DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 91 <-- 91 --> PDF |
AKTUALNO »NI CARSKA NI SPAHIJSKA« U »crnoj kronici« Večernjeg lista« od 2. VIII 1979. godine objavljen je novinski članak pod naslovom »Veliki požar na Hvaru«. Prva rečenica toga članka glasi: »Vatrogasne jedinice i više od dvije tisuće stanovnika otoka Hvara i turista nastoje svim silama obuzdati vatrenu stihiju što je u utorak oko 22,30 sati izbila u gustoj šumi u uvali Crkvice Svetoga Luke nadomak Jelse. Svima njima se jučer poslije podne pridružili i vatrogasci iz Splita«. U članku se navodi da je vatrena stihija zahvatila površinu od oko 30 kvadratnih kilometara borovih šuma, maslinika, vinograda makije. Vatra se, navodi se u članku, približava Jelsi, nekim hotelima i auto-kampovima. Neke od tih navoda je istog dana demantirao TV-dnevnik, ali ipak nije demantirao da vatra hara površinom od 30 km2. Naprotiv, urednik M. Trnsk i s pravom je oštrim riječima prokomentirao tu pojavu. Između ostalog nije poštedio ni organizaciju šumarstva na otoku, pa ni nas šumare u čijoj je to nadležnosti. Nije dovoljno Zakonom o šumama (čl. 68) proglasiti Hvar područjem krša i ostaviti ga nekom SIZ-u (kada se već jednom osnuje!) da brine o njemu. Zar samo jedan šumarski tehničar (i možda koji lugar) mogu voditi brigu o šumama našeg (nekada) najšumovitijeg otoka. Tamo su još Pakleni otoci i otok Šćedro s površinom od oko 800 ha, od čega je polovina pod biološki prekrasnim, ali neuređenim, borovim šumama. Nekada je sve to pripadalo Šumskom gospodarstvu Split. Gospodarstvo je rasformirano, a šumarije su se u Dalmaciji proglasile šumskim gospodarstvima. Nekadašnji upravitelj šumarije na Hvaru inž. B. Bičani ć otišao je u mirovinu, a šumarija se rasformirala. Zgradu šumarije i brod »Smolar«, te osoblje na čelu sa šumarskim tehničarom preuzela je Skupština općine Hvar i posljedice su svega toga, kako se vidi, da gori »ni carska ni spahijska« šuma. Neka gori — gorjet će još i češće ako tako nastavimo gospodariti. Samo šuma više neće biti — pa ni da gore. Svima nam je poznato da je godine 1971. gorjela šuma i na otoku Šćedru, a isto nam je tako poznato tko je tu stihiju u najkraćem roku obuzdao. Sreća je bila u nesreći da se tamo zatekao naš general i šumar drug Franj o Knebl , koji je htio i mogao pozvati pripadnike JNA do obuzdaju tu stihiju. Obišao sam to požarište koje je pružalo stravičnu sliku i pretpostavljam da još do danas na njemu nije posađen ni jedan bor. Izgovor je redovit da nemamo novaca. To je bio i razlog da se ukine Šumarija u Hvaru. Skupština općine ne može držati šumariju na svome budžetu, jer navodno ne privređuje, prestala je smolariti itd. A kako će sada platiti više od dvije tisuće radnika što tri dana gase požar ili kako će podnijeti štetu na 30 km? izgorjele površine, a to je ni manje ni više nego 3000 ha. Neka je samo 50% od te površine bilo pod borovim šumama, onda je to 1500 ha. Poznate su mi te 609 |