DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 31 <-- 31 --> PDF |
PROUČAVANJE OBLIKA I IZGRAĐENOSTI KROŠNJE ARIŠA (Larix sp.) RAZNIH PROVENIJENCIJA PINTARIĆ KONARD, KOPRIVICA MILOŠ Šumarski fakultet u Sarajevu SAŽETAK. U radu se analizira oblik i izgrađenost krošnjeariša (Larix sp.) raznih provenijencija. Istraživanja su izvršena u okviru II Internacionalnog ogleda s arišem različitih provenijencija. Analizirana je duljina grana, odnos između promjera u osnovi i na sredini grane, koeficijent vitkosti grane, broj grana između pršljenova, insercija grana te oblik i izgrađenost krošnje. Ustanovljeno je da kod pojedinih karakteristika između provenijencija postoje značajne razlike. Kako ove karakteristike utiču značajno na kvalitet drveta, prilikom izbora provenijencija za određena staništa i o ovim karakteristikama treba voditi računa. UVOD Općenito, pri podizanju zasada kako autohtonih tako i alohtonih vrsta drveća, pored očekivane proizvedene količine drvne mase, vrijednost šume ovisi i od kvaliteta. Kod nekih vrsta drveća je u populacijama kvalitet stabala prilično homogen (smrča, jela), dok je kod drugih vrsta drveća varijabilnost stabala u pogledu kvaliteta veoma velika (o. bor, ariš, bukva, hrast) (BONNEMANN, 1971/72). I unutar jedne vrste drveća između pojedinih populacija- ekotipova u pogledu kvaliteta stabala postoje značajne razlike (SCHOBER, 1967; PINTARIĆ, 1973). Zato se pri izboru vrsta drveća i provenijencija za određene ekološke uslove o tim razlikama mora voditi računa. U okviru II Međunarodnog ogleda s arišem različitih provenijencija, pored praćenja prirašćivanja, učesnici su obavezni da prate i kvalitet stabala pojedinih provenijencija, kako bi se na taj način na koncu dala i konačna ocjena u pogledu prirašćivanja i kvaliteta pojedinih provenijencija. U ovom prikazu želi se ocijeniti vrijednost pojedinih provenijencija ariša na osnovu izgrađenosti krošnje i na osnovu ocjene elemenata koji učestvuju u izgradnji krošnje (dužina grana, otklon grana, debljina grana itd). METOD RADA Na oglednoj plohi Batalovo Brdo sa arišem različitih provenijencija u starosti od 17 godina proveden je premjer sastojine i obračunati su neki +aksacioni elementi (KOPRIVICA, 1977). U istoj starosti provedena je i prva |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 32 <-- 32 --> PDF |
proreda te je na oborenim stablima ocijenjen i njihov kvalitet. O kriterijima koji su u te svrhe korišteni bit će više govora prilikom obrade pojedinih elemenata. Pri analizi rezultata primijenjene su matematsko-statističke metode. Za utvrđivanje razlika između pojedinih provenijencija primijenjen je F- i t-test, a za signifikantnost razlika korišteni su slijedeći simboli: x = razlika između dva prosjeka je signifikantna pri p = 0,05 xx = razlika između dva prosjeka je signifikantna pri p = 0,01 REZULTATI ISTRAŽIVANJA Ogledna ploha je postavljena po tipu slučajnog blok sistema u pojasu montane bukove šume na krečnjaku na nadmorskoj visini 635 m, sjevernoj ekspoziciji i nagibu 10 do 15°. Matični supstrat je krečnjak na kome se razvilo duboko smeđe zemljište. Ploha je osnovana u proljeće 1961. godine sadnjom »pod mač« dvogodišnjih sijanaca ariša. Prije osnivanja zasada bukova panjača u fazi letvika je posječena čistom sječom a panjevi nisu tretirani nikakvim kemijskim sredstvima. Koncem 1975. godine, kada je starost ariša bila 17 godina, pored ostalih, provedena su i naša istraživanja. Bliži podaci o provenijencijama i planu ogleda mogu se naći u ranijim radovima (PINTARIĆ-ZEKIĆ, 1966). DULJINA GRANA Duljina grana je mjerena na prva tri pršljena od vrha. Prosječna duljina grana po pršljenovima prikazana je u tab. 1. Tab. 1 Duljina grana pršljen od vrha 50 51 P 59-2 r o 52 v e1 n i2 j e n 12-2 c i9a j a 29 jap. ariš prosjek duljina grana u cm prvi drugi treći 58,8 106,2 117,4 46,5 84,6 100,5 46,5 75,0 95,9 46,3 74,8 94,6 43,1 74,2 97,041,4 68,5 103,7 34,3 59,6 85,4 41,8 75,9 109,7 37,6 79,1 127,0 46,3 91,9 139,5 44,3 78,0 107,1 Na prvom pršljenu od vrha najdulje grane imaju provenijencije iz Karpata (prov. 50, 51, 52, 59-2), a za njima dolazi japanski ariš. Najkraće grane izmjerene su kod prov. 12-2 koja potiče iz zapadnog dijela areala evropskog ariša; i ostale provenijencije alpskog ariša (prov. 1, 2, 9a, 12-2) odlikuju se kraćim granama. Kraće grane ima i Dunkeld hibrid prov. 29. