DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 95 <-- 95 --> PDF |
za vrijeme ve´ikih ciklusa sunčevih pjega vidljivo veća nego kod niskih ciklusa (MÜLLER — ANNEN, 1961 b, c). BAUR (1949) objašnjava onu po njemu pronađenu dvostruku periodu općeg klimatskog vremena (Grosswetter) unutar ciklusa sunčevih pjega, pa je za vrijeme ekstremnih pjega sunčevo zračenje najslabije, dok je u međuvremenu ono najjače. c) Promatramo li samo položaj godina u sunčevom ciklusu, to se može ustanoviti prenagomilavanje određenih vremenskih stanja. Tako je našao na pr. BAUR (1959 b) sigurno gomilanje toplo-suhih ljeta 2 god. prije i nakon maksimuma kao i 2 god. prije minimuma sunčevih pjega. Slični odnosi vrijede i za određena velika (opća?) vremenska stanja (Grosswetterlagen) na pr. BAUR 1948, 1959 a, 1963; CAPPEL 1957; MÜLLER-ANNERS 1961 a). Odnosni sustavi nalaze se i kod v. RUDLOFF-a (1973). d) Neovisno od visine broja sunčevih pjega može k tome i sama ve´ičina njihove promjene unutar određenog vremenskog intervala biti odlučna po njen utjecaj na vremenske prilike. Tako je na pr. prema TRENKLE-u (1959) u 27 godina razdoblja od 1850—1956, u godinama u kojima su ustanovljeni relativni brojevi sunčevih pjega u tri mjeseca, od jula do novembra, povećani najmanje za 5 jedinica, bila zima u srednjoj Evropi 25 puta (= 93%) pretopla. Druge primjere ove vrste daje DIMES (1957, 1963). Ograničavajući se mora utvrditi, da su se svi naznačeni odnosi izveli iz srednjih vrijednosti temperaturnih i oborinskih redova za srednju Evropu. Za određena mjesta i regije mogu nastupiti prilike koje odstupaju, a u pojedinim godinama su upravo protivne. Iz pregleda ´iterature tema o razmnožavanju insekata i povećanje sunčevih pjega, imademo ove podatke: Većina autora niječe tu korelaciju, ali ih ima koji dovode pojavu gradacije s pojavom maksimuma. Najnoviji istraživački (KEY, 1945; MA, 1965, PRADON, 1971, HUSEK (1971. i 1972) drže, da postoji korelacija između pojačane sunčeve aktivnosti za vrijeme pojave većeg broja sunčevih pjega i broja po životinjama napadnutih stabala. Oni drži da u vrijeme povećanog broja sunčevih pjega i njihovih maksima nastupaju suhi periodi te izvodi, da stabla u tom vremenskom odsjeku fiziološki oslabe i tako postaju osobito disponirana za napad štetnika. BENKOVICH (1972) povezuje velike gradacije gubara (L. dispar L.) u podru čju Ruske ravnice za vrijeme od 1890. do 1957. godine sa određenim konstalacija ma atmosferske cirkulacije kao i sa sunčevom radijacijom. Prema MARTINEKU (1972 a, b) dolazi do gradacija borove ose listarice (Neodiprin sertifer Geffr.) na euroazijskom području manje više redovno u pe riodima od 10—14 godina a od 1925. godine svakih 11 godina. Prema tome te gra dacije se zbivaju za vrijeme ili neposredno nakon kulminacije relativnog broja sunčevih pjega. Analizom podataka o pojavi gusjenica u Južnoj Njemačkoj i pojave sunčevih pjega autor KLIMETZEK dolazi do zaključka: Povijest napadanja gusjenica koje žderu borove iglice (Bupalus piniaria L. Panolis flammea Schiff., Lymantria monaeha L., Dendrolimus pini L. i Diprion pini L.) u Južnoj Njemačkoj (Gornja Franačka, Srednja Franačka i Pfalačka) od 1810 — 1970 stavljena je u odnos prema pojavi relativnog broja sunčevih pjega (godišnje vrijednosti zuriškog reda). Prema rezultatima korelacionih i re 613 |