DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 24     <-- 24 -->        PDF

gospodariti preborne bukove šume u grupimičnoj ili skupinastoj strukturi
kao što je to slučaj u Ardcnima gdje optimalna temeljnica iznosi u prosjeku
20 m-/ha.


Za heliofilne vrste drveća preborna je šuma izuzetak. Ako je ipak potrebno
imati hrastovu šumu s permanentnom regeneracijom i trajnim prihodom
na malenoj površini, onda treba imati pred očima , da je to moguće
ostvariti jedino u skupinastoj strukturi s optimalnom temeljnicom u prosjeku
od 15 m2/ha po francuskom (L. SCHAEFFER) ili belgijskom uzoru (A.
GALOUX).


Za bor i ariš vrijede slične norme kao i za hrast no ipak valja reći da
preborno gospodarenje za heliofilne vrste drveća još uvijek nije položilo
praktični ispit.


Potpunosti radi spominjem najnovije djelo belgijskog profesora P.
ROISIN-a »La foret des loisirs«, Gembloux 1975, u kojoj je on obradio preborne
oblike gospodarenja i u šumama heliofilnih vrsta drveća.


KADA I GDJE PRIMIJENITI PREBORNO GOSPODARENJE


Uz inače jednake uvjete, visoka regularna šuma je nešto produktivnija
od visoke preborne šume. Visoka regularna šuma daje tehničko drvo bolje
kvalitete i bolje odgovara heliofilnim vrstama drveća. U toj šumi sječni su
zahvati koncentriraniji, ekonomičniji a buduće sastojine, nastale iza oplodne
sječe su homogenije. To su prednosti visoke regularne šume. Što se tiče
visoke preborne šume, ona bolje zaštićuje tlo, jer se šumski pokrov zadržava
stalno u šumi. Preborna šuma bolje odolijeva različitim nepogodama
kao što su vjetrolomi, napadi od gljiva i insekata itd.; ona se lakše prilagođuje
teškim ekološkim prilikama gdje je prirodna regeneracija otežana,
jer se mogu koristiti sve godine fruktifikacije. Konačno ona omogućava
lakšu rekonstrukciju uništenih šuma od požara, pošto se na svakoj parceli
obično nađe određeni broj stabala koja mogu naploditi izgorjelu površinu i
tako osigurati šumsku produkciju.


Ali sve ovo što sam rekao o prebornoj šumi ne bi bilo potpuno, ako
ne bi spomenuo određene preduvjete koji treba da su stvoreni za uspješno
preborno gospodarenje:


— preborna sječa treba biti česta (u intervalima od 5 do 10 godina)
a prosječna drvna masa ne smije biti ni prevelika i premalena, najpovoljniji
intenzitet preborne sječe se kreće od 20 do 3CP/o;
— u prebornoj šumi treba imati gustu mrežu izvoznih putova i vlaka,
kako bi se česti sječni zahvati mogli ekonomski ostvariti (optimalno je: 30 m
po 1 ha) i primjeniti modernu mehanizaciju i transport;
— u prebornoj šumi treba imati stalnu prirodnu regeneraciju; ako je
ona nedovoljna, treba je umjetnim putem ostvariti.
Vrlo često se događa da se preborno gospodarenje primjenjuje gdje
spomenuti uvjeti nisu ostvareni. U mnogim slučajevima ne poduzimaju se
umjetne intervencije oko sadnje i šumsko-uzgojnih radova te se iz ekonomsko-
komercijalnih razloga produžuje ophodnjica na 15, 20 pa čak i više go