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Međutim F-test je pokazao da su i između blokova (ponavljanja) i između tretmana (provenijencija) razlike slučajne. Rezultati t-testa su slijedeći: Proveniproven i j e n c i j a jencija 12-2 29 2 9a 1 50 XX XX X X X Kako se vidi, razlike u duljini grana su signifikantne samo između provenijencije 50 (koja ima duge grane) s jedne strane i pet provenijencija alpskog ariša (koje imaju kraće grane) s druge strane. Na drugom pršljenu, najduže grane ima prov. 50 dok je na drugom mjestu japanski ariš. I ostale provenijencije ariša iz Karpata imaju uglavnom dulje grane nego provenijencije ariša iz Alpa. F- test je pokazao da i između blokova i između tretmana postoje signifikantne razlike uz rizik od 5"/», a t-test je dao slijedeće rezultate: proveniprovenijencija jencija 12-2 2 1 52 59-2 9a 29 50 XX XX XX XX XX XX X j . ans 51 XX X X Kako se vidi, od 45 upoređenja dva prosjeka, razlike su signifikantne u 10 slučajeva, a u najviše slučajeva između prov. 50 s jedne i sedam provenijencija s druge strane. Prema tome, na drugom pršljenu od vrha, sudetski i japanski ariš imaju najdulje grane. Na trećem pršljenu od vrha, japanski ariš i Dunkeld hibrid prov. 29 imaju najdulje grane, a za njima dolaze dvije provenijencije ariša iz područja Karpata (prov. 50 i 51) i jedna provenijencija iz Alpa. Najkraće grane imaju provenijencije e. ariša iz zapadnog dijela prirodnog areala. F-test je pokazao da postoje signifikantne razlike između blokova uz rizik od 1% i između tretmana uz rizik od 5%, a t-test je dao slijedeće rezultate: provenijencija 12-2 52 pro v 59-2 e n i j2 e n c i j a 51 1 9a j . ariš 29 50 XX XX X XX X XX X XX X XX X X Na trećem pršljenu od vrha, najviše signifikantnih razlika je ustanovljeno između japanskog ariša i Dunkeld hibrida prov. 29 s jedne strane te |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 34 <-- 34 --> PDF |
nekih provenijencija ariša iz Alpa i Karpata s druge strane. Pored japanskog ariša i prov. 29, sa dugim granama odlikuje se i provenijencija 50, koja potiče iz Sudeta (ČSSR). KENDAL-ov koeficijent saglasnosti rangova provenijencija prema duljini grana za tri analizirana pršljena se statistički značajno razlikuje od nule i iznosi: W = 0,64, što praktički znači da u 41% slučajeva nije bilo značajnijih pomjeranja u rangu. Na koncu se može konstatirati da od svih provenijencija ariša koje su zastupljene u ogledu, japanski ariš i prov. 50 imaju u sva tri pršljena najdulje grane. Da japanski ariš ima dulje grane od evropskog ariša konstatirao je i SCHOBER (1953) te prilikom osnivanja zasada japanskog ariša o ovoj osobini treba voditi računa. ODNOS IZMEĐU PROMJERA NA OSNOVI I SREDINI GRANE Debljina grana se mjerila na prvom, drugom i trećem pršljenu od vrha, a prosječni odnosi između promjera grane u osnovi i na sredini grane prikazani su u tab. 2. Tab. 2. Odnos između promjera na osnovi i sredini grane odnos između promjera na osnovi i sredini grane prvi 1,60 1,54 1,41 1,56 1,47 1,62 1,51 1,59 1,54 1,50 1,53 drugi 1,96 1,76 1,73 1,76 1,68 1,80 1,80 2,00 1,63 1,63 1,77 treći 1,95 1,90 1,91 1,93 1,82 1,97 2,04 1,87 1,79 1,79 1,90 Ovaj odnos pokazuje punodrvnost grane, i ukoliko je odnos bliži jedinici, grana je punodrvnija. Na prvom pršljenu od vrha najpunodrvnije grane ima prov. 59-2, dok je najmanja punodrvnost kod provenijencije 1. F-test pokazuje da između blokova postoje značajne razlike uz rizik 5%, dok su kod tretmana te razlike slučajne, a t-test je dao slijedeće rezultate: Kako se vidi, samo u tri slučaja razlike su signifikantne i to samo u odnosu na prov. 59-2. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Na drugom pršljenu od vrha najpunodrvnije grane ima prov. 29 i jap. ariš, a najmanju punodrvnost prov. 9a. F-test je pokazao da između blokova ne postoje signifikantne razlike, dok su između tretmana razlike signifikantne uz rizik od 1%. t-test je dao slijedeće rezultate: Od ukupno 45 upoređenja dva prosjeka razlike su signifikantne u 14 slučajeva. Značajno je da su razlike signifikantne u odnosu na jednu provenijenciju iz Alpa (prov. 9a) i jednu provenij-enciju iz Sudeta (prov. 50). Na trećem pršljenu od vrha, najpunodrvnije grane ima prov. 29 i jap. ariš, a najmanju punodrvnost grana ima prov. 12-2, koja potiče iz zapadnog