalo da je volumni tekući prirast u tom periodu spao na 7,6 m3 po ha. Povećana sunčeva radijacija mogla je u tom periodu povoljno djelovati te doprinijeti da se prirast nije još jače snizio. U trećem periodu od 1961 — 1976. volumni tekući prirast je gotovo za 50% manji od onog u prvo mperiodu te iznosi 4,9 m3 po ha. Prosječna temperatura vegetacijskih razdoblja tog perioda pala je na 17,9 °C, oborine su se još više povisile — te iznose 474 mm, dok je Martonneov faktor dosegao dosegao najveću vrijednost — 17,0. Sunčeva radijacija je za vrijeme tog perioda minimalna, što je sve djelovalo na skraćenje vegetacijskog perioda. Bile su to »mokr e godine « s prevlažnim i kratkim vegetacijskim periodima. Rezultat takvog lošeg ekološkog stanja morao se očitovati u jakom smanjenju tekućeg volumnog prirasta. Podaci su predočeni u tablici br. 2. Svakako da određeni postotak gubitka na prirastu potječe mjestimice i od brštenja krošanja po gusjenicama leptira. Brojkama u grafikonu prikazana razmjerno mala razlika u temperaturnim indeksima vegetacijskih perioda 1950 — 1955. i 1962 — 1967. ima biološki veliko značenje, posebno za asimilaciju i prirast drveća, kad se zna, |