DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 81 <-- 81 --> PDF |
STAV ZAŠTITE PRIRODE U POGLEDU NAČINA GOSPODARENJA PREBORNIM ŠUMAMA DRAGUTIN BÖHM, dipl. inž. šum. Republički zavod za zaštitu prirode Zagreb Zaštita prirode kao stručna i društvena djelatnost nije ranije učestvovala u raspravama o bitnim pitanjima šumarske politike niti se izjašnjavala o osnovnim planskim postavkama šumarske privrede. Prema ranijem Zakonu zaštita prirode se ograničavala na problematiku zaštite jednog dijela prirodnog naslijeđa zemlje, te zaštitu i očuvanje ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, njihovih zajednica i biotopa. Novi Zakon o zaštiti prirode iz 1976. godine stavlja ovoj službi u zadatak i nadležnost daleko šire okvire djelovanja. Prema čl. 3. citiranog Zakona, zaštita prirode provodi se osobito: — osiguravanjem racionalnog korištenja prirode i njenih dobara bez bitnog oštećivanja i nagrđivanja njenih dijelova i uz što manje narušavanje ravnoteže njenih elemenata; — sprečavanjem štetnih zahvata i poremećaja u prirodi kao posljedice industrijalizacije i urbanizacije zemlje i drugih djelatnosti te osiguravanjem što povoljnijih uvjeta održavanja i slobodnog razvitka prirode; — stavljanjem pod posebnu zaštitu određenih dijelova žive i nežive prirode i osiguravanjem najpovoljnijih uvjeta njihovog održavanja i razvitka prema njihovom značenju i svojstvima. Prema prednjem, zaštita prirode uključuje se u aktuelne rasprave o načinu gospodarenja šumama, prije svega sa stanovišta utjecaja pojedinih načina i metoda gospodarenja na ljudski okoliš, na očuvanje šume kao osnovne komponente krajolika, a time u širem smislu i pejzažno-ambijentalnih značajki jednog kraja. Kad je riječ o prebornim šumama onda u prvom redu mislimo na Gorski Kotar. U arealu našeg Visokog Krša, goranski krajolik se izdvaja i ističe po nekim bitnim obilježjima. Iako su u makropejzažu Gorskog kotara prisutni vjekovni utjecaji čovjeka, goranski je krajolik u znatnoj mjeri zadržao obilježja iskonske prirode. Kulturni utjecaj je ovdje naglašeno stvaralački usklađen s prirodom i ugrađen u ekološki stabilnu i harmoničnu prirodnu osnovu. Pored svih okolnosti i uslova koji su utjecali na razvoj ovog kraja, valja istaći da je takav odnos prema prirodi i njenim bogatstvima u velikoj mjeri rezultat povratnog djelovanja prirode, njene uloge u formiranju mentaliteta, životnog stava i općenito odnosa čovjeka prema prirodi kao vlastitoj životnoj osnovi. Iskonski međuutjecaji čovjeka i prirode manifestiraju se kroz krajolik Gorskog Kotara na jedinstven i osebujan 599 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 82 <-- 82 --> PDF |
način. Riječ je o specifičnom krajoliku; to nije primarni i divlji šumski krajolik, a još manje kultivirani sekundarni »Landschaft« tako dominantan u širokim evropskim prostorima. Goranski je krajolik specifičan vizuelni i doživljajni aspekt stvaralaštva prirode i čovjeka u prostoru i vremenu, jedinstveni sociološki model, pa i uzor po kome bi trebalo usmjeriti društvena i stručna nastojanja na razvoju i unapređenju naših planinskih krajeva. Šumske površine u arealu naših planinskih šuma zadržale su u poslijeratnom periodu uglavnom svoju reproduktivnu sposobnost i proizvod nost, iako se u odnosu na ranije razdoblje znatno intenzivnije iskorištavaju. Ocjenjuje se da je prosječna drvna zaliha u arealu naših očuvanih prebornih šuma smanjena na polovinu u odnosu na prijeratno razdoblje. Da li je nepovoljno stanje u pogledu regeneracije jednog dijela naših prebornih šuma posljedica konzervatizma u načinu gospodarenja? Čini se da bi stanje u pogledu pomlađivanja ovih površina bilo puno povoljnije da se je umjesto stablimičnog obavljalo grupimično prebiranje. Time bi se pravilnije utjecalo na intenzitet svjetla, jedan od osnovnih faktora u procesu pomlađivanja, a što nedvojbeno dokazuju brojne zastarčene jezgre jelovog mladika i mladog