DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 97 <-- 97 --> PDF |
IZ PRAKSE ZA PRAKSU O SUVREMENOJ TEHNICI POŠUMLJAVANJA KRŠA Ove, 1979, godine bilježimo više saopćenja iz pošumljavanja u uvjetima krša u Kraškom području. O tom je bilo govora na skupštini SITŠDI Bosne i Hercegovine, održane 17. i 18. svibnja u Neumu, a objavljena su i dva rada, Mra J. Pehara — u časopisu »Hortikultura« (1) a drugi, Dra U. GoHibovića — u časopisu »Šumarstvo i drvna industrija« (2). Kako u tim materijalima ima ili traženja na koja več postoje odgovori ili se kalkulira s tehnikom rada, koja danas predstavlja anakronizam smatram potrebnim da saopćim svoja iskustva i opažanja na osnovi 30-godišnjeg bilo neposrednog rada (rukovođenjem sadnje preko 200 000 biljaka) bilo iskustvom rada drugih. U navedenim materijalima riječ je o borovima (alepskim, crnim) ili pretežno o njima, pa i daljnja izlaganja odnose se prvenstveno na te vrste. Priprema terena. U navedenim materijalima govora je o pripremi terena za sadnju biljaka koja se sastoji od kopanja jama da se omogući sadnja biljke (sadnice). Iz teksta poizlazi, da te »jame« nisu veće od cea 30 do 40 cm od svake dimenzija, dakle veličine koje se primjenjivale i, npr., u međuratnom razdoblju ili neposredno iza Oslobođenja. Međutim danas takova priprema terena može biti samo izuzetak, jer one ne osiguravaju uspjeh koji se može postići bez obzira na vremenske prilike ljeta, o čemu pored informacije u Šumarskom listu (lit. 3) postoji i dokumentacija znanstvenog istraživanja (lit. 4). Shvativši kopanje jama za sadnju i kao elemenat obrade tla tada takav način doista mora biti izuzetak koji će se primijeniti, kada se ne može obradom obuhvatiti veća površina (u procjepima između dviju stijena i si.), ali ni tada ne smije se štedjeti sa zahvatom u dubinu odnosno ne kopati ili prorahliti pliće od 40 cm. Priprema tla, pa i za sadnju jedne sadnice, treba biti najmanje gnijezdo tj. zahvat s dimenzijama od cea 70x70 m površine, gradoncini ili gradom širine najmanje 50 cm, a u svim slučajevima dubine 40 i više cm. Na taj način osiguravamo rahlost veće mase tla, a ona osigurava ne samo bolje održavanje posađenih biljaka ili ponika prvog vegetacijskog perioda nego i jači rast. Ako jače obrađeno tlo pospješuje prirast topola, povoljno će djelovati i za borove, pa i druge vrste. O tome smo se uvjerili za alepski bor, koji je bio sađen u nasipe lomljenjaka veličine i do 10 cm i s minimumom sitnice (sadnje na otoku Visu, u Žrnovnici kod Splita). Obradom tla postiže se povoljni režim vlage u tlu ne samo u kišnom nego i u sušnom periodu. Prema Todoroviću (lit. 5) potpuna obrada na dubinu od 40 cm, uz ostalo, ima učinak kao da je palo 200 mm kiše. Dapače i veći, jer se učinak obrade očituje i u ljetnom periodu godine odnosno u doba sa smanjenim količinama oborina time, da je ona stalno prisutna u tlu a ne povremeno kao što je slučaj za ljetnih kiša. Konačno danas ima i podrivače, koji bi se na mnogim terenima mogli koristiti za brazdanje terena i tako izbjeći ručni rad za »kopanje jama«. Primjenu podrivača 615 |