dijela areala e. ariša (italijanskih Alpi). F-test je pokazao da između blokova postoje značajne razlike uz rizik 5%, dok su između tretmana te razlike slučajne, t-test je pokazao slijedeće rezultate: Kako se vidi, od ukupno 45 upoređenja dva prosjeka, razlike su signifikantne samo u šest slučajeva, što znači da u većini slučajeva ispitivani odnos nije uslovljen od provenijencije, nego i drugi faktori mogu imati značajnu ulogu. Ako se usporede vrijednosti ovog parametra po pršljenima, vidi se da su grane najpunodrvnije na prvom pršljenu od vrha i da sa starošću grana opada i punodrvnost, što je uslovljeno različitim intenzitetom prirašćivanja u debljini i na osnovi grane. KENDAL-ov koeficijent saglasnosti rangova provenijencija prema odnosu promjera na osnovi i sredini grane za tri analizirana pršljena se statistički značajno razlikuje od nule i iznosi: W = 0,80, što praktično znači da u 64% slučajeva nije bilo znatnijih pomjeranja u redoslijedu provenijencija. KOEFICIJENT VITKOSTI GRANE Pod koeficijentom vitkosti grane podrazumijeva se odnos između dužine grane i debljine grane u osnovi. U tab. 3 prikazane su prosječne vrijednosti ovog koeficijenta po provenijencijama: |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Tab. 3. Koeficijent vitkosti grane Na prvom pršljenu najmanji koeficijent vitkosti grane je konstatiran kod provenijencije 12-2, a najveći kod provenijencije 59-2. Najveći koeficijent vitkosti grane konstatiran je kod provenijencija koje potiču iz Karpata, dok ariš iz Alpa pokazuje manje vrijednosti. Najmanju vrijednost pokazuje prov. 29 a japanski ariš se nalazi između ariša iz Alpa i iz Karpata. F-test je pokazao da su između blokova razlike slučajne, dok su razlike između tretmana signifikantne uz rizik od S´/o, a t-test je dao slijedeće rp7iiltptit^* Vidi se, da se najveće razlike javljaju između provenijencije 12-2, koja potiče iz italijanskih Alpi s jedne i sedam provenijencija koje potiču iz različitih dijelova areala evropskog ariša s druge strane. Na drugom pršljenu od vrha najmanji koeficijent vitkosti ima prov. 12-2, najveći prov. 50. I u ovom slučaju provenijencije evropskog ariša iz Karpata su punodrvnije u odnosu na provenijencije ariša iz Alpa. F-test je pokazao, da nema značajnih razlika između blokova, ali da su između tretmana razlike značajne uz rizik od 1%. t-test je dao slijedeće rezultate: |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Od 45 upoređenja dva prosjeka, razlike su signifikantne u 17 slučajeva. U najviše slučajeva su razlike signifikantne kod prov. 12-2 i prov. 52. Nije se moglo utvrditi da postoje značajne razlike između populacija ariša iz Alpa i Karpata te japanskog ariša. Na trećem pršljenu od vrha najmanji koeficijent vitkosti je ponovo konstatiran kod prov. 12-2, a najveći kod japanskog ariša. Najveće vrijednosti ovog koeficijenta su konstatirane kod japanskog ariša, zatim kod provenijencija ariša koje potiču iz Karpata, a najmanje prosječne vrijednosti imaju provenijencije ariša iz Alpa. F-test je pokazao, da su između blokova razlike slučajne, dok između tretmana postoje signifikantne razlike uz rizik od 1%, dok je t-test dao slijedeće rezultate: Provenipro v e n i j e n c i j a jencija 12-2 52 1 51 59-2 2 29 9a 12-2 X X XX XX XX XX j . ans XX XX XX XX 50 XX X Od 45 upoređenja dva prosjeka, u 12 slučajeva postoje signifikantne razlike, a najviše signifikantnih razlika je bilo u odnosu na provenijenciju 12-2, što znači da najzapadnija provenijencija evropskog ariša ima značajno manji koeficijent vitkosti grane u odnosu na gotovo sve provenijencije. Nije se moglo ustanoviti da li postoje značajne razlike između populacija ariša iz Alpa i iz Karpata, ali je značajno konstatirati da najzapadnija provenijencija ima i najmanji koeficijent vitkosti grane, dok japanski ariš, koji se nalazi na krajnjem istoku areala ariša ima najveći koeficijent vitkosti grane, što je uslovljeno prije svega većom dužinom grana. KENDAL-ov koeficient saglasnosti rangova provenijencija prema koeficijentu vitkosti grane za tri analizirana pršljena se statistički značajno razlikuje od nule i iznosi: W = 0,82, što praktično znači da u 67% slučajeva nije bilo znatnijih promjena redoslijeda provenijencija. BROJ GRANA IZMEĐU PRŠLJENOVA Zapažanja, koja su obavljena na početku istraživanja, pokazala su