DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 94 <-- 94 --> PDF |
(1924). I kasnije su se pojavljivali mnogi sumsko-entomološki radovi, koji su potvrđivali kauzalnu povezanost zapaženih popuiacionih kolebanja šumskih štetnika. Još uvijek postanak sunčevih pjega nije dovoljno poznat. One se pojavljuju najčešće u grupama u području fotosfere na poljima, koja obzirom na njihovu okolinu imaju manju temperaturu: vjerojatno se radi o područjima vrtloga magnetskih polja. (WILLIAMS, 1973.: MAYER i WALK, 1974.) Aktivitet sunčevih pjega je termičan. Trajanje pojavnih ciklusa iznosi 7—17 god. ili prosječno 11,1 god. U varijacionom spektru pokazuje se izraziti sporedni maximum kod 2,2 odn. 2,4 godina. Ulaz maximuma obično je brži nego silaz minimuma. Magnetsko ponašanje sunčevih pjega mijenja se tek nakon dva ciklusa: i u aktivitetu sunčevih pjega izmjenjuje se jači i slabiji period. (SCHERHAG , 1948). Od početka motrenja sunčevih pjega nisu zapaženi tako veliki maksimumi kao posljednjih desetljeća. Sunčeva aktivnost pojavom pjega ima na proces zračenja sunca relativno mali udjel. Ovdje imaju mnogo veće značenje kolebanja UV-zračenja (B A U R, 1959). Ona polaze od sunčevih bakalja ugrijanih do 7500^ i stoje na brojčanoj korelaciji sa sunčevim pjegama (v. RUDLOFF , 1967). UV- zračenja djeluju na promjenjljivost u stvaranju ozona u visokoj atmosferi, što je važno za izgradnju područja visokog zračnog pritiska (DENIES , 1963). Kolebanja totalnog sunčevog zračenja (so´arna konstanta: 2 cal/cm-´ mm), koja su glavni izvor meteoroloških fenomena, iznose 0,3% apsolutne vrijednosti, to znači, da su ona premalena, a da bi mogli smatrati direktnim uzrocima klimatskih promjena (TAKAHUSCHI , 1959). To vrijedi u jednakoj mjeri za magnetsko kolebanje polja uzrokovano sunčevim pjegama, koje energetski čine jedva miljunti dio energije sunčevog zračenja (SCHOTTE , 1974). Naprotiv tome na pr. zemlja prima u januaru, kada se nalazi u b´izini sunca, 7% više sunčevog zračenja nego u julu, kada je od sunca udaljena (FAUST, 1966). Moguće je utjecaj sunčevih pjega na klimu odnosno vrijeme i šumske insekte može vidjeti samo u ulozi aktivirajućeg mehanizma; moguće igraju ulogu i pojačana djelovanja uzrokovana samom atmosferom. (DUMM ANN, 1957 a, b). Klimatska kolebanja mogu se smatrati kao rezultat pretežnih utjecaja planetarnih i manzunalnih cirkulacija, kojima nekako na određeni način upravlja kolebanje sunčevog aktiviteta. (Dummann, 1957 a. b.). Odnosi između sunčevih pjega i temperature odnosno oborina istraživani su radovima mnogobrojnim. Rezultati kolebanja očituju se već prema primjenjenoj metodi i geografskom položaju primjenjene klimatske stanice. Za srednju Europu pokaza´e su se ove tendence: a) Prava sinhronizacija između tijeka količine sunčevih pjega i klime ne postoji (BAUR, 1959 a, b v. RUDLOFF, 1967). Čini se, da iznimku predstavljaju vegetacijski periodi, čije godišnje trajanje koleba s relativnim brojem sunčevih pjega i u godinama s visokim maksimima su znatno dulje nego za vrijeme slabih minima odnosno za vrijeme minimuma sunčevih pjega (SCHNEIDER, 1949, 1950; DAMMANN, 1957 a, b; KING, 1973, SCHOTTE, 1974). b) Zračenju povoljni odsjeci očituju se u tijeku opće klime višim srednjim temperaturama; nastavno na snažna maksima sunčevih pjega (što ima isto značenje s velikim skupinama bakalja) je zatopljenje dugotrajnije, nego nakon slabih maksima (v. RUDLOFF, 1973). Tako na pr. ljetna temperatura u Evropi |