naraštaja u ovim šumama. Areal planinskih šuma obuhvaća naše najočuvanije prirodne šumske ekosisteme koji su u naglašenoj zaštitnoj funkciji, a čija će široka općedruštvena namjena doći do punog izražaja u skoroj budućnosti. U skladu s ekološkim karkateristikama, naše su preborne šume u pogledu robno proizvodne funkcije i namjene prvenstveno predodređene za proizvodnju krupnije i vrednije pilanske oblovine. Novije tendencije u pogledu načina sječe na jednom dijelu naših planinskih šuma, tzv. skupinaste ili čiste sječe na krugove u površinama od 0,2 — 3 i više hektara izazvale su nedoumicu i zabrinutost službe zaštite prirode, pa i šire javnosti. Ovi drastični zahvati u strukturu naših prebornih šuma koje inače predstavljaju stabilnu i trajnu komponentu krajolika nisu za sada poprimili posebno široke razmjere, ali se može očekivati da će se ovom praksom nastaviti na sve većim površinama. Ovu novu metodu gospodarenja zaštita prirode ocjenjuje prije svega kao nastojanje šumarske privrede, da kroz koncentriranu sječivu masu intenzivira proizvodnju, odnosno da boljim i potpunijim korištenjem radne snage i mehanizacije ostvari povoljnije materijalne efekte. Nema sumnje da je ovaj uvezeni način sječe naših prebornih šuma posljedica objektivnih prilika i sve naglašenijih poteškoća u oblasti iskorištavanja planinskih šuma u uvjetima kroničnog nedostatka radne snage, a prije svega nedostatka skuplje animalne vuče. Ako smo pritisnuti objektivnim okolnostima prisiljeni napustiti u skoroj budućnosti ekstenzivnije stablimično i grupimično prebiranje, postavlja se pitanje da li smo iscrpili sve mogućnosti da nađemo odgovarajuću zamjenu za animalnu vuču i da tako u novim uvjetima održimo i očuvamo naše dragocjene prirodne planinske šume. Čini se da je primjena velikih zglobnih traktora, koji su konstruirani za druge prilike i druge šume, potpuno neprikladna u iskorištavanju naših planinskih šuma. Služba zaštite prirode nije u mogućnoti definirati svoj konačni stav u pogledu ove metode gopodarenja prije neophodnih kompleksnijih istra |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 83 <-- 83 --> PDF |
živanja, koja bi morala svakako obaviti šumarska znanost. Za službu zaštite prirode ostaju otvorena neka bitna pitanja i dileme od kojih navodimo neke više kao poticaj za širu rapravu i diskusiju. — U arealu prebornih šuma skupinaste ili gole sječe usredotočene su prema postojećim uputama na ravnije i blaže nagnute terene i bolia tla. Takvi se tereni u zoni našeg Visokog Krša nalaze u našim položajima, u dolinama između strmijih planinskih masiva, dakle na eksponiranim lokacijama pretežno uz naselja i frekventne saobraćajnice, uz postojeće ili potencijalne šumske rekreativne površine, izletišta i zelene površine oko naselja. Po svom položaju ove su šume bez sumnje najznačajnije u krajoliku i istovremeno najugroženije golim sječnim zahvatima. — Gole površine nakon obavljenih sječa jelovih i bukovih stabala i pratećih vrsta umjetno se pošumljavaju uglavnom sadnicama smreke. Dobro je poznato za koje je šumske zajednice vezana smreka i gdje je ona dominantna. U području jelo-bukovih šuma smreka je tek prateća vrsta koja pridolazi iz okolnih azonalnih zajednica i vezana je na lokalitete odgovarajućih mikroklimatskih i edafskih karakteristika. U ovom arealu prebornih šuma smreka ne može zamijeniti jelu, pa stoga unašanje ove vrste na neodgovarajuća staništa predstavlja svojevrsnu konverziju s problematičnim izgledima u uspjeh. Široka primjena čistih sječa s naknadnim unašanjem smreke predstavljala bi konačno tranformaciju prirodnih šuma u sekundarne šumske sisteme, u šumske kulture, koje su tipične za neke zemlje Evrope i u kojima se proizvodi tanja oblovina kao i sirovina za industriju papira. — Danas je šumarstvo u razvijenim zemljama Evrope zaokupljeno problematikom obnove prirodnih šuma na većim površinama sekundarnih sastojina i kultura. Moramo