DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 22 <-- 22 --> PDF |
gornji stroj se često izvodi prenosiv, a većinom se nastoji da se nakon završetka eksploatacije šumskog kompleksa drvena građa tih objekata korisno upotrijebi u daljnjoj preradbi drva. 4.2 Objekti šumskog transportnog sistema prijevoza Šumska transportna putna mreža sistema prijevoza priključuje se na cestovnu mrežu javnog prometa, služi potrebama gospodarenja šumama sa zadatkom da omogući vožnju motornim vozilima (kamionima) tokom cijele godine. Osnovni zadatak te mreže šumskih putova je osvajanje šumskog područja odnosno njegovo otvaranje u gospodarskom smislu a po svojim karakteristikama znatno se razlikuje od cestovne mreže javnog prometa. Na osnovi obima prometnih tokova, kao i važnosti pri povezivanju s proizvodnim središtem može se putna mreža transportnog sistema prijenosa kategorizirati na glavne tj. magistralne i sporedne putove prve i druge kategorije. S tim u vezi izgradnja objekata, tj. cestovnih mostova i propusta različite je izvedbe već prema navedenim kategorijama putova. Odmah po završetku drugog svjetskog rata pa do cea 1970. godine svi objekti šumskog transportnog sistema prijevoza grade se pretežno upotrebom drvnog konstrukcionog materijala. Na glavnim šumskim putovima kao stalnim prometnicama gradili su se mostovi s jednostavnim i složenim glavnim nosačima, zatim sa sedlima, košnicama i razuporama, a rijetko sa zategama i daščanim nosačima. Za razliku od mostova na glavnim šumskim putovima izgradnja tih objekata na sporednim putovima izvodila se je samo s jednostavnim grednim nosačima. Pri ovoj izgradnji mostova transportnog sistema prijevoza na glavnim i sporednim putovima upotrebljavalo se je klasično drvo bilo prosušeno ili sirovo, četinjavo ili bjelogorično drvo koje je bilo kadkada premazano antiseptičkim sredstvima. Kao primjer takve izgradnje navodi se most preko vodotoka Vrbanje na glavnom šumskom putu »Vigošća potok« (si. 1.) statičkog konstruktivnog sistema dvostruke razupore, s tri otvora (pojedinog računskog raspona 12,25 m) koji je izgrađen 1960. godine od klasičnog drva (jelovine) s upotrebom konzervansa. Projektiran je bio za odvijanje prometa šumskih vozila a godine 1970. zamijenjen je s armirano-betonskom konstrukcijom. Izgrađen je na području P. D. I. »VRBAS«, Banjaluka. Nakon tog vremenskog razdoblja tj. otprilike 1970 .godine postepeno se smanjuje upotreba drva u gradnji mostova i propusta na glavnim šumskim putovima tako da se danas uopće ne primjenjuje, a također vrlo rijetko i na sporednim putovima najniže kategorije. Umjesto drvnog konstrukcionog materijala za izradu objekata transportnog sistema prijevoza upotrebljava se beton, armirani beton, prednapregnuti beton i čelik, odnosno od čelika se izrađuju glavni nosači a od klasičnog drva pomost. Kao glavni razlog takove izgradnje navodi se smanjena nosivost drvenih mostova u odnosu na povećane osovinske pritiske prometnih vozila, zatim male trajnosti drva u konstrukciji, nestašice drvnog materijala, visoki troškovi održavanja i ostalo. U najnovije vrijeme došlo je do promjena konkurentne primjene drva u građenju objekata transportnog sistema prijevoza u odnosu na druse |