da se u javljanju grana između pršljenova kod pojedinih provenijencija ariša postoje razlike, tj. da ima provenijencija s većim i s manjim brojem grana između pršljenova. Pošto ove grane mogu biti od značaja za kvalitet drvne mase, ispitala se i brojnost grana na istraživanim stablima te je izvršeno upoređivanje između provenijencija. Za ovu svrhu izbrojane su grane između prvog i drugog pršljena od vrha te drugog i trećeg pršljena od vrha, a istovremeno su izmjerene i dužine svih grana između pršljenova. Rezultati ovih istraživanja prikazani su u tab. 4.: |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Tab. 4. Broj grana između pršljena Između prvog i drugog pršljena od vrha prosječan broj grana za oglednu plohu je 16, a po provenijencijama varira između 10 i 19. Najmanje grana je registrirano kod prov. 12-2, koja potiče iz zapadnog dijela areala evropskog ariša te kod japanskog ariša i prov. 29 (Dunkeld hibrid). Najveći broj grana je registriran kod provenijencija koje potiču iz Karpata, odnosno iz istočnog dijela areala evropskog ariša. I kod alpskog ariša provenijencije koje potiču iz istočnog dijela Alpa, imaju veći broj grana. Moglo bi se zaključiti da u području Alpa provenijencije iz zapadnog dijela areala imaju manji broj grana nego one iz istočnog dijela Alpi, a da najmanji broj grana ima japanski ariš i prov. 29 (Dunkeld hibrid). F-test je pokazao da ne postoje signifikantne razlike između blokova, ali da su između tretmana razlike značajne uz rizik od 5%. t-test je dao slijedeće rezultate: Iz gornjeg pregleda se vidi, da su razlike signifikantne između evropskog ariša koji potiče iz Karpata s jedne strane te prov. 12-2 koja potiče iz zapadnog dijela areala evropskog ariša, Dunkeld hibrida (prov. 29) s druge strane. Kod alpskog ariša konstatirane su signifikantne razlike između prov. 1 i 9a s jedne strane te prov. 12-2 i 29 s druge strane. Između drugog i trećeg pršljena od vrha prosječno je bila 21 grana. Najmanje grana je imala prov. 29 a najviše prov. 51. Značajno je konstatirati, da na ovom dijelu stabla nije došlo do značajnog povećanja broja grana u odnosu na prethodni dio. Znatno više grana imaju provenijencije 29 i 12-2 te japanski ariš. F-test je pokazao da postoje signifikantne razlike između blokova, dok su između tretmana razlike slučajne, t-test je dao slijedeće rezultate: |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 39 <-- 39 --> PDF |
t-test je pokazao nešto manje signifikantne razlike između pojedinih provenijencija, ali i signifikantnost nije ista kao i u slučaju broja grana između prvog i drugog pršljena. U rangu provenijencija prema broju grana između prvog i drugog te trećeg i četvrtog pršljena postoji visok stepen saglasnosti. Spirmanov koeficijent korelacije ranga se statistički značajno razlikuje od nule i iznosi 0,90. Iz rezultata istraživanja se može zaključiti da između provenijencija ariša postoje razlike u broju grana između pršljenova. Kod evropskog ariša najmanji broj grana imaju provenijencije iz zapadnog dijela areala, a najveći provenijencije iz Karpata. Najmanji broj grana konstatiran je kod prov. 29 (Dunkeld hibrid) i kod japanskog ariša. OTKLON (INSERCIJA) GRANA Otklon (insercija) grana je značajna karakteristika u ocjeni kvaliteta stabla, jer od njega ovisi i prirodni proces čišćenja grana i zdravstveno stanje debla. Ukoliko su grane horizontalni je, položitije, proces prirodnog čišćenja od grana je brži, tako da se dobije i kvalitetnija drvna masa. S druge strane, jedinke sa strmim granama, manjim otklonom grana, su vitalnije te potiskuju jedinke s više položitijim granama, iz čega bi se moglo zaključiti, da je u prirodnim populacijama učešće stabala s položitijim granama sve manje. Pošto se prema KLEINSCHMIT-u (1955, 1959) kod ariša u toku vremena otklon grana mijenja neznatno, rane dijagnoze mogu dobro poslužiti da se i u budućnosti ocijeni kvalitet stabla. PINTARIĆ (1974), SCHOBER (1967), KLEINSCHMIT (1955) i drugi utvrdili su da i između pojedinih provenijencija ariša postoje znatne razlike u pogledu učešća stabala s položitijim i strmim granama, i da je ta osobina nasljedna, ali je uslovljena i okolinom. Na oglednoj plohi Batalovo Brdo utvrđen je otklon grana na sedmogodišnjim biljkama (PINTARIĆ, 1974), a drugo mjerenje otklona grana obavljeno je deset godina