li mi slijediti njihov put? — Izgleda da za sada nisu utvrđeni ciljevi gospodarenja ovim mozaikom jednodobnih skupina i sastojina, nepoznata je dužina ophodnje, a nije preciziran niti način i opseg šumsko-uzgojnih i zaštitnih radova. Pravilno vođeno stablimično i grupimično prebiranje u praksi predstavlja istovremeno osnovnu i jedinu uzgojnu mjeru u šumama. Za skupinasto gospodarenje neophodne su velike i skupe uzgojne i zaštitne mjere kao što je: popunjavanje, njega mladika, zaštita od biljnih bolesti, štetočina i divljači te prorede sastojina. — Ocjenjujući moguće efekte pa i za sada nesagledive posljedice ovog načina gospodarenja u našim najvrednijim prirodnim šumama, služba ovog načina gospodarenja u našim najvrednijim prirodnim šumama, služba zaštite prirode ponovno naglašava potrebu hitne znanstvene obrade ovog problema uz konzultaciju i suradnju s ostalim pozvanim i zainteresiranim slubama i organima. Poznato je da se Integralna sposobnost neutraliziranja vanjskih nepoželjnih utjecaja u jednom prirodnom sistemu sastoji kako od autonomnih prirodnih regulatornih mehanizama, koji osiguravaju uravnotežene tokove tvari i energije, tako i od racionalnih planerskih i tehnoloških mjera. Polazeći od pretpostavke da je makrosistem Gorskog kotara i jednog dijela šireg areala naših planinskih šuma za sada u globalnoj ekološkoj ravnoteži, proizlazi da je i ukupna sposobnost neutraliziranja ili ublažavanja vanjskih utjecaja za sada sačuvana. Međutim, otvoreno je pitanje u kojoj je mjeri 601 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 84 <-- 84 --> PDF |
očuvanje ravnoteže makrosistema, a time i održavanje pejzažno-ambijentalnih karakteristika u suvremenim uvjetima opterećenja prirode ovisno o unutarnjim snagama i rezervama makrosistema, a koliko danas ovisi o planerskim i tehnološkim te uzgojnim mjerama. Treba imati na umu da mnogi pojedinačni zahtjevi za korištenjem prostora i prirodnog potencijala, brojne nove tehnologje pa i nove metode gospodarenja šumama mogu dobiti prećutnu suglasnost i prolazno »zeleno svjetlo «, u prvom redu zbog toga se nepoželjne i štetne posljedice zahvata ne sagledavaju u kraćem vremenskom razdoblju. Od posebnog je značenja činjenica, da je akcija makrosistema na ukupna opterećenja nije nikada jednostavni zbir pojedinačnih zahvata, nego rezultanta lančanih međuutjecaja koje je teško definirati i kvantificirati. Sve složeniji i snažniji utjecaj na prirodne sisteme zahtijevaju suštinsku promjenu u odnosima i ponašanju prema prirodi, koja u budućnosti neće biti u stanju da zacjeljuje i liječi sve povrede i strukturne poremećaje, posebno radi sve zamašnijih i brojnijih ireverzibilnih promjena u regresija u ekosistema. Čini se ipak, da je daljnje održavanje globalne ravnoteže i pejzažno ambijentalnih značajki i kvaliteta sve više ovisno o primjeni osmišljenih i dugoročnih planerskih, tehnoloških i uzgojnih mjera. Daljnji ekonomski razvoj ne može teći protiv prirode već s prirodom, a to znači kroz dugoročno planiranje i upravljanje čovjekovom okolinom. Kadgod me put nanese u Lokve u lijepom našem Gorskom kotaru, uživam u pogledu na G olub in j a k sa bizarnim stjenama, omašnim stablima, vijugavim puteljcima, stazama, a u donjem dijelu upravo sa malim botaničkom vrtom po prirodi sabranih biljčica — medu njima dosta redih i značajnih. Ovaj kutić zaslužuje svaku pažnju, vrijedan je pomne zaštite. Ima i Kapela, a po gotovo Velebit krasnih predjela, a oni koji poznaju naše krajeve a i naše prilike bolje od mene, znali bi odabrati prikladne krajeve za zaštitu prirode, a možda i način, kako da se to izvede. Ja, koji uživam u prirodi, spomenuo sam ovo u našem »Šumarskom listu« upravo zato, jer čitatelji ovog lista najbolje me shvaćaju, a najviše su zvani staviti se zborom i tvorom dobrovoljno u službu krasnog cilja: zaštite prirode. (Dr August Langhoffer: Zaštita prirode, Šumarski list, 1911, br. 3) |