DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 83 <-- 83 --> PDF |
živanja, koja bi morala svakako obaviti šumarska znanost. Za službu zaštite prirode ostaju otvorena neka bitna pitanja i dileme od kojih navodimo neke više kao poticaj za širu rapravu i diskusiju. — U arealu prebornih šuma skupinaste ili gole sječe usredotočene su prema postojećim uputama na ravnije i blaže nagnute terene i bolia tla. Takvi se tereni u zoni našeg Visokog Krša nalaze u našim položajima, u dolinama između strmijih planinskih masiva, dakle na eksponiranim lokacijama pretežno uz naselja i frekventne saobraćajnice, uz postojeće ili potencijalne šumske rekreativne površine, izletišta i zelene površine oko naselja. Po svom položaju ove su šume bez sumnje najznačajnije u krajoliku i istovremeno najugroženije golim sječnim zahvatima. — Gole površine nakon obavljenih sječa jelovih i bukovih stabala i pratećih vrsta umjetno se pošumljavaju uglavnom sadnicama smreke. Dobro je poznato za koje je šumske zajednice vezana smreka i gdje je ona dominantna. U području jelo-bukovih šuma smreka je tek prateća vrsta koja pridolazi iz okolnih azonalnih zajednica i vezana je na lokalitete odgovarajućih mikroklimatskih i edafskih karakteristika. U ovom arealu prebornih šuma smreka ne može zamijeniti jelu, pa stoga unašanje ove vrste na neodgovarajuća staništa predstavlja svojevrsnu konverziju s problematičnim izgledima u uspjeh. Široka primjena čistih sječa s naknadnim unašanjem smreke predstavljala bi konačno tranformaciju prirodnih šuma u sekundarne šumske sisteme, u šumske kulture, koje su tipične za neke zemlje Evrope i u kojima se proizvodi tanja oblovina kao i sirovina za industriju papira. — Danas je šumarstvo u razvijenim zemljama Evrope zaokupljeno problematikom obnove prirodnih šuma na većim površinama sekundarnih sastojina i kultura. Moramo li mi slijediti njihov put? — Izgleda da za sada nisu utvrđeni ciljevi gospodarenja ovim mozaikom jednodobnih skupina i sastojina, nepoznata je dužina ophodnje, a nije preciziran niti način i opseg šumsko-uzgojnih i zaštitnih radova. Pravilno vođeno stablimično i grupimično prebiranje u praksi predstavlja istovremeno osnovnu i jedinu uzgojnu mjeru u šumama. Za skupinasto gospodarenje neophodne su velike i skupe uzgojne i zaštitne mjere kao što je: popunjavanje, njega mladika, zaštita od biljnih bolesti, štetočina i divljači te prorede sastojina. — Ocjenjujući moguće efekte pa i za sada nesagledive posljedice ovog načina gospodarenja u našim najvrednijim prirodnim šumama, služba ovog načina gospodarenja u našim najvrednijim prirodnim šumama, služba zaštite prirode ponovno naglašava potrebu hitne znanstvene obrade ovog problema uz konzultaciju i suradnju s ostalim pozvanim i zainteresiranim slubama i organima. Poznato je da se Integralna sposobnost neutraliziranja vanjskih nepoželjnih utjecaja u jednom prirodnom sistemu sastoji kako od autonomnih prirodnih regulatornih mehanizama, koji osiguravaju uravnotežene tokove tvari i energije, tako i od racionalnih planerskih i tehnoloških mjera. Polazeći od pretpostavke da je makrosistem Gorskog kotara i jednog dijela šireg areala naših planinskih šuma za sada u globalnoj ekološkoj ravnoteži, proizlazi da je i ukupna sposobnost neutraliziranja ili ublažavanja vanjskih utjecaja za sada sačuvana. Međutim, otvoreno je pitanje u kojoj je mjeri 601 |