kasnije, tj. kada je starost ariša bila 17 godina. U 7. godini mjeren je otklon grana na trećem pršljenu od vrha, dok je u 17. godini otklon grana mjeren na prva tri pršljena od vrha. Rezultati mjerenja otklona grana na 17 godina starim biljkama prikazani su u tab. 5.: Tab. 5. Otklon (insercija) grana |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Na prvom pršljenu od vrha najmanji otklon grana je imala prov. 50, a najveće japanski ariš. F-test je pokazao slučajne razlike i između blokova i između tretmana, dok su rezultati t-testa slijedeći: Od ukupno 45 upoređenja dva prosjeka samo u četiri slučaja su razlike signifikantne, ali je značajno konstatirati da su razlike signifikantne između japanskog ariša s jedne te dvije provenijencije ariša iz Karpata i sudetskog ariša s druge strane. Na drugom pršljenu od vrha najmanji otklon grana je imala prov. 52, a najveći prov. 2. Analiza varijanse je pokazala da je ogled u cjelini homogen, jer F-test nije pokazao da postoje signifikantne razlike između tretmana. Rezultati t-testa su slijedeći: Na trećem pršljenu od vrha najmanji otklon grana ima provenijencija 51, a najveći japanski ariš. F-test je pokazao da ne postoje značajne razlike između blokova i između tretmana, a t-test je dao slijedeće rezultate: KENDAL-ov koeficijent saglasnosti rangova provenijencija prema otklonu grana za tri posmatrana pršljena se statistički značajno razlikuje od nule i iznosi W = 0,78, što praktično znači da u 61% slučajeva nije bilo bitnijih pomjeranja u rangu provenijencija. Na osnovu rezultata mjerenja može se konstatirati, da u sva tri slučaja ne postoje velike razlike u otklonu grana, ali se ipak moglo utvrditi da u pogledu otklona grana japanski ariš odskače od ostalih provenijencija i da je kod njega otklon grana i najveći. Slična konstatacija je utvrđena i prilikom ranijih istraživanja (PINTARIĆ, 1974). Kod svih provenijencija je najmanji otklon grana na prvom pršljenu od vrha, a na trećem je kod svih provenijencija najveći. Porast otklona grana od prvog prema trećem pršljenu nije kod svih provenijencija ravnomjeran. 38 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Dok je kod jednih ovo povećanje znatnije i iznosi gotovo 25 stupnjeva (prov. 9a), kod drugih je manje i iznosi svega 14—15 stupnjeva (prov. 50, 29 i jap. ariš). Analizirajući otklon grana po populacijama svrstanim-u tri grupe (japanski ariš, karpatski ariš, alpski ariš), možemo konstatirati da najveći otklon grana ima japanski ariš, na drugom mjestu je alpski ariš, dok je najmanji otklon grana konstatiran kod evropskog ariša sa Karpata. I*" « OBLIK I IZGRAĐENOST KROŠNJE U poglavlju o obliku i izgradnji krošnje SCHOBER (1967) navodi, da je položaj grana jedan od veoma važnih parametara pri ocjeni kvaliteta stabla. Ovom pitanju posebnu pažnju je posvetio KLEINSCHMIT (1959), pri čemu je nastojao da poveže ranu dijagnozu s nasljeđivanjem. Parametri ispitivanja su dužina i otklon grana, jer obje komponente igraju značajnu ulogu pri formiranju oblika krošnje. Na osnovu upoređenja kalemova s matičnih stabala, zakorijenjenih reznica, potomstva iz slobodnog i kontroliranog oprašivanja, KLEINSCHMIT (1959) je dokazao, da u toku cijelog života otklon grana ostaje isti i u uskim granicama, ukoliko ne dođe do nekih jakih vanjskih utjecaja. Ova se osobina nasljeđuje po Mendeljeovoj dihibridnoj šemi, pri čemu je jedan alelopar dužina grana, a drugi otklon grana. Na osnovu ove šeme, dobio je devet genotipova. Prema istom autoru, po prirašćivanju i otpornosti najbolji su tipovi heterozigoti sa srednje dugačkim i s više-manje položitim granama. SCHOBER (1967) navodi da bi za dužinu i otklon grana najbolji bio srednji dio krošnje, jer u gornjoj trećini krošnje još ne postoji veća diferencijacija, dok je u donjoj trećini već otpočelo prirodno odumiranje grana. I pored toga, smatrali smo da između provenijencija mora postojati diferencijacija i u gornjoj trećini krošnje, te su mjerene duljine grana i otklon grana na posljednja tri pršljena od vrha. Na osnovu dobivenih srednjih vrijednosti, te minimalnih i maksimalnih veličina, kao i podjele duljine i otklona grana u po tri klase, dobijene su slijedeće teoretske kombinacije: 1. duge i strme grane, 2. duge i srednje strme grane, 3. duge i položite grane, 4. srednje duge i strme grane, 5. srednje duge i srednje