DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Tu sam normalu konstruirao na temelju vlastitih istraživanja a uz pomoć
SUSMELOVIH korelacija.


Iako sam se uvjerio da spomenuta normala odgovara za naše prosječne
prilike u izgospodarenim jelovim prebornim šumama, ipak bih predložio
da se ona generalno ne primjenjuje nego da se za svaku gospodarsku jedinicu
— pri sastavu gospodarske osnove — konstruira konkretna normala za
odnosnu jedinicu.


MODALITETI PREBORNE SUME


Teoretski se može postići smjesa stabala različitih debljina u šumama
skiofilnih vrsta drveća kao što je na pr. jela. U praksi se vidjelo da se
prirodni naraštaj čak i u tim šumama javlja u malenim grupama. Kod heliofilnih
vrsta drveća to je još više izraženo pa treba otvarati grupe na
kojima će se javiti pomladak. Te grupe će biti površinski manje ili veće
što ovisi o lokalnim ekološkim prilikama te o vrsti drveća odnosno o njezinom
zahtjevu za svjetlom kako blijedi: smreka, bukva, hrast, primorski
bor, alepski bor i ariš. Pritom je jednostavno rezoniranje: ako se dimenzije
spomenute grupe prošire tako jako da se njezine granice podudaraju s granicama
odsjeka, odnosno odjela, onda će sastojina prestati biti preborna;
ona postaje jednodobna. Ali ima, dakako, svih mogućih prelaznih oblika.
Da bi se bolje uočili ti oblici, izručava se »struktura sastojina«. Općenito
uzevši razlikujemo ove strukture: a) jednodobna (regularna) struktura koja
je karakteristična po tome da su sva stabla takve sastojine jednako stara
s time da su po debljini raspoređena u sastojini u formi jedne zvonolike
(GAUSSOVE) krivulje; b) preborna struktura, karakteristična po tome da u
sastojini imamo stabla svih starosti i svih debljina a stabla su raspoređena
u formi jedne hiperbolične (LIOCOURTOVE) krivulje; stabla mogu biti izmiješana
međusobno intimno (jedno do drugoga), tada govorimo o stablimičnoj
prebornoj strukturi, ili ona mogu biti izmiješana u grupama, tada
govorimo o grupimičnoj prebornoj strukturi; c) ako u odsjeku odnosno odjelu
ima više jednodobnih sastojina različitih starosti, koje se nalaze izmiješane,
ali su odvojene jedne od druge, onda takvu strukturu zovu Francuzi
»la structure par parquets«, koju bi mogli zvati skupinasta struktura;
d) ako u odsjeku odnosno djelu imamo ovdje prebornu a ondje skupinastu
strukturu onda takvu strukturu zovemo mješovitom ili kombiniranom. Struktura
je važan elemenat, jer baš o strukturi ovisi preborna šuma. U praksi
bi trebalo za svaki odsjek odnosno odjel ispitati konkretnu strukturu i na
temelju detaljnih studija donijeti odluku o tretmanu s obzirom na ono što
se želi postići.


Danas možemo reći da ima u Evropi mnogo izgospodarenih lijepih jelovih
prebornih šuma stablimične ali još više grupimične strukture s optimalnom
temeljnicom od 35 m2/ha u srednjim ekološkim prilikama. Slično
vrijedi i za mješovite jelove i bukove šume.


Što se tiče bukovih šuma, naljepše bukove šume su jednodobne strukture;
to su visoke regularne šume, nastale oplodnom sječom. U određenim
uvjetima a naročito tamo gdje su ekološke prilike nepovoljne mogu se iz