DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 57     <-- 57 -->        PDF

moraju popuniti, ako nema prirodnog podmlatka, najkasnije iduće godine
sa 4000 — 5000 biljaka po hektaru (uglavnom smreke). Stručnu pomoć na
terenu kod provođenja tih radova pružali su stručnjaci Radne zajednice
uz pomoć nosioca tih istraživanja.


U samom početku uvođenja ovakovog načina doznake slobodno možemo
reći koncepcijski definirane doznake bilo je i poteškoća. Prvenstveno
je trebalo podučiti stručno osoblje koje je taj zadatak moralo provesti na
terenu a posebno je bilo teško mijenjati javno mnjenje ljudi — Gorana koji
generacijama žive u toj šumi i s tom šumom, jer je to za njih bilo nešto
novo, nešto nepoznato. Bilo je i stručnih polemika na raznim nivoima zaprotiv, no danas možemo konstatirati da je takav način gospodarenja definiran
ekološko gospodarskim tipovima stekao svoj domicil u goranskim šumama.
Provođenjem takovih koncepcija uzgojnih zahvata nisu izostali ni
financijski rezultati posebno u domeni eksploatacije, jer su uslijed čistih
sječa na krugovima revidirani normativi u svim fazama eksploatacije, omogućeno
veće angažiranje teže i lakše mehanizacije, ostvareni veći financijski
rezultati, čime je omogućeno veće ulaganje u biološku reprodukciju šuma.


U prvih 10 godina prosječno se godišnje sjeklo oko 40 000 m´! drvne
mase na 230—270 krugova površine 0,2 — 0,4 ha što je 10% ukupnog etata
na nivou radne organizacije. Tokom tog vremenskog perioda uočeno je, da se
po rubovima krugova, posebno na sjevernim ekspozicijama vrlo dobro prirodno
pomlađuje jela. Taj podatak naveo nas je da smo posljednjih godina
oko krugova formirali svijetle prstenove širine do jedne visine stabla u
kome smo izvadili i do 40% broja stabala čime je omogućen veći priliv svjetla.
Nakon obimnog prošlogodišnjeg uroda jele u tim se prstenovima pojavio
ponik kojeg do tada u tom odjelu uopće nije bilo.


U toku dosadašnjeg rada bilo je dosta polemike oko unošenja smreke
na krugove kao osnovne vrste (iako unosimo i jelu). Kako imademo vlastite
sjemenske objekte smreke i jele to iz njih sakupljamo sjeme i proizvodimo
sadni materijal koji kasnije prenosimo u iste sastojine. Smatramo, da nam
je to garancija ne samo za uspjeh primanja biljaka nakon sadnje već i u
daljnjem razvoju tih biljaka i proizvodnji drvne mase. Time ujedno, iako
smo tek na početku takovih radova, povećavamo u prosjeku postotak prirasta
u tim sastojinama koji je zbog loše debljinske strukture nizak u odnosu
na potencijalnu mogućnost staništa. Ilustracije radi navest ću da je
ispitan prirast kulture jele na području šumarije Skrad. Dok prosječni postotak
prirasta u šumama Šumskog gospodarstva Delnice iznosi 1,9%, na
plohama spomenutih kultura jele dobiven je srednji sastojinski postotak
prirasta od 1,8% — 2,53,|)/o. Na prvom bonitetu pokusnih ploha tekući godišnji
volumni prirast u 1978. godini iznosio je 16 m3/ha. Nije potrebno posebno
naglašavati koliko je nama šumarima, bez obzira gdje tko radi, u interesu
da povećamo proizvodnju drvne mase, koja iz dana u dan postaje
sve više deficitarna.


U posljednje dvije godine ponovno ulazimo sječom u odjele u kojima
je prije 10 godina provađana preborno grupimična sječa. Koliko se u početku
na terenu teško probijala ta koncepcija gospodarenja, da bi kasnije
bila normalno prihvaćena to sada ponovnim ulaženjem u iste odjele nailazimo
na terenu dosta na poteškoće. No, imajući u vidu određena iskustva sa svijetlim
prstenovima to sada oko postojećih krugova u kojima je smreka