strme grane, 6. srednje duge i položite grane, 7. kratke i strme grane, 8. kratke i srednje strme grane, 9. kratke i položite grane. Ako se iskoristi ta šema u našim razmatranjima, rangiranje naših provenijencija (prema trećem pršljenu od vrha) bi bile slijedeće: |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Provenijencija 1. duge i strme grane 29 2. duge i srednje strme grane — 3. duge i položite grane Japanski ariš 4. srednje duge i strme grane 1 5. srednje duge i srednje strme grane 50 6. srednje duge i položite grane 9a 7. kratke i strme grane 51 8. kratke i srednje strme grane 12—2,52 9. kratke i položite grane 59—2,2 Prema tome, u pogledu oblika krošnje bile bi najbolje provenijencije 29 i japanski ariš, provenijencija 50 iz Sudeta se nalazi u sredini, a prov. 1 iz Alpa je nešto bolja od sudetskog ariša. Ispod prosjeka je šest provenijencija i to tri iz područja Alpa i tri iz područja Karpata (9a, 12-2, 2 te 51, 52 i 59-2). Što se tiče eventualnog utjecaja nadmorske visine na oblik i kvalitet krošnje u našim istraživanjima nisu utvrđene zakonitosti te se upravo i iz tih razloga o ovoj osobini mora voditi računa, kada je u pitanju izbor najprikladnije provenijencije. Na sličan način, mogle su se razvrstati i provenijencije na osnovu stanja u prvom i drugom pršljenu, ali ne bi došli do većih razlika s obzirom na visoka stepen saglasnosti ranga provenijencija po dužini i otklonu (inserciji) grana u sva tri pršljena. DISKUSIJA Poznato je, da ariš spada među vrste drveća čije su populacije po kvalitetu stabala dosta heterogena (BONNEMAN, 1971/72). Ovaj kvalitet se ne ogleda samo u pravnosti debla, što je neosporno neobično značajno, nego i u drugim karakteristikama, kao što su otklon (insercija) grana, oblik i izgrađenost krošnje, dužina, debljina i vitkost grana itd (SCHOBER, 1966, 1977; PINTARIĆ, 1973; KLEINSCHMIT, 1959). Većina od ovih karakteristika je nasljedna, ali su neke nasljedne osobine dosta labilne, tako da okolina može na njih znatno uticati, odnosno da se pojedine karakteristike prilagođavaju novim uslovima (KLEINSCHMIT, 1959, ROHMEDER-SCHOENBACH, 1959). U ogledu sa arišem različitih provenijencija koji je predmet naših istraživanja pokazalo se, da pored razlika u kvalitetu debla (KOPRIVICA, 1977; TIĆEVIĆ, 1979; HARBINJA, 1979; PINTARIĆ, 1973, 1979) između provenijencija postoje i druge značajne razlike što se tiče oblika i izgrađenosti krošnje kao jedne od značajnih karakteristika kvaliteta stabla. Naša istraživanja su provedena na biljkama starim 17 godina, te ako se dobijeni rezultati usporede s rezultatima na sedmogodišnjim biljkama (PINTARIĆ, 1973, 1974; SCHOBER, 1967, 1969, 1977) možemo konstatirati, da nije došlo do većih promjena u rangu. Ovi rezultati potvrđuju konstataciju da se kod ariša mnoge karakteristike u toku života ne mijenjaju, te nam rane |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 43 <-- 43 --> PDF |
dijagnoze mogu dobro poslužiti pri ocjeni kvaliteta pojedinih provenijencija (KLEINSCHMIT, 1955). Isto tako, rezultati istraživanja su pokazali da istraživane karakteristike nisu u pozitivnoj korelaciji s intenzitetom prirašćivanja, što je ustanovljeno i pri upoređenju pravnosti debla i intenziteta prirašćivanja (PINTARIĆ, 1973, 1974; SCHOBER, 1969). Konstatirano je, da i kod istraživanih parametara krošanja stabala upravo one provenijencije koje su po intenzitetu prirašćivanja slabije imaju najbolji oblik i izgrađenost krošnje. Slično je i između jedinki iste populacije. Pošto najbolje jedinke po kvalitetu debla i krošnje obično nisu biološki najjače, zadatak uzgajivača je da pomaže upravo te jedinke, jer će na taj način doprinijeti i povećanju vrijednosti populacije. Pošto su u pogledu kvaliteta i između provenijencija konstatirane značajne razlike, morat će se unositi one provenijencije koje imaju sve karakteristike najbolje, što bi doprinijelo da se i vrijednost budućih sastojina poveća. ZAKLJUČAK Na osnovu istraživanja oblika i izgrađenosti krošanja ariša različitih provenijencija na oglednoj plohi Batalovo Brdo u zasadu starom 17 godina došlo se do slijedećih zaključaka: 1. Najdulje grane ima japanski ariš te prov. 50 koja potiče iz Sudeta (ČSSR), a kraće grane imaju provenijencije koje potiču iz zapadnog dijela Alpa (prov. 12-2). 2. Kod vitkosti grana, koja je ispitivana na osnovu odnosa između duljine i promjera grane u osnovi, postoje između ispitivanih provenijencija značajne razlike. Prema koeficijentu vitkosti grana na trećem pršljenu od vrha, najpunodrvniji je japanski ariš, i provenijencije koje potiču iz Karpata, dok manji koeficijent vitkosti imaju provenijencije koje potiču iz Alpa. 3. Najmanje grana između pršljenova imaju provenijencije ariša koje potiču iz zapadnog dijela Alpa, Dunkeld hibrid (prov. 29) i japanski ariš, a najveći broj grana je konstatiran kod provenijencija koje potiču iz Karpata, odnosno iz istočnog dijela areala evropskog ariša. 4. Najveći kut insercije (otklona) grana konstatiran je kod japanskog ariša, na drugom mjestu je ariš koji potiče iz Alpa, a najmanji kut insercije ima evropski ariš iz Karpata. 5. Po obliku i izgradnji krošnje, najbolji je Dunkeld hibrid (prov. 29) i japanski ariš. Oko prosjeka za cijelu plohu nalaze se provenijencija iz područja Karpata (prov. 50) i jedna provenijencija iz Alpa (prov. 1). Ispod prosjeka je šest provenijencija, a najlošija je jedna provenijencija iz Karpata (prov. 59-2) i jedna provenijencija iz Alpa (prov. 2). 6. Nastavak započetih istraživanja i uzimanje u obzir još nekih parametara koji uopće nisu ili nisu dovoljno istraženi mogao bi dati nove elemente u pogledu ocjene kvaliteta pojedinih provenijencija. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 44 <-- 44 --> PDF |
LITERATURA Bonneman, A., Roehrig, E. (1971/72): Waldbau I/II Band, IV Auflage, Hamburg — Berlin, Kleinschmit , R. (1955): Einzelstammabsaaten von Plusvarianten der europäischen Lärche (Larix decidua Mill.) auf frei abgeblühtetem Saatgut als Hilfsmittel zur Beurteilung der Erbanlagen. Zeitschrift für Forstgenetik No 1, Frankfurt a/M., Kleinschmit , R. (1959): Eine Mendelspaltung bei der europäischen Lärche. Silva genetica 8., 124, Frankfurt a/M., Kopri vica, M. (1977): Zavisnost veličine taksacionih elemenata stabla, kvaliteta i oblika debla evropskog ariša (Larix decidua Mili.) od provenijencije u ogledu Batalovo Brdo kod Sarajeva (magistarski rad), rukopis, Sarajevo, Pintarić , K. (1973): Stammqualität von Lärchen verschiedener Herkunft. Allgemeine Forst- ung Jagdzeitung, 144. Jahrgang, Heft 3, Frankfurt a/M., Pintarić , K. (1974): Varijacije u inserciji grana kod ariša (Larix sp.) raznih provenijencija. Šumarski list, sv. 5—6, Zagreb, Pintarić , K. — Zekić , N. (1966): Prirast ariša raznih provenijencija na oglednim plohama na području FŠOD »Igman«. Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo u Sarajevu, God XI (1966), knjiga 11, sv. 2, Sarajevo, Pintarić , K. (1969): Prirast u visinu i debljinu ariša raznih provenijencija na oglednoj plohi Batalovo Brdo kod Sarajeva. Festschrift Hans Leibundgut. Beiheft zu den Zeitschriften des schweizerischen Forstvereins No 46, Zürich Rohmeder, E. — Schoenbach, H. (1959): Genetik und Züchtung der Waldbäume. Hamburg und Berlin, Schober , R. (1949): Die Lärche, Hanover, Schober , R. (1953): Die japanische Lärche, Frankfurt a/M., Schober , R. — Froehlich , J. (1967): Der Gahrenberger Lärchenprovenienzversuch. Schriftenreihe der Forstlichen Fakultät und Universität Göttingen und Mitteilungen der Niedersächsischen Forstlichen Versuchsanstalt, Band 37/38, Frankfurt a/M., Schober , R. (1969): Schaftgüteansprache in Lärchenprovenienzversuchsflächen und Ergebnisse des Lärcheprovenienöversuches Haard in Haltern. Allgemeine Forst- und Jagdzeitung, 140. Jahrgang, Heft 4, Frankfurt a/M., Schober , R. (1977): Vom II. Internationalen Lärchenprovenienzversuch. Schriftenreihe der Forstlichen Fakultät der Universität Göttingen und Mitteilungen der Niedersächsischen Forstlichen Versuchsanstalt, Band 29, Frankfurt a/M. SUMMARY A Study of the Crown Form and Construction of Larch Trees (Larix sp.) of various Provenances In the area under investigation located on Batalov Mountain near Rakovica (Sarajevo), the crown construction and form of larch trees over seventeen years of age were studied within the framework of the Second International Experiment with Larches of Various Provenances. For this purpose, measure 42 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 45 <-- 45 --> PDF |
merits at a certain part of the crown were taken of the lengths of branches, the thicknesses of the bases and middle parts of the branches, the relation between the thicknesses of the bases and the middle parts of the branches, the branch thinness coefficient, the number of branches between whorls, branch insertion and crown orm and construction. Based on these measurements, the following conclusions were reached: 1. The Japanese larch (L. leptolepsis Gord) and prov. 50 from Sudet, Czechoslovakia have the longest branches at an altitude of 400-500 meters above sea level. Larches from the western part of the larch areal in the Alps have shorter branches. 2. According to the coefficient of branch thinness, the branches having the most wood are of the Japanese larches and the larches originatinig from the Carpathians, while larches originating from the Alps show a lower thinness coefficient. 3. Larches originating from the western Alps, the Dunkeld hybrid (Prov. 29) and theJapanese larches have the smallest number of branches between whorls. It was determined that the larches originating from the Carpathians had the largest number of branches between whorls. This finding is of significance regarding the cultivation of high quality larch trees, and in selecting the provenance it should be taken into account. 4. The largest angle of branch insertion was found in the Japanese larch and the smallest was found in the European larch (L. decidua Mill.) originating from the Carpathians, The larches originating from the Alps showed medium angles of branch insertion. 5. The Dunkeld hybrid (Prov. 29) and the Japanese larch had the best treetop construction and form. Prov. 50 originating from Sudet and Prov. 1 originating from the Alps were approximately average for the total area. Of the poorest quality were Prov. 59-2 originating from the Carpathians and Prov. 2 from the Alps. 6. Finally, it can be concluded that in the areas of the Alps and the Carpathians exist provenances which are excellent in terms of crown construction and form. It can also be seen that throughout the larch areal there exist provenances with poorer crown form and construction. These differences are mostly caused by hereditary characteristics although environmental factors play a significant role. Therefore, in selecting the most suitable provenances for given ecologic conditions, in addition to the growth rate at a given altitude, the trunk quality and the treetop construction and form must be taken into account. Only on the basis of an all encompassing analysis it is possible to evaluate the suitability of individual larch provenances. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 46 <-- 46 --> PDF |
POVIJEST ŠUMARSTVA HRVATSKE — ZAGREB 1976. G. Ova edicija djelo je skupine autora, njih sedamnaest, priznatih znanstvenih i stručnih radnika, koji su — na 430 stranica ove publikacije — obradili, zabilježili i historiografski »ispričali « prošlo i donedavno stručno djelovanje i zaokupljenost starijih generacija ne samo Hrvatske, nego i čitave Jugoslavije. Ova knjiga zapravo predstavlja sažeto iznijeto stručnu i bogatu ostavštinu naših najstarijih šumarskih pokoljenja. Na 33C stranica teksta prikazana je stručna građa i prošli rad šumara u ovih 130 godina, dok je na preostalih 100 stranica opisan razvitak gumarskog lista, najstarijeg našeg stručnog časopisa i slavljenika, kao i društveni rad najstarijeg šumarskog društva od 1846. g. sve do danas. Na kraju edicije objavljeno je Kazalo svih autora suradnika Šumarskog lista od 1877—1976 g. i dodat opis fotografija i slika objav ljenih na omotnim stranicama časopisa, kao i Summary na 3 stranice engleskog teksta. Knjiga je ukusno opremljena u tvrdom povezu s ojačanim platnenim hrbatom. Mnogobrojne fotografije, slike, crteži, grafikoni i tabele obogaćuju tekstualnu vrijednost ove jubilarne edicije. Preporučujemo radnim organizacijama šumarstva i drvne industrije (Šumarijama, Šumskim gospodarstvima, Drvnoindustrijskim poduzećima, stručnim šumarskim i drvnoindustrijskim školama i dr.) da nabave ovu kapitalnu ediciju za svoje, kao i za reprezentativne potrebe, za poklone i nagrađivanja pojedinaca, organizacija, skupina i si. . Korisno je da na ovu publikaciju upozorite i neposrednu okolinu, jer »Oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni su da je ponovo prožive«. Knjiga se naručuje kod Saveza IT šumarstva i drvne industrije Hrvatske, 41000 Zagreb, Mažuranićev trg